Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-421/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Rožman odvjetniku u OD Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk odvjetnici u u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 13. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Rožman odvjetnika u Karlovcu, te odsutnosti punomoćnice tuženika, a objavljene dana 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 26.01.2006. godine, broj 9010978071 na kunski iznos protuvrijednosti 18.346,92 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732 kao kreditora i to odredbe iz: a) čl. 1 Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 18.346,92 (slovima: osamnaest tisuća tristo četrdeset šest franaka i devedeset i dva centa), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. čl. 7 Način otplate, koji glasi: „Kredit u iznosu od 18.346,92 CHF ( slovima: osamnaest tisuća tristo četrdeset šest CHF i devedeset dva centa) i kamatu iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 ( slovima: osamdeset i četiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta.

II.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, da tužitelju VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos 1.530,03 eura (jednu tisuću petsto trideset eura i tri centa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. 10. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, do 31. 7. 2015. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 01.08.2015. godine, pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana i to kako slijedi:

- 5,34 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 6,00 eura od 30.12.2008. godine pa do isplate,

- 7,59 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 8,29 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 5,93 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 0,11 eura od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 6,13 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 0,22 eura od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 3,46 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 0,05 eura od 12.06.2009. godine pa do isplate,

- 1,12 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 1,67 eura od 30.07.2009. godine pa do isplate,

- 3,08 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 2,93 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 1,58 eura od 30.10.2009. godine pa do isplate,

- 4,10 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 5,94 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 8,89 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 8,12 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 11,94 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 11,10 eura od 29.04.2010. godine pa do isplate,

- 12,85 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 24,40 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 21,93 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 28,07 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 0,58 eura od 10.09.2010. godine pa do isplate,

- 22,80 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 3,37 eura od 12.10.2010. godine pa do isplate,

- 16,98 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 45,84 eura od 11.11.2010. godine pa do isplate,

- 20,84 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 10,44 eura od 13.12.2010. godine pa do isplate,

- 23,01 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 18,61 eura od 11.01.2011. godine pa do isplate,

- 13,23 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 18,98 eura od 10.02.2011. godine pa do isplate,

- 9,86 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 25,60 eura od 14.03.2011. godine pa do isplate,

- 4,30 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 25,89 eura od 11.04.2011. godine pa do isplate,

- 0,45 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 32,89 eura od 11.05.2011. godine pa do isplate,

- 6,45 eura od 10.06.2011. godine pa do isplate,

- 30,08 eura od 10.06.2011. godine pa do isplate,

- 15,76 eura od 11.07.2011. godine pa do isplate,

- 21,96 eura od 11.07.2011. godine pa do isplate,

- 42,89 eura od 10.08.2011. godine pa do isplate,

- 12,48 eura od 10.08.2011. godine pa do isplate,

- 33,41 eura od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- 7,34 eura od 11.10.2011. godine pa do isplate

- 5,15 eura od 12.09.2011. godine pa do isplate

- 17,99 eura od 10.11.2011. godine pa do isplate

- 4,55 eura od 11.10.2011. godine pa do isplate

- 22,29 eura od 10.11.2011. godine pa do isplate

- 19,09 eura od 12.11.2011. godine pa do isplate

- 4,39 eura od 10.11.2011. godine pa do isplate

- 21,71 eura od 12.11.2011. godine pa do isplate

- 19,78 eura od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- 26,35 eura od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- 21,97 eura od 11.01.2012. godine pa do isplate,

- 27,81 eura od 11.01.2012. godine pa do isplate,

- 24,18 eura od 13.02.2012. godine pa do isplate,

- 28,41 eura od 13.02.2012. godine pa do isplate,

- 12,33 eura od 14.02.2012. godine pa do isplate,

- 12,42 eura od 12.03.2012. godine pa do isplate,

- 40,06 eura od 12.03.2012. godine pa do isplate,

- 12,63 eura od 10.04.2012. godine pa do isplate,

- 38,91 eura od 10.04.2012. godine pa do isplate,

- 12,95 eura od 10.05.2012. godine pa do isplate,

- 39,17 eura od 10.05.2012. godine pa do isplate,

- 13,67 eura od 11.06.2012. godine pa do isplate,

- 39,59 eura od 11.06.2012. godine pa do isplate,

- 13,81 eura od 11.07.2012. godine pa do isplate,

- 38,07 eura od 11.07.2012. godine pa do isplate,

- 14,12 eura od 10.08.2012. godine pa do isplate,

- 37,94 eura od 10.08.2012. godine pa do isplate,

- 13,48 eura od 11.09.2012. godine pa do isplate,

- 36,35 eura od 11.09.2012. godine pa do isplate,

- 12,79 eura od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- 37,81 eura od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- 12,62 eura od 22.10.2012. godine pa do isplate,

- 52,43 eura od 12.11.2012. godine pa do isplate,

- 51,93 eura od 10.12.2012. godine pa do isplate,

- 0,65 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 52,35 eura od 11.01.2013. godine pa do isplate

- 0,66 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate

- 52,04 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate.

