Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: UI, zbog prekršaja iz čl.20. i čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/13611 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 24. svibnja 2024., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 2. travnja 2025., u nazočnosti okrivljenika, te objave presude 7. travnja 2025., temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.3. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i Ć rođene H, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, zaposlen u vlasnik tvrtke NEEDFUL THINGS d.o.o., primanja oko 800,00 EURA, slabog imovnog stanja, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1. da bi 21. svibnja 2024. u 19:30 sati, u Velikoj Gorici, u dvorištu ispred Trgovine Aldi narušavao javni red i mir tako što se odao pijančevanju na javnom mjestu odnosno ispred trgovine „Aldi“,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.20. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona;

II/

k r i v j e

2. što je 21. svibnja 2024. u 19:30 sati, Velikoj Gorici, Trgovina Aldi, narušavao javni red i mir tako što je verbalno napao djelatnicu ĆI vičući joj: “Pička ti materina, tko si ti da me tjeraš odatle“, a nakon čega je ušao u trgovinu „Aldi“ i pritom ponovno verbalno napao djelatnicu ĆI vičući joj: „Pička ti materina ne obraćaj mi se“,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300 (tristo) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 6. lipnja 2024., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

Okrivljenik je u svojoj obrani iznio kako se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Iskazuje da je dana 21.05.2024. oko 19,30 sati bio na adresi u [adresa], gdje je odrastao, a sada mu tamo žive roditelji. U toj zgradi, u prizemlju nalazi se trgovina Aldi, ispred koje je zatekao dva susjeda koje poznaje te se s njima zadržao u jednom kraćem razgovoru za vrijeme dok su oni razgovarali u trgovinu su ulazili kupci, a također i izlazili. Ni u kom slučaju se on nije tom prilikom, a niti inače, odao pijančevanju, kako mu se to stavlja na teret. Tom prilikom on je pio kavu, a dvojica susjeda su pila pivo. U jednom trenutku, iz trgovine je izašla prodavačica koja ih je tjerala s tog mjesta govoreći im da ne smiju tu biti iako se radi o javnom mjestu i prostoru zgrade gdje slobodne prolaze građani. Dvojica susjeda su se udaljili, a on je ušao u trgovinu kupiti neke potrepštine. Pritom se obratio prodavačici i upitao je odakle joj pravo da tjera ljude ispred dućana. Na to ga je prodavačica počela tjerati iz trgovine govoreći mu da ne može kupovati u toj trgovini, izašla je iza pulta, pristupila mu u osobni prostor, u jednom trenutku čak primila za ruku, a na to joj je rekao da mu ne prilazi i da ga pusti. Otišao je do hladnjaka i uzeo dvije mineralne vode, a kada je došao do blagajne ista prodavačica mu nije htjela naplatiti robu govoreći mu da ne može u tom dućanu kupovati robu te ga je nazvala pijanicom. Revoltiran takvim ponašanjem prodavačice krenuo je prema izlazu dućana i tada je u afektu doviknuo istoj da joj pička materina, a čini mu se da je dometnuo riječ narkomanska ali se ne sjeća svih pojedinosti. Sljedećeg dana, vlasnik trgovine HI je zatražio od njega da plati dvije mineralne vode pa čak i bocu pića koja se razbila, a što je on uredno i učinio. Predlaže da sud donese oslobađajuću odluku. To je sve što ima za iskazati.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje ĆI koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 21.05.2024. oko 19,30 sati radila u trgovini Aldi u [adresa]. Sjeća se da je tom prilikom do trgovine pristupio UI, kojeg znade kako susjeda i kupca u istoj trgovini. Uvijek je bio vrlo pristojan i nikad s njim nije bilo nikakvih problema. Predmetne zgode preimpulzivno je reagirala prema gospodinu UI jer je on bio tada pod utjecajem alkohola, a ona je u to vrijeme imala neke obiteljske probleme koji su ju učinili preosjetljivom pa je prežestoko reagirala prema UI, a trebala je postupiti drugačije. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na obranu okrivljenika nema nikakvih primjedbi niti komentara. Na pitanje okrivljenika odgovara kako nije sigurna tko je zvao policiju ali joj se čini da je šef, a koliko se sjeća on je došao u trgovinu nakon što ga je ona zvala da dođe. Odgovara da prilikom davanja izjave policiji na njega nije utjecao niti HI, a niti netko od policajaca.

Ispitana svjedokinja OI u svom je iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 21.05.2024. oko 19,30 sati bila na svom radnom mjestu prodavačice u trgovini Aldi u [adresa] u [adresa]. Sjeća se da je u trgovinu pristupio UI kojeg od ranije poznaje kao kupca u istoj trgovini. Ističe kako ona nema ništa protiv njega, a ne sjeća se točno što se sve događalo predmetne zgode i u kojoj mjeri je okrivljeni bio pod utjecajem alkohola. Može potvrditi da je verbalno napao kolegicu ĆI nekim uvredljivim riječima ali se ne sjeća koje su to riječi bile. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na iznesenu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara. Na pitanje okrivljenika odgovara kako je šef zvao policiju, a u trgovinu je došao naknadno nakon ovog događaja. Ne sjeća se da li je on zvao policiju prije dolaska u trgovinu ili nakon. Odgovara kako su šef HI i policijski službenik utjecali na nju prilikom davanja izjave. Policajac je napisao izjavu na zapisniku koju je ona potpisala te joj je on rekao da će tu izjavu potvrditi na sudu, a ona je tada bila u panici, ali smatra se da policija nije niti trebala zvati zbog predmetnog događaja. Odgovara kako su joj poznate osobe koje su tom prilikom bile u društvu okrivljenika.

U dokaznom postupku sudac je ispitao i svjedoka AI, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 21.05.2024. oko 19,30 sati povodom dojave GI izašao na intervenciju ispred trgovine Aldi u [adresa]. Prema dojavi, dvije osobe su pile pivo ispred trgovine i jedna se agresivno ponašala prema djelatnici kada ga je upozorila da se udalji, a sve po nalogu vlasnika trgovine. Dolaskom na mjesto dojave, nije zatekao nikoga ispred trgovine. Obavio je obavijesne razgovore sa prodavačicama koje su tvrdile da se ovdje okrivljenik agresivno ponašao prema prodavačici ĆI te da je bio pod vidnim utjecajem alkohola. Iste su bile u strahu zbog ponašanja okrivljenika. Ističe kako je prijava podnesena protiv okrivljenika temeljem iskaza prodavačica. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako se u dokaznom postupku može ispitati vlasnik trgovine HI koji je i zatražio intervenciju policije. Ispred trgovine je zabranjeno konzumirati pića. Poznato mu je ranije na da platou ispred trgovine često građani znaju piti alkohola pića, često se i mokri na tom platou što je vrlo neugodno zbog drugih građana koji prolaze nogostupom udaljenom 4 metra, a u blizini se nalazi i pekarna. Mjesto je dosta frekventno što se tiče prolaza građana i takva neprimjerena ponašanja nekih građana nisu primjerena. Na pitanje okrivljenika svjedok odgovara kako nije u nikakvom srodstvu sa HI. Odgovara da u ovom slučaju nije pristran i radi u skladu sa zakonom. Odgovara kako je prijavu protiv okrivljenika podnio temeljem izjava dvije prodavačice, a iz izjave okrivljenika koju je iznio nekoliko dana nakon predmetnog događaja nije zaključio da bi trebalo protiv nekog trećeg podnijeti prijavu. Odgovara kako nije niti samostalno, a niti u suradnji sa HI utjecao na svjedokinje.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedoka GI koji je u svom iskazu iznio da je dana 21. svibnja 2024. u večernjim satima putem mobitela bio kontaktiran od strane djelatnica trgovina Aldi koji je u vlasništvu njegove supruge te mu je priopćeno da su neke mušterije neljubazne i da se nepristojno ponašaju. On je nakon nekog vremena došao u trgovinu i kada je čuo što mu djelatnice priopćavaju zatražio je intervenciju policije. Ističe kako on o samom događaju koji se stavlja na teret okrivljeniku nema neposrednih niti osobnih saznanja već mu je poznato jedino ono što su mu prenijele djelatnice u dućanu. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako obrana okrivljenika nije istinita jer je siguran da okrivljenik predmetne zgode nije pio kavu nego je pio pivo, a nije istinita niti okolnost da bi njega djelatnica primila za ruku. Okrivljenik prigovara iskazu svjedoka te ističe kako isti ne može komentirati konkretnu situaciju jer nije bio prisutan prilikom događaja. Na pitanje okrivljenika svjedok iskazuje kako nema pojma da li je on nazvao policiju, valjda je i to na broj 112. Odgovara kako ne poznaje policajce osobno. Odgovara kako nije utjecao na izjave djelatnica u vezi sa predmetnim događajem. Odgovara kako prije poziva policiji nije nazvao djelatnice, a možda ih je ipak nazvao, ne sjeća se, te im je rekao da izađu iz trgovine i kažu da se osobe ispred trgovine maknu jer će inače zvati policiju. Odgovara kako možda je rekao djelatnicima da odbiju daljnju kupovinu jer su bili pijani. Odgovara kako se ne sjeća da li bi to bilo prije ili nakon što bi zvao policiju. Ističe kako se ne sjeća što je bilo prije godinu dana zbog proteka vremena. Odgovara kako je sporni račun plaćen drugog ili trećeg dana nakon događaja po cijeni koja je bila u kompjutoru. Odgovara kako ne zna da li je sljedećeg dana kontaktirao ponovno policiju. Odgovara kako je on u trgovini Aldi vlasnik, direktor, šef i sve što treba.

