REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2774/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BLŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici S.Z.Š., odvjetnici u V., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po BL, službenoj osobi, radi posebnog poreza na motorna vozila, 7. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/23- 01/157, URBROJ: 513-04-24-3 od 9. svibnja 2024. i oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22-18/823, URBROJ: 513-02-3005/67-23-14 od 13. travnja 2023., podredno za poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22-18/823, URBROJ: 513-02-3005/67- 23-14 od 13. travnja 2023. i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje Područnom carinskom uredu Z..
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe, podredno za određivanje privremene mjere kojom će se odgoditi izvršenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/23- 01/157, URBROJ: 513-04-24-3 od 9. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22- 18/823, URBROJ: 513-02-3005/67-23-14 od 13. travnja 2023. do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/23-01/157, URBROJ: 513- 04-24-3 od 9. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22-18/823, URBROJ: 513-02-3005/67-23-14 od 13. travnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica je obvezana na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 4.640,07 eura, uz kamate, za rabljeno motorno vozilo KIA SORENTO, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka].
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da nije bilo osnove da joj se utvrdi obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila. Posebno ukazuje da na dan 24. rujna 2022. nije upravljala motornim vozilom, već je sjedila u automobilu i čekala svojeg supruga koji je otišao u trgovinu. Stoga se ne može smatrati da je nezakonito uporabila ili posjedovala motorno vozilo. Osim toga, ističe da je suprug vlasnik vozila KIA SORENT, koji radi i boravi u [adresa], i da on na područje Republike Hrvatske dolazi samo u posjet obitelj i za vrijeme godišnjeg odmora, zbog čega vozilo koristi u skladu s člankom 16. stavkom 1. toč. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Predmetni automobil nije nikad uvezen na područje Republike Hrvatske s namjerom da se njime koristi, a njezin suprug nema namjeru unijeti predmetno vozilo u Republiku Hrvatsku, s obzirom da se njime vraća u Njemačku. Uz navedeno, ističe da nije obrazložen termin posjedovanja, da nije jasno temeljem kojih dokaza je utvrđena obveza plaćanja poreza i da su joj povrijeđena procesna prava u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja, posebno da joj nije omogućeno očitovanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu na kojoj su saslušani tužiteljica i svjedok OL.
6. Sukladno članku 6. stavku 1. toč. 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19; dalje: ZPPMV) obveznik plaćanja posebnog poreza je osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
Člankom 6. stavkom 2. ZPPMV-a propisano je da se u smislu članka 6. stavka 1. toč. 3. ZPPMV-a osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske.
6.1. Prema članku 16. stavku 1. toč. 1. ZPPMV-a smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koristi na području Republike Hrvatske motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci,
Prema članku 16. stavku 2. ZPPMV-a u slučajevima iz članka 16. stavka 1. ZPPMV-a motorno vozilo se na području Republike Hrvatske ne smije koristiti za prijevoz putnika uz plaćanje ili materijalnu naknadu bilo koje vrste ili za industrijski i/ili komercijalni prijevoz robe uz plaćanje ili bez plaćanja niti se motorno vozilo smije otuđiti, iznajmiti ili posuditi, te ga ne smije koristiti druga osoba osim one koja ga je unijela, a u kojim slučajevima se smatra da je motorno vozilo nezakonito uporabljeno na području Republike Hrvatske.
7. Iz prvostupanjskog rješenja i osporenog rješenja tuženika proizlazi da je, nakon provedenog nadzora od 24. rujna 2022., utvrđeno da je tužiteljica u smislu članka 8. stavka 2. ZPPMV-a u svezi članka 6. i članka 16. stavka 2. ZPPMV-a nezakonito upotrebljava motorno vozilo KIA SORENTO, njemačkih registarskih oznaka, na području Republike Hrvatske, a za koje nije plaćen posebni porez na motorna vozila. Javnopravna tijela utvrđuju da tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] u smislu članka 8. stavka 3. ZPPMV-a i da je nezakonito uporabila vozilo koje je na područje Republike Hrvatske, za razliku od tužiteljice, imao pravo koristiti suprug tužiteljice. Stoga su javnopravna tijela utvrdila tužiteljici obvezu plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.
8. Suprotno navodima tužbe, sud smatra da su joj javnopravna tijela ispravno tužiteljici utvrdila obvezu plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.
9. Iz podataka spisa upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] u smislu članka 8. stavka 3. ZPPMV-a (prijavljeno prebivalište u [adresa], zdravstveno je osigurana u Republici Hrvatskoj, porezni je obveznik u Republici Hrvatskoj, ima dom u Hrvatskoj na čijem području je živjela više od 185 dana prije provedenog nadzora). U smislu članka 16. stavka 1. toč. 1. u svezi članka 16. stavka 2. ZPPMV-a predmetno vozilo njemačkih registarskih oznaka na području Republike Hrvatske mogao je koristiti isključivo suprug tužiteljice OL, a ne i tužiteljica. Uvažavajući navedeno, valja zaključiti da korištenje predmetnog vozila dana 24. rujna 2022. od strane tužiteljice kao osobe koja ima prebivalište na području [adresa] predstavlja nezakonitu uporabu u smislu članka 16. stavka 2. ZPPMV-a, a u takvom slučaju obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila nastaje u trenutku korištenja vozila (članak 8. stavak 2. toč. 2. ZPPMV-a). Stoga su ispravni zaključci javnopravnih tijela o nastanku predmetne porezne obveze.
10. Sud otklanja navode tužbe o tome da je tužiteljica konkretne zgode samo sjedila u vozilu, a ne i upravljala njime. Iz zapisnika KLASA: 471-01/22-15/405, URBROJ: 513-02-1979/5-22-01 od 24. rujna 2022. proizlazi da je tužiteljica koristila, odnosno upravljala predmetnim vozilom. Tužiteljica je bez prigovora potpisala navedeni zapisnik. Osim toga, iz njezinog potpisanog očitovanja od 15. studenog 2022., koje je dostavila Carinskoj upravi, također proizlazi da je ona upravljala vozilom KIA SORENTO u svrhu odlaska po pripremljenu robu. Dakle, očigledno se ne mogu prihvatiti navodi iz iskaza tužiteljice i njezinog supruga, svjedoka OL, o tome da tužiteljica dana 24. rujna 2022. nije upravljala motornim vozilom KIA SORENTO, već da je u njemu samo sjedila i čekala dolazak supruga. Samo podredno se napominje da iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetno vozilo KIA SORENTO i ranije bilo korišteno na području Republike Hrvatske, bez da je njime upravljao suprug tužiteljice (npr. kod prelaska državne granice 31. srpnja 2021. kao putnik u vozilu nije evidentiran suprug tužiteljice, već je bila evidentirana, između ostalih, tužiteljica).
11. Ostali navodi tužiteljice ne dovode u pitanje zakonitost utvrđenja porezne obveze. Nije sporno da je suprug tužiteljice bio vlasnik predmetnog vozila i da je isti povremeno dolazio u Republiku Hrvatsku niti je odlučno kakve su bile namjere supruga tužiteljice u pogledu unosa vozila. Odlučno je to da druge osobe u smislu članka 16. stavka 2. ZPPMV-a nisu bile ovlaštene koristiti predmetno vozilo na području Republike Hrvatske. Način reguliranja otplate vozila od strane supruga tužiteljice, koji je rezultat njegovih dogovora s kreditnom institucijom, nema utjecaj na nastanak porezne obveze. U svezi navodnih povreda procesnih prava tužiteljice ukazuje se da je tužiteljica imala mogućnost uvida u spis upravnog postupka, kao i u sudski spis. Ista je na poziv carinskog tijela dostavila svoje očitovanje o svim relevantnim činjenicama, a u sudskom postupku joj je omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i dokazima, odnosno predložiti izvođenje dokaza koje smatra relevantnim.
12. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, sud je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
13. U odnosu na prijedlog za odgodni učinak tužbe, ukazuje se da nije ispunjena osnovna pretpostavka za uvažavanje prijedloga. U smislu članka 42. stavka 1. ZUS-a potrebno je, između ostalog, da žalba protiv pojedinačnog akta odgađa njegovo izvršenje. U konkretnom slučaju, žalba protiv prvostupanjskog rješenja nema odgodni učinak. Stoga nije bilo osnove za uvažavanje predmetnog prijedloga tužiteljice. Nadalje, u odnosu na podredni prijedlog za određivanje privremene mjere, napominje se da ovaj institut u smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a nema za svrhu pružanje onog oblika pravne zaštite kojem je namijenjen odgodni učinak tužbe. Osim toga, tužiteljica nije podnijela dokaze koji bi ukazivali na vjerojatnost nastanka teško popravljive štete. Stoga je valjalo odbiti taj prijedlog.
U Zagrebu 7. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude i rješenja.
Dna:
1. opunomoćenica tužiteljice
2. tuženik
