REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4211/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SINOVI GROMA d.o.o., OIB: 41472920040, Zagreb, Ulica Ivana Pergošića 3, zastupano po punomoćniku Mariu Mikuliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, dana 07. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 03. listopada 2023. i potvrđene dana 03. listopada 2023. kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod poslovnim brojem OV- 14660/2023 u dijelu u kojem je prijedlog podnesen izvan razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje u tekstu: OZ).

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 03. listopada 2023. i potvrđene dana 03. listopada 2023. kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod poslovnim brojem OV- 14660/2023 do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 4211/2024 od dana 07. travnja 2025., a radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

III. Nalaže se ovršeniku dostaviti sudu dokaz o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 4211/2024 od dana 07. travnja 2025., u roku 15 dana od dana podnošenja tužbe.

IV. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci III. izreke ovog rješenja postupak izravne naplate biti nastavljen.

V. O zahtjevu za naknadu troškova ovog postupka odlučit će se u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-4211/2024 od dana 07. travnja 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 03. listopada 2023. i potvrđene dana 03. listopada 2023. kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod poslovnim brojem OV-14660/2023 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

Obrazloženje

1) Ovršenik je dana 22. studenog 2024. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 03. listopada 2023. i potvrđene dana 03. listopada 2023. kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod poslovnim brojem OV-14660/2023.