III.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.599,30 eura (jednu tisuću petsto devedeset devet eura i trideset centi) uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude (7. travnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.

IV.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja VS od 12. lipnja 2024. koji glasi:

"b) čl. 4. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovita kamata: 5,50% (slovima: pet zarez pedeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata, koje u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima. c) čl.12.3. Naknada, koji glasi: 1,50% (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela., radi bespredmetnosti.

r j e š i o  j e:

Utvrđuje se da je dio tužbenog zahtjeva tužitelja VS od 12. lipnja 2024. koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 26.01.2006. godine, broj 9010978071 na kunski iznos protuvrijednosti 18.346,92 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732 kao kreditora. II Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, da tužitelju SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos koji će isti konačno precizirati nakon što bude utvrđen po vještaku knjigovodstvene struke, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 26. 01. 2006. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", povučen.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, dana 26.01.2006. godine, u [adresa] sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ugovora 9010978071 (dalje Ugovor). Ugovorom je određeno u čl. 1 da je isti sklopljen na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 18.346,92 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Čl. 4 Ugovora kamatna stopa je određena na 5,50% time da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Čl. 12. 3 određena je i naknada u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje u iznosu od 2,10%. Dakle navedenim Ugovorom otplata je vezana uz valutnu klauzulu, a kamatna stopa je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, time da je zaračunata i naknada . U predmetnom slučaju, o predmetu i cijeni ugovora o kreditu kao bitnim sastojcima ugovora može se izvesti zaključak iz samog sadržaja odredbe čl. 1021. ZOO-a – to su određeni iznos novčanih sredstva kao predmet ugovora, te ugovorene kamate kao cijena korištenja odobrenih sredstva. Izostankom samo jednog od bitnih sastojaka ugovora, njegova daljnja pravna opstojnost više nije moguća. U konkretnom slučaju visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja budući je isti bio vezan tzv. valutnom klauzulom. Kamatna stopa je tijekom ugovornog odnosa mijenjana jednostrano bez suglasnosti ili odobrenja tužitelja, odlukom samog tuženika. Kamatna stopa je mijenjana na štetu tužitelja i kada je rastao tečaj CHF u usporedbi s kunom, te je rasla i rata kredita. Prilikom sklapanja Ugovora stranke su u vidu imale samo one okolnosti koje su postojale u tom trenutku, te su u skladu s tim i određeni elementi Ugovora. Tužitelj nije mogao znati i predvidjeti da će tuženik odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli primjenjivati na način koji je suprotan svrsi radi kojih je i predviđena u ZOO-u, a kako bi ostvario dodatnu zaradu suprotno citiranim odredbama ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošaća. Bez valjane odredbe o kamati i valutnoj klauzuli nije moguće odrediti visinu obveze. Obzirom da Ugovor ne može opstati bez osporavanih odredaba, odnosno iste su bitni element Ugovora, Ugovor je ništetan. Tužitelj je podneskom od dana 14. kolovoza 2024. (list br. 97-10) specificirao tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi je su tužitelj i tuženik dana 26.1.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010978071 (Ugovor o kreditu). Tuženik ističe da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćani od strane tužitelja u anuitetima. Prema tome, tražbine povremenih davanja, odnosno tražbine anuiteta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Vezano za navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, tuženik ističe da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, pa se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope. Takvi elementi su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji bilo koje od banaka, pa tako niti tuženika, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima Hrvatske narodne banke, zatim o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Nadalje, nesporno je da su na visinu kamate utjecali realni parametri poput CDS-a, LIBOR-a i regulatorni trošak. Dakle, radi se o cijeni kredita koja samim time određuje i visinu kamatne stope. Međutim, tuženik ističe da je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunio, kako u pogledu promjena visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje tužitelja; Odredbom članka 59. ZZP-a iz 2003. određeno je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: 5 – odredbu o iznosu zajma, – odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, – odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, – odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), – odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, – odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, – odredbu o ukupnom trošku zajma, – odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, – godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, – odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, – odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Također, prije sklapanja ugovora o kreditu tužitelj je od strane zaposlenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Osim od strane zaposlenika tuženika prije samog zaključenja ugovora o kreditu, tužitelj je s mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke. Naime, tužitelju prije svega nije moglo ostati nepoznato da Hrvatska narodna banka štiti tečaj domaće valute u odnosu na valutu EUR kako bi stabilizirala tečaj kada dođe do njegovih oscilacija, ali na taj način 8 ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF. Tuženik ističe da takva općepoznata činjenica nije mogla ostati nepoznata tužitelju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 26. siječnja 2006. sa lista br. 7-10,87-90, otplatne tablice sa lista br. 13, plana otplate kredita sa lista br. 52-69, 70-76, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o sa listova br. 79-84, očitovanje financijskog vještaka sa lista br. 107. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica (specificirani tužbeni zahtjev).

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu sa namjenom kupnja osobnog vozila dana 26. siječnja 2006. (list br. 97-100 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 18.346,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (točka 1. ugovora),

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 263,00 CHF obračunatoj po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora),

8. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

9. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

10. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

11. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

15. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 2. i toč. 11. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

16. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

17. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

18. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 12. lipnja 2023.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike od 10/2008 do 01/2014,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) postala je pravomoćna u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

19. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

20. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

21. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

22. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

23. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

24. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

25. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći od 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

26. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 12. lipnja 2023., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

27. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. iz [adresa], a zadatak vještaka je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno

28. Iz nalaza vještaka (list 79-81) proizlazi:

- da je kamatna ugovorena stopa bila 5,50% godišnja, promjenjiva, rok otplate je 84 mjeseci, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti u CHF obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećim na dan plaćanja, time da mjesečni anuiteti dospijevaju prvog dana u mjesecu,

- da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 1.530,39 eura, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka kao u stupcu "18", a koliko tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i potražuje.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te u skladu sa materijalnim dokazima priloženim u spis. Tužitelj je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženikov prigovor sud ocijenio neosnovanim i paušalnim. Ovo iz razloga što je financijski vještak u svom pismenom očitovanju (list br. 107 spisa), argumentirano i uvjerljivo u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika kao neosnovane i paušalne.

30. Sud je prihvatio izračun vještaka koji uzima u obzir vrijeme otplate kredita kada je tečaj bio niži od početnog tečaja. Ovo iz razloga što je tužiteljica specificirajući tužbeni zahtjev potraživala upravo iznos koji uvažava ukupni iznos tečajnih razlika kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tj. povoljniji za tužiteljicu.

31. Nadalje, tuženik je podnio prigovor da je vještak trebao izračunati razliku s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja.

32. Sud je ocijenio tuženikov prigovor neosnovanim. Ovo iz razloga što mjesečne razlike kamate nisu iznosi koje tužitelj manje platio radi promjene tečaja valute na nižu u odnosu na ugovorenu, jer se razlika zbog promjene valute bilo na više bilo na niže očituje u povećanju ili smanjenju anuiteta koji je plaćen u odnosu na početno ugovoreni anuitet.

33. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužitelj nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njegovom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužiteljica na to nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Stoga je sud tuženikov prigovor ocijenio neosnovanim.

34. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 1.530,03 euro (za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st. 1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

35. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je zahtjevu tužiteljice udovoljiti i donijeti presudu kao u izreci.

36. Sud je utvrdio, da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu s osnova promjenjive kamatne stope i dio koji se odnosni na jednokratnu naknadu bespredmetan. Ovo iz razloga što tužitelj postavljajući specificirani tužbeni zahtjev nije potraživao razliku novčanog iznosa sa osnova promjenjive kamatne stope i sa osnova jednokratne naknade, radi čega proizlazi da je utvrđenje ništetnosti dio odredaba ugovora o kreditu koji se odnose isključivo na promjenjivu kamatnu stopu i jednokratnu naknadu bespredmetno i nepotrebno.

37. Obzirom da je tužitelj od 14. kolovoza 2024. povukao dio tužbenog zahtjeva, a tuženik se tome nije protivio, stoga je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-u riješio kao u izreci.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

39. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.530,03 eura. Tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, slijedom čega su mu priznati troškovi zastupanja u 100% iznosu.

40. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.530,03 eura i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja.

41. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2023. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu 21. veljače 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 14. kolovoza 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 13. ožujka 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu za objavu presude dana 7. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

42. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja sa troškom uplate predujma za vještačenje u iznosu od 474,30 eura.

43. Dakle, tužitelju su ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 1.599,30 eura.

44. Tužitelju nije prihvaćen zahtjev za naknadom troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je tužitelj SS oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj 118/2018, 51/2013 – potrošač- kolektivna presuda).

45. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 7. travnja 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvoje Rožman odvjetnik u Karlovcu

2. Petra Vatavuk odvjetnica u Zagrebu