Poslovni broj: Usž-1217/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TH iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog Sabora, Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Zagreb, Ilica 256B, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2320/2024-2 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2320/2024-2 od 22. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, navodeći pri tome da je sud rješenje donio zlouporabom vladajućeg položaja, jer sudac nije dokazao da je tuženik nevladina organizacija. Smatra da je sud u slučaju da je utvrdio da je on pogrešno podnio tužbu upravnom sudu, bio dužan utvrditi koji sud je nadležan za rješavanje i proslijediti mu tužbu temeljem članka 44. stavka 2. ZUS-a, iz razloga što on prema članku 46. Ustava Republike Hrvatske ima zajamčeno pravo na dobivanje odgovora. Navodi da je „meritum pravne stvari“ u kojim situacijama jedinica lokalne samouprave primjenjuje članak 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., dalje: ZV), koju vrstu pravnog akta donosi i koji je pravni lijek, odnosno pravna zaštita protiv takvog pravnog akta. Također, da li jedinica lokalne samouprave putem javnog natječaja dužna izabrati upravitelja i je li dužna voditi evidenciju obveznika upravljanja nekretninama, te koje nekretnine utvrđene u članku 377. ZV-a su obveznici upravljanja nekretninama za koje jedinica lokalne samouprave određuje prinudnog upravitelja na temelju članka 385. ZV-a. Ujedno, na kojem pravnom temelju ovaj Sud ima ovlaštenje i nadležnost ocjenjivati suglasnosti općeg akta sa zakonom akta koji nije upravni akt. Nadalje navodi da je ovaj Sud u presudi poslovi broj: 2906/17-2 od 23. ožujka 2018. izrazio shvaćanje da odluka koju jedinica lokalne samouprave donosi na temelju članka 385. stavka 1. ZV-a nema karakter upravnog akta, a što je utvrđeno i u presudi ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-152/22- 6 od 28. studenoga 2022. Smatra da mu je postupanjem suda onemogućeno razvijanje njegovog poduzetničkog potencijala, te da svi ugovori sklopljeni na temelju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada („Narodne novine“, broj: 152/14) moraju biti oglašeni ništavim na temelju članka 141. c stavka 4. Ustava Republike Hrvatske i članka 101. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Službeni list C-202/47, dalje: UFEU) iz razloga što znatno utječu na trgovinu uslugama na temelju članka 49. i 56. UFEU-a. Također navodi da drugi poslovni subjekti ne mogu ući na tržište Republike Hrvatske zbog horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske koji su financijski oštetili Europsku uniju kroz naplatu usluge u postupcima "Energetske obnove višestambenih zgrada". Predlaže da se pobijano rješenje poništi, te donese odluka kao što je navedeno u vezi „merituma pravne stvari“.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Hrvatskom Saboru, Odboru za poslovnik i politički sustav podnio zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja povrede članka 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske u rješenju Visokog upravnog suda, poslovni broj: Už-2906/17 od 23. ožujka 2019., nakon čega je podnio prigovor radi nedobivanja odgovora u propisanom roku u odnosu na podneseni zahtjev, pozivajući se na članak 42. stavak 4. ZUP-a. Iz tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu 2. listopada 2024. razvidno je da je tužitelj istu podnio zbog propuštanja tuženika da donese odluku u propisanom roku, navodeći da nije riješeno o prigovoru u roku iz članka 122. stavka 3. ZUP-a. U tužbi je naveo da Republika Hrvatska nije ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII ("Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/11/2013) jer nije u mogućnosti ostvariti poduzetnički potencijal te mu je nanesena materijalna šteta.
7. I prema ocjeni ovoga Suda, tuženik, kao radno tijelo Hrvatskog sabora ne provodi upravne postupke niti je i u kojem obliku nadležno za pokretanje postupka koje tužitelj svojim prijedlogom traži. Stoga sporna stvar ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP-a, budući da se prema toj odredbi upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
8. Imajući u vidu i odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano što može biti predmet upravnog spora, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Slijedom iznesenog, te imajući u vidu da se ne radi o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o nekim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja iz područja upravnog prava odnosno odluci koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu, ne radi se o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravnosudska zaštita.
10. Stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u konkretnom slučaju, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 7. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