2) U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu bjanko zadužnicu, a radi naplate iznosa od 4.400,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. kolovoza 2024. do isplate. Ovršenik navodi da postoje okolnosti koje predmetnu bjanko zadužnicu čine ništetnom pa samim time pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Naime, ovršenik je kao strani radnik došao u Republiku Hrvatsku dana 08. rujna 2023. te zasnovao radni odnos sa ovrhovoditeljem. Uz prijedlog prilaže ugovor o radu, koji nije potpisan od strane direktora ovrhovoditelja, te navodi da je to jedini primjerak koji je primio, odnosno pravi potpisani ugovor o radu nikada mu nije bio uručen. Navodi da je radio na radnom mjestu prodavača na kiosku sve do 09. rujna 2024. kada je dao otkaz. Ubrzo nakon dolaska u Republiku Hrvatsku, posredovanjem agencije za zapošljavanje, ovršenik je zajedno sa ostalim stranim radnicima ovrhovoditelja odveden u Zaprešić kod javnog bilježnika Željka Petrušića, prilikom čega mu je rečeno da će potpisati dokumentaciju potrebnu za pribavu dozvole boravka, dobivanja osobne iskaznice te ugovora o radu. Komunikacija između predstavnika ovrhovoditelja ŽĐ i ovršenika odvijala se na engleskom jeziku, koji nije materinji jezik nijednoj strani i ovršenik engleski razumije u opsegu svakodnevnih razgovora, ali ne u mjeri da bi na engleskom dogovarao pravne stvari. Engleski jezik je u Republici Filipini drugi službeni jezik uz tagalog, no prilikom potvrde predmetne bjanko zadužnice nije sudjelovao ni tumač za tagalog jezik ni tumač za engleski jezik. Osim navedenog, predmetna bjanko zadužnica nije mu bila ni prevedena ni objašnjena na jeziku koji razumije, već je isprava sastavljena na hrvatskom jeziku, koji ovršenik ne razumije. Ovršenik je filipinske nacionalnosti i državljanin Republike Filipini, u kojem je službeni jezik tagalog, kojim se ovršenik i služi, uz opisano služenje engleskim jezikom. Prilikom dolaska javnom bilježniku, ovršeniku je rečeno da potpisuje dokumentaciju potrebnu za pribavu dozvole za boravak i dobivanja osobne iskaznice te da potpisuje ugovor o radu, dok mu nitko, pa ni javni bilježnik, nije objasnio da potpisuje predmetnu bjanko zadužnicu (sastavljenu na hrvatskom jeziku), kao što mu nije bio objašnjen ni sadržaj ni posljedice potpisivanja iste. Dalje, ovršenik navodi da ne postoji nikakva tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku jer je ovršenik radio kao prodavač na kiosku te iz tog radnog odnosa, a niti na temelju ičega drugog, nije nastalo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku. Navodi i to da je ovrhovoditelj identičnim modelom i načinom podnio neosnovane zahtjeve za naplatu i protiv nekolicine drugih svojih bivših radnika u kratkom vremenu od kada su isti dali otkaz. Navodi da je nekolicina bivših radnika ovrhovoditelja podnijela kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe ovrhovoditelja i javnog bilježnika Željka Petrušića koji je potvrdio, kako ovdje predmetnu bjanko zadužnicu, tako i sve ostale bjanko zadužnice. Dalje, ovršenik navodi da predmetni zahtjev za izravnu naplatu, zajedno sa osnovom za plaćanje – predmetnom bjanko zadužnicom, nema sve potrebne sastojke propisane Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima jer ovrhovoditelj nije ispunio potrebne obvezne formalnosti za upis osnove za plaćanje - bjanko zadužnice u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje, odnosno nije podnio podoban zahtjev za izravnu naplatu, niti je pravilno ispunio bjanko zadužnicu. Naime, ovrhovoditelj u zahtjev za izravnu naplatu nije unio potreban propisani podatak od kojeg je datuma bjanko zadužnica ovršna, a na koji način nije pravilno ispunio obrazac zahtjeva za izravnu naplatu. Isto tako, ovrhovoditelj u predmetnoj bjanko zadužnici nije naknadno odredio kamatnu stopu, već je napisao "čl. 29. st. 2. ZOO", a čime nije odredio kamatnu stopu, odnosno nije pravilno ispunio bjanko zadužnicu. Slijedom svega naprijed navedenog, ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3. i toč. 7. Ovršnog zakona. Dalje, ovršenik predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava obzirom bi daljnjom provedbom naplate za ovršenika mogla nastati teško nadoknadiva šteta. Naime, iznos koji je naveden u zadužnici, u slučaju naplate, iznos je koji za ovršenika predstavlja egzistencijalno pitanje obzirom isti mora plaćati troškove života u Hrvatskoj (najam stana, režije, troškove života), slati svojoj obitelji u Filipine određeni dio sredstava te mora vraćati dug od pozajmice koji je uzeo kako bi platio troškove dolaska u Hrvatsku u ukupnom iznosu od 5.000 eura. Ovršenik trenutno prima plaću u iznosu od 800 eura mjesečno te navodi kako bi vrlo lako mogao biti doveden u situaciju da ne može sebi osigurati mjesto stanovanja, što za sobom vuče brojne druge posljedice, u konačnici čak i nemogućnost nastavka boravka i rada u Republici Hrvatskoj. 3) Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 05. prosinca 2024. na način da se protivi prijedlogu ovršenika u cijelosti. U odnosu na navod ovršenika da predmetni zahtjev za izravnu naplatu nije pravilno popunjen obzirom u istom ovrhovoditelj nije naveo od kojeg je datuma predmetna bjanko zadužnica ovršna, ovrhovoditelj navodi da potvrda ovršnosti treba biti iskazana isključivo na upravnoj ili sudskoj odluci, sudskoj ili upravnoj nagodbi i ovršnom nalogu, a ne i na bjanko zadužnici. Bjanko zadužnica stječe ovršnost u trenutku kada se u nju upišu podaci o iznosu tražbine i vjerovniku pa nije jasno tko bi, prema pravnom shvaćanju ovršenika, trebao na zadužnici izdavati potvrdu ovršnosti. U odnosu na navod ovršenika da ovrhovoditelj u predmetnoj bjanko zadužnici nije odredio kamatnu stopu, ovrhovoditelj navodi da je upravo upisivanjem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u predmetnu bjanko zadužnicu potpuno i točno odredio kamatnu stopu. Da je ovrhovoditelj zakonsku zateznu kamatu odredio fiksnom brojkom, tada bi navedeno bilo pogrešno obzirom na činjenicu promjenjivosti kamatne stope. U odnosu na navod ovršenika da ne postoji nikakvo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, ovrhovoditelj navodi da ovršenik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o radu (za vrijeme trajanja ugovora o radu bez ikakvog razloga napustio je radno mjesto) te je stoga dužan ovrhovoditelju, koji je imao putne troškove dolaska ovršenika u Republiku Hrvatsku, troškove vize, troškove izdavanja radne dozvole i dr., naknaditi ugovornu kaznu, odnosno unaprijed predviđeni iznos štete i to upravo u iznosu navedenom u zadužnici. U odnosu na navode ovršenika o ništetnosti zadužnice, ovrhovoditelj navodi da je točno da ovršenik ne govori hrvatski jezik, no ovršenik se služi engleskim jezikom, a odredbom čl. 68. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da sudski tumač kod ovjere javnobilježničkog akta nije potreban ako javni bilježnik ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi sudionik, kao što je to u ovom slučaju. Dakle, ovršenik je zakonito i potpuno obaviješten o pravnim učincima isprave koju potpisuje od strane javnog bilježnika na jeziku kojim se služi.