Okrivljenik nema daljnjih pitanja za svjedoka. Prema njegovim saznanjima svjedok je predmetne zgode prošao ulicom, zamijetio nekoliko osoba ispred dućana i tada je mobitelom nazvao djelatnice i rekao im da im kažu da se udalje s tog mjesta. Okrivljenik u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica PP 1764/24 od 21. svibnja 2024. u 19,54 sati, izvješće sastavljeno 21. svibnja 2024. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica, izvješće sastavljeno 24. svibnja 2024. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za FI od 21. kolovoza 2024.

U završnom govoru okrivljenik je istaknuo kako je predmetne zgode rekao djelatnici u dućanu riječi koje je već naveo ali do toga je došlo jer je bio isprovociran njezinim ponašanje. Nikakvih problema nije bilo dok ona nije izašla van dok ona nije rekla da je šef zvao da se maknu s tog mjesta inače će zvati policiju. Nikada ne bi ĆI izrekao riječi koje joj je izgovorio da se ona prije toga nije nepristojno ponašala prema njemu.

II/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.20. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti, a opisan je u točki I/1) u izreci ove presude te osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njegova obrana u odnosu na prvi terećeni prekršaj smislena, promišljena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno, okolnosno i emotivno mirno i staloženo, da je tijekom dokaznog postupka odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret te da nije počinio prvi prekršaj za koji je optužen.

Sudac je obranu okrivljenika u tom dijelu ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako svakako postoji određena stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prvi terećeni prekršaj iznio na način da je prešućivao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako se on predmetne zgode na javnom mjestu nije odao pijančevanju, to jest kako svojim ponašanjem nije remetio javni red i mir, odnosno kako nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio prvi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako se može razborito procijeniti da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude oblikovao s ciljem da bi prikrio svoj mogući nezakoniti postupak te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje ĆI, koja u ovom postupku ima procesni status oštećene, pa ga je prihvatio u dijelu gdje izrijekom i znakovito potvrđuje da je okrivljenik predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola.

Sudac smatra da je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznosila razumljivo i životno, ali neodređeno, općenito i nejasno, pravdajući pritom ponašanje okrivljenika kao i svoje osobno postupanje prema njemu.

Sudac je zaključio kako ispitana svjedokinja nije iskazala zapravo ništa odlučno o ponašanju okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na prvi terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje OI u odnosu na prvi terećeni prekršaj, pa je zaključio kako je imenovana svjedokinja svoj iskaz u tom dijelu iznosila opisno, uopćeno i pomirljivo, ali i neodređeno, a pritom nije iskazala ništa presudno u odnosu na prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude.

Sudac smatra kako niti nakon iskazivanja ove ispitane svjedokinje, nije saznao nikakve bitne okolnosti o činjenicama važnim za odluku vezanu za prvi terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka AI, policijskog službenika, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da on nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik prvi terećeni prekršaj stvarno počinio.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedokinje stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan, a usto razložan i uvjerljiv, a pritom je rezimirao da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na prvi terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka GI te je mišljenja da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan, ali je njegov iskaz uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je svjedok obzirom da je prijavio inkriminirani događaj, snažno osobno zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i vjerojatnost da je imenovani svjedok, zbog očitog utjecaja jakih emocija prema okrivljeniku, kao i prema predmetnom događaju, svoj iskaz iznio pristrano, protiv okrivljenika, pa da je isticao i potvrđivao okolnosti koje okrivljeniku idu na štetu, a prešućivao moguće okolnosti koje mu idu u korist, s namjerom kako bi ga opisao kao počinitelja terećenog prekršaja, te da bi opravdao i potvrdio svoju prijavu Policiji.

Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje ističe kako o samom događaju koji se stavlja na teret okrivljeniku nema neposrednih niti osobnih saznanja već mu je poznato jedino ono što su mu prenijele djelatnice.

Slijedom navedenog sudac je uvjereno zaključio kako je prema samom iskazu ovog svjedoka nesporno utvrđeno da nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, pa stoga nema izravnih niti cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik prvi terećeni prekršaj stvarno počinio.

Sve navedene okolnosti, odnosno neodređenosti i nejasnoće u iskazima svih ispitanih svjedoka, kod suca su dodatno ojačale sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenika za prvi terećeni prekršaj, odnosno produbile su skepsu da bi okrivljenik počinio prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude upravo na način kako je optužen.

Sudac uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, nije mogao utvrditi odlučne činjenice i okolnosti, pa stoga niti temeljem tih dokaza nije mogao dokazati ni zaključiti da bi okrivljenik uistinu počinio prvi terećeni prekršaj opisan u podnesenom Optužnog prijedlogu.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 21.08.2024.g. za FI, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio prekršajno osuđen zbog počinjenja prekršaja.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju za prvi terećeni prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

12.

Slijedom svega navedenog, nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene, dostupne i svrhovite dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da bi okrivljenik počinio prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način opisan u točki I/1) u izreci presude.

13.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i miru čl.20. propisuje, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura tko se na javnom mjestu odaje pijančevanju ili uživanju opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava.

14.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sudac nije mogao sa sigurnošću, nesporno i bez sumnje utvrditi , niti je našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik počinio prvo prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u točki I/1) u izreci presude, jer temeljem svih izvedenih dokaza nije mogao utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno nije mogao nesporno dokazati da se predmetne zgode okrivljenik na javnom mjestu odao pijančevanju, pa zbog navedenog razloga nije mogao utvrditi niti stvarnu odgovornost i krivnju okrivljenika za prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret.

15.

Tijekom dokaznog postupka sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode nije narušavao javni red i mir tako što bi se odao pijančevanju na javnom mjestu odnosno ispred imenovane trgovine.

16.

Sijedom svega navedenog kod suca su se, u odnosu na prvi terećeni prekršaj, obzirom na obranu okrivljenika i činjenice utvrđene izvedenim dokazima, pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza, jer je mišljenja kako niti jednim izvedenim i svrhovitim dokazom nije nesporno utvrđeno i dokazano da bi okrivljenik predmetne zgode počinio prvi prekršaj stavljen mu na teret, na način opisan u točki I/1) u izreci presude.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice učvrstile su sumnju suca da bi okrivljenik zaista bio kriv za prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret, odnosno da se predmetne zgode na javnom mjestu odao pijančevanju kako je optužen.

17.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika FI treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u točki I/1) u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

III/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane, odnosno neizravnog priznanja okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način pobliže opisan u točki II/2) u izreci presude, pa da je tako počinio drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, zbog čega je donio odluku kao u izreci presude.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje drugog prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane razumljivi, razložni i smisleni, ali zapravo isplanirani i promišljeno svrsishodni, te da je okrivljenik tijekom prekršajnog postupka i izvođenja dokaza, svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio drugi prekršaj za kojeg se tereti.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje drugog prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovao jasno i logično te životno i uvjerljivo, ali na način i s ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da svojim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio i sa sigurnošću zaključio da je okrivljenik stvarno počinio drugi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on izravno ne priznaje, ali pritom prilikom opisivanja događaja zapravo potvrđuje činjenični opis radnje prekršaja, pa time indirektno priznaje svoju krivnju, oblikovao u namjeri kako bi otklonio odgovornost za vlastito postupanje suprotno zakonom propisanom, pa na takav način izbjegao prekršajnu odgovornost i kažnjavanje.

Sudac smatra da je okrivljenik opravdavao i/li umanjivao težinu svojeg protupravnog postupka i svog vlastitog doprinosa remećenju javnog reda i mira, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao ili umanjio kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik stvarno počinio drugi inkriminirani prekršaj zbog kojeg se tereti Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ĆI, koja u ovom postupku ima procesni status oštećene, na isti način kako je navedeno u točki II/3. u obrazloženju ove presude.

Sudac je opetovano zaključio kako ispitana svjedokinja nije iskazala zapravo ništa odlučno o ponašanju okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti niti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu, a koje se odnose na drugi terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje OI, na isti način kao što je navedeno u točki II/4. u obrazloženju ove presude.

