REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-257/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škalić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći Su-461/21, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika iz Zagreba i IŠ, odvjetničkog vježbenika i zz za odvjetnike u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći, Su-461/21, dana 07. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 sklopljen dana 13. prosinca 2007. između tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska, OIB: 92963223473 ništetan u članku 2. stavak 1. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“, u članku 2. stavak 2. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa promjenama na tržištu, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje ( slovima *** posto)“, u članku 2. stavak 4. u dijelu koji glasi:

„…u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ , u članku 2. stavak 6. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“, u članku 2. stavak 7. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

te članku 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: „…Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate

Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“ II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.668,68 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 07. travnja 2025. godine pa do isplate, a koje se određuju po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve to u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 18.05.2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik 13. prosinca 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 (dalje u tekstu „Ugovor o kreditu“). Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane ugovorile su kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 600.000,00 kuna. Citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena je fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008., koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Ugovorom o kreditu ugovoren je rok otplate kredita od 25 godina, a fiksna kamatna stopa je ugovorena do 30. lipnja 2008., pa se razdoblje u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa proteže gotovo na cijelo razdoblje otplate kredita.

2. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, protiv ovdje tuženika, vođen je postupak za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obzirom je tuženik s korisnicima kredita, pa tako i s tužiteljem, sklapao ugovore u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Obzirom se o promjeni kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je takva ugovorna odredba ništetna.

3. Sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: „Zakon o zaštiti potrošača“), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

4. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. navedena prvostupanjska presuda potvrđena je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o ništetnosti promjenjive kamatne stope. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, je u citiranom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Nadalje, stav da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja temeljem jednostrane odluke potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi i Rješenju, posl. broj Revt-249/14-2, od 09. travnja 2015. te Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/215, U-III2536/215, U-III- 2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215 od 13. prosinca 2016.

5. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i sudskoj praksi najviših sudova Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske, ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke je nepoštena i ništetna.

6. Tužitelj ističe kako se kolektivna presuda odnosi na Ugovore o kreditima sa ugovorenom valutnom klauzulom vezanom za CHF valutu, dok je predmet ovog spora Ugovor o kreditu u HRK valuti.

7. Međutim, utvrđenja iz citirane kolektivne presude, a koja se odnose na jednostrane promjene kamatnih stopa od strane banaka, primjenjuju se na sve ugovore o kreditu, kako sklopljene do dana podnošenja ove tužbe tako i nakon.

8. Navedene tvrdnje potvrdio je i presudom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojoj sud navodi sljedeće: „Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca - ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti. U tome se i razlikuje pravni interes za zaštitu kolektivnog interesa i za zaštitu pojedinačnog interesa. Konačno, predmet zaštite su dijelovi ugovornih odredaba potrošačkih ugovora o predmetu i cijeni: kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke. Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“ 9. „Smisao kolektivne zaštite je generalno onemogućavanje trgovaca da u formalnim ugovorima koriste nepoštene ugovorne odredbe - sada i ubuduće, dakle i preventivno. U tom smislu tužbeni zahtjev sadrži i nalog tuženicima da prekinu s korištenjem predmetnih odredaba i zabranu takvog i sličnog postupanja ubuduće. Tako se, iako indirektno i posredno, štite se i pojedinačna prava i interesi potrošača.“ 10. Sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: „ZOO“), ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Nadalje, sukladno čl. 1022. st. 2. ZOO, ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

11. Prema tome, bitni sastojci svakog Ugovora o kreditu su iznos kredita i ugovorene kamate.

12. Sukladno odredbama ZOO-a, nije dopuštena samostalna promjena bitnih sastojaka ugovora, a u predmetnom slučaju je jednostrano određena upravo visina kamate, odnosno sama cijena kredita, što je bitan sastojak ugovora.

13. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,25 % godišnje koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Prema tome, Ugovor o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

14. Tužitelj i tuženik nesporno su sklopili Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu Tuženika na čiji sadržaj Tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe isključivo Tuženik svojom jednostranom odlukom. S obzirom da Tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, na način da bi Tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, tuženik je nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača, kao i odredbe ZOO-a, što su potvrdile i ranije navedene presude.

15. Ugovor o kreditu nije sadržavao niti kriterij na temelju kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti, a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti. O nerazumljivosti navedenih odredbi zauzeli su stav Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Presudi i Rješenju, posl. broj: Revt 249/14-2, od 09. travnja 2015. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u Presudi i Rješenju posl. broj: Pž- 7129/13, od 13. lipnja 2014. te u presudi posl. broj Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018. kako slijedi:

„Terminologija koja je korištena u ovim odlukama banaka, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je visoko stručna i kao takva je ona razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.“

16. Navedeni stav je u skladu s Direktivom 93/13/EEZ i Presudom Europskog suda pravde, posl. broj: C-26/13, u predmetu ŽŠ i BŠĐ protiv OTP Jelzálogbank Zrt, od dana 30. travnja 2014. u kojoj odluci je jasno i nedvosmisleno utvrđeno da ugovorna odredba potrošaču ne treba biti samo i isključivo gramatički razumljiva, već mu na transparentan način trebaju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

17. Tužitelj navodi da iz svega navedenog proizlazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, a koja se mijenjaju jednostranom odlukom Tuženika nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču, a niti su mogle biti razumljive ikome, te ističe da odredbe formulirane na način kao u navedenom Ugovoru o kreditu nisu bile razumljive niti osobi koja bi bila stručnjak u ekonomskom području, obzirom je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope isključivo odluka Tuženika na koju Tužitelj nije imao, niti mogao imati bilo kakav utjecaj. Štoviše, o tim odlukama o promjeni kamatne stope i anuiteta otplate Tuženik je obavještavao Tuženik je tužitelja, dopisom, bez ikakve mogućnosti prigovora na isti te u kojima nije naveo zbog čega je došlo do promjene kamatne stope. Na navedeni način, je opisanim postupanjem propustio kamatnu stopu vezati uz neku tržišnu referentnu vrijednost na temelju koje bi Tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno provjeriti opravdanost njezine promjene. Iz navedenog proizlazi da je rizik promjenjivosti, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a isto je također dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, Tuženik je pridržavanjem prava da kamatnu stopu mijenja jednostrano svojom odlukom bez da su konkretizirani podaci i metodologija izračuna, postupio suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Prema tome, navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope su nepoštene i ništetne.

