REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3974/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti stranaka i punomoćnika, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da se suvlasništvo tužitelja EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na zk.čestici broj 3039/19 k. o. [katastarska općina] proteže i na dio ove čestice na skici izmjere prema iskazu tužitelja na očevidu iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-X-12-13-14-15-16-17-18- 19-20-21-Y-X označen mrežasto ružičastom bojom staza površine 7,23 m2, kao i na dio zk. čestice broj 3039/766 k. o. [katastarska općina] na skici izmjere prema iskazu tužitelja na očevidu iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-1-2-6-7-28-1 zelene šrafure površine 16,53 m2, POLIGON-28-7-8-9-10-11- X-Y-22-23-24-25-26-27-28 crvene šrafure staza površine 15,47 m2, te tužitelj ima pravo suvlasništva u ½ opisanog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dužan je tuženi ĐI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti da se po pravilima geodetske struke označi međa točkama 1-28-27-26-25-24- 23-22-26- 25-24-23-22-Y- D.

Dužan je tuženi naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.“

II Nalaže se tužitelju EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 929,04 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su pravomoćnim rješenjem ovog suda broj R1- 436/17 od 10. srpnja 2018. uređene međe između zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] oranica sa 84 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika i zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] obiteljska stambena zgrada u [adresa] u [adresa] i dvorište od 84 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu stranaka prema nalazu geodetskog vještaka Mladena Bebera od 20. kolovoza 2018. Stoga tužitelj pozivom na čl. 103. st. 6. ZV-a podnosi ovu tužbu kako bi dokazao svoje pravo suvlasništva dijela zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] za koji smatra da mu pripada, jer je obiteljska stambena zgrada jednim svojim dijelom sagrađena i na zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina]. Stranke su suvlasnici zk.č.br. 3039/19 porodično stambena zgrada u [adresa]. Kada je pravna prednica ovdje tužitelja, UI **.**.1999. stekla svoj suvlasnički dio ugovorom je utvrđeno da ima pravo koristiti zemljište koje se nalazi ispred kuće. Kako se u naravi radi o poslovnom prostoru, korisnici usluga poslovnog prostora uvijek su se parkirali na prostoru ispred zgrade. Tužitelj dalje smatra da je sud uredio među tako da ona ide ispred izloga poslovnog prostora tužitelja, iako je kupio čitav prostor ispred zgrade. Tužitelj smatra i da ima pravo prolaza oko svojeg vlasništva. Tužitelj i njegovi prednici oduvijek su se služili betonskim putem širine cca 100 cm koji im je omogućavao da dođu do stražnjeg dijela zgrade, gdje je nekada bio ulaz u poslovni prostor i dodatnu prostoriju. Tužitelj je onemogućen da dođe do stražnjeg dijela zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] na način na koji je uređena međa rješenjem R1-436/17. Tuženi je u skladu s odlukom o uređenju međa postavio metalnu ogradu i tako onemogućio korisnike poslovnog prostora da dođu do izloga. Tužitelj tvrdi da je u posjedu nekretnine preko svojih pravnih prednika više od 50 godina i da ga nitko nikada nije ometao u njegovom posjedu te da je vlasništvo spornih dijelova stekao dosjelošću temeljem čl. 159. ZV. Stoga predlaže utvrditi da su sporni dijelovi zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu te da je tuženik dužan trpjeti upis, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da je OIB tužitelja EI različit od OIB [osobni identifikacijski broj]a EI upisanog u zemljišnim knjigama kao suvlasnika predmetne nekretnine. Nadalje je istaknuo da u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu, već da je, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta, uvijek potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. lipnja 2024. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi da se suvlasništvo tužitelja EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na zk.čestici broj 3039/19 k. o. [katastarska općina] proteže i na dio ove čestice na skici izmjere prema iskazu tužitelja na očevidu iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-X-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-Y-X označen mrežasto ružičastom bojom staza površine 7,23 m2, kao i na dio zk. čestice broj 3039/766 k. o. [katastarska općina] na skici izmjere prema iskazu tužitelja na očevidu iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-1-2-6-7-28-1 zelene šrafure površine 16,53 m2, POLIGON-28-7-8-9-10-11-X-Y-22-23-24-25-26-27-28 crvene šrafure staza površine 15,47 m2, te da tužitelj ima pravo suvlasništva u ½ opisanog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je predložio da sud naloži tuženiku trpljenje da se po pravilima geodetske struke označi međa točkama 1-28-27-26-25-24- 23-22-26-25-24-23-22-Y-D, sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (list 223 spisa).

