Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1556/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude (ispravno: presuda i rješenje) Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1562/2023-24 od 16. listopada 2024., dana 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tužiteljice rješava se:
Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici, pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.265,45 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a, sa zateznom kamatom na iznos od 250,00 EUR-a od 16. listopada 2024., a na iznos od 62,50 EUR-a od 7. travnja 2025. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostali iznos od 437,50 EUR-a žalba tužiteljice odbija kao neosnovana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,38 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 273,12 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
III. U nepobijanim točkama I., II. i IV. izreke presude i nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3206422714/06 sklopljenog između tužiteljice i tuženice dana 31. ožujka 2006. i to čl. 1., čl. 2., i čl. 6. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutna klauzule vezane za CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.754,56 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.265,45 EUR-a. Pod točkom IV. izreke presude utvrđeno je da ne postoji tuženičino potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 145,19 EUR-a. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe izvršena podneskom od 2. rujna 2024.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u točki III. izreke u dijelu kojim joj nije dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 750,00 EUR-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti točku III. izreke presude na način da joj se dosudi zatraženi trošak u daljnjem iznosu od 750,00 EUR-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud odluku o trošku donio je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), te je dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.265,45 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 24. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa) i trošak vještačenja, naloživši tuženici naknaditi ga tužiteljici u cijelosti, dok je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 5. rujan 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti na ročištu 10. rujna 2024. za koje joj je priznata naknada) i troška sastava podneska od 2. srpnja 2024. (dostavljena uplatnica o plaćenom predujmu za vještačenje).
6. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio trošak priznatih pravnih radnji u točki 24. obrazloženja (800,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 200,00 EUR-a), jer pravilno zbrojene iznose 1.000,00 EUR-a što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 1.250,00 EUR-a, pa je u tom dijelu presuda proturječna sama sebi. Navodi da prvostupanjski sud uopće nije odlučio o njezinom zahtjevu za naknadu troška sastava podneska od 2. rujna 2024., a kojim se očitovala na nalaz vještaka i uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa u tom dijelu prvostupanjska presuda nema razloga, te je ujedno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Smatra da joj pripada pravo na trošak sastava podneska od 5. rujna 2024., jer se istim očitovala na prigovore tuženice u odnosu na financijsko vještačenje, obrazloženo osporila tuženičin prigovor radi prijeboja i pozvala se na sudsku praksu citiranu u tom podnesku, a što nikako nije mogla učiniti na ročištu za glavnu raspravu, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud i ne prihvaća njezin zahtjev za naknadu tog troška.
7. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 5. rujan 2024. u iznosu od 250,00 EUR-a, jer je navode iz tog podneska, a kojima se očitovala na prigovore tuženice u odnosu na financijsko vještačenje, osporila tuženičin prigovor radi prijeboja i pozvala na sudsku praksu citiranu u tom podnesku, a imajući u vidu obimnost citiranog podneska, i prema ocjeni ovog suda tužiteljica mogla iznijeti na ročištu 10. rujna 2024. zbog čega citirani podnesak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice.
8. Međutim, osnovano ukazuje tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno izračunao visinu troška parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici naknadu za pravne radnje pobrojane u točki 24. obrazloženja, no međutim pogrešno je zbrojio priznate iznose, jer pravilno zbrojeni trošak za pet priznatih radnji iznosi 1.000,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 250,00 EUR odnosno ukupno 1.250,00 EUR-a, a ne kako je to pogrešno izračunao prvostupanjski sud u iznosu od 1.000,00 EUR-a.
9. Žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da joj pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 2. rujna 2024. (prema sadržaju žalbe radilo bi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife obzirom da tužiteljica potražuje trošak u iznosu od 200,00 EUR-a) djelomično su osnovani. Naime, uvidom u citirani podnesak utvrđeno je da se istim tužiteljica u jednoj rečenici očitovala na nalaz vještaka i sukladno tom nalazu postavila konačni tužbeni zahtjev, te navela da izričito osporava tuženici pravo na ikakvu razliku za vrijeme dok je tečaj bio manji od ugovorenog, pa prema ocjeni ovog suda radi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife za čije je sastavljanje propisano 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 25 bodova, pa je stoga tužiteljici za citirani podnesak odmjeren trošak u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a, što ukupno iznosi 62,50 EUR-a.
10. Slijedom iznijetih razloga, uvažavanjem žalbe tužiteljice, valjalo je tužiteljici, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.265,45 EUR-a, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 250,00 EUR-a od 16. listopada 2024. (navedeni trošak priznat je tužiteljici u prvostupanjskoj odluci), a na iznos od 62,50 EUR-a od 7. travnja 2025. (daljnji trošak dosuđen tužiteljici ovog odlukom), dok je u preostalom dijelu u iznosu od 437,50 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.
11. Tužiteljici je priznat trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 750,00 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 75,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 18,75 EUR-a, odnosno ukupno 93,75 EUR-a. Budući da je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 42%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tuženicu da joj naknadi trošak žalbenog postupka u tom postotku uspjeha, a što nominalno iznosi 39,38 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za iznos od 273,12 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
12. U nepobijanim točkama I., II. i IV. izreke presude i nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjana.
U Varaždinu, 7. travnja 2025.
Sutkinja
Amalija Švegović