18. Tužitelj se poziva na mišljenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženo u obrazloženju navedene Presude i Rješenja, a koje je analogno primjenjivo i na predmetni slučaj: „Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.“; „Na temelju tako utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne…“

19. Tužitelj u tužbi naglašava da slijedom navedenih činjenica i dokaza iz kojih se utvrđuju navedene činjenice jasno proizlazi:

- da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja isključivo jednostranom odlukom Tuženika, pri čemu ne postoji nikakav ugovoreni parametar niti kriterij niti formula niti su određena razdoblja u kojima se pomoću takvih parametara, kriterija ili formula izračunava i na temelju toga mijenja;

- da je Tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu u nekoliko navrata povećavao redovnu kamatnu stopu na temelju jednostrane i netransparentne odluke Tuženika, bez navođenja ikakvog obrazloženja;

- da je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu Tuženika na čiji sadržaj Tužitelj nije mogao utjecati;

- da se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o odredbi koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s važećim odlukama Tuženika pa su ugovorne odredbe u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nepoštene i ništetne;

20. Tužitelj navodi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu ugovorene u članku 2. i članku 7. Slijedom navedenog, te da je tužitelj istaknuo kako tekst Ugovora, odnosno članaka u kojima se nalaze ništetne odredbe, glasi s prekriženim ništetnim dijelovima:

Članak 2.

Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 600.000,00 kuna (slovima: šestotisuća kuna) i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope.

(promjenjiva kamatna stopa)

Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama na tržištu, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje ( slovima *** posto)

ili

(fiksna kamatna stopa)

Redovna kamatna stopa, od dana stavljanja kredita u otplatu do 30.06.2008. godine je fiksna (u to je razdoblje uključeno i razdoblje počeka kredita ukoliko se kredit odobrava s počekom), a na dan sklapanja ovog Ugovora iznos 5,25% godišnje (slovima: petcijelihdvadesetpet posto)

Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka, od 01.07.2008. godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 (petnaest) dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita.

Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će Kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i to za cijelo razdoblje od dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa.

Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

Članak 7.

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunama *** Prvi anuitet iznosi 3.595,50 kuna (slovima: tritisućepetstodevedesetipet i 50/100 kuna). Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.

Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

Anuiteti/rate dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta/rate.

Kredit se stavlja u otplatu prvog dana u narednom mjesecu nakon iskorištenja kredita, ili računajući od isteka roka iz članka 4. ovog Ugovora, ili računajući od davanja izjave Korisnika Kredita da odustaje od daljnjeg korištenja kredita ili računajući od isteka posebnog produženog ugovorenog roka korištenja. Prvi anuitet/rata otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljan u otplatu (ako je ugovoren kredit bez počeka), ili od onog mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita (ako je ugovoren kredit s počekom).

21. Slijedom svega gore navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu, sukladno čl. 323. ZOO-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a po provedenom dokaznom postupku, donijeti sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se kako je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 sklopljen dana 13. prosinca 2007. između tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika

Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska, OIB: 92963223473 ništetan u članku 2. stavak 1. u dijelu koji glasi: . „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“, u članku 2. stavak 2. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa promjenama na tržištu, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje ( slovima *** posto)“, u članku 2. stavak 4. u dijelu koji glasi:

„…u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ , u članku 2. stavak 6. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“, u članku 2. stavak 7. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

te članku 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: „…Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

22. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih svoji navoda, a nakon saslušanja tužitelja osobno predlaže da sud donese presudu temeljem stanja spisa i dosudi tužitelju troškove postupka prema troškovniku koji je do zaključenja glavne rasprave dostavio u spis.

23. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužitelj i tuženik sklopili dana 13. prosinca 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211781491 kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu HRK 600.000,00 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), te da tužitelj u tužbi postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu i to u dijelu koji se odnosi na način podešavanja kamatne stope.

24. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti i to s više osnova, kako obrazlaže u samom odgovoru na tužbu, pa tuženik napominje da tužitelj u historijatu tužbe navodi da je ništetna, odnosno nepoštena odredba Ugovora o kreditu, a koja odredba se odnosi na načina promjene kamatne stope sukladno odlukama tuženika. Pritom se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite (Trgovački sud u Zagrebu, posl.br. P- 1401/12), unatoč tome što je kredit ugovoren u valuti HRK. Tuženik ističe da se tužitelj nema osnove pozivati na citiranu presudu donesenu u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao ni ostvarivati prava koja bi mu pripadala temeljem čl. 118. ZZP-a.

25. Naime, u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 jasno je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute – odnosno u predmetnom slučaju na valutu HRK.

26. Takvo tumačenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl.br. Revt-249/14 od 09.04.2015. godine, navodeći u obrazloženju istog “Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude.”

27. Tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja odluku Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-2260/18 od 12. lipnja 2019. godine, a u kojoj odluci sud upravo navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se na tužiteljicu odnose učinci kolektivne tužbe, jer kako je tužiteljica uzela kredit u kunama, a ne u valuti CHF, na nju se automatski ne odnose učinci kolektivne tužbe pa da stoga prvostupanjski sud u nastavku postupka treba provesti dokazni postupak, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, u odnosu na taj konkretni ugovor o kreditu.

28. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed iznesene navode, u potpunosti razvidno da su neosnovani navodi tužitelja iz tužbe kako se na ovaj ugovorni odnos mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presude VTSRH posl. br. Pž-7129/2013.

29. Tuženik je, prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13), bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a tuženik je to u ovoj stvari uredno činio.

30. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993.

31. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

32. Tuženik napominje da za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive), a tuženik navodi da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj.

33. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, pa kako se ZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.

34. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12).

35. Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

36. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos.

37. U odredbama poglavlja 3. Općih uvjeta – “Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je:

“Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima.

Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.”

38. Tuženik navodi da je u istim Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjet), u odnosu na CHF kredite, navedeno slijedeće:

“U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primijeniti će se šestomjesečni LIBOR za CHF.”

39. Tuženik zaključuje da se počevši od 01.01.2013. kamatna stopa mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope, kao i da je nesporno da je tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od:

- Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M NRS1 za HRK i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 2,26000 postotnih poena; te

- Fiksnog dijela koji iznosi 4,69000 postotnih poena.

40. Tužitelj je informiran i da se visina kamatne stope može dodatno umanjiti za bonus prema statusu klijenta, a po njegovu kreditu je odobreno umanjenje 0,25 postotnih poena.

41. Dodatno, tuženik je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio kao i da na dan 1. srpnja 2013, koji je prvi dan redovitog usklađivanja u smislu Općih uvjeta poslovanja.

42. Tuženik navodi da je, udovoljio zakonskoj obvezi, tako da je donio nove Opće uvjete te strukturirao kamatnu stopu sukladno relevantnim odredbama ZIDZPK 112/12.

43. Tuženik navodi da je on, tek od stupanja na snagu Općih uvjeta kojima je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2013., mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio.

44. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe.

45. Potrebno je istaknuti i da je takav način usklađenja u više navrata i od više institucija potvrđen kao zakonit (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, VSRH u presudi Revt-294/2014, str. 35., Visoki prekršajni sud u presudi posl.br. FPž-139/18 od 29.03.2018. godine).

46. Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina zaštite, radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK.

47. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije.

48. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora.

49. Odredba čl. 2. Ugovora i dalje, kao navodi tuženik, doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 5,25 % godišnje, ali da je jasno da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti.

50. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja.

51. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

52. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

53. U pravnoj teoriji uvriježen je stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” (AŠ, Komentar Zakona o obveznim odnosima, 2005. g., str. 7.).

54. Tuženik ističe da se slijedom iznesenog, deklaratorni tužbeni zahtjev, ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

55. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

56. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva.

57. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan.

58. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete.

59. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira.

60. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka. U daljnjem tijeku postupka, tuženik ustraje kod svih svojih navoda iz odgovora na tužbu, te nakon saslušanja tužitelja osobno kao stranke, ističe suglasno s tužiteljem da nema daljnjih dokaznih prijedloga, već predlaže da sud donese odluku temeljem stanja spisa uz dosuđenje tuženiku troškova ovog postupka.

61. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu po strankama u tijeku postupka, saslušan je tužitelj osobno kao stranka, pa kako tužitelj kao i tuženik navode suglasno da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu dana 09.06.2022. godine da sud donese odluku temeljem stanja spisa, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

62. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8. i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je svojom presudom poslovni broj: P-4117/21-8 od dana 18. srpnja 2022. godine ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te presudio kao u izreci te presude kako slijedi:

„I. Utvrđuje se kako je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 sklopljen dana 13. prosinca 2007. između tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska, OIB: 92963223473 ništetan u članku 2. stavak 1. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“, u članku 2. stavak 2. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa promjenama na tržištu, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje ( slovima *** posto)“, u članku 2. stavak 4. u dijelu koji glasi:

„…u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ , u članku 2. stavak 6. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“, u članku 2. stavak 7. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

te članku 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: „…Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2022. godine pa do isplate, a koje se određuju po stopi propisanoj čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.“

63. Protiv iste presude je tuženik izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, o kojoj je odlučivao Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, te svojim rješenjem poslovni broj Gž-875/2022-2 od dana 19. prosinca 2022. godine riješio da se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4117/21-8 od 18. srpnja 2022. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz odluku da će se o žalbenom trošku odlučiti u konačnoj odluci. Tako u ukidnom rješenju Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, te svojim rješenjem poslovni broj Gž-875/2022-2 od dana 19. prosinca 2022. godine, isti sud je ocjenjujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja se pozvao, obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, na Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovoru odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru, pozivajući se pritom na odredbu članka 81. ZZP/03 u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U drugostupanjskom rješenju se navodi, da iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na tužitelja, koji je bio korisnik kredita u HRK, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ZZP/03, pa je tako u odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Dodatnu okolnost koja je po ocjeni tog suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara, a također je u istoj odluci Visokog trgovačkog suda je navedeno kako činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004- 2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

64. Slijedom iznesenog, drugostupanjski sud navodi da iz navedenog proizlazi kako je potrebno, da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo na valjani način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, utvrditi sljedeće:

- da se radi o ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

65. Odredba članka 81. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa drugostupanjski sud navodi da bi se smatrala nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

66. Drugostupanjski sud navodi da o tome da li predmetne odredbe Ugovora uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dati dostatni razlozi, jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03, te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe članka 83. i 85. ZZP/03.

67. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

68. Nadalje, drugostupanjski sud je ustvrdio da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se sud uopće nije upustio u ispitivanje nepoštenosti odredbe o kamatnoj stopi, a ovo stoga što ni u jednom dijelu pobijane presude ne utvrđuje kriterije prema kojima bi se neka odredba Ugovora mogla smatrati nepoštenom i jesu li ti kriteriji u konkretnom slučaju ispunjeni, pa zaključio da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se na tužitelja odnose učinci kolektivne tužbe, jer je tužitelj uzeo kredit u kunama, a ne u valuti CHF, slijedom čega se na tužitelja automatski ne odnose učinci kolektivne tužbe, pa da iz navedenih razloga je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud treba otklonit nedostatke na koje mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem i žalbom tuženika, te utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno je li se u konkretnom slučaju radilo o takvom povećanju kamatne stope koje je doista dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja kao korisnika kredita, imajući pri tome u vidu iznos kredita kojeg je tužitelj podigao kod tuženika na određeno razdoblje, te činjenicu da je ugovorena fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008. koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 %, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, te će sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o odluci o parničnom trošku.

69. Odluka o troškovima povodom žalbe tužitelja ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

70. U ponovnom suđenju tužitelj ustraje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi u svom podnesku od 14.05.2023. godine da iz odluke Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću proizlazi da je županijski sud vratio predmet na ponovo odlučivanje s nalogom prvostupanjskom sudu „utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno je li se u konkretnom slučaju radilo o takvom povećanju kamatne stope koje je doista dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja kao korisnika kredita, imajući pri tome u vidu iznos kredita kojeg je tužitelj podigao kod tuženika na određeno razdoblje, te činjenicu da je ugovorena fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008. koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 %, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, te će sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o odluci o parničnom trošku.“ Tužitelj navodi da to drugim riječima, potrebno je utvrditi pod a) da li je do promjena kamatnih stopa došlo i pod b) da li takve promjene su uzrokovale štetu potrošaču, odnosno neravnotežu na strani tužitelja kao korisnika kredita.

71. Tužitelj u o podnesku od 14.05.2023. godine navodi da je vidljivo iz same dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu, ugovorena je fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008. koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 %, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, te da:

Početni anuitet je iznosio 3.595,50 HRK.

Promjenom kamatne stope 1.7.2008. na 6,30% povećan je anuitet na 3.971,79 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2009. na 7,20% povećan je anuitet na 4.298,70 HRK. Promjenom kamatne stope 1.5.2010. na 6,95% povećan je anuitet na 4.208,87 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2011. na 6,70% povećan je anuitet na 4.123,10 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2013. na 6,74% povećan je anuitet na 4.135,84 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2014. na 6,51% povećan je anuitet na 4.064,28 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2014. na 6,25% povećan je anuitet na 3.985,76 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2015. na 6,09% povećan je anuitet na 3.938,84 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2015. na 5,94% povećan je anuitet na 3.896,06 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2016. na 5,74% povećan je anuitet na 3.840,71 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2016. na 5,64% povećan je anuitet na 3.813,85 HRK.

72. Tužitelj zaključuje da je u razdoblju od 8 godina, došlo do nebrojenih povećanja kamatnih stopa i samim time iznosa anuiteta koje je tužitelj bio dužan uvećano plaćati, pa da prema stavu tužitelja on smatra da je ovo dovoljno za dokazivanje: pod a) da jest do promjena kamatnih stopa došlo i pod b) da su takve promjene su uzrokovale štetu potrošaču, ovdje tužitelju, ali ako županijskom sudu niti ovakva elementarna matematika nije zadovoljavajuća za određivanje da li su takve promjene su uzrokovale štetu potrošaču, odnosno neravnotežu na strani tužitelja kao korisnika kredita, tužitelj dostavlja u prilogu izrađeni nalaz od strane ovlaštenog sudskog vještaka iz kojeg je vidljivo kako je zbog promjena kamatnih stopa do 2016. godine tužitelj preplatio iznos od čak 62.637,85 HRK. Tužitelj ističe da kada se predmetni iznos stavi u kontekst činjenice da je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos kredita od 600.000,00 HRK, razvidno je kako je tužitelj u prvih 8 godina otplate kredita neosnovano preplatio iznos koji odgovara više od 10% odobrenog iznosa kredita, pa slijedom navedenog tužitelj ostaje u cijelosti kod postavljenog tužbenog zahtjeva.

73. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj svojim podneskom od 25.11.2023. godine očituje se na navode tuženika iznesene u tuženikovu podnesku od 14.09.2023. godine te napominje kako tuženik u svom podnesku ističe da prilikom kreditnog odnosa nije došlo do značajne neravnoteže među ugovornim stranama, a tužitelj smatra da je ta tvrdnja tuženika bespredmetna. Ovaj svoj stav tužitelj objašnjava na način da je tuženik za vrijeme trajanja ugovornog odnosa mijenjao kamatne stope jednostrano bez navođenja razloga niti vezanja promjene kamatnih stopa na neki parametar kako bi tužitelj mogao uopće provjeriti razloge i opravdanost promjena kamatnih stopa, te da je navedeno činjenica i da nikakve tvrdnje tuženika vezano za isto nisu relevantne.

74. Nadalje, upravo je takva netransparentna i jednostrana promjena kamatnih stopa u procesu kolektivne zaštite kredita u valuti CHF proglašena nepoštenom i ništetnom.

75. Tužitelj navodi da tužitelj zna da se u ovom postupku ne radi o CHF kreditu, ali budući da se u suštini radi o identičnim tipskim ugovorima, tako se i test koji je Trgovački sud u Zagrebu primijenio prilikom odlučivanja o ništetnosti promjena kamatnih stopa u CHF može primijeniti i u ovom slučaju na ovaj kredit.

76. U odnosu na tvrdnje da nije došlo do značajne neravnoteže, tužitelj ponavlja navode iz prošlog podneska gdje je jasno iskazano kako je u predmetnom kreditnom odnosu ugovorena fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008. koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 %, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika.

Početni anuitet je iznosio 3.595,50 HRK.

Promjenom kamatne stope 1.7.2008. na 6,30% povećan je anuitet na 3.971,79 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2009. na 7,20% povećan je anuitet na 4.298,70 HRK. Promjenom kamatne stope 1.5.2010. na 6,95% povećan je anuitet na 4.208,87 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2011. na 6,70% povećan je anuitet na 4.123,10 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2013. na 6,74% povećan je anuitet na 4.135,84 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2014. na 6,51% povećan je anuitet na 4.064,28 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2014. na 6,25% povećan je anuitet na 3.985,76 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2015. na 6,09% povećan je anuitet na 3.938,84 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2015. na 5,94% povećan je anuitet na 3.896,06 HRK. Promjenom kamatne stope 1.1.2016. na 5,74% povećan je anuitet na 3.840,71 HRK. Promjenom kamatne stope 1.7.2016. na 5,64% povećan je anuitet na 3.813,85 HRK.

77. Tužitelj navodi da je u razdoblju od 8 godina, došlo je do nebrojenih povećanja kamatnih stopa i samim time iznosa anuiteta koje je tužitelj bio dužan uvećano plaćati, pa tužitelj ponavlja kako smatra da je ovo dovoljno za dokazivanje pod: a) da jest do promjena kamatnih stopa došlo, i pod

b) da su takve promjene su uzrokovale štetu potrošaču, ovdje tužitelju. Tužitelj se poziva opetovano na dostavljen privatni obračun potraživanja od strane ovlaštenog sudskog vještaka koji je izračunao kako je zbog promjena kamatnih stopa do 2016. godine Tužitelj preplatio iznos od čak 62.637,85 HRK, pa kada se predmetni iznos stavi u kontekst činjenice da je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos kredita od 600.000,00 HRK, razvidno je kako je tužitelj u prvih 8 godina otplate kredita neosnovano preplatio iznos koji odgovara više od 10% odobrenog iznosa kredita.

78. Tužitelj navodi da u odnosu na tvrdnje da je kamatna stopa zadnjih par godina pala, navedeno točno, ali to ne briše činjenicu da je prije sniženja kamatnih stopa došlo do porasta kamatnih stopa i da je Tužitelj preplatio iznos od čak 62.637,85 HRK, odnosno više od 10% odobrenog iznosa kredita.

79. Nastavno, tužitelj napominje da je poznato iz medijskih natpisa gdje se navodi kako će pro futuro kamatne stope ponovo rasti, gdje PŠ (čelnik Hrvatske udruge banaka) navodi:

„Europska središnja banka jučer je četvrti put u nizu podigla referentnu kamatnu stopu. Na pitanje hoće li to pratiti i krediti u Hrvatsku i što će to značiti za hrvatske građane, kaže da je referentna kamatna stopa podignuta za 50 bazičnih bodova, a da Europske središnje banke najavljuje daljnje najavljuju podizanje kamatnih stopa u narednoj godini. Dala je i detalje za one koji imaju kredite s varijabilnom kamatnom stopom te na pitanje koliko bi im mogle rasti rate na godišnjoj razini, odgovara: 'To ovisi o iznosu kredita. Prosjek godišnji bio bi oko 1000 kuna, odnosno rast od jedan posto bi se reflektirao na otprilike 1000 kuna godišnje. Ali bilo bi pametno razmišljati o fiksiranju kamatne stope.“

"Ako uspoređujemo podatke iz ove i prethodne godine vidimo da je rast kamatnih stopa na depozite bio na razini 0,95 posto. Ako gledamo kamatne stope na kredite, kod stambenih kredita je taj rast bio 0,81, a kod nenamjenskih 0,86. Dakle, vidimo da rast kamatnih stopa na depozite prati rast kamatnih stopa na kredite u Hrvatskoj", kazala je PŠ.

80. Tužitelj zaključuje da je iz navedenog razvidno kako će doći do porasta kamatnih stopa u budućnosti, a što se u konkretnom slučaju tužitelja tiče, ponavlja se da je ugovorena kamatna stopa od 5,25%. Nakon porasta kamatnih stopa na čak 7,20% pala je na 3,24% te je trenutno na oko 4,5%. S time da ako se uzmu u obzir navodi PŠ o porastu kamatnih stopa od 1% ispada da će nova kamatna stopa iznositi oko 5,5%.

81. Tužitelj navodi da ne želi teoretizirati kakva će biti kamatna stopa u budućnosti, već ponovo ističe da je zbog promjena kamatnih stopa preplatio 10% iznosa odobrenog kredita, što ga sasvim sigurno kvalificira za „neravnotežu“ u ugovornom odnosu, pa slijedom navedenog, tužitelj ostaje u cijelosti kod postavljenog tužbenog zahtjeva, predlaže naslovnom sudu odrediti raspravu i donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev. Do zaključenja glavne rasprave u ponovnom suđenju, tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih svojih navoda, te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu tužitelju parničnih troškova zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

82. U ponovnom suđenju, tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, te se svojim podneskom od 14.09.2023. godine očituje na podnesak tužitelja od dana 14. svibnja 2023. godine na način da u odnosu na navode tužitelja da je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokavala znatnu neravnotežu na strani tužitelja, tuženik ističe da ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope ni u kojem slučaju nije prouzrokovala značajnu neravnotežu među ugovornim stranama, a koja bi dovela do eventualne ništetnosti, a na koju se poziva tužitelj i to iz sljedećih razloga.

83. Tuženik napominje da je tužitelju od 1. studenog 2016. godine pa do danas kamatna stopa niža od početno ugovorene, što je vidljivo iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa.

84. Dalje tuženik ističe da je, prilikom odlučivanja o eventualnoj ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud dužan uzeti u obzir okolnosti koje su vrijedile tijekom cjelokupnog trajanja ugovornog odnosa, te da jedino sagledavanjem svih okolnosti koje je prouzrokovala odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud može odlučivati o eventualnoj ništetnosti te odredbe.

85. Tuženik također upozorava da je na tužitelju teret da dokaže postojanje znatne neravnoteže u ovom konkretnom slučaju, a što tužitelj nije, a s obzirom na prethodno navedeno, niti može dokazati.

86. Tuženik predlaže naslovnom sudu da prilikom provođenja testa nepoštenosti odnosno utvrđivanja je li nastala značajna neravnoteža u pravima i obavezama stranaka, uzme u obzir prethodno navedeno te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.

87. Nakon ovako ukupno provedenog postupka, pa tako i u ponovnom suđenju, sud je proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu po strankama u tijeku postupka, saslušan je tužitelj osobno kao stranka, pa kako tužitelj kao i tuženik navode suglasno da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu da sud donese odluku temeljem stanja spisa, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

88. Nakon ovako ukupno provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8. i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je i u ponovljenom suđenju, cijeneći sve upute Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, iz rješenja tog suda broj: Gž-875/2022-2 od dana 19. prosinca 2022. godine, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

89. Nije sporno da je među strankama sklopljen dana 13. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 (dalje u tekstu „Ugovor o kreditu“), kao i da su predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane ugovorile kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 600.000,00 kuna, da je citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena fiksna kamatna stopa do 30. lipnja 2008., koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2008. do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, kao i da je ovim Ugovorom o kreditu ugovoren rok otplate kredita od 25 godina, a fiksna kamatna stopa je ugovorena do 30. lipnja 2008., pa da se tako razdoblje u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa proteže gotovo na cijelo razdoblje otplate kredita. Nadalje, nije sporno da je između stranaka u predmetnom ugovoru ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a početna naznačena s 5,25% godišnje, te da je ugovoreno da će se redovna kamatna stopa počev od 01. srpnja 2008. godine, pa do oplate kredita biti promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, tj. tuženika u ovoj pravnoj stvari; kao što nije sporno da je tuženik mijenjao samostalno redovnu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, tj. tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao i da je o činjenici promjene kamatne stope obavještavao tužitelja. Nadalje, nije sporno niti da su opći akti tuženika navedeni u predmetnom Ugovoru o kreditu sastavni dio samog Ugovora u skladu s odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, kao i da je od 01.01.2013. godine, prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) tuženik kao banka bio dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope.

91. Sporno je da li se na predmetni slučaj može primijeniti utvrđenje iz pravomoćne presude donesen u postupku kolektivne zaštite potrošača „Potrošač“, tj. „Franak“ obzirom da se ne radi o kreditu s valutnom klauzulom, već o kunskom kreditu, ali s na ranije opisan način ugovornim kamatnim stopama, da li su ništetni dijelovi ugovornih odredbi čije utvrđenje traži u ovom sporu tužitelj pozivajući se na direktnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora radi zaštite potrošača, što mu spori tuženik, da li je tužitelj pregovarao pojedinačno o ovdje sporim odredbama dijelova Ugovora, da li je tužitelj trebao raskinuti isti ugovor, te da li je postupanje tuženika prema tužitelju vezano uz sporne dijelove ugovornih odredbi postupao nepošteno kao i od kakvog je značaja donošenje i primjena od 01. siječnja 2013. godine Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, kao i kako je donesena odluka tužitelja o sklapanju predmetnog ugovora (informirano, dovoljno informirano i sl.), kao i da li je na strani tužitelja nastupila šteta utuženim ugovornih odredbama i postupanjima tuženika kao i da li je tužitelj doprinesao nastanku iste, kao i da li bi tužitelj samo u postupku naknade štete imao pravo kao pojedinačni potrošač tražiti sudsku zaštitu, te da li ima pravo i u ovom sporu tražiti sudsku zaštitu, kao i, a što navodi drugostupanjski sud u svojoj odluci u konkretnom slučaju radi odluke o meritumu spora potrebno utvrditi (što je prema mišljenju ovog prvostupanjskog suda, prema iskazanom stavu drugostupanjskog suda ostalo neutvrđeno i sporno:

- da li se o toj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo,

- da li je ta odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

92. Sud je utvrdio i u ponovnom suđenju, da predmetni ugovor, što je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211781491, kreditna partija 7103961440 sklopljen dana 13. prosinca 2007. između tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska, OIB: 92963223473, sadrži dijelova čiju ništetnost u ovoj parnici tužitelj traži da sud utvrdio i to:

-u članku 2. stavak 1. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…“, u članku 2. stavak 2. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa promjenama na tržištu, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje ( slovima *** posto)“, u članku 2. stavak 4. u dijelu koji glasi:

„…u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ , u članku 2. stavak 6. u dijelu koji glasi:

„…u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“, u članku 2. stavak 7. u dijelu koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

te članku 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: „…Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

93. Sud je iz iskaza tužitelja saslušanog osobno kao stranke, utvrdio da je tužitelj 1979. u Zagrebu, po zanimanju elektrotehničar SSS, iskazao da je 2007. godine digao predmetni stambeni kredit za kupnju stana, kao i da je uzeo kunski kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Bilo je ugovoreno da je prvih 6 mjeseci kamatna fiksna koja je bila navedena u samom ugovoru, a nakon toga je bila ugovorena i njezina promjena.

94. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je on izjavio da on nije znao niti razumio kada će se, kako i pod kojim uvjetima i zašto mijenjati kamatna stopa kroz otplatu kredita, te da je isti kredit je i dalje aktivan. Tužitelj je iskazao da on razumije da promjenjiva kamatna stopa znači mogućnost njezine promjene, ali ne zna pod kojim uvjetima i kako se ona mijenja, te da mu to nitko posebno nije pojašnjavao, niti u banci, niti kod javnog bilježnika prilikom solmizacije, a da se on nije nadao znatnijem povećanju kamatne stope.

95. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da on navodi kako prije potpisivanja i sklapanja ugovora isti je pročitao, a u ugovoru je bilo dosta stručne terminologije koju mu nitko nije dodatno objašnjavao. Tužitelj je naveo da je tu bilo i dosta njegovih potpitanja i kod javnog bilježnika, ali tužitelju nitko nije posebno objasnio način na koji će se kamata mijenjati. Tužitelj je iskazao da je novčanim sredstvima predmetnog kredita on kupio stan u kojem i sad živi, te da je prilikom dizanja kredita bio sretan što rješavam svoje stambeno pitanje, a želi da sud utvrdi da su ništetne ugovorne odredbe po kojima je banka sama bez jasno određenih kriterija mijenjala kamatne stope prilikom otplate ovog kredita.

96. Sud je ovom iskazu tužitelja, poklonio vjeru u cijelosti i prihvatio ga kao istinit, jer je prema utvrđenju suda isti iskaza objektivan, životan i logičan, te uvjerljiv kao i cijelosti u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, te je sud utvrdio da je tužitelj i iskazom saslušan osobno kao stranka, kao što je to sud utvrdio i kroz sadržaj i značenje ugovora, dokazao svoj status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, da je dokazao da mu nisu protumačeni niti pojašnjeni načini promjene kamatne stope koji su ugovoreni, a isto proizlazi i iz samog odgovora na tužbu tuženika, koji se poziva na jasni prikaz načina promjene kamatne stope tek od 01.01.2013. godine, a za raniji period tuženikovi navodi kojima osporava osnovanost ništenost predmetnih ugovornih odredbi kao i osnovnost tužbenog zahtjeva, prema utvrđenju ovog suda, nisu ničim dokazani. Tužitelj je i svojim iskazom, kao i spisu priležećom dokumentacijom dokazao da se radilo o tipskom ugovoru, kao i da nije bilo pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama Ugovora koje su obuhvaćene petitom tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari, a na način kako ustaljena i sada već općepoznata sudska praksa podrazumijeva značenje pojedinačnog pregovaranja, kao i što je sud utvrdio da se i ovdje, kao i u skoro nebrojeno slučajeva o kojima isti sud odlučuje i već je odlučio, radi o tipskom ugovoru, vezano uz koji u odnosu na stručnu terminologiju kao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi, tužitelj nije bio upoznat od strane tuženika koji se bavi financijskim poslovima, za razliku od tužitelja koji je zasigurno prosječan potrošač, kako ga opisuju propisi. Tuženik nije niti sam ustvrdio da bi tužitelj, eventualno stavio svoj neki pisani prijedlog, o kojem se vezano uz ugovorne odredbe koje su predmet ovog spora, raspravljalo, već je iz iskaza samog tužitelja jasno da je tužitelj ili mogao prihvatiti takav ponuđeni ugovor, upravo sa spornim odredbama koje je sam tuženik ugradio u njega i dao tužitelju na sklapanje, ili eventualno odbiti sklapanje i otići bez novca koji je tužitelju, više nego očito, bio potreban (stambeni kredit).

97. U odnosu na tvrdnju tuženika, kako je tužitelj trebao raskinuti predmetni Ugovor, čime bi mu dospjela sva preostala dugovanja odjednom, ili učiniti nešto drugo, ali očito nikako ne tužiti tuženika u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, jer tuženik navodi da tužitelj ima takvu zakonsku zaštitu da mu sudska niti ne treba???, ovaj sud cijeni da tužitelj nije bio dužan raskidati Ugovor, niti da tužitelj ne bi imao pravo niti potrebu tražiti sudsku zaštitu koja mu je zagarantirana Ustavom, gdje tužitelj opravdano očekujući da će se i na njega i njegov konkretan slučaj, činjenično i pravno analogan onima o kojima sude sudovi u oba stupnja u Republici Hrvatskoj već godinama, pa i Vrhovni sud Republike Hrvatske, ne očekujući, dakle, da će se upravo u njegovoj pojedinačnoj parnici dovoditi u pitanje i ono što nije upitno (vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, kako glase predmetne ugovorne odredbe čiju ništetnost tužitelj traži da se utvrdi u ovoj parnici, te kako su i drugi sudovi u skoro istovjetnim situacijama odlučujući o skoro istovjetnim ugovornim odredbama, svakako prema sadržaju i njihovom pravnom učinku, već odlučili i to u korist potrošača, tj. tužitelja), tužitelj osnovano zatražio sudsku zaštitu koju mu ovaj sud i pruža prema činjenicama i zakonu.

98. Potpuno jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru o kreditu sačinjenom po tuženiku, koji je kao jedna varijanta kreditnog proizvoda ponuđen od strane tuženika na sklapanje, ali sama činjenica što je tužitelj prihvatio upravo taj ugovor, ne znači, kao to netočno pokušava prikazati i interpretirati tužitelj, osnovanost tvrdnje tuženika, da se pojedinačno pregovaralo o sada spornim odredbama po kojima tuženik u tipskom ugovoru stavlja odredbe kojima ima ovlaštenje samostalno mijenjati ugovorne kamate, a da nisu jasno naznačeni kriteriji, uvjeti i razlozi koji će dovoditi to tih promjena. Potpuno je jasno, te prema utvrđenju ovog suda, po tužitelju i dokazano, da tužitelj nije mogao znati, niti da je znao do 01.03.2013. godine na koji način, temeljem kojih parametara i njihovih kretanja dolazi do promjene kamatne stope Odlukom tuženika.

99. Sud je utvrdio da je tužitelj potrošač, te da ima svojstvo prosječnog potrošača, ali da se obzirom da se radi o kunskom kreditu ne može direktno primijeniti utvrđenja iz parnice pokrenute radi kolektivne zaštite potrošača, a kako je stav o istome iznio u svojem ukidnom rješenju drugostupanjski sud, ali je nesporno da postoje ista utvrđenja te da je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