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-718/19-2 od 27. siječnja 2020. (listovi 6-7, 105-106 spisa), rješenje ovoga suda broj R1-436/17-30 od 10. srpnja 2018. (listovi 8-11, 107-110 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 16, 115 spisa), zapisnik od 16. svibnja 2013. iz predmeta P-8296/11 ovog suda (list 17, 116 spisa), dopis Poljoopskrbe Bilogora od 11. kolovoza 2005. (list 18, 117 spisa), nalaz i mišljenje geodetskog vještaka iz predmeta ovoga suda R1- 436/2017 (listovi 19-26, 118-125 spisa), Kupoprodajni ugovor od 16. travnja 1963. (listovi 27-28, 126-127 spisa), Aneks kupoprodajnog ugovora (list 29, 128 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 30, 129 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 31, 130 spisa), fotografije (listovi 32-36, 131-135 spisa), građevinsku dozvolu (list 37, 136 spisa), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz za zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] (listovi 55-57 spisa), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (listovi 59-61, 66-74, 89-97 spisa), saslušani su tužitelj (listovi 149-150, 152 spisa), tuženik (list 151 spisa) i svjedok KI (listovi 157-157-8 spisa) te je izveden dokaz uviđajem (listovi 163-165 spisa) i dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću (listovi 170-195, 213-217 i 234-235 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik dijelova zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina], pobliže opisanih u izreci te na trpljenje da se označi međa prema točkama navedenima u izreci.

6. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije treba reći da je isti neosnovan. Naime, neosnovano tuženik navodi da je OIB tužitelja EI različit od OIB [osobni identifikacijski broj]a EI upisanog u zemljišnim knjigama kao suvlasnika predmetnih nekretnina, jer u zemljišnim knjigama nije uopće upisan OIB, već je samo kao suvlasnik u ½ dijela zkčbr. [katastarska čestica] naveden EI, [adresa]. Tuženik je isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije i navodeći da na istoj adresi žive dvije osobe imena EI. Međutim, tužitelj je u svom iskazu pojasnio da na adresi [adresa] živi i njegov sin koji se također zove EI, rođen **.**.1985., što je utvrđeno i uvidom u podatke JRO-a. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je upravo tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, koju je naslijedio iza svoje pokojne majke UI.

7. Tužitelj u tužbi navodi da iz Kupoprodajnog ugovora od 16. travnja 1963. i Aneksa kupoprodajnog ugovora (list 29 spisa) jasno proizlazi što je njegov prednik kupio. Nastavno navodi da nije bilo uvjeta za uređenje međa, a da ju je sud odredio tako da ona ide ispred izloga poslovnog prostora tužitelja, iako je, kako piše i u kupoprodajnom ugovoru kupljen čitav prostor pred zgradom.

7.1. Tužitelj također navodi kako smatra da ima nužni prolaz oko svojeg vlasništva te da su se oduvijek tužitelj i njegovi pravni prednici služili betonskim putem širine cca 100 cm koji im je omogućavao da dođu do stražnjeg dijela zgrade, gdje je nekada bio ulaz u poslovni prostor. Smatra da nije bilo uvjeta za vođenje postupka za uređenje međa.

7.2. Nadalje navodi da je tužitelj u posjedu nekretnine preko svojih pravnih prednika više od 50 godina i da ga nitko nikada nije ometao u njegovom posjedu te da je vlasništvo označenih dijelova stekao i dosjelošću.

8. Iz ovakvih navoda tužbe da se razabrati kako tužitelj smatra da je (su)vlasništvo spornih dijelova nekretnina stečeno temeljem pravnog posla te temeljem dosjelosti.

9. Radi identifikacije spornih dijelova nekretnine sud je izveo dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je uvidom u zemljišnu knjigu i katastar utvrđeno da stanje u zemljišnoj knjizi nije usklađeno sa stanjem u katastru, odnosno da predmetna katastarska čestica [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina] odgovara zk.č.br. 3039/19, 3039/766 i dijelu zk.č.br. 3039/384 sve katastarska općina [katastarska općina]. Uvidom u katastarsku arhivu geodetskih elaborata, utvrđeno je da se u njoj nalaze sljedeći R.N.-ovi; a) R.N. 3812/1992 k. o. [katastarska općina] kojim je evidentirana dvorišna zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i b) R.N. 319/2000 k. o. [katastarska općina] kojim je samo evidentirana postojeća željezna ograda sa ulične strane kao ulaz u k. č. [katastarska čestica] i ispravljen grafički sjeverni gabarit postojeće upisane kuće k.br. 136 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na katastarskom planu. Za zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] ne postoje u arhivi R.N. ovi poslije 1946, odnosno 1947 g. kada je izdana građevinska dozvola za objekt na zk.č.br. 3039/19. Za zk.č.br. 3039/766 ne postoji u arhivi katastra evidencija geodetskog elaborata. Iskazom tužitelja evidentirano je stanje na skici izmjere poligonom točkama redom od br. 1 do br. 28 u ukupnoj površini 84 m2 za koju tužitelj tvrdi da je suvlasnik, a navedeno se odnosi na korištenje cijelog pojasa između kuće k.br.136 i sjeverne međe: a) POLIGON -2-3-4-5-6 plave šrafure na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] u površini 46,11 m2; b) POLIGON -1-2-6-7-28 zelene šrafure na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] u površini 16,53 m2; stazom pored zapadne i južne strane kuće k.br.136 c) POLIGON -7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-22- 23-24-25-26-27-28 crvene šrafure na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu zk.č.br. 3039/766 u površini 16 m2 i na dijelu zk.č.br. 33039/19 u površini 7 m2 k. o. [katastarska općina] ukupno u površini 22,72 m2, d) POLIGON-6-7-8-29 (dio kuće k.br.136) na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] u površini 34,31 m2.

