Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-15356/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje Ane Pocrnje kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika pravne osobe „Erste&Steiermärkische Bank“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi MT, oboje zastupani po braniteljici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 2., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 18. i stavku 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-15356/2022-4 od 25. studenog 2024., koji je izdan povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split Klasa: UP/I-116-02/21-01/147, Ur.broj: 443-02-03-10/3-22-16 od 27. listopada 2022., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti braniteljice okrivljenika i odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja na temelju članka 167. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 7. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljena pravna osoba: „Erste&Steiermärkische Bank“ d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

okrivljena odgovorna osoba: MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], direktorica ljudskih potencijala, prekršajno nekažnjavana,

k r i v i  s u

što prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljenik kao odgovorna osoba kod poslodavca za 2020. do 30. lipnja 2021., dakle nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora u cijelosti radnici RT zaposlenoj na radnom mjestu savjetnika za građane koja je imala pravo na korištenje 30 dana godišnjeg odmora te je u periodu od 2. studenog 2020. do 9. prosinca 2020. koristila 27 dana godišnjeg odmora, a za preostala tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora poslodavac je radnici isplatio naknadu za neiskorišten godišnji odmor, a koju mogućnost poslodavac može iskoristiti samo u slučaju prestanka ugovora o radu, pa su 1. srpnja 2021. počinili prekršaje, čime su okrivljenici počinili prekršaje iz članka 77. stavka 2., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 18. i stavku 2. Zakona o radu, te se na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona za pravnu osobu i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona za odgovornu osobu,

i z r i č e

okrivljenoj pravnoj osobi „Erste&Steiermärkische Bank“ d.d.

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.040,00 (tisuću četrdeset) EURA

okrivljenoj odgovornoj osobi MT

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA

Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilno.

Okrivljenici se upozoravaju da ako u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od po 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split podnio je optužni prijedlog pod gornjim brojem protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 77. stavka 2., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 18. i stavku 2. Zakona o radu. Kako Zakon o radu koji je sada na snazi („Narodne novine“ broj 151/2022), propisuje blaže kazne od Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19), primijenjen je novi Zakon kao blaži zakon.

2. Općinski prekršajni sud u Splitu je protiv okrivljenika izdao prekršajni nalog, a na koji su okrivljenici uložili prigovore te je isti stavljen izvan snage i provedena glavna rasprava.

3. Okrivljenici su sudu dostavili pisane obrane u kojima su naveli da osporavaju u cijelosti počinjenje prekršaja. Radnica je u 2020. u mjesecu siječnju bila na bolovanju dok je u razdoblju od 1. veljače do 30. listopada koristila neplaćeni dopust. Nije sporno da je u 2020. devet mjeseci u kontinuitet koristila neplaćeni dopust, u kojem su razdoblju prava i obaveze iz radnog odnosa mirovale. Nije sporno niti da je radnica iskoristila 27 radnih dana godišnjeg odmora za 2020. po povratku s neplaćenog dopusta sukladno dogovoru radnice s poslodavcem. Sporno je da li je poslodavac, prvookrivljena pravna osoba, radnici mogao ili smio isplatiti naknadu za tri radna dana godišnjeg odmora u siječnju 2020. Time što je radnici isplatio naknadu za tri radna dana godišnjeg odmora neovisno o tome što se naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje samo u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac nije oštetio radnicu već je ona čak i stavljena u povoljniju pravnu poziciju od one od koje bi bila da joj ta naknadan nije isplaćena. Isplatom navedene naknade poslodavac je smatrao da postupa in favorem radnici. Kako je radnici odobren neplaćeni dopust na njen zahtjev, a s poziv na zdravstvene razloge te kako je u razdoblju neposredno prije sporne naknade u listopadu, studenom i prosincu 2019. bila na bolovanju odnosno koristila godišnji odmor, poslodavac je smatrao da isplatom naknade u tom trenutku za pripadajući razmjerni dio godišnjeg odmora za 2020. postupa povoljnije za radnicu jer osigurava da ista zbog eventualnog daljnjeg bolovanja ne bude zakinuta za svoje pravo. Radnica je u cijelosti iskoristila svoje pravo, nije bilo nikakve namjere kršenja prava radnice odnosno povrede zakonskih propisa. Okrivljenici ukazuju da bi njihovo kažnjavanje bilo protivno samoj svrsi kažnjavana, jer nema nikakvog osnova za izražavanjem društvenog prijekora. Smatraju da mogu biti oslobođeni od kazne kada je počinitelj uklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili nadoknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio li ispunio propisanu obavezu zbog čijeg neplaćanja je pokrenut prekršajni postupak. Kako u konkretnom slučaju nije bilo povreda prava radnice jer je ista koristila pripadajući godišnji odmor za 2020. razvidno je da nema nikakvih štetnih posljedica po radnicu.

4. U postupku je saslušana svjedokinja AT koja je navela da je njeno radno mjesto zamjenica direktorice ljudskih potencijala u Erste banci i radi na radno pravnim poslovima i upoznata je sa slučajem RT. Istaknula je da je ona od 1. veljače do 31. listopada 2020. koristila neplaćeni dopust te joj je odobren godišnji odmor od 2. studenog 2020. do 9. prosinca 2020. što je bilo 27 dana godišnjeg odmora. Ona inače ostvaruje pravo na 30 radnih dana godišnjeg odmora i oni da su preostala tri dana radnici isplatili u najboljoj vjeri smatrajući da ne čine prekršaj. Inače isplatu za tri dana godišnjeg odmora da su oni izvršili prije 1. veljače kada je ona otišla na neplaćeni dopust iz razloga što se nekad ljudi i ne vrate s neplaćenog dopusta pa da su razmjerno isplatili tri dana godišnjeg odmora za siječanj da ne bi bila uskraćena ukoliko se ne vrati. Inače zahtjev za neplaćeni dopust je postavljen i odobren do 31. listopada 2020. Ona da se nije pobunila kada je primila tu isplatu i još jednom je napomenula da su sve to učinili u dobroj vjeri. Uvijek da su svim radnicima priznavali pravo na puni godišnji odmor za vrijeme dok su bili na neplaćenom dopustu.

