Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-396/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Baluhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave održane dana 19. ožujka 2025, u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja LĆ odvjetničke vježbenice u OU Davora Bartolac u Karlovcu i odsutnosti punomoćnika tuženika, a objavljene dana 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3 isplatiti tužiteljici FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 16.013,66 eura (šesnaest tisuća trinaest eura i šest deset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 5,91 EUR od 25.10.2008. pa do isplate

- 8,96 EUR od 22.01.2009. pa do isplate

- 5,60 EUR od 24.02.2009. pa do isplate

- 2,41 EUR od 25.04.2009. pa do isplate

- 3,90 EUR od 13.01.2010. pa do isplate

- 7,68 EUR od 09.02.2010. pa do isplate

- 5,60 EUR od 09.03.2010. pa do isplate

- 12,66 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 17,11 EUR od 07.05.2010. pa do isplate

- 21,98 EUR od 08.06.2010. pa do isplate

- 33,94 EUR od 09.07.2010. pa do isplate

- 23,13 EUR od 09.08.2010. pa do isplate

- 52,59 EUR od 09.09.2010. pa do isplate

- 39,52 EUR od 07.10.2010. pa do isplate

- 40,28 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 51,71 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 69,36 EUR od 11.01.2011. pa do isplate

- 54,20 EUR od 09.02.2011. pa do isplate

- 57,17 EUR od 11.03.2011. pa do isplate

- 48,62 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 66,26 EUR od 10.05.2011. pa do isplate

- 79,81 EUR od 09.06.2011. pa do isplate

- 84,89 EUR od 08.07.2011. pa do isplate

- 134,33 EUR od 09.08.2011. pa do isplate

- 85,81 EUR od 09.09.2011. pa do isplate

- 78,03 EUR od 10.10.2011. pa do isplate

- 78,86 EUR od 09.11.2011. pa do isplate

- 84,27 EUR od 24.12.2011. pa do isplate

- 92,03 EUR od 24.01.2012. pa do isplate

- 94,34 EUR od 24.02.2012. pa do isplate

- 91,09 EUR od 24.03.2012. pa do isplate

- 92,75 EUR od 24.04.2012. pa do isplate

- 95,12 EUR od 24.05.2012. pa do isplate

- 92,41 EUR od 26.06.2012. pa do isplate

- 91,13 EUR od 24.07.2012. pa do isplate

- 90,33 EUR od 24.08.2012. pa do isplate

- 81,42 EUR od 24.09.2012. pa do isplate

- 91,33 EUR od 24.10.2012. pa do isplate

- 92,44 EUR od 24.11.2012. pa do isplate

- 90,40 EUR od 24.12.2012. pa do isplate

- 82,42 EUR od 24.01.2013. pa do isplate

- 86,52 EUR od 25.02.2013. pa do isplate

- 89,05 EUR od 25.03.2013. pa do isplate

- 89,46 EUR od 24.04.2013. pa do isplate

- 78,78 EUR od 24.05.2013. pa do isplate

- 81,42 EUR od 24.06.2013. pa do isplate

- 77,52 EUR od 10.07.2013. pa do isplate

- 81,28 EUR od 09.08.2013. pa do isplate

- 82,84 EUR od 12.09.2013. pa do isplate

- 85,61 EUR od 15.10.2013. pa do isplate

- 87,17 EUR od 20.11.2013. pa do isplate

- 91,11 EUR od 18.12.2013. pa do isplate

- 77,17 EUR od 20.01.2014. pa do isplate

- 81,94 EUR od 19.02.2014. pa do isplate

- 83,19 EUR od 12.03.2014. pa do isplate

- 82,49 EUR od 11.04.2014. pa do isplate

- 79,64 EUR od 12.05.2014. pa do isplate

- 78,85 EUR od 11.06.2014. pa do isplate

- 80,96 EUR od 10.07.2014. pa do isplate

- 10.675,68 EUR od 31.07.2014. pa do isplate

-1.411,18 EUR od 06.08.2014. pa do isplate

II.

Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 4.437,50 (četiri tisuće četiri sto trideset sedam eura i pedeset centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (7. travnja 2025.) pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III.

Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja koji glasi:

"Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 18.987,96 HRK/EUR 2.520,13 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 3.85 / EUR 0.51 od 02.02.2005. pa do isplate,

- kn 5.63 / EUR 0.75 od 02.03.2005. pa do isplate,

- kn 61.91 / EUR 8.22 od 02.04.2005. pa do isplate,

- kn 56.23 / EUR 7.46 od 02.05.2005. pa do isplate,

- kn 62.31 / EUR 8.27 od 02.06.2005. pa do isplate,

- kn 101.86 / EUR 13.52 od 02.07.2005. pa do isplate,

- kn 111.45 / EUR 14.79 od 02.08.2005. pa do isplate,

- kn 53.82 / EUR 7.14 od 02.09.2005. pa do isplate,

- kn 64.27 / EUR 8.53 od 02.10.2005. pa do isplate,

- kn 67.84 / EUR 9.00 od 02.11.2005. pa do isplate,

- kn 70.05 / EUR 9.30 od 02.12.2005. pa do isplate,

- kn 68.04 / EUR 9.03 od 02.01.2006. pa do isplate,

- kn 85.93 / EUR 11.40 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 116.08 / EUR 15.41 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 131.25 / EUR 17.42 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 125.52 / EUR 16.66 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 119.94 / EUR 15.92 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 131.00 / EUR 17.39 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 134.42 / EUR 17.84 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 115.02 / EUR 15.27 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 121.35 / EUR 16.11 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 120.25 / EUR 15.96 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 129.24 / EUR 17.15 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 154.84 / EUR 20.55 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 172.05 / EUR 22.83 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 164.06 / EUR 21.77 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 168.73 / EUR 22.39 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 212.30 / EUR 28.18 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 223.01 / EUR 29.60 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 237.13 / EUR 31.47 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 237.02 / EUR 31.46 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 217.68 / EUR 28.89 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 246.47 / EUR 32.71 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 247.18 / EUR 32.81 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 226.98 / EUR 30.13 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 229.19 / EUR 30.42 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 195.31 / EUR 25.92 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 165.17 / EUR 21.92 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 135.40 / EUR 17.97 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 205.23 / EUR 27.24 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 224.62 / EUR 29.81 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 203.44 / EUR 27.00 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 245.67 / EUR 32.61 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 236.17 / EUR 31.35 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 194.46 / EUR 25.81 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 147.21 / EUR 19.54 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 20.66 / EUR 2.74 od 02.06.2009. pa do isplate,