9.2. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a tužitelj je predložio dopunu nalaza i mišljenja.

9.3. Pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještak je izradio prema prijedlogu tužitelja i na temelju izmjere od 22. veljače 2024.

9.4. Tuženik je ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9.5. Na ročištu održanom 13. ožujka 2025. vještak se u odnosu na prigovore tuženika da nije bio obaviješten o točnom vremenu samog mjerenja definiranog na očevidu očitovao navodeći da je gospodin zatečen na licu mjesta kada je radio pripremu za mjerenje te je bio obaviješten o danu kada će se izvršiti mjerenje. Međutim, niti prisutnost tužitelja niti prisutnost tuženika nije odlučna, jer je zadatak definiran rješenjem suda na uviđaju. U odnosu na prigovor tužitelja da je skica izmjere rađena prema iskazu tužitelja odgovara da je skica izmjere napravljena prema pokazivanju i iskazu tužitelja na uviđaju. Ukupna površina u osnovnom nalazu i mišljenju poligona izmjere točaka od broja 1 do 28 nije 84m2 nego 85m2. To se odnosi na pojas izmjere izvan objekta kućni broj 136 znači na dvorište i površinu korištenja ispred kbr 136. Osim tog dijela tužitelj je naveo da je koristio i površinu dijela kuće broj 136 u svojem sjeverozapadnom dijelu kuće koji iznosi 34m2 što ukupno površinski sa prvotnim dijelom iznosi 119 m2 od čega se na dio zemljišne knjižne čestice 3039/766 k. o. [katastarska općina] odnosi 66 m2, a na dio zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] se odnosi 53 m2. Druga ispravka u osnovnom nalazu i mišljenju pod točkom 2c gdje piše "na dijelu zk.č.br. 33039/19" ispravo treba glasiti "na dijelu zk.č.br. 3039/19". Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li sporni dio čestice 3039/766 k. o. [katastarska općina] površine 34m2 prema rješenju o uređenju međe ovoga suda broj R1-436/17 od 10.7.2018. pripada čestici 3039/766 ili 3039/19 navodi da službenu identifikaciju sudski vještak može raditi samo prema tekućem službenom stanju podataka koji su priloženi prema sadašnjem stanju u zemljišno knjižnim izvadcima.

9.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Damira Popovića, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, a vještak je osnovni nalaz dopunio prema prijedlogu tužitelja, dok je prigovore tuženika otklonio prilikom usmenog očitovanja, pri čemu niti jedna od stranaka nije predlagala novo vještačenje.

10. Nakon pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je u podnesku od 10. lipnja 2024. konačno postavio svoj zahtjev na način da traži da se utvrdi suvlasnikom u ½ dijela:

- dijela zk.čestice broj 3039/19 k. o. [katastarska općina] na skici izmjere iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-X-12-13-14-15-16-17-18- 19-20-21-Y-X označen mrežasto ružičastom bojom staza površine 7,23 m2,

- dijela zk. čestice broj 3039/766 k. o. [katastarska općina] na skici izmjere iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-1-2-6-7-28-1 zelene šrafure površine 16,53 m2 te

- dijela zk. čestice broj 3039/766 k. o. [katastarska općina] na skici izmjere iz dopune nalaza i mišljenja izrađenog dana 17.5.2024. po Tri-tom d.o.o., geodetskom stalnom sudskom vještaku Damiru Popoviću, dipl. ing. označen kao POLIGON-28-7-8-9-10-11- X-Y-22-23-24-25-26-27-28 crvene šrafure staza površine 15,47 m2.

10.1. Dakle, tužitelj traži da se utvrdi suvlasnikom:

- dijela zkčbr. [katastarska čestica] označenog mrežasto ružičastom bojom (na skici na listu 214 spisa) površine 7,23 m2 u ½ dijela

- dijela zkčbr. [katastarska čestica] označenog zelenom šrafurom (na skici na listu 214 spisa) površine 16,53 m2

- dijela zkčbr. [katastarska čestica] označenog crvenom šrafurom (na skici na listu 214 spisa) površine 15,47 m2

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja se sastoji od zk.č.br. 3039/19 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je da je ista u suvlasništvu tužitelja EI i tuženika ĐI, svakoga u ½ dijela (list 16 spisa).

