Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1426/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3856/2023-20 od 10. listopada 2024., dana 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3856/2023-20 od 10. listopada 2024.:
- potvrđuje u dijelu točke IV. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.690,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2024. do isplate;
- preinačuje u preostalom dijelu točke IV. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.075,00 EUR.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 149,46 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 99,64 EUR) zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
III. Točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 32131222227/08, kreditne parije: 7104165260, sklopljenog između stranaka 22. travnja 2008., u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 33.672,98 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, dok je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 23.327,02 EUR (od početno zatraženih 57.000,00 EUR do dosuđenih 33.672,98 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.765,45 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2024. do isplate.
2. Navedenu presudu u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu odluku o troškovima preinači uz naknadu mu troškova, a podredno da tu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), te je tužitelju za radnje i izdatke navedene u točki 33. obrazloženja pobijane presude dosudio troškove postupka u ukupnom iznosu od 7.765,45 EUR. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020., ujedno navodeći i da prvotno i konačno postavljeni tužbeni zahtjev spadaju u isti tarifni razred, pa nisu nastali posebni troškovi zastupanja.
6. U žalbi tuženik ističe da je tužitelj podneskom od 4. srpnja 2024. nakon provedenog vještačenja prvotno zahtijevani iznos od ukupno 57.000,00 EUR smanjio na iznos od 33.672,98 EUR, dakle je djelomično je povukao tužbu za iznos od 23.327,02 EUR, pa kako se povlačenju protivio, prvostupanjski sud je o tom dijelu kondemnatornog zahtjeva donio meritornu odluku, na način da je točkom III. izreke presude odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.327,02 EUR. Međutim, prilikom odmjeravanja parničnog troška, prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir učinak povlačenja i omjer uspjeha stranaka u sporu, slijedom čega je pogrešno primijenio odredbe parničnog postupka kada je tužitelju dosudio troškove postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (kao da je u cijelosti uspio u sporu), odnosno kada nije u odluci o troškovima postupka primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a.
7. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka u smislu navoda žalbe, ponajprije valja navesti da je osnovan žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio da je tužitelj djelomično povukao tužbu (zahtjev za isplatu u iznosu od 23.327,02 EUR), čemu se tuženik protivio, pa je meritornom odlukom odbijen taj dio tužbenog zahtijeva. Stoga je prema ocjeni ovog suda o naknadi troškova postupka valjalo odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu stranaka u parnici. Odluke na koje se pozvao prvostupanjski sud i tužitelj u odgovoru na žalbu nisu primjenjive u konkretnom slučaju, niti primjena odredbe o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku rezultira odvraćanjem tužitelja od ostvarivanja svojih prava u sudskom postupku.
7.1. Dakle, imajući u vidu da je tužitelj sa deklaratornim tužbenim zahtjevom u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF uspio u cijelosti (100%), te sa kondemnatornim tužbenim zahtjevom za isplatu (iznosa od 33.672,98 EUR) u omjeru od 59%, njegov uspjeh u postupku iznosi 79,50%, a uspjeh tuženika 20,50%, pa kada se ti postoci oduzmu, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 59%.
8. Visinu priznatih troškova tužitelju od strane prvostupanjskog suda, tuženik ne osporava žalbenim navodima, a na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sud drugog stupnje ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Stoga, imajući u vidu omjer uspjeha stranaka u postupku, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju na ime troškova zastupanja sa PDV-om od 25% priznati iznos od 4.425,00 EUR, te istome pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR i na taj način dosuditi mu troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.690,45 EUR, pa je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena, te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.075,00 EUR odbijen kao neosnovan.
9. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 60%, dosuđen mu je razmjerni dio troška sastava žalbe protiv rješenja s PDV-om (za što mu sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., dakle obzirom na VPS u žalbenom postupku) i razmjerni dio troška sudske pristojbe na žalbu, u sveukupnom iznosu od 149,46 EUR, dok je za iznos od 99,64 EUR zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
10. Točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom, pa nisu bile predmetom drugostupanjskog postupka.
Varaždin, 7. travnja 2025.
Sutkinja
Snježana Šaško
