REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1079/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ŽTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu broj: broj: 318-50-867402 koji su dana 28.09.2001. godine sklopili tužitelj ŽTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb i to na način da je u cijelosti ništav članak 3. ugovora koji glasi: „NAKNADA 3.00 % (slovima: tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,“ te da je djelomično ništav članak 9. ugovora u djelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, kao i u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,30 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, da tužitelju ŽTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 488,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama na iznos od:

- 383,65 EUR tekuće od dana 05.10.2001. godine pa do isplate,

- 104,78 EUR tekuće od dana 21.04.2004. godine pa do isplate,

i to do 30.06.2002. po stopi od 18 % godišnje, a od 01.07.2002. do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 01.01.2008. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.549,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 28. rujna 2001., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.000,00 DEM. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,30 % godišnje, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora. Navodi kako je predmetna odredba ništetna jer je neodređena i nepoštena na štetu potrošača. Tužiteljica ujedno tvrdi da su ništetne ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita jer je riječ o unaprijed formuliranim odredbama ugovora o kreditu na koje ona nije mogla utjecati, koje joj nitko nije objasnio te koje su kao takve nezakonite i nepoštene. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe te naloži tuženiku isplatiti joj iznose na ime isplaćenih naknada s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita bile jasne, razumljive i lako uočljive te da je tužiteljica bila o njima informirana. Ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 17-19 spisa), Potvrdu tuženika o plaćenim naknadama (list 10) plan otplate (listovi 14-15), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 11-12), otplatnu tablicu (listovi 17-20), izveden je dokaz financijskim vještačenjem (listovi 114-115) i saslušanjem tužiteljice (listovi 121- 122). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽT s obzirom da je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga na ročištu 11. ožujka 2025.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 28. rujna 2001., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.000,00 DEM. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,30 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništavost. Također sporna je i valjanost ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita te za prijevremenu otplatu kredita.

7. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,30 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7.1. Iz odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da se plaća naknada 3.00 % (slovima: tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Iz dijela odredbe čl. 9. Ugovora proizlazi da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

8. U konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje ZOO/91) vodeći se odredbama Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit uzela za osobne potrebe radi kupnje auta. Došla je u poslovnicu banke i pitala može li dobiti kredit i oni su joj ponudili uvjete kredita, rekli kolika će biti kamata, kolike su naknade i ostalo. Ugovor je pročitala ali nije posebno pitala za uvjete jer su joj odmah rekli koji su uvjeti za kreditiranje i bilo joj je jasno da nema mjesta za pregovore. U banci joj nisu posebno objašnjavali na koji način se može mijenjati kamatna stopa, nisu joj posebno objašnjavali na koji način je određena naknada za obradu kredita. Navedena naknada je naplaćena, ali ne zna o kojem iznosu je riječ. Ni za naknadu za prijevremenu otplatu kredita joj nisu ništa objašnjavali. Misli da je prijevremeno otplatila kredit i to negdje 2003. ili 2004. i navedena naknada joj je naplaćena ali ne zna točan iznos. Sama je otplaćivala kredit. U vrijeme sklapanja ugovora bila je zaposlena kao odvjetnica u zajedničkom odvjetničkom uredu sa svojim mužem ali ovim kreditom nije kupila službeni auto jer je imala drugi službeni auto. Riječ je o automobilu Ford. Kada ju se pita je li tražila da bude manji iznos navedenih naknada, navodi da o tome uopće nije bilo razgovora jer je ugovor bio prezentiran po principu "uzmi ili ostavi".

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora a da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu odnosno na naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita. Stoga sud utvrđuje da tužiteljica prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te nije bila informirana o načinima promjene kamatne stope. Isto tako iz iskaza slijedi da je do ugovaranja redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, došlo a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Ujedno Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla o ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita uopće pregovarati niti je mogla utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi.

11. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništave ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nepošteno primjenjivao navedene ugovorne odredbe na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Naime, odredbom čl. 142. st. 1. ZOO/91 propisano je sa su opći uvjeti oni koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi čl. 143. st. 2. ZOO/91 sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

12. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati, zbog čega ih sud u smislu odredbe čl. 143. ZOO/91 utvrdio ništavim.

13. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništava, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužiteljica o tome nije imala mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužna platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Slijedom navedenog su odredbe čl. 2., 3. i 9. Ugovora o kreditu utvrđene ništavima.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništave u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, sukladno odredbi čl. 104. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništavim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu plaćene naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita.

17. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 110. ZOO/91 propisano je da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO/91. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništavosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu i prijevremenu otplatu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću.

18.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao da je prilikom korištenja kredita 5. listopada 2021. naplaćena naknada u iznosu od 383,65 eura te prilikom prijevremene otplate kredita naknada u iznosu od 104,78 eura.

18.2. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

19. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio s osnove obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita iznos 383,65 EUR te s osnove obračunate i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 104,78 EUR. Na svaki navedeni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 214. ZOO/91, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništavima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužiteljici, s obzirom da je tuženikovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 11. ožujka 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 9. travnja 2024. i 27. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 5. studenog 2024. i 11. ožujka 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 200,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) tužiteljica ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura te na presudu u iznosu od 66,36 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.549,54 eura.

21.1. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 3. prosinca 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

22. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 1.549,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 7. travnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.