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja se sastoji od zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je da je ista u vlasništvu tuženika ĐI u cijelosti (list 31 spisa).

13. Uvidom u Kupoprodajni ugovor sklopljen 16. travnja 1963. utvrđeno je da je isti sklopljen između Lisičak Fanike iz Zagreba kao prodavatelja i poduzeća "AGROTEHNIKA", Zagreb, kao kupca. Iz čl. 1. Ugovora proizlazi da prodavatelj prodaje kupcu jednu polovinu svoje porodične stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest.kat.br. 3039/19 s 84 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se prodana polovina u naravi sastoji od cijelog prizemlja zgrade. Prema članku 3. istog Ugovora od zemljišta koje pripada zgradi, kupac ima pravo koristiti samo dio koji se nalazi ispred kuće (list 27 spisa).

14. Tužitelj je u spis dostavio i Aneks kupoprodajnog ugovora sklopljenog 12. ožujka 1999. između POLJOOPSKRBA-BJELOVAR d.o.o. kao prodavatelja i UI kao kupca (list 29 spisa) iz kojeg proizlazi da su prodavatelj i kupac 12. ožujka 1999. ugovorili kupoprodaju nekretnina iz čl. I. osnovnog kupoprodajnog ugovora (članak I.) te je ispravljen članak I. osnovnog kupoprodajnog ugovora tako da sada glasi:

"Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje iz 1/2 dijela zk.č.br. 3039/19 dvorište u [adresa] u [adresa] (novi naziv [adresa]) sa 84 čhv te iz 1/2 dijela porodične stambene zgrade sagrađene na zk.č.br. 3039/19 u [adresa] u [adresa] (novi naziv [adresa]) u naravi cijelo prizemlje zgrade (organizirano kao poslovni prostor veličine oko 92 m2). Od zemljišta koje pripada zgradi, kupac ima pravo na dio koji se nalazi ispred kuće."

15. Kada mu se predočila skica lica mjesta (list 38 spisa) tužitelj EI u svom iskazu naveo je da je sporan dio zemljišta na dijelu čestice 3903/766 koji se nalazi ispred dijela zgrade sagrađene na toj čestici omeđen točkama A, A1, B1, B. Smatra da je ovaj sporan dio zemljišta njegovo vlasništvo, jer je isti dio kupljen zajedno sa poslovnim prostorom koji se nalazi u prizemlju te zgrade i koji je kupljen od Poljoopskrbe Bjelovar. Kada se ovo kupovalo ovaj sporan dio zemljišta bio mu je pokazan te je bilo rečeno da se i on prodaje. Taj sporan dio uvijek je bio u vlasništvu prednika Poljoopskrbe. Koliko mu je poznato jedino su oni imali pravo koristiti taj dio koji se proteže između glavne ulice i zgrade. U kupoprodajnom ugovoru navedeno je da su kupili i taj sporan dio. Oni su taj dio koristili otkada su kupili tu nekretninu te im nitko nije ništa govorio da to ne bi bilo njihovo. Također taj dio koristili su i prednici Poljoopskrbe. Oni su to kupili 1999. Tužitelj živi u blizini te može reći da je Poljoopskrba taj dio koristila 10-15 godina prije nego što su ga oni počeli koristiti. Koliko mu je poznato nitko nikada nije osporavao to korištenje, a oni su tamo vozili i kamione, uređivali izlog tog poslovnog prostora i sve drugo što je bilo potrebno. Problem je nastao kada se taj dio ogradio, tako da sada više ne može pristupiti tom dijelu. Taj dio sada se više ne može koristiti na uobičajen način, kao prije, pa tako više ne može pristupiti vozilo prilikom dovoza ili odvoza robe i sl.

15.1. Poznato mu je da je u Aneksu kupoprodajnog ugovora između Meštrović Katice i Poljoopskrbe Bjelovar bio priložen izvadak iz zemljišne knjige od 19. srpnja 2001. Radilo se o zemljišnoknjižnom izvatku iz kojeg je proizlazilo da su UI i roditelji tuženika suvlasnici, svaki u pola dijela čestice 3039/19.

15.2. Kada su kupovali tu nekretninu bilo im je rečeno da se cijela zgrada nalazi na 3039/19 te da mogu koristiti cijeli prostor ispred zgrade. Prilikom kupnje predmetne nekretnine nisu zvali geodetu da se izmjeri gdje se točno nalazi čestica 3039/19, jer to nije bilo sporno, jer im je bilo rečeno da je cijela zgrada na toj čestici i da mogu koristiti sav prostor ispred te zgrade. Ovo nisu osporavali niti roditelji tuženika. Tužitelj koristi cijelo prizemlje zgrade, te smatra da bi prema dokumentaciji trebao moći koristiti i prednji dio ispred zgrade.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi da su problemi nastali kada je Poljoopskrba prodala predmetnu nekretninu UI. Toga trenutka tužitelj je rekao njegovim roditeljima da ne zna što je sve kupio, da će se to tek utvrditi. Ovu zgradu sagradio je njegov djed. Može reći da je 1963. prostor u prizemlju kupila Agrotehnika, koja je 70.-ih godina potpala pod Poljoopskrbu, da bi konačno 90. -ih nekretnina bila prodana UI. Može reći da su njegov djed i baka iznajmljivali "dvorište" Poljoopskrbi sigurno, a ne može se sjetiti da li i Agrotehnici. Koliko mu se čini misli da su Ugovori o zakupu sklapani i sa Poljoopskrbom kada je KI bio osoba ovlaštena za zastupanje. Kada mu se predočava skica lica mjesta sa lista 38 spisa navodi da se ne može točno po točkama očitovati koji dio dvorišta je bio iznajmljen, jer je u Ugovoru bilo navedeno da se iznajmljuje dvorište. Dio nekretnine omeđen slovima, A, A1, B1, B koristili su i oni i Poljoopskrba. Može reći da je Poljoopskrba koristila i ovaj dio iza kuće te da su prolazili da bi tamo došli ovim kolnim ulazom 3133/766, ali isključivo jer im je taj prostor bio dan u zakup. Ugovori o zakupu dvorišta su prestali, koliko mu je poznato negdje 1995. godine, jer je Poljoopskrba upala u financijske poteškoće pa im to više nije bilo potrebno. Može reći da je nakon toga Poljoopskrba jedno kraće vrijeme poslovni prostor iznajmljivala jednoj željezari, ali ni njima ovaj prostor dvorišta više nije bio potreban. Pojašnjava da je GI njegova baka. Poznato mu je da je u kupoprodajnom ugovoru kojim je njegova baka prodala pola zgrade Agrotehnici navedeno da kupac ima pravo koristiti dio zemljišta koji se nalazi ispred kuće, ali samo od zemljišta koje pripada zgradi, a to je čestica 3039/19, a ne 3039/766. Također u ugovoru je navedeno da se u naravi polovina kuće sastoji samo od prizemlja zgrade. U ugovoru nije bilo navedeno da se kuća nalazi na dvije čestice. Na dijelu nekretnine omeđene slovima A, A1, B1, B na skici lica mjesta je imao žardinjere sa cvijećem (list 38 spisa).

17. Dopunski saslušan tužitelj iskazao je da mu je poznato da su postojali Ugovori o zakupu, ali ne dvorišta, već pomoćnih prostorija zgrade koji se nalaze na čestici 3039/19 iza zgrade. Želi reći da je izlog ovog poslovnog prostora po cijeloj dužini zgrade, na obje čestice te da tamo tuženik nije mogao parkirati, jer zbog opsega posla Poljoopskrbe i zbog količine automobila i traktora to nije bilo moguće.

18. Iz iskaza svjedoka FI proizlazi da je on u Poljoopskrbi, odnosno ranije Agrotehnici radio od 1984. i to kao voditelj poslovnice. Od 1995. je bio član uprave. Može reći da je Poljoopskrba 1993. počela koristiti poslovni prostor u predmetnoj zgradi, time da je koristila izložbeni prostor koji se nalazio ispred poslovnog prostora u dvorištu ispred zgrade i to u cijeloj dužini zgrade. Osim toga, bilo je korišteno i dvorište koje se nalazi oko zgrade. Kada mu se predočava skica lica mjesta sa lista 38 spisa misli na cijelo dvorište označeno k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, oni su tim dijelom dvorišta vozili robu do stražnjih vrata prostora te do skladišta koje su koristili. U vezi ovog skladišta su imali sklopljen Ugovor o zakupu i korištenje tog skladišta su dodatno plaćali te ga koristili za skladištenje robe i malih uređaja. U vezi korištenja dvorišta nisu imali sklopljene Ugovore o zakupu niti je Poljoopskrba plaćala za korištenje tog dvorišta. Kada mu se čita njegov iskaz dan u postupku koji se vodio pred ovim sudom u vezi uređenja međa može reći da je rekao upravo to što je ponovio i danas, a to je da se najam plaćao posebno za dvorišnu zgradu, ali ne i za korištenje dvorišta. Pojašnjava da dio koji smatra izložbenim prostorom se na skici lica mjesta sa lista 137 nalazi između zgrade označene brojem 136 i [adresa], u cijeloj dužini zgrade. Zakup za skladišni prostor plaćali su u iznosu 200 maraka mjesečno gospodi GI, koji su bili vlasnici te dvorišne zgrade. Ulična zgrada označena brojem 136 sagrađena je na jednoj čestici. Poznato mu je da je u kupoprodajnom ugovoru kojim je Agrotehnika kupila od GI dio stambene zgrade, u odnosu na zemljište navedeno samo pravo korištenja dijela ispred ulične zgrade, kako se ne bi prostor oko zgrade koristio za izložbeni prostor, a polovina cijelog zemljišta čestice 3039/19 je također tom kupoprodajom trebalo pripasti Agrotehnici. Kada mu se čita čl. 2. Aneksa kupoprodajnog ugovora koji je potpisao za Poljoopskrbu Bjelovar u dijelu "od zemljišta koje pripada zgradi, kupac ima pravo na dio koji se nalazi ispred kuće" navodi da zemljište pripada zgradi i da je ono zajedničko od vlasnika zgrade. Ne zna zbog čega je ovo napisano na način na koji je napisano, a niti je on sastavljao Ugovor. Ugovor je sastavljao odvjetnik Poljoopskrbe Bjelovar d.o.o. ŽI.