5. U dokaznom postupku pročitano je očitovanje Erste banke od 29. ožujka 2021., pročitana je odluka o imenovanju ŽT, zaposlene na radnom mjestu voditeljice službe za upravljanje sudskim sporovima i administraciju Erste banke, izvršen je uvid u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za pravnu osobu „Erste&Steiermärkische Bank“ d.d. iz koje je vidljivo da je ista pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz članka 361. stavka 1. točke 27. Zakona o kreditnim institucijama od 25. ožujka 2024. te zbog prekršaja iz članka 179. stavka 2. točke 32. i članka 179. stavka 2. točke 130. Zakona o platnom prometu, te uvid u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za odgovornu osobu MT iz koje je vidljivo da ista nije pravomoćno prekršajno kažnjavana.

6. U završnoj riječi braniteljica okrivljenika je iskazala da okrivljenici navode kako u konkretnom slučaju nisu povrijedili prava radnice na korištenje godišnjeg odmora u skladu sa Zakonom. Radnica je svoje pravo koristila te nisu ostvarena obilježja djela prekršaja koja se okrivljenicima stavlja na teret pa se predlaže osloboditi optužbe u cijelosti.

7. Na temelju ovako provedenog postupka ovaj sud je našao da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz članka 77. stavka 2. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 15. i stavku 2. istog Zakona.

8. Odredba članka 77. stavka 1. Zakona o radu propisuje da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Stavak 2. propisuje da kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka.

9. Nije sporno da je radnica u 2020. devet mjeseci u kontinuitetu koristila neplaćeni dopust te da je iskoristila 27 radnih dana godišnjeg odmora za 2020., a da joj je naknada za tri radna dana godišnjeg odmora isplaćena u siječnju 2020. Nije sporno, kao što navodi i direktorica ljudskih potencijala AT koja je saslušana u ovom postupku, da radnica inače ostvaruje pravo na 30 radnih dana godišnjeg odmora.

10. Odredba članka 87. stavka 1. Zakona o radu propisuje da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust.

10.1. Odredba članka 82. stavka 1. Zakona o radu propisuje da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Stavak 2. propisuje da naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

11. Nije sporno da radnici u 2020. nije prestao ugovor o radu, a isplaćena joj je naknada za tri dana godišnjeg odmora.

11.1. Za vrijeme neplaćenog dopusta radni odnos se ne prekida, već prava i obveze iz radnog odnosa miruju. Sadržaj radnog odnosa se ne ostvaruje te se ne mogu stjecati prava ni obveze iz radnog odnosa. Međutim, za vrijeme dopusta zadržavaju se postojeća prava i obveze iz vremena koje je prethodilo dopustu te se ista nastavljaju nakon isteka dopusta. Poslodavac može odjaviti radnika iz sustava obveznog i mirovinskog zdravstvenog osiguranja, što su u konkretnom slučaju okrivljenici i učinili. Dakle, radnica je ostvarivala pravo na cijeli godišnji odmor za 2020., budući se razdoblje neplaćenog dopusta ne smatra prekidom rada pa je poslodavac bio u obvezi osigurati joj korištenje godišnjeg odmora sukladno Zakonu u punom trajanju od 30 dana, a ne razmjernom trajanju kao što navode okrivljenici, te ga je ista mogla koristiti do 30. lipnja sljedeće godine. Međutim, ista je koristila godišnji odmor u trajanju od 27 dana, a isplaćena joj je naknada za tri dana godišnjeg odmora protivno Zakonu o radu.

12. Budući da je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjene prekršaje, trebalo je odlučiti o kazni, uzimajući pri tome u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.

13. Odredba članka 228. stavka 1. točke 18. Zakona o radu propisuje da će se novčanom kaznom od 4.110,00 do 7.960,00 eura kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, osim u slučaju prestanka ugovora o radu (članak 18.a stavak 7., članci 77., 78., 83. i 84. te članak 85. stavci 2. i 4.). Stavak 2. propisuje da će se novčanom kaznom od 530,00 do 790,00 eura za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kazniti poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.

14. Iako je prvookrivljena pravna osoba prekršajno kažnjavana, ne radi se o čestom prekršitelju propisa, a drugookrivljenica nije prekršajno kažnjavana, a isplata za tri dana godišnjeg odmora je izvršena prije nego što je ista započela koristiti godišnji odmor i dana je u dobroj vjeri na što je radnica pristala, pa im je sud ublažio novčane kazne u navedenim iznosima, smatrajući da će se na ovaj način postići svrha kažnjavanja i da okrivljenici ubuduće neće činiti prekršaje ovakve ili slične vrste. Sud smatra da nema mjesta primjeni članka 38. Prekršajnog zakona kojim je određeno da se počinitelja može osloboditi od kazne jer se radi o takvom prekršaju gdje je okrivljenik plaćanjem ili ispunjenjem propisane obaveze zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak niti je poslodavac otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio.

14.1. Sud je u smislu odredbe članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona upozorio okrivljenike da ako u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati kako je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3.).

15. Okrivljenici su obvezani naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Splitu 7. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v.r.

Ana Belić Radovani, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljenicima,

- braniteljici,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.