- kn 65.45 / EUR 8.69 od 02.07.2009. pa do isplate,

- kn 47.02 / EUR 6.24 od 02.08.2009. pa do isplate,

- kn 14.57 / EUR 1.93 od 02.09.2009. pa do isplate,

- kn 46.15 / EUR 6.13 od 02.10.2009. pa do isplate,

- kn 49.25 / EUR 6.54 od 02.11.2009. pa do isplate,

- kn 11.69 / EUR 1.55 od 02.12.2009. pa do isplate,

- kn 11.986,59 /EUR 1.590,89 od 06.08.2014. pa do isplate i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.", radi neosnovanosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, da je dana 20. siječnja 2005.g. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, broj 5102196918, kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 86.042,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene, da je predmetni kredit tužiteljica otplatila u cijelosti. Tužena banka je u Ugovor o kreditu ugradila valutnu klauzulu u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH donio je pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, i u odnosu na tuženu, a ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni sklopljen između tužitelja i tužene. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet. Tužitelj stoga, ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u točki 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 2. Ugovora ništetne. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, preplatila svoju obvezu te joj je tužena dužna vratiti iznose koje je primila temeljem predmetnih ništetnih odredbi. Slijedom svega prethodno navedenog, tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj vrati plaćeni iznos sa kamatom od dana plaćanja, te da joj nadoknadi parnične troškove. Tužiteljica je podneskom od dana 03. prosinca 2024. (list br. 476-478) specificirala tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Stoga tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. U svim poslovnicama Banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužitelj je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu Banke 0800 7890 ili na Internet stranici Banke www.erstebank.hr. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina Nadalje, u istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Isto tako tuženik dodatno ističe kako je predmetnim Ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 10,00% od iznosa od kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi CHF 8.604,20. U trenutku uplate sredstava depozita na depozitnu partiju (dakle, na dan 25.1.2005. godine) depozit od CHF 8.604,20 u kunskoj protuvrijednosti vrijedio je kn 41.983,33 (CHF 8.604,20 x 4,88 – srednji tečaj tuženika). Iznos depozita je korišten za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta po predmetnom Ugovor o kreditu i to dana 06.08.2014. g. kada je u korist zatvaranja obveza po kreditu prenesen iznos od 8.613,58 chf, koji je u kunskoj protuvrijednosti na taj dan iznosio 54.028,76 kn, a da je isplaćen po tečaju na dan 25.01.2005. g. vrijedio bi 41.983,33 kn, slijedom čega postoji razlika u iznosu od 11.986,59 kn odnosno 1.590,89 eur. Dakle iz svega nesporno proizlazi da je i Banka imala obveze u CHF-u te da stoga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Obzirom da je tužitelj nesporno bio svjestan kretanja tečaja kroz razdoblje prije sklapanja ugovora kreditu te obzirom da je kao razuman i pažljiv potrošač mogao pretpostaviti da mu obveza u kunskoj protuvrijednosti s osnove tečaja CHF može oscilirati i to barem do razine povijesnog maksimuma gledajući period prikazan na letku, to stoga tuženik ističe da se navedeni učinci moraju primijeniti i prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom postupku. Naime, ističe se da se „preplate“ tečajnih razlika eventualno mogu uzimati kao osnovane za period kada je tečaj bio iznad tadašnjeg maksimuma.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice FĆ kao stranke u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka TĆ i PĆ, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2005. sa lista br. 5-8, otplatne tablice sa lista br. 9-16, pregled prometa po kreditu sa lista br. 17-30, obavijesti o kreditu sa lista br. 31, otplatni plan sa lista br. 32- 34, 38-59, obavijesti o usklađivanju kamatne stope sa lista br. 35-37, obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu sa lista br. 60-61, obavijesti o povećanju kamatne stope sa lista br. 62, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa lista br. 461-472. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da mu tužena vrati preplaćene novčane iznose temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Dakle, između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 20. siječnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 51400607-5102196918 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 86.042,00 a da je ugovorena valtuna klauzula u CHF.

6. Odredba članka 322. stavak 1., članak 324. stavak 1., 327. stavak 1. i članka 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/01, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 – dalje: ZOO) propisuju da je ugovor ili dio ugovora ništetan ako je u protivnosti sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ili na poziv stranke.

7. Dakle, sud je temeljem iskaza tužitelja FĆ i uvidom u predmetni ugovor sud je utvrdio da se radi o nezakonitoj odredbi koja je protivna prisilnim propisima i stoga sud ocjenjuje ništetnom primjenjujući navedene odredbe ZOO-a i članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost.

8. Naime, Zakon o zaštiti potrošača odredbu smatra nezakonitom ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, dokazano je da se radi o ugovoru kojeg je sastavio tuženik trgovac i na kojeg tužiteljica nije imala nikakav utjecaj. Radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je ona uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka te je zbog toga i ništetna.

9. Naime, tužiteljica FĆ je uvjerljivo i životno iskazivala, te je potvrdila da gđu. PĆ nije niti vidjela u banci niti je s njom komunicirala u vezi spornog kredita, navodi da je komunicirala tada sa osobnim bankarom. ĐĆ je danas njen suprug kojeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije niti poznavala. Ugovor je sklopljen prije braka s ĐĆ, te je prije nego što se se udala uredno otplaćivala kredit na način da joj je vršena obustava s njene plaće. Udala se 29. rujna 2007. Kreditom koji je podigla kupila je stan za sebe i nije ga kupila za iznajmljivanje. Tada sam radila u KBC Sestre milosrdnice. Kredit nije još otplatila i dalje joj se obustavlja rate kredita od plaće. Stan koji je kupila predmetnim kreditom je prodala i kupili su drugi stan. Klijent je Zagrebačke banke bila u to vrijeme a kod tuženika je podigla kredit iz razloga jer je znala da će se preseliti u [adresa] i Erste banka joj je bila najbliža i znala je da će morati puno tog obaviti prije podizanja kredita pa joj je zbog toga ta banka bila najbolja opcija. Tada je živjela kod roditelja. Kredit je podigla u CHF jer se prvo došla raspitati i tuženik joj je ponudio u CHF, bankarica joj je taj kredit ponudila jer je ta valuta stabilna. Nije dalje ništa pregovarala. Bilo joj je bitno da dobije kredit za stan. Ugovor je pročitala koliko razumijem. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da je suprug plaćao umjesto nje ponekad neke rate kredita jer je u tom periodu imala rizičnu trudnoću i morala je strogo mirovati pa je on uplaćivao umjesto nje. Na pitanje, pun. tuženika odgovara da s tuženikom nije razgovarala o niti jednoj drugoj valuti. Nije znala odnosno nadala se da joj se rata tijekom otplatnog razdoblja neće znatno mijenjati. Nije dobila u banci nikakve letke o povijesnom kretanju CHF a za to sada tek prvi puta čuje.

