REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-474/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Lind-Grad d.o.o., Ulica Božidara Adžije 19, Zagreb, OIB: 81530401884, zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tušak Miletić i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici ĆFF, dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1191/2024-4 od 13. veljače 2025., 7. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1191/2024-4 od 13. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-127/2024 od dana 08. ožujka 2024. godine pod točkom I.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi
Nalaže se ovršeniku Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, da ovrhovoditelju Lind-Grad d.o.o., OIB: 81530401884, Ulica Božidara Adžije 19, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, ST-19804, namiri tražbinu u iznosu od 628,63 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.02.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 12-1-19804, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 150,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 12-1-19804, uroku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se njegov zahtjev, kao osnovan prihvati ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 628,63 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tuženice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
7.2. Posljedično tome, valja zaključiti da se tužitelj u žalbi nedopušteno poziva na zakonska žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.
8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene tražbine zajedničke pričuve za stambeni prostor u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], smatrajući da je obveznik plaćanja tuženik, kao vlasnik prostora i to za razdoblje od listopada 2022. do prosinca 2023. u mjesečnim iznosima od po 41,91 eura.
11. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužitelja - ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-127/2024 od 08. ožujka 2024. zaključujući, u bitnome, da tužitelj, na kojemu je teret dokaza o osnovanosti predmetnog duga, kao i njegove visine (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP) nije dokazao da je tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, niti na koji je način obračunao mjesečni iznos pričuve za utuženi prostor od 41,19 eura, a kako se to ne može utvrditi niti temeljem izvoda nepodmirenih dugovanja, to na temelju odredbe čl. 221 a ZPP, primjenom pravila o teretu dokazivanja, smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost i visinu ove svoje novčane tražbine.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupanja na utvrđeno činjenično stanje, koje, kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP, ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo kada je, kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja i kada je posljedično tome u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-127/2024 od 08. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 628,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže označeno u izreci navedenog rješenja, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge.
13. Na temelju odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se odredbama ove glave uređuju međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona, dok je stavkom 2. ovog članka propisano da izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.
14. Odredbom čl. 375. st. 1. ZV propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).
15. Na temelju odredbe čl. 380. ZV propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
16. Temeljem odredbe čl. 89. st. 1. ZV propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjeno svojim suvlasničkim dijelovima, dok je na temelju odredbe čl. 90. st. 1. i 2. ZV propisano da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
17. Dakle, cijeneći sadržaj navedenih odredbi za zaključiti je da je obveza plaćanja zajedničke pričuve na suvlasnicima nekretnine razmjeno svojim suvlasničkim dijelovima, koji su o svojim uzajamnim odnosima u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine zaključili ugovor koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) u kojem su, između ostalog ugovorili i visinu zajedničke pričuve.
18. U ovom postupku tuženik je prigovorio svoj pasivnoj procesnoj legitimaciji ističući da nije vlasnik poslovnog prostora u [adresa] na koji se odnosi ova utužena tražbina tužitelja, pa je posljedično tome teret dokaza da dokaže suprotno na tužitelju, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
19. Kako u konkretnom slučaju, obzirom i na žalbene navoda žalitelja, nije sporno da tužitelj tijekom postupka nije sudu dostavio nikakav međuvlasnički ugovor za predmetnu nekretninu, kao ni isprave na temelju kojih je u svojim poslovnim knjigama upisao tuženika kao jednog od suvlasnika nekretnine na adresi na kojoj se nalazi i navedeni poslovni prostor, kao niti račune za utuženo razdoblje i isprave temeljem kojih je utvrdio visinu svoje novčane tražbine, to je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno, kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja i u cijelosti ukinuo navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-127/2024 od 08. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 628,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri tome pravilno zaključujući da na temelju odredbe čl. 221 a ZPP, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost i visinu ove svoje novčane tražbine, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti.
20. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u postupku koji se između istih stranaka u postupku vodio kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem: Povrv-1186/2024 valja istaknuti da navedeno pravno shvaćanje nije prihvatljivo u okolnostima konkretnog slučaja jer je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenična i materijalno pravna utvrđenja. Osim toga, ukazujući na navedeno pravno shvaćanje, žalitelj zapravo ukazuje na nove činjenice, a što je, kako je to i prethodno navedeno, osnovom odredbe čl. 467. st. 2. ZPP nedopušteno.
21. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 7. travanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