Sudac je osobito cijenio iskaz ove svjedokinje u dijelu gdje je iskazala kako može potvrditi da je okrivljenik verbalno napao kolegicu ĆI nekim uvredljivim riječima, ali se ne sjeća koje su to riječi bile.

Sudac je naročito vodio računa o činjenici kako je imenovana svjedokinja predmetne zgode bila neposredni očevidac drugog terećenog prekršaja te je izravno opažala i doživljavala počinjenje drugog inkriminiranog prekršaja od strane okrivljenika.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka AI i GI, na iste načine kao što je navedeno u točkama II/5. i II/6. u obrazloženju ove presude.

Sudac je ponovno s uvjerenjem zaključio da je prema samim iskazima ovih ispitanih svjedoka nesporno utvrđeno kako nisu neposredni očevidci prijavljenog predmetnog događaja, pa stoga nemaju izravnih niti cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik uistinu počinio drugi terećeni prekršaj.

Sudac je i sve ostale izvedene materijalne dokaze cijenio na način kako je navedeno u točki II/ u obrazloženju ove presude.

Nakon provedene glavne rasprave, analizom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu i povezujući izvedene dokaze s obranom okrivljenika, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja drugog djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki II/2) u izreci presude.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve navedene okolnosti koje su iznesene u obrani kao razlozi poricanja počinjenja drugog terećenog prekršaja, ne mogu okrivljenika osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljenik opravda svoje nepristojne postupke, zaštiti se od prekršajne odgovornosti, te izbjegne ili ublaži kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret.

10.

Nakon provedene glavne rasprave, analizom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući izvedene dokaze s obranom, odnosno indirektnim priznanjem okrivljenika, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja drugog djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki II/2) u izreci presude.

11.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

12.

Sudac je cijeneći obranu okrivljenika, kao i sve izvedene dokaze, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode zaista ostvario biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako počinio drugi terećeni prekršaj, jer je predmetne zgode, prema vlastitom neizravnom priznanju, oštećenoj ĆI u afektu doviknuo da joj pička materina.

13.

Iako su obrambeni razlozi okrivljenika u odnosu na drugi terećeni prekršaj razložni, uvjerljivi i eventualno životno opravdani, sudac smatra kako se okrivljenik ipak ne može osloboditi odgovornosti za počinjenje drugog terećenog prekršaja, isticanjem da je rekao djelatnici u dućanu riječi koje je već naveo, ali da je do toga došlo jer je bio isprovociran njezinim ponašanjem te da nikada ne bi izrekao riječi koje joj je izgovorio da se ona prije toga nije nepristojno ponašala prema njemu.

14.

Sudac je zaključio kako okrivljenik, s jedne strane, ne poriče objektivno počinjenje drugog prekršaja koji mu je stavljen na teret, ali s druge strane, ustrajno i neosnovano osporava svoju krivnju i prekršajnu odgovornost za taj prekršaj.

Sudac je mišljenja kako je za sigurno i nesporno utvrđenje krivnje za počinjenje drugog prekršaja radi kojeg se okrivljenik tereti, odlučna objektivna činjenica, koja je potvrđena izvedenim dokazima, to jest, da je predmetne zgode svojim nepristojnim ponašanjem remetio javni red i mir.

15.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja drugog djela prekršaja za koji se optužuje, jer je na ulici ispred trgovine, odnosno u trgovini, kao javnom mjestu, vikao na oštećenu i tako se uistinu ponašao nepristojno, a pritom je oštećenu i vrijeđao pogrdnim riječima, pa je i na taj način nesporno remetio javni red i mir.

16.

Sudac je zaključio da je okrivljenik počinio drugi prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom, jer je ispred i/li u trgovini, dakle na mjestu pristupačnom zapravo svim građanima, a koje je i dostupno gledanju i slušanju iz okolnih zgrada, kuća, dvorišta, prometnica i ulica, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti, vikao nepristojne riječi, a uz to je i na drugi način remetio mir građana, pa se takvim postupcima na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, doista ponašao nepristojno.

17.

Stoga je sudac nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki II/2) u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je unutar granica utvrđenog raspona koji je Zakonom propisan za počinjeni prekršaj, odnosno najmanjom zakonski propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečene novčane kazne, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

18.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao neizravno priznanje počinjenja drugog terećenog prekršaja, dosadašnju neosuđivanost za slične prekršaje, te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

19.

20.

Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj opisan u točki II/2) u izreci presude ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

21.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 7. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte