REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1623/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, koju zastupa punomoćnica Branka Ivana Savičević, odvjetnica iz Zagreba, Martićeva 10, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i umješača na strani tuženika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Davor Domjan, odvjetnik u Zagrebu, Iblerov trg 10, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te punomoćnika umješača i umješača osobno, s objavom 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB 95847257607, vlasnik nekretnine; odgovarajući suvlasnički dio nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada [adresa] površine 383 m[2] k. o. [katastarska općina] uključujući zajedničke dijelove zgrade i zemljišta i sve neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, stana na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a, predsoblja i hodnika površine 61,20 m[2] upisan u z,k.ul. br. 745 k. o. [katastarska općina], Etaža 66, što je REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna trpjeti upis prava vlasništva u korist SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB 95847257607 u zemljišnoj knjizi.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju SVEUČILIŠTU U ZAGREBU Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB 95847257607 troškove parničnog postupka u iznosu od 5.621,64 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana .

III.Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.937,50 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. veljače 2020., navodi kako je temeljem Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel, poslovni broj: Z- 53801/12 od 22. ožujka 2019., izvršen upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini koja u naravi predstavlja stan na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a, predsoblja i hodnika površine 61,20 m[2] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine: z. k. č. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada [adresa]. površine 383 m[2] k. o. [katastarska općina], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža 66 (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina ). Nadalje, tužitelj navodi kako je upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, ovdje tuženika, izvršen temeljem članka 17. st. 5. Pravilnika i predmnjeve iz čl. 362 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, tužitelj navodi kako je kao suinvestitor pristupio izgradnje objekta u kojem se nalazi predmetni stan temeljem Ugovora broj 1291/65 od 26.10.1965., sklopljenog s Gradskim fondom za stambenu izgradnju u Zagrebu te kako je tužitelj davanjem sredstava za izgradnju, stekao pravo korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini kao posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu temeljem odredbe članka 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list FNRJ 16/1959, 48/1959. 12/1962. Službeni list SERJ 10/1965. 57/1965), no kako zbog proteka vremena ne raspolaže navedenim ugovorom sklopljenim sa Gradskim fondom za stambenu izgradnju u Zagrebu. Tužitelj nadalje navodi da je stekao pravo raspolaganja i korištenja upravo predmetnim posebnim dijelom zgrade te da je kao nositelj tog prava predmetnu nekretninu dao dalje na korištenje radniku ES što proizlazi iz Rješenja SR Hrvatske Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, broj: 01-84/1- 1967 od 13.03.1967., Isto tako tužitelj nadalje navodi kako činjenica da je upravo tužitelj vlasnik predmetne nekretnine proizlazi i iz sljedećih isprava: „Ugovora o zameni stanova“ između MS i ES od 25.09,1978.. koji tužitelj kao davatelj stana na korištenje u znak suglasnosti sa predmetom zamjenom supotpisuje, Ugovora o korištenju stana između SiZ stanovanja Općine Trešnjevka i MS od 22.11.1978.. gdje se tužitelj u članku 11 navedenog ugovora navodi kao vlasnik predmetne nekretnine i davatelj stana na korištenje, Ugovora o zamjeni stanova između ČS i MS i Suglasnosti davatelja stanova na korištenje: Tehnološki fakultet u Banja Luci od 08.01.1992. i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu od 15.01.1992., Tužitelj nadalje u tužbi navodi kako posljednji nositelj stanarskog prava na predmetnoj nekretnini ČS nije u roku podnio zahtjev za otkup predmetne nekretnine, slijedom čega je isti u parničnom postupku koji je vodio protiv tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim se nadomješta kupoprodajni ugovor temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-284/09 te kako ČS zajedno sa suprugom ĐS i dalje koristi predmetnu nekretninu kao zaštićeni najmoprimac temeljem Ugovora o najmu stana, sklapanje kojeg je nadomješteno naprijed navedenom presudom naslovljenog suda. Zaključno navodi kako iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj do stupanja na snagu Zakona o vlasništva i drugim stvarnim pravima bio nositelj prava korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom u društvenom vlasništvu , koje je pravo u skladu s odredbom članka 363. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postalo pravo vlasništva te kako je pored navedenog tužitelj posjednik predmetne nekretnine koji vrši posjedovanje temeljem pravnog osnova, savjesno, u uvjerenju da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i to neprekinuto sve do danas, što je računajući od ukidanja društvenog vlasništva preko dvadeset godina, kako je tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine evidentiran i kod upravitelja predmetne zgrade. Isto tako, podredno ističe da je kao zakonit, istinit i pošten samostalni posjednik svakako stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je upravo tuženik temeljem zakonske predmnjeve o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, sve sukladno čl. 363. st. 2. ZVIDSP. Navodi, kako se sukladno navedenoj zakonskoj odredbi može ukazivati suprotno, no kako tužitelju nedostaje ključan dokaz, a to je odluka o dodjeli na korištenje. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj tvrdi da je stekao pravo korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini ugovorom br. 1291/65 od 26. listopada 1965., no kako je naveo da nije u mogućnosti priložiti predmetni ugovor pa tuženik zaključuje kako svakako nije u mogućnosti ni dokazati sadržaj tog ugovora. Ističe kako tužitelj nije pružio jasan dokaz da mu je predmetna nekretnina odnosno građevinsko zemljište dano na trajno korištenje odlukom ovlaštenog tijela. Također navodi kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao uvjete koji su nužni da bi imovina u društvenom vlasništvu postala vlasništvo ustanove za temelju Zakona o ustanovama. Tuženik je zaključno naveo kako isto tako tužitelj nije dokazao da ima kvalificiran posjed odnosno da je protekao rok od 40 godina potreban za dosijedanje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem nekvalificiranih posjeda.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-1623/2021 od 16. studenog 2023. prihvaćeno je sudjelovanje ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao umješača na strani tuženika u ovom postupku. Umješač zastupan po punomoćniku pridružuje se svim navodima tuženika te nastavno u tijeku postupka istaknuo kako je tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana, dok je umješač posjednik istog još od 1992. godine. Isto tako, umješač navodi kako je posjed predmetne nekretnine prednik tužitelja "Akademija likovnih umjetnosti" na temelju zamjene stanarskih prava 26. siječnja 1992. predala umješaču u posjed na temelju prethodno i pravilno provedenog postupka zamjene stanova, a uslijed čega je umješač stekao posjed na zakonit, istinit i pošten način.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev radi mirnog rješavanja spora temeljem odredbe Članka 186 a Zakona o parničnom postupku od 5. srpnja 2019. godine, potvrda o primitku pošiljke i povratnice, dopis ODO Zagrebu upućenog ŽDO Zagreb od 10. srpnja 2019. godine broj: l-R-DO-547/19, (list 8-11 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 12 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Zemljišno knjižni odjel, poslovni broj: Z-53801/12 od 22. ožujka 2019., (list 13-37 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 284/09 od 26. listopada 2010., (list 38-50 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3202/11 od 3. ožujka 2015., (list 51-56 spisa), Rješenje SR Hrvatske, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Broj: 01-84/1- 1967 od 13.3.1967., (list 57 spisa), Ugovor o korištenju stana i akontaciji stanarine od 25.9.1967., zaključen između Stanoinvesta, stambeno poduzeće Zagreb. Savska cesta br. 1a i nositeljem stanarskog prava, ES, (list 58-60 spisa), Ugovor o zamjeni stanova između MS i ES od 25.9.1978., (list 61-63 spisa), Ugovor o korištenju stana između SIZ stanovanja Općine Trešnjevka i MS od 22.11.1978., (list 64-66 spisa), Prijavu podataka o stanu (list 67-68 spisa), Ugovor o zamjeni stanova između ČS i MS i Suglasnost davatelja stanova na korištenje, tehnološki fakultet u Banja Luci od 8.1.1992. i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu od 15.1.1992., (list 69-72 spisa), Zapisnik o bodovanju stana i preslika računa- zajednička pričuva od 30 .4.1998.., (list 73-75 spisa), preslika računa-zajednička pričuva 19.6.2019. (list 76 spisa). izveden je dokaz saslušanjem saslušanje stranke umješača na strani tuženika ČS te svjedoka LS i OS, izvršen je uvid u predmet spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-284/09. stranke su tijekom postupka odustale od saslušanja ĐS, te nije uzeta u obzir dokumentacija umješača predana posljednjem ročištu, svakako nakon zaključenja prethodnog postupka, a umješač na strani tuženika niti nije navodio da postoje određene eventualno opravdani razlozi zašto nije predana do zaključenja prethodnog postupka.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno jednako kako i sve dokaze zajedno, u skladu s odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U tijeku postupka, tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe dodatno navodeći kako je tužitelj stekao pravo korištenja temeljem ugovora sklopljenog s Gradskim fondom od 26. listopada 1965., no kako je predmetno razvidno osobito iz preslike računa koji potvrđuje činjenicu kako upravo tužitelj podmiruje režijske troškove za predmetnu nekretninu. Nadalje ističe kako je upravo iz ugovora koji prileži predmetu spisa razvidno da je još 1967. kao nositelj stanarskog prava ES kao zaposlenik tužitelja raspolagala predmetnom nekretninom.

7. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, kojima se umješač na strani tuženika pridružio te je i dalje osporavao navod tužitelja da je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem ugovora zaključenim sa Gradskim fondom od 26. listopada 1965., osporavao je i dalje navode tužitelja da bi stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću. Tužitelj nema kvalificirani i pošten posjed predmetne nekretnine pa nije protekao propisani rok od 40 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću.

8. Imajući na umu navode tužitelja iz tužbe te one iznesene tijekom postupka, razvidno je da je predmet ovog postupka utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude temeljem pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima te podredno dosjelosti iz čl. 159. st. 4. ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP).

9. Između stranaka u ovom postupku nije sporno da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-53801/12 od 22. ožujka 2019., kao vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja stan na drugom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i hodnika površine 61,20 m[2] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine: kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] površine 383 m[2] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža 66. Nadalje, nije sporno da je tuženik upisan temeljem predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Isto tako nije sporno da je trenutno u posjedu predmetne nekretnine u ovom postupku umješač ČS, kao zaštićeni najmoprimac i njegova supruga i to temeljem Ugovora o zamjeni stanova od 1992. godine, koji sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-284/09 od 26. listopada 2010., ima zaključen ugovor o najmu s zaštićenom najamninom između ovdje tužitelja i umješača.

10. Između stranaka sporno je, je li tužitelj, odnosno prednik tužitelja stekao pravo korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini te samim time je li pretvorbom stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, podredno je su li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Naime, kako je gore navedeno na predmetnoj nekretnini upisano je pravo vlasništva u korist tuženika temeljem predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZVSP, a koja predmnjeva predviđa upis prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama u društvenom vlasništvu glede kojih nije u zemljišnoj knjizi upisano pravo korištenja ili utvrđeno vlasništvo drugih osoba, no omogućava dokazivanje drugačijeg stanja onome koji smatra da je vlasnik takve nekretnine. Stoga, u konkretnom postupku ukazuje se nužnim za utvrditi je li predmetna nekretnina unatoč upisu Republike Hrvatske bila u vlasništvu tužitelja odnosno je li tužitelj bio nositelj prava korištenja i raspolaganja na spornoj nekretnini. Naime, tužitelj u konkretnom postupku tvrdi kako je pravo upravljanja i korištenja predmetne nekretnine dodijeljeno tužitelju temeljem Ugovora sklopljenog s Gradskim fondom od 26. listopada 1965., kojeg ugovora tužitelj kako je navodio za čitavo vrijeme postupka nije u posjedu. Nadalje, tužitelj je navodio kako je izdvajanjem sredstava za izgradnju predmetne nekretnine pristupio kao suinvestitor izgradnje objekta u kojem se nalazi predmetni stan.

12. Radi utvrđenja spornih činjenica izveden je dokaz uvidom u gore navedene priležeće isprave te saslušanjem svjedoka.

13. Uvidom u rješenje SR Hrvatske, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu posl. br. 01-84/1-1967 od 13. ožujka 1967., utvrđeno je kako se u istom navodi kako su tužitelj i Gradski fond za stambenu izgradnju u Zagrebu sklopili ugovor br. 1291/65 od 26. listopada 1965., temeljem kojeg je tužitelj pristupio kao suinvestitor izgradnji objekta, odnosno predmetne nekretnine,

- uvidom u Ugovor o korištenju i akontaciji stanarine od 25. rujna 1967. utvrđeno je kako je Stanoinvest stambeno poduzeće Zagreb, Savska cesta 1A zaključilo s zaposlenicom tužitelja, ES Ugovor o korištenju stana i akontacije stanarine, u kojem ugovoru je navedeno kako je stan dan na korištenje temeljem rješenja o dodjeli Akademije likovnih umjetnosti od 13. ožujka 1967.,

- uvidom u Ugovor o "zameni stanova" od 25. rujna 1978., utvrđeno je kako je tužitelj kao davatelj stana na korištenje isti potpisao u znak suglasnosti da se izvrši predmetna zamjena,

- uvidom u Ugovor o korištenju stana od 22. studenog 1978., između Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Trešnjevka i MS iz [adresa] utvrđeno je kako je u predmetnom ugovoru navedeno kako je stan vlasništvo tužitelja te isti naveden kao davatelj stana na korištenje,

- uvidom u Ugovor o zamjeni stanova između NS, ovdje umješača i MS utvrđeno je kako je upravo ovdje tužitelj 15. siječnja 1992. dao suglasnost kao davatelj predmetnog stana na korištenje,

- uvidom u predmet spisa posl.br Ps-284/09 utvrđeno je da je predmetni postupak vođen po tužbi ovdje umješača i njegove supruge protiv ovdje tužitelja tamo kao tuženika, a kao vlasnika predmetne nekretnine pobliže označene u izreci presude,

- uvidom u knjigovodstveno stanje obveznika na dan 3. listopada 2022., utvrđeno je kako je tužitelj kod upravitelja predmetne stambene zgrade naveden kao vlasnik i obveznik plaćanja.

Isto tako u tijeku postupka je utvrđeno (isto je naveo sam umješač), da je umješač uveden u posjed od strane tužitelja te je utvrđeno da upravo tužitelj podmiruje režijske troškove za predmetnu nekretninu.

14. Iz iskaza umješača na strani tuženika proizlazi kako isti s obitelji u predmetnoj nekretnini živi od 1992. godine kada je zamijenio stan sa MS koja zamjena je supotpisana od strane njegova tadašnjeg poslodavca Tehnološkog fakulteta u Banjoj Luci te Akademije likovnih umjetnosti.

15. Iz iskaza LS (ranije ravnatelj materijalno-financijskog poslovanja tužitelja od 1991.) proizilazi kako mu je poznato da je tužitelja određeno tijelo zatražilo suglasnost radi zamjene stanova, između ostalog stana na adresi [adresa], no kako mu nije poznato iz kojeg razloga je ta suglasnost od strane tužitelja zatražena.

16. Iz iskaza svjedoka OS (ranije ravnatelj, tajnik tužitelja od 1. listopada 1980. do 1. listopada 1995.) u bitnom proizlazi kako istom nije poznat predmet spora te kako mu nije poznato je li tužitelj imao ikakva prava na spornoj nekretnini niti mu je poznato je li izvršena zamjena predmetnog stana.

17. Dakle, iz gore navedenih svjedoka ne proizilazi ništa drugačije od onog što je utvrđeno uvidom u isprave.

18. Ovdje se napominje kako je tuženik navodio s obzirom da tužitelj nije u posjedu predmetnog Ugovora od 26. listopada 1965., da nije razvidno je li tužitelj bio suinvestitor baš za spornu nekretninu kako je ista označena u izreci presude. No, svakako uvidom u gore navedene isprave utvrđeno je da je tužitelj raspolagao upravo spornom nekretninom za korist svojeg zaposlenika te da je riječ upravo o nekretnini u čijem je sada posjedu ovdje umješač, u koji je posjed je uveden od strane tužitelja.

19. Odredbom čl. 360. st. 1. ZDSP određeno je da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Ovdje se napominje kako je iz svega navedenog utvrđeno da je predmetna nekretnina unatoč upisu RH bila u vlasništvu tužitelja jer je utvrđeno kako je pravni prednik tužitelja bio nositelj prava korištenja na spornoj nekretnini, a donošenjem Zakona o ustanovama (Narodne novine 76/93) tužitelj je ex lege postao ustanova, a stupanjem na snagu Zakona o visokim učilištima (Narodne novine 96/93) sva društvena sredstva ranije društvene pravne osobe postala su imovina u vlasništvu ustanove.

20. Nadalje, Odredbom čl. 364. st. 6. ZDSP određeno je da će osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

21. U odnosu na navode tužene kojima u bitnom navodi da tužitelj ne raspolaže ispravom nadležnog državnog organa temeljem koje bi se izvršila uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja, ovaj sud ukazuje da osim što tužitelj raspolaže aktima iz kojih je razvidno da je upravo tužitelj kao nositelj prava raspolaganja i korištenja raspolagao predmetnom nekretninom za korist svojeg zaposlenika, da je u odluci posl.br. Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019., Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva, samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalno-pravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva.

22. S obzirom na sve navedeno utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP.

23. Imajući na umu kako je tužitelj podredno naveo kako je stekao pravo vlasništva dosjelošću, sud je ocjenjivao jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva i dosjelošću. Stoga, se svakako napominje da se dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od navedenog, dakle, dvadeset (kvalificirani posjed) odnosno četrdeset godina, nekvalificirani (barem pošten posjed) (čl. 159. st. 2., st. 3. i st. 4. ZVDSP-a). Ovdje se napominje da se poštenje presumira te tuženik valja dokazati suprotno, što prema ocijeni ovog suda svakako tuženik nije dokazao (čl. 18. stavak 5. ZVDSP).

24. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u prava vlasništva jedino posjed stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme. Glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificiran posjed što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten. No, posjed prije svega mora biti samostalan, što znači da dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Odredbom čl. 11. stavak 2. propisano je kako će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Dakle, samostalni posjed postoji samo ukoliko posjednik svoju vlast izvršava kao faktičnu vlast na nekretnini s prerogativima vlasnika stvari, obzirom da samo tzv. vlasnički posjed može u konačnici rezultirati stjecanjem prava vlasništva dosjelošću. Naime, u postupku je utvrđeno, kada se imaju na umu isprave u koje je izvršen uvid kako je tužitelj kao vlasnik (nositelj prava korištenja i raspolaganja) raspolagao za korist svojih zaposlenika te kako je još od 1967., kada je zaključen prvi ugovor o korištenju stana s zaposlenicom prednika tužitelja, tužitelj u posrednom posjedu predmetne nekretnine sve do danas, potonje, obzirom je i sam umješač naveo kako je uveden u posjed predmetne nekretnine od tužitelja. Naime, u ovom dijelu bitno je za istaknuti kako u rok dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., na stvarima koje su prije tog datuma bile u društvenom vlasništvu, a sve u slučaju kada i prije tog dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja, kao što je utvrđeno u konkretnoj pravnoj stvari, a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Stoga, kada se imaju na umu navodi tuženika te umješača na strani tuženika, sve i da nisu utvrđene pretpostavke kvalificiranog posjeda, navodi se kako je za tužitelja svakako protekao rok od 40 godina koji je potreban za dosijedanje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem nekvalificiranog posjeda, s obzirom kako je gore navedeno da se poštenje predmnijeva, a tuženik nije dokazao suprotno. S obzirom na navedeno utvrđenje sud je ocijenio kako su se ispunile i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i dosjelošću sukladno čl. 159., u svezi s čl. 160 ZVIDSP. Dakle, s obzirom da je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo korištenja koje se stupanjem na snagu ZVDSP pretvorilo u pravo vlasništva protekli su rokovi za redovnu dosijelosti prema OGZ i ZOVO i ZVDSP, no, čak i da nije utvrđen valjani pravni temelj stjecanja svakako su kako je gore i navedeno protekli rokovi za izvanrednu dosjelost. Slijedom svega navedenog sukladno čl. 360, čl. 362 i čl. 159 i čl. 160 ZVDSP odlučeno je kao u izreci.

25. Odluka o trošku u točki II temelji na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. st. 1. - 4. ZPP. Po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), a koji se sastoji od:

- troška zastupanja na ročištu 26. siječnja 2022., 22. ožujka 2022., 26. ožujka 2024.,9. siječnja 2025. i 10. ožujka 2025. za svako pojedino ročište 250 bodova sukladno Tbr.7 toč. 1 u svezi s Tbr. 9. toč. 1 Tarife, tužitelju je priznato pravo na trošak zastupanja za ročište od 9. studenog 2020. i 1. ožujka 2023. za svako pojedino 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 4. Tarife , za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova te sa sastav tužbe 250 bodova Tbr. 8 toč. 1 u svezi s Tbr. 7. toč. 1, za podnesak tužitelja od 12. veljače 2022., 22. svibnja 2023., 2. studenog 2023. 250 bodova sukladno Tbr.7. toč. 1 u svezi s Tbr. 8 toč. 1, tužitelju je priznato pravo na ukupno 2100 bodova a što sukladno vrijednosti boda iznosi 4.200,00 eur, što uz pripadajući PDV iznosi 5.250,00 eur. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 185,82 eur i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 185,82 eur u skladu s u skladu s Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama i sukladno Tbr. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi, odnosno ukupno 5.621,64 eur. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 3 ZPP te je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 10. prosinca 2020. te od 17. veljače 2022., budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) obzirom u kategoriju podnesaka iz Tbr. 8 toč. 1 ulaze samo obrazloženi podnesci dok svi ostali podnesci ulaze u kategoriju podnesaka iz Tbr. 8 toč. 3 ali samo u slučaju kad sud ocijeni da su bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelju za pristup na ročišta od 9. studenog 2020. te 1. ožujka 2023. nije priznato pravo na zatraženih 375 bodova već ukupno sukladno Tbr. 9 toč. 4 na ukupno 100 bodova, pa je slijedom navedenog tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1937,50 eur te je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

Zagreb, 7. travnja 2025.,

SUDAC

Aleksandra Bilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

- tužitelju po pun.

- tuženiku

- umješaču na strani tuženika po pun.

- kal. 30 dana