100. Sud je utvrdio da i u ovom konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču nisu bili (ne njegovom krivnjom ili nemarom), poznati kriteriji temeljem čega će se te promjene redovne kamate i pod kojim uvjetima kao i kako vršiti, te je isto prema utvrđenju ovog suda nepošteno, da su te odredbe ugovora neodređene i neodredive, te da je takva poslovna praksa tuženika nepoštena, pa da su prigovori tuženika vezano uz isto neosnovani u cijelosti. Sud je utvrdio da su ovdje pojedinačnom parnicom obuhvaćeni dijelovi ugovornih odredbi u svojoj biti svojim sadržajem, načinom primjene i utjecajem na ugovorni odnos, nisu bili različiti od onih odredbi koje su u sporu kolektivne zaštite bili utvrđeni ništetnim od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a u konačnici i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske. Okolnost da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru u kunama, a u kolektivnom sporu u ugovorima vezanima uz valutu CHF, nisu od značaja za potvrdu stava ovog suda odlukama navedenih sudova u kolektivnom sporu, o ništetnosti pojedinačno navedenih ugovornih odredbi, kao u izreci ove presude. Do utvrđenja ništetnosti ovaj sud je došao kroz dokazni postupak proveden u ovoj parnici, a utvrđenja ovog suda, samo dodatno, upravo kao postavljeni standard, potvrđuju dosuđujuće odluke u tzv. kolektivnom sporu. Dakle, u ovoj pojedinačnoj parnici, sud je utvrdio i u ponovnom suđenju, da je nepošten i ništetan način ugovaranja promjene redovne kamate jednostranim odlukama banke, tj. tuženika, kroz tipske ugovore, bez obzira na valutu u kojoj su ti ugovori. Ova ništetnost ugovaranja samostalne promjene kamatne stope u potrošačkim ugovorima od strane jedne ugovorne strane i to one koja je sastavila tipski ugovor, bez naznake elemenata i kriterija koji su bitni za uvjetovanje takve promjene i način i vrijeme njezine promjene, nema nikakve veze s valutom ugovora, već o nepoštenom i ništetnom ugovaranju upravo navedenih dijelova ugovornih odredbi, a kako je to sud i utvrdio i presudio pod toč. I. izreke ove presude. 101. Ovaj sud je stava da je za utvrđenje ništetnosti dovoljno utvrditi da postoji barem jedan uvjet i razlog za to utvrđenje, a ne svi mogući razlozi. Sud je utvrdio da je način ugovaranja u kojem jedna strana sama sastavlja tipski ugovor, stavlja u njega ugovorne odredbe u kojima sebi daje daleko veća prava nego što ih ima druga ugovorna strana, postojanjem tih ugovornih odredbi i njihovim prihvaćanjem od strane potrošača, tj. ovdje tužitelja, uvjetuje sklapanje samog ugovora, je u cijelosti, protivno odredbama čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 8., čl. 10., - sve ZOO-a, te ispunjava se uvjet iz čl. 296. st. 1. i st. 2. ZOO-a, da se utvrdi ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, kao pod toč. I. izreke ove presude. Tuženik je prema utvrđenju ovog suda postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zanemario ravnopravnost u pravnima o obvezama na račun tužitelja, a koja se definitivno ogleda u značajnom povećanju kamatne stope redovne kamate nakon što je prošao dio ugovora u kojem je na samom početku bila ugovorena fiksna, te je povećanje kamatne stope u prvih 8 godina otplate kredita dovelo do značajnog povećanja tužiteljeve obveze koju je izvršio plativši tuženiku temeljem tuženikovih samostalnih promjena kamatne stope s načinom koje promjene, uvjetima i kriterijima po kojima je ista promjena vršena, tužitelj nije bio upoznat, već je to tuženik vršio prema svojim Odlukama, na koje tužitelj nije mogao utjecati.

102. Dakle, za ovaj sud nije sporno da je dolazilo do brojnih i značajnih promjena rasta kamatne stope do 2016. godine, a koje je proizlazilo iz nedefiniranih uvjeta nepoznatih tužitelju kada će se isto događati, a jedino je sigurno da će ih samostalno vršiti prema svojim Odlukama, a da kasniji pad kamatne stope spram početno ugovorene nije od značaja za nepoštivanje načela ravnopravnosti ugovornih stranaka, savjesnost tuženika prilikom unošenja tih ugovornih odredbi u tipski ugovor koji je sam sastavio i ostalo.

103. Da je kao posljedica takvog ponašanja tuženika, kao i neravnoteže došlo na štetu tužitelja i to značajne, ukazuje utvrđenje ovog suda iz po tužitelju dostavljene dokumentacije u vidu financijskog nalaza i mišljenja, da je tužitelj tuženiku temeljem promjena kamatne stope jednostranim odlukama tuženika platio više od početne kamatne stope koja je jedina tužitelju bila poznata u vrijeme sklapanja ugovora, iznos od ukupno 62.637,85 kn u periodu od 01.08.2007. godine, pa nadalje, do kraja obračuna, a to je više od 10% odobrenog iznosa kredita od 600.000,00 kn. Sud je stava i utvrđenja da ovako više plaćeni iznosi za svakog čine nastalu štetu, te čini značajnu neravnotežu na strani tužitelja kao korisnika kredita.

104. Okolnost da su od studenog 2016. godine kamatne stope padale, te bile niže od početno ugovornih, ne mijenja činjenicu da je tuženik od tužitelja stekao neosnovano novčane uplate temeljem ovih ništetnih odredbi i načina postupanja protivno savijenosti, poštenju i ravnopravnosti stranaka. Nastala je značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, jer i do sada nastali iznos više plaćenog temeljem tih spornih odredbi, već samo po sebi čini značajnu štetu za tužitelja, a činilo bi, prema utvrđenju ovog suda i za svakog drugog prosječnog potrošača.

105. Slijedom već iznesenog, kao i ranije citiranih odredbi ZOO-a, kao i odredbi čl. 322 ZOO-a, kao i odredbama čl. 81., čl. 84., čl. 83. i čl. 85.- sve ZZP-a, sud je utvrdivši:

- da je predmetni ugovor sklopljen u periodu od 10.09.2003. do 31.12.2008.,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je predmetna odredba ostala za tužitelja nejasna, jer mu nije bilo poznato niti mu je moglo biti poznato po kojim će se unaprijed dogovorenim kriterijima od strane tuženika jednostrano mijenjati ista kamatna stopa, iako je ista odredba bila lako uočljiva,

- te je ista odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, što je ovdje tužitelj.

106. Sud je u ovom ponovnom suđenju utvrdio da su ništetne tužbenim zahtjevom obuhvaćene ugovorne odredbe konkretnog ugovora o kreditu, a kada jedna ugovorna strana ostavi i da sebi ovlast da sama, u tijeku ugovornog odnosa prema nepoznatim kriterijima mijenja visinu obveze dužnika, tj. druge ugovorne strane, a toj drugoj ugovornoj strani kao posljedica istog nastane značajna šteta tj. umanjenje imovine, to je prema ocjeni ovog suda i provedenim testovima u skladu s ukidnom odlukom drugostupanjskog suda, zasigurno nepošteno postupanje tuženika kao ugovorne strane, kao i nezakonito, a time i ništetno. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača i sudskoj praksi najviših sudova Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske, ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke je nepoštena i ništetna.

107. Treba napomenuti, da bez obzira što je sud u ponovnom suđenju o ništetnosti donio odluku temeljem dokaznog postupka provedenog u ovom pojedinačnom parničnom postupku, da je točno navođenje tužitelja i citiranje iz kolektivne presude, a koja se odnose na jednostrane promjene kamatnih stopa od strane banaka, da se ta utvrđenja primjenjuju na sve ugovore o kreditu, kako sklopljene do dana podnošenja ove tužbe tako i nakon, kao i da je iste tvrdnje tužitelja potvrdio i presudom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojoj sud navodi sljedeće: „Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca - ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti. U tome se i razlikuje pravni interes za zaštitu kolektivnog interesa i za zaštitu pojedinačnog interesa. Konačno, predmet zaštite su dijelovi ugovornih odredaba potrošačkih ugovora o predmetu i cijeni: kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke. Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“; „Smisao kolektivne zaštite je generalno onemogućavanje trgovaca da u formalnim ugovorima koriste nepoštene ugovorne odredbe - sada i ubuduće, dakle i preventivno. U tom smislu tužbeni zahtjev sadrži i nalog tuženicima da prekinu s korištenjem predmetnih odredaba i zabranu takvog i sličnog postupanja ubuduće. Tako se, iako indirektno i posredno, štite se i pojedinačna prava i interesi potrošača.“

108. Neovisno o upravo citiranom, ovaj sud slijedeći upute drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja, utvrđenja iz kolektivnog spora iz citirane pravomoćne presude imao samo i isključivo kao orijentir i potvrdu utvrđenja do kojih je ovaj prvostupanjski sud došao kroz dokaze provedene i činjenice utvrđene u ovoj pojedinačnoj parnici, a ne kao utvrđenje oko kojeg više ne treba raspravljati, jer bi se to kosilo stavu drugostupanjskog suda koji će ponovno odlučivati o eventualnoj žalbi izjavljenoj i protiv ove presude.

109. Za ovaj sud nije sporno da je ugovaranje promjenjive kamatne stope Zakonom o obveznim odnosima (ZOO) i to čl. 26. izričito dopušteno, ali ne na način kako je predvidio i u svoje tipske ugovore ugradio tuženik, na način da ista promjena od 01.08.2008. godine ovisi isključivo o samostalnim odlukama tuženika, bez jasno naznačenih kriterija po kojima će se to činiti, dok od 01.01.2013. godine je propisano navesti kriterije i obavijestiti i drugu ugovornu stranu o načinu i razlozima promjene redovne kamatne stope.

110. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,25 % godišnje koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, pa tako Ugovor o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kao što isto ne sadrži niti Odluka na koju se tuženik poziva u Ugovoru, a temeljem koje si zadržava pravo na ove samostalne promjene.

111. Sud je nakon provedenog postupka utvrdio da i u ovom konkretnom slučaju, su tužitelj i tuženik nesporno sklopili kunski Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe isključivo tuženik svojom jednostranom odlukom. S obzirom da tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, na način da bi tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, tuženik je nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača, kao i odredbe ZOO-a, što su potvrdile i ranije navedene presude. 112. Konkretan Ugovor o kreditu nije sadržavao niti kriterij na temelju kojeg bi se predmet obveze mogao odrediti, a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti, te isto nije bilo sadržano niti u općim aktima tuženika, koji su prema odredbi čl. 295. ZOO-a sastavni dio konkretnog ugovora. 113. Za ovaj prvostupanjski sud nije sporno da su o nerazumljivosti takvih odredbi zauzeli stav Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Presudi i Rješenju, posl. broj: Revt 249/14-2, od 09. travnja 2015. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u Presudi i Rješenju posl. broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. te u presudi posl. broj Pž- 6632/2017, od 14. lipnja 2018. kako slijedi:

„Terminologija koja je korištena u ovim odlukama banaka, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je visoko stručna i kao takva je ona razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.“

114. Nije sporno da je primjenom Direktive i presudom Europskog suda pravde, posl. broj: C-26/13, u predmetu ŽŠ i BŠĐ protiv OTP Jelzálogbank Zrt, od dana 30. travnja 2014. utvrđeno jasno i nedvosmisleno, da ugovorna odredba potrošaču ne treba biti samo i isključivo gramatički razumljiva, već mu na transparentan način trebaju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. 115. Tužitelj točno navodi da iz svega navedenog proizlazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, a koja se mijenjaju jednostranom odlukom tuženika nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču, a niti su mogle biti razumljive ikome, te ističe da odredbe formulirane na način kao u navedenom Ugovoru o kreditu nisu bile razumljive niti osobi koja bi bila stručnjak u ekonomskom području, obzirom je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope isključivo Odluka tuženika na koju tužitelj nije imao, niti mogao imati bilo kakav utjecaj.

116. Nije sporno, da je o ovim odlukama o promjeni kamatne stope i anuiteta otplate tuženik je obavještavao tužitelja, dopisom, a da tužitelj nije imao mogućnost prigovora na isti te u kojima nije naveo zbog čega je došlo do promjene kamatne stope. Na navedeni način, je opisanim postupanjem propustio kamatnu stopu vezati uz neku tržišnu referentnu vrijednost na temelju koje bi tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno provjeriti opravdanost njezine promjene. Iz navedenog proizlazi da je rizik promjenjivosti ovog bitnog elementa ugovora ugovoren i u ovom konkretnom slučaju, ugovoren suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a isto je dovelo i do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

117. Tuženik je pridržavanjem prava da kamatnu stopu mijenja jednostrano svojom odlukom bez da su konkretizirani podaci i metodologija izračuna, postupio suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Prema tome, navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope su nepoštene i ništetne, a primjenom i propisa čl. 269. st. 2. i čl. 270, kao i čl. 271. – sve ZOO-a utvrdio da su ništetni tužbenim zahtjevom obuhvaćeni pojedini dijelovi konkretnog ugovora, kao i da sud i po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, te da zahtjev za isticanje ništetnosti ne zastarijeva, a sve u smislu i odredbi čl. 327. i 328. ZOO-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci ove presude.

118. Sud je utvrdio da je tužitelj izvršavao svoje ugovorom preuzete obveze, da nije tražio raskid ugovora, što nije niti morao, a da činjenica da nije tražio raskid ugovora već poštivao ugovorom preuzete obveze i ponašao se prema svim pravilima osnovnih postulata Zakona o obveznim odnosima nije razlog zbog kojeg bi se dovodila u pitanje osnovanost njegovog zahtjeva, ili postojanje pravnog interesa i sl. 119. Tužitelj je osnovano zatražio sudsku zaštitu u ovoj pravnoj stvari i sud ju je tužitelju na temelju navedenih i obrazloženih, činjeničnih i pravnih utvrđenja i pružio, usvojivši tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti, kao u izreci ove presude, te utvrdivši tuženikove prigovore istaknute u odgovoru na tužbu kod kojih je ustrajao do zaključenja glavne rasprave, neosnovanima u cijelosti.

120. Odluka suda o zateznim kamatama donesena je primjenom čl. 29. st. 7. ZOO- a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

121. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu.

122. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, ročište 17.03.2022., ročište 09.06.2022., podnesak 14.05.2023., podnesak 25.11.2023., ročište 19.02.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 21.07.2022. godine – 25 bodova, što je ukupno 625 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.250,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 312,50 EUR, te čini zbir od 1.562,50 EUR, čemu je valjalo dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 1.668,68 EUR i dosuđen kao pod toč. II izreke ove presude.

97. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 07. travnja 2025. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3 Ovršnog zakona.

98. Slijedom svega iznesenog, cijeneći sve upute Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, iz rješenja tog suda broj: Gž-875/2022-2 od dana 19. prosinca 2022. godine, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. travnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.