19. U Kupoprodajnom ugovoru od 16. travnja 1963. kao i u Aneksu kupoprodajnog ugovora sklopljenog 12. ožujka 1999. spominje se samo nekretnina koja se sastoji od ½ dijela zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Niti u jednoj ispravi ne spominje se da bi predmet kupoprodaje bio bilo koji dio zk.č.br. 3039/766 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

19.1. Dakle, u obje isprave izričito se navodi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu koja se sastoji od zk.č.br. 3039/19 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dodatno se u ugovoru od 16. travnja 1963. navodi da kupac ima pravo samo koristiti dio koji se nalazi ispred kuće, a u Aneksu kupoprodajnog ugovora sklopljenog 12. ožujka 1999. da kupac ima pravo na dio koji se nalazi ispred kuće.

19.2. Prema shvaćanju ovoga suda iz navedenog slijedi da je pravni prednik POLJOOPSKRBE-BJELOVAR d.o.o. Kupoprodajnim ugovorom od 16. travnja 1963. kupio jednu polovinu porodične stambene zgrade u [adresa], sagrađene na zk.č.br. 3039/19 s 84 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da mu je u pogledu dvorišta dano samo pravo korištenja dijela koji se nalazi ispred kuće.

19.3. S tim u vezi sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je sporan dio nekretnine koji se nalazi ispred prednjeg dijela kuće uvijek bio u vlasništvu prednika Poljoopskrbe te da bi oni jedini imali pravo koristiti taj dio koji se proteže između glavne ulice i zgrade. U Kupoprodajnom ugovoru od 16. travnja 1963. izričito se navodi da se prodaje nekretnina koja se sastoji od zk.č.br. 3039/19 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da kupac ima pravo samo koristiti dio koji se nalazi ispred kuće. Dakle, nigdje se ne navodi da bi se kupcu prodao dio dvorišta koji se nalazi ispred kuće i još k tome je dio druge zemljišno knjižne čestice.

19.4. Tužitelj je u svom iskazu naveo da smatra da je taj sporan dio zemljišta ispred zgrade njegovo vlasništvo, jer je kupljen zajedno sa poslovnim prostorom koji se nalazi u prizemlju te zgrade od Poljoopskrbe. Kada se kupovala nekretnina bilo je rečeno da se i taj dio dvorišta prodaje. Oni su koristiti taj dio otkada su kupili tu nekretninu te im nitko nije ništa govorio da to ne bi bilo njihovo. Koliko mu je poznato nitko nikada nije osporavao to korištenje, a oni su tamo vozili i kamione, uređivali izlog tog poslovnog prostora i sve drugo što je bilo potrebno. Tuženik nije mogao koristiti taj prednji dio dvorišta ispred zgrade, zbog opsega posla Poljoopskrbe i zbog količine automobila.

19.5. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja kao istinit u dijelu u kojem je naveo da je taj sporan dio dvorišta kupljen zajedno sa poslovnim prostorom koji se nalazi u prizemlju te zgrade i koji je kupljen od Poljoopskrbe Bjelovar te da im je kada se kupovao i taj sporan dio zemljišta bio pokazan i da im je bilo rečeno da se i on prodaje. Ovo zato što je svjedok FI, koji je potpisao Aneks u ime Poljoopskrbe u svom iskazu naveo da mu je bilo poznato da je u Kupoprodajnom ugovoru kojim je Agrotehnika kupila od GI dio stambene zgrade, u odnosu na zemljište, bilo navedeno samo pravo korištenja dijela ispred ulične zgrade. Dakle, bilo mu je poznato da Agrotehnika nije kupila taj dio nekretnine pa mu je sasvim sigurno bilo poznato i da taj dio nekretnine ne može niti Poljoopskrba, kao slijednik Agrotehnike, prodati kupcu UI.

19.6. Sud je ovaj dio iskaza tužitelja ocijenio neistinitim i usmjerenim ka ostvarivanju uspjeha u ovom postupku.

19.7. Naime, da je to istina, sudu nije logično da bi se tek Aneksom regulirao „prijenos“ tog dijela dvorišta i to na način da se u pogledu toga dijela navodi da „kupac ima pravo na dio koji se nalazi ispred kuće“, a da se ne navede da se prodaje i taj dio. Ovo tim više što je prema iskazu svjedoka FI kupoprodajni ugovor sastavio odvjetnik Poljoopskrbe Bjelovar d.o.o., dakle stručna osoba, te kraj činjenice da su u trenutku sklapanja osnovnog kupoprodajnog ugovora i Aneksa prednici tužitelja i tuženika, već bili upisani kao suvlasnici zkčbr. [katastarska čestica], a prednik tuženika kao vlasnik zkč. br. [katastarska čestica] u cijelosti.

19.8. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, (su)vlasništvo spornog dijela dvorišta nije mogla steći niti prednica tužitelja UI, koja je kupila od prodavatelja POLJOOPSKRBA-BJELOVAR d.o.o. ½ dijela zk.č.br. 3039/19, jer pravnim poslom nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Dakle, niti trgovačko društvo POLJOOPSKRBA-BJELOVAR d.o.o. nije moglo prenijeti na UI pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine, jer to pravo nije bilo preneseno na prednika tog trgovačkog društva, već je predniku bilo dano samo pravo korištenja zemljišta koje se nalazi ispred kuće. Niti svjedok FI, koji je u ime Poljoopskrbe potpisao taj Aneks nije ponudio objašnjenje zbog čega bi čl. 2. bio napisan na način na koji je bio napisan, dok mu je poznato da je u kupoprodajnom ugovoru kojim je Agrotehnika kupila od GI dio stambene zgrade, u odnosu na zemljište, bilo navedeno samo pravo korištenja dijela ispred ulične zgrade.

19.9. Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 1999., na koji se poziva Aneks tog kupoprodajnog ugovora tužitelj nije dostavio u spis.

20. Dakle, prema shvaćanju ovoga suda, sporan dio dvorišta ispred kbr. 136, označen na skici vještaka Popovića na listu 214 spisa kao dio zkčbr. [katastarska čestica] označen zelenom šrafurom površine 16,53 m2 nije bio predmet Kupoprodajnog ugovora iz 1963., a niti Kupoprodajnog ugovora iz 1999.

21. Dodatno se ističe da prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje, ZV) vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Prema odredbi čl. 120. st. 1. istog zakona vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

21.1. Iz citiranih zakonskih odredaba slijedi da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe tek uknjižbom u zemljišne knjige, a ne već sklapanjem kupoprodajnog ugovora.

22. Stoga UI, prednica tužitelja temeljem pravnog posla nikako nije mogla steći (su)vlasništvo spornih dijelova nekretnina pobliže označenih u izreci, a niti tužitelj nasljeđivanjem nakon njezine smrti.

23. U odnosu na sporni dio zkčbr. [katastarska čestica] označen mrežasto ružičastom bojom (na skici na listu 214 spisa) površine 7,23 m2 i dio zkčbr. [katastarska čestica] označen crvenom šrafurom (na skici na listu 214 spisa) površine 15,47 m2 treba reći da za njih tužitelj niti ne tvrdi da bi ih njegova prednica stekla temeljem pravnog posla.

24. Iako dakle, prema shvaćanju ovoga suda tužitelj nije stekao pravo su(vlasništva) spornih dijelova nekretnine temeljem pravnog posla, mogu postojati pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

25. Sud je prihvatio iskaz svjedoka FI da bi Poljoopskrba koristila izložbeni prostor koji se nalazio ispred poslovnog prostora u dvorištu ispred zgrade u cijeloj dužini zgrade, jer je takav iskaz u skladu sa sadržajem Kupoprodajnog ugovora iz 1963.

25.1. Međutim, on nema saznanja o posjedovanju toga dijela nekretnine nakon što je Poljoopskrba Bjelovar d.o.o. prodala svoj dio zgrade baki tužitelja. Na te okolnosti saslušani su tužitelj i tuženik.

25.2. Tužitelj je iskazao da su oni koristiti taj dio otkada su kupili tu nekretninu te im nitko nije ništa govorio da to ne bi bilo njihovo. Koliko mu je poznato nitko nikada nije osporavao to korištenje, a oni su tamo vozili i kamione, uređivali izlog tog poslovnog prostora i sve drugo što je bilo potrebno. Tuženik nije mogao koristiti taj prednji dio dvorišta ispred zgrade, zbog opsega posla Poljoopskrbe i zbog količine automobila.

25.3. Tuženik u svom iskazu navodi da je sporan dio dvorišta ispred zgrade kbr. 136 na skici lica mjesta (list 38) označen slovima A, A1, B1 i B koristio na način da je imao žardinjere sa cvijećem.

26. Sud utvrđuje da je tužitelj koristio sporan dio dvorišta sve do postavljanja ograde nakon što je rješenje broj R1-436/17 postalo pravomoćno, jer niti tuženik ne tvrdi da ga tužitelj ne bi koristio.