10. Nadalje, svjedoci PĆ i ĐĆ nisi imali nikakva neposredna saznanja da li su tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelatnici banke informirali u valutnoj klauzuli CHF ili nisu, odnosno da li se o navedenoj klauzuli pojedinačno pregovaralo ili nije, radi čega su u tom dijelu njihovi iskazi ocjenjeni činjenično i pravno nevažnim.

11. Svjedok ĐĆ je potvrdio, da je za vrijeme trudnoće supruge negdje 2008. godine uplaćivao sa njenim novcima rate kredita, a da je kredit podigla isključiva tužiteljica i ista ga je osobno otplatila. Navedenu činjenicu potvrđuje i tužiteljica FĆ, radi čega sud ocjenjuje da je tuženikov prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

Dakle, prema stajalištu ovoga suda u ovom predmetu radi se o zahtjevu tužiteljice koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

12. Obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli, stoga je sud primjenjujući odredbu članka 1111. stavak 1. ZOO-a odlučio kao u izreci. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno.

13. Iz nalaza vještaka (list 461-472) proizlazi:

- da je tužiteljica kroz mjesečne anuitete zbog ugovoren valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, preplatila iznos od 120.654,91 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka odnosno ukupan iznos od 16.013,66 eura (u vrijeme kada je tečaj bio veći od ugovorenog početnog tečaja),

- da tužiteljica specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 16.013,66 eura.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužiteljica je prihvatila nalaza i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok se tuženik nije očitovao o nalazu i mišljenju vještaka.

15. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu od 02. listopada 2023. (list br. 78- 80) stavio prigovor prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 7.001,37 kn/929,25 eura (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja), te na osnovi razlike u depozitu u razdobljima kada je isplaćivan, odnosno prigovor radi prijeboja u ukupnom iznosu od 18.987,96 kuna/2.520,13 eura.

16. Odredba članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22" – dalje: ZOO) glasi: "Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele."

17. Sud je ocijenio tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 2.520,13 eura neosnovanim. Ovo iz razloga što mjesečne razlike valute nisu iznosi koje tužitelj manje platio radi promjene tečaja na nižu u odnosu na ugovoreni tečaj, jer se razlika zbog promjene tečaja bilo na više bilo na niže očituje u povećanju ili smanjenju anuiteta koji je plaćen u odnosu na početno ugovoreni anuitet.

18. Osim toga, tražbina koja je utvrđena pravomoćnom presudom može se staviti u prijeboj tražbini o kojoj se vodi parnica, ako su ispunjeni uvjeti kompenzacije (novčana obveza, dospjela potraživanja). Kako tražbina tuženika nije utvrđena pravomoćnom presudom i stoga nije dospjela, stoga se ne može prebijati sa tražbinom tužitelja o kojoj se vodi predmetna parnica, radi čega je sud odbio tuženikov prigovor prebijanja kao neosnovan. Zatim, tuženik nije podnio protutužbeni zahtjev za utvrđenje postojanje tražbine a niti tužbeni zahtjev, a koja bi se tražbina stavila u prijeboj sa tražbinom tužitelja.

19. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužiteljica nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu (niti sa osnovi depozita niti sa osnovi valute za vrijeme dok je tečaj bio manji), jer apsolutno nikakve protupravnosti u njenom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužiteljica na to nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Stoga je sud tuženikov prigovor prijeboja ocijenio neosnovanim.

20. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

22. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u cijelosti.

23. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

24. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 16.013,66 eura pripada trošak sastava tužbe od 9. lipnja 2023. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura, sastava podneska od 13. listopada 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 11. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.5.), sastava podneska od 11. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 4. studenog 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), sastava podneska od 03. prosinca 2024. (očitovanje na nalaz financijskog vještaka) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 19. ožujka 2025. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 7. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

25. Tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura.

26. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 4.437,50 eura.

27. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (potrošač-kolektivna presuda), radi čega je njen zahtjev za naknadnom troška pristojbi na tužbu i presudu neosnovan.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 7. travnja 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Damir Metelko odvjetnik u Zagrebu