4) Na navode ovršenika sadržane u njegovom prijedlogu očitovao se i javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića podneskom od dana 03. veljače 2025. U svom očitovanju javni bilježnik navodi da je ovršenik osobno upozoren na sadržaj predmetne bjanko zadužnice, da je istu potpisao i nije imao nikakvih primjedbi na istu, te da mu nije dano ništa na potpis, a da mu prethodno nije objašnjeno potpisivanje iste i posljedice potpisivanja iste. Budući stranka nije bila u mogućnosti angažirati ovlaštenog sudskog tumača za filipinski/tagaloški jezik (pregledom evidencije stalnih sudskih tumača nije pronađen niti jedan tumač za tagaloški jezik), a uzevši u obzir činjenicu da je drugi službeni jezik u Republici Filipini engleski jezik, kao i da stranka (ovršenik), javni bilježnik i prisjednik CĐ u potpunosti razumiju engleski jezik u govoru i pismu, ovršenik se odrekao prava na korištenje ovlaštenog sudskog tumača. Navodi da je ovršeniku pročitao ispravu te ga upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a obzirom ovršenik nije hrvatski državljanin i ne poznaje pozitivne hrvatske propise, objašnjene su mu, na engleskom jeziku, pravne posljedice pravnog posla kojeg poduzima te je na isti u potpunosti pristao. Ovršenik je, također, putem aplikacije na svom mobilnom telefonu predmetnu bjanko zadužnicu slikao i trenutno preveo na filipinski/engleski jezik te je na taj način i sam istu pročitao. U pratnji ovršenika također se nalazila i osoba koja je tečno govorila uz materinji jezik stranke i engleski jezik i koja je prisustvovala potpisivanju i objašnjavanju predmetne isprave.

5) Ovršenik navodi da je Financijska agencija, protivno Pravilniku o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 46/22, dalje u tekstu: Pravilnik), osnovu za plaćanje (predmetnu bjanko zadužnicu) upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, iako ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu nije naveo datum ovršnosti osnove za plaćanje (predmetne bjanko zadužnice).

6) Međutim, odredbom čl. 214. st. 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplati/isplaćuje vjerovniku, a ta isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja, dok je odredbom čl. 214. st. 3. OZ-a propisano da vjerovnik dostavlja Financijskoj agenciji zadužnicu s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, iz odredbe čl. 214. st. 1. OZ-a u vezi s odredbom čl. 214. st. 3. OZ-a jasno proizlazi da zadužnica, nakon potvrde (solemnizacije) kod javnog bilježnika, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te ovrhovoditelj ima pravo istu podnijeti Financijskoj agenciji u svrhu prisilnog namirenja svoje tražbine. Drugim riječima, zadužnica, nakon potvrde (solemnizacije) kod javnog bilježnika, "sama po sebi" ima svojstvo isprave na temelju koje se može provesti postupak izravne naplate, odnosno svojstvo osnove za plaćanje u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 46/20 i 47/20), kao i svojstvo ovršne isprave za određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe (čl. 214. st. 7. OZ-a). Navedeno znači da za podnošenje zadužnice Financijskoj agenciji na izravnu naplatu (ili sudu radi određivanja ovrhe na drugom predmetu) nije potrebno ishođenje potvrde ovršnosti kao kod drugih ovršnih isprava/osnova za plaćanje. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu u rješenju poslovnog broja Gž-3993/12-2 od dana 14. siječnja 2014. Slijedom navedenog, okolnost što u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu nije upisana ovršnost zadužnice nije od utjecaja na njegovu podobnost za provedbu postupka izravne naplate u smislu gore navedene odredbe Pravilnika.

7) Isto tako, okolnost što u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu nije precizno navedena stopa zatezne kamate, već je samo naveden čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), ne čini zahtjev nepotpunim u smislu odredbe čl. 15. st. 2. toč. 12. Pravilnika budući je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisana stopa zatezne kamate, slijedom čega je pozivanje na navedenu odredbu dostatno za određenje stope zatezne kamate.

8) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

9) Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

10) U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

11) Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da pljenidba i prijenos novčanih sredstava nisu dopušteni ako se postupak vodi na temelju isprave koja nema svojstvo osnove za plaćanje.

12) Međutim, predmetni postupak izravne naplate provodi se temeljem bjanko zadužnice izdane dana 03. listopada 2023. i potvrđene dana 03. listopada 2023. kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod poslovnim brojem OV-14660/2023, a koja predstavlja ovršnu ispravu koja je podobna za izravnu naplatu prema odredbi čl. 209. st. 1. OZ-a, odnosno koja ima svojstvo osnove za plaćanje prema odredbi čl. 209. st. 1. OZ-a. Stoga nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

13) U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a.

14) Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da pljenidba i prijenos novčanih sredstava nisu dopušteni ako je osnova za plaćanje ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

15) Međutim, razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a ne postoji samim time što ovršenik ističe prigovor pravne nevaljanosti predmetne bjanko zadužnice podnesene na izravnu naplatu, već bi razlog iz navedene odredbe bio ostvaren samo ako bi odlukom nadležnog tijela ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu (predmetna bjanko zadužnica) bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako bi bilo utvrđeno da ista više nije djelotvorna ili je bez učinka, a ovršenik nije dostavio takvu odluku niti uopće tvrdi da je ista donesena. Stoga nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

16) Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja. 17) Odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18) U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

19) Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

20) Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava je osnovan.

21) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

22) Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

23) Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

24) U odnosu na drugu pretpostavku, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud prije svega ukazuje da će šteta nastati ako 1) ovršenik u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet postupka izravne naplate i 2) ako imovinske prilike ovrhovoditelja nisu dostatne da ovrhovoditelj u tom slučaju vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu isplaćena ili postoje neke druge okolnosti ovrhovoditelja zbog kojih povrat novčanih sredstava neće biti moguć ili će biti znatno otežan. Stoga, obzirom vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o uspjehu ovršenika u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ- a, sud, a u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu, mora, ako je to obzirom na pravnu složenost ovršenikovih prigovora moguće, razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u postupku kojeg je isti upućen pokrenuti. Sud ukazuje da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana odnosno da postoji veća mogućnost da će ovršenik uspjeti u postupku nego da neće uspjeti.

25) Naime, smisao postupka izravne naplate je namirenje tražbine koja pravno i stvarno postoji, dok je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava spriječiti prijenos novčanih sredstava ovršenika ako postoji sumnja u postojanje tražbine, odnosno ako postoji sumnja u pravo vjerovnika na njezino namirenje. Stoga, ako je ovršenik pokrenuo ili upućen na pokretanje postupka u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji (primjerice parnica radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje je podnio kao dokaz svojih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer inzistiranje na postupku izravne naplate u situaciji kada je vjerojatno da ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati namirenje tražbine ne bi imalo smisla te bi bilo protivno interesima i ovrhovoditelja i ovršenika.

26) Zbog navedenog, sud smatra da u takvim situacijama imovinske prilike ovrhovoditelja, odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

27) Zauzimanje suprotnog stava, prema kojem bi se inzistiralo na prijenosu zaplijenjenih novčanih sredstava ako ovrhovoditelj raspolaže imovinom dostatnom za njihov eventualni povrat neovisno o vjerojatnosti (ili čak izvjesnosti) da će prijenos biti proglašen nedopuštenim, bilo bi protivno smislu postupka izravne naplate i ne bi bilo od interesa niti ovrhovoditelju (koji bi predmetna sredstva morao vratiti s zateznom kamatom) niti ovršeniku (koji bi do tada bio uskraćen tih novčanih sredstava).

28) U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je naveo da je zadužnica ništetna budući ovršenik (strani državljanin) ne zna hrvatski jezik, zbog čega je potpisivanju zadužnice trebao nazočiti sudski tumač, a osim toga ovršenik navodi i da je bio doveden u zabludu jer mu nije bilo rečeno i objašnjeno da potpisuje zadužnicu, već mu je bilo rečeno da potpisuje dokumentaciju potrebnu za pribavu dozvole za boravak i dobivanja osobne iskaznice.

29) Odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj:78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