REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-429/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-312/2024-14 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-312/2024-14 od 28. veljače 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽE iz [adresa], 08525038093, isplati iznos od 1.666,66 eura zajedno s zateznim kamatama obračunatima na taj iznos od dana podnošenja tužbe, 10. travnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 261,02 eura zajedno s zateznim kamatama obračunatima na taj iznos od dana podnošenja tužbe, 10. travnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima ŽE iz [adresa], 08525038093, i AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 564,68 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna, punomoćniku tužitelja, Ivici Škunca, odvjetniku iz Zagreba, nadoknadi troškove delegacije predmeta i to troškove javnog prijevoza u iznosu od 37,60 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev punomoćnika tužitelja, Ivice Škunca, odvjetnika iz Zagreba, za naknadu troškova delegacije predmeta u iznosu 62,40 EUR."

2. Protiv navedene presude, točke I., II. i III. pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je pobijana presuda samovoljna i arbitrarna, a obrazloženje nerazumljivo, pogrešno i bez uporišta u sadržaju dokumentacije; da je protivna moralu, da je novčana obaveza ostavitelja nastala temeljem privatnih isprava - Ugovora o kreditu i Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine 24. svibnja 2002.; da je vozilo kupljeno za korist 1. tužitelja, da je u brak s ostaviteljem stupila 2012., da se jedino 1.tužitelj koristio vozilom i otuđio ga bez da je podmirio obveze vjerovniku. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika pok. BE da im tuženica kao njegova nasljednica isplati i to ŽE iznos od 1.666,66 eura i IE iznos od 261,02 eura sve sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, a budući ti iznosi predstavljaju dio duga ostavitelja pok. BE osnovom Ugovora o kreditu broj 5101485267 sklopljenim s Erste & Steiermarkische bank d.d. 22. rujna 2004., a koji su snosili isti, a traženi iznos otpada na tuženu kao njegovu nasljednicu.

6. Nije sporno:

- da su stranke zakonski nasljednici pok. BE svaki u 1/3 dijela, i to tužitelji kao djeca i tužena kao supruga

- da je Erste & Steiermarkische bank d.d., kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za privremenu pljenidbu i prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave (izvod iz poslovnih knjiga za partiju kredita broj 5101485267) na štednim ulozima ovršenika-BE radi naplate novčane tražbine, u ukupnom iznosu od 62.511,84 kune te je 9. prosinca 2005. doneseno rješenje o ovrsi

- da su dana 23. rujna 2022. Erste & Steiermarkische bank d.d. i ŽE i AE sklopili nagodbu povodom kredita od 22. rujna 2004. broj 5101485267 i to na način:

o da je utvrđeno da ukupan iznos potraživanja Banke prema dužniku na dan 25. veljače 2022. iznosi 22.820,18 EUR uvećano za iznos od 12.371,88 HRK na ime troška zastupanja;

o da je Banka radi namirenja tražbine s osnova Ugovora o kreditu ishodila rješenje o ovrsi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: Ovrv-2207/05 od 9. prosinca 2005.

o da su tužitelji povodom istog Ugovora o kreditu protiv Banke pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pokrenuli postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pod poslovnim brojem P-832/2018

o da je dogovoreno da će tužitelji kao dužnici iza pok. korisnika kredita platiti banci na ime podmirenja tražbine iz Ugovora o kreditu iznos od 5.000,00 EUR najkasnije do 31. listopada 2022. te se odreći tužbenog zahtjeva iz parnice pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-832/2018

o da banka neće zahtijevati ispunjenje preostalog iznosa tražbine od dužnika niti ostalih sudionika u kreditu te da će po uplati povući ovršni prijedlog

o da je ŽE isplatio iznos od 5.000,00 eura osnovnom nagodbe

- da je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Ovr-722/18 (ranije Ovrv-2207/05), s tekućeg računa 2. tužiteljice ustegnut, odnosno prisilno naplaćen iznos od ukupno 5.900,00 kuna/783,06 eura

- da je rješenjem Ovr-722/18 od 10. listopada 2022. određeno da se obustavlja ovrha određena rješenjem toga suda od 14. svibnja 2018. u odnosu na ovršenike ŽE i GE s obzirom da posljednjih šest mjeseci uzastopno nije bilo naplata s računa tih ovršenika, a nastavno je u konačnici ovrha pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Ovr-722/2018 od 14. studenog 2022. obustavljena jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu

- da iz iskaza ŽE slijedi da je kreditom kupljeno vozilo koje je korišteno od njega i ostavitelja za potrebe posla, da je on naznačen kao vlasnik vozila jer je BE imao dugove i blokadu računa

- da je Ugovor o kreditu račun broj: 2801-71-2913 od 24. svibnja 2002. sklopljen između Riječke banke d.d. i BE, kao korisnika kredita za iznos od 7.000,00 eura, da je namjena bila kupnja osobnog vozila vlasnika ŽE te je sklopljen i Sporazum o prijenosu prava vlasništva na predmetnom vozilu

- da je tužena bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim BE od 2007., a u braku od 2012.