27. Temeljem iskaza saslušanih stranaka i svjedoka FI sud je dalje utvrdio da je Poljoopskrba, temeljem Ugovora o zakupu sklopljenih sa prednicima tuženika, koristila skladišta iza zgrade kbr. 136 te dio dvorišta pokraj stambene zgrade radi dolaska do skladišta iza zgrade. U prilog ovih navoda govori i račun iz priklopljenog spisa ovoga suda broj R1-436/17 (list 83 spisa).

28. Niti iz iskaza tužitelja, a niti iz iskaza tuženika ne proizlazi da bi tužitelj koristio dio zkčbr. [katastarska čestica] označen mrežasto ružičastom bojom (na skici na listu 214 spisa) površine 7,23 m2 te dio zkčbr. [katastarska čestica] označen crvenom šrafurom (na skici na listu 214 spisa) površine 15,47 m2. Dakle, niti sam tužitelj nije u svom iskazu naveo da bi koristio te dijelove nekretnine, već je kao sporan dio zemljišta naveo samo prednji dio ispred zgrade.

29. Dosjelost je originaran način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

29.1. Sukladno odredbama čl. 159. st. 1. ZOVO-a, dosjelošću se, stječe pravo vlasništva time što se stvar posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme.

29.2. Okolnost da postoji faktična vlast na stvari nije, međutim, sama za sebe dovoljna, već je potrebno da takav posjed ima određenu kakvoću. Kakvoća posjeda potrebna za dosjelost različita je prema vrsti dosjelosti ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti.

29.3. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, savjestan i istinit (čl. 159. st. 2. ZV-a), za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem savjestan (čl. 159. st. 3. ZV-a).

29.4. O kakvoći posjeda govori čl. 18. ZV-a. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZV-a). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV-a). Posjed je savjestan (pošten) ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, s time da se savjesnost presumira (čl. 18. st. 3. ZV-a).

29.5. Iz ranije navedenih razloga sud je utvrdio da posjed tužitelja nije zakonit.

29.6. Stoga je sud utvrđivao je li posjed tužitelja bio barem savjestan. Posjednik će biti savjestan ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu.

30. U vrijeme dosijedanja uračunava se vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar.

30.1. Iz sadržaja spisa i temeljem izvedenih dokaza, sud nije mogao utvrditi da bi se tužitelj, a niti njegovi prednici ponašali kao vlasnici spornih nekretnina. Upravo suprotno sud je utvrdio da je Agrotehnici te njihovom slijedniku Poljooprskrbi bilo poznato da su na spornom dijelu označenom zelenom šrafurom imali samo pravo korištenja dano im Ugovorom sklopljenim sa bakom tuženika.

30.2. Sud dalje utvrđuje da su sporne dijelove označene mrežasto ružičastom bojom i crvenom šrafurom oni koristili kako bi došli do prostora u pogledu kojih su sklopili Ugovor o zakupu također sa prednicima tuženika.

30.3. Dakle, oni te sporne dijelove nisu posjedovali kao (su)vlasnici i sa uvjerenjem da im pripada pravo samostalno posjedovati sporne dijelove nekretnine.

30.4. Cijeneći sadržaj Aneksa kupoprodajnog ugovora iz 1999. te iskaz svjedoka FI u dijelu u kojem je naveo da mu je bilo poznato da je Poljoopskrbi bilo dano samo pravo korištenja dijela dvorišta ispred zgrade, sud zaključuje da niti UI, a niti tužitelj također nisu imali razloga vjerovati da im pripada pravo samostalno posjedovati sporne dijelove nekretnina.

30.5. Dakle, okolnosti konkretnog slučaja ne ukazuju da bi posjed tužitelja ili njegovih prednika bio savjestan.

30.6. Cijeneći prethodno utvrđeno, zaključak je ovog suda da posjed tužitelja spornih dijelova nekretnine nije bio niti savjestan. Nepošteni (nesavjesni) posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, i to ni u slučaju redovne ni u slučaju izvanredne dosjelosti.

31. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

32. U odnosu na navode tužitelja da bi imao nužni prolaz oko svojeg vlasništva, ukazuje se tužitelju da se o otvaranju nužnog prolaza odlučuje u izvanparničnom postupku.

33. Zbog svega navedenog sud nije pribavljao prikaz povijesnih promjena na zk.č.br. 3039/19 k. o. [katastarska općina] od 1946. do danas, jer to nije bilo potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

34.1. Stoga je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 12. svibnja 2021. u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 16. veljače 2021. u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. listopada 2022. u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 20. travnja 2024. u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 11. lipnja 2024. u visini zatraženih 132,72 eura i zastupanja na ročištu 13. ožujka 2025. u visini zatraženih 132,72 eura prema Tbr. 9/1 Tarife.

34.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 7. listopada 2020., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

34.3. Slijedom navedenog tuženiku je dosuđen trošak u ukupnom iznosu 929,04 eura.

34.4. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćniku tuženika