- da je ista znala za postupak pred Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Ovr-722/2018 jer je bila uredno pozvana da preuzme postupak kao jedna od nasljednika

a slijedom čega primjenom odredbe čl. 139. stavak 1. i 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – dalje: ZN) u svezi sa odredbom članka 43. stavak 1. i čl. 52. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) zaključuje da tužitelji i tuženica solidarno odgovaraju za dugove pokojnog BE i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela te se među njima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednima dijelovima, odnosno na svog od njih otpada 1/3 dijela; da nije od značaja vrijeme nastanka duga ostavitelja, da se tužena nije odrekla nasljedstva, niti je prigovarala da bi vrijednost naslijeđene imovine bila manja od sporne tražbine, a slijedom čega solidarno s tužiteljima odgovara za dugove pokojnog BE i to u 1/3 dijela; da tužitelji imaju pravo regresa prema istoj za 1/3 plaćenog iznosa (tužitelj ŽE osnovnom nagodbe isplatio je Erste & Steiermarkische bank d.d. iznos od 5.000,00 eura), odnosno ustegnutog (na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-722/2018 14. svibnja 2018., s tekućeg računa 2. tužiteljice prisilno je naplaćen iznos od 5.900,00 kuna/783,06 EUR), a sve radi podmirenja duga pokojnog BE po Ugovoru o kreditu broj: 5101485267.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, u granicama određenih navoda žalbe te pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je odluka pravilna i zakonita.

8. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2.t 13. ZPP jer ne postoji zakonom određen rok u kojem bi predmetnu tužbi bilo potrebno podnijeti.

10. Nisu počinjene niti bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP.

11. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se predmetna regresna tražbina odnosi na dug ostavitelja osnovom ugovora Ugovoru o kreditu broj: 5101485267. iz 2004., a ne Ugovora o kreditu iz 2801-71-2913 od 24. svibnja 2002., pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

13. Pritom valja ukazati da je sud prvog stupnja valjano, detaljno i argumentirano obrazložio zašto nije od značaja kada je nastao predmetni dug ostavitelja radi naplate kojeg je bio pokrenut ovršni postupak. Pritom je kao bitno pravilno utvrdio da se radi o dugu ostavitelja, da su stranke njegovi nasljednici svaki u 1/3 dijela na ostavini, da su tužitelji podmirili dug ostavitelja i to 2. tužiteljica u iznosu 783,06 eura na način da je taj iznos prisilno namiren u ovršnom postupku, dok je 1. tužitelj podmirio dug u iznosu 5.000,00 eura, na koji iznos je dug smanjen nagodbom s vjerovnikom.

14. Odredbom čl. 139. st. 5. ZN propisano da među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno; da kad ima više nasljednika oni za dugove odgovaraju solidarno, čl. 139. st. 4. ZN.

15. Odredbom čl. 52. st. 1. ZOO propisano je da svaki dužnik koji je ispunio (solidarnu) obvezu ima pravo od svakog sudužnika zahtijevati dio koji otpada na njega.

16. U konkretnom slučaju kako plaćeni iznosi od strane tužitelja predstavljaju dug ostavitelja (umanjen sklopljenom nagodbom) na tuženicu otpada 1/3 iznosa od 5.000,00 eura koji je platio 1. tužitelj, dakle iznos od 1.666,66 eura, odnosno 1/3 iznosa koji je ustegnut u ovršnom postupku s računa 2. tužiteljice u iznosu 783,06 eura, dakle iznos od 261,02 eura. Stoga, te je iznose tuženica kao nasljednica dužna platiti 1. tužitelju (1.666,66 eura), odnosno 2. tužiteljici (261,02 eura).

17. Slijedom navedenog, pobijana odluka nije arbitrarna, nije samovoljna već je rezultat pravilno, zakonito provedenog postupka, razumnog razmatranja izloženih i utvrđenih činjenica kroz relevantne propise; dakle, pravilne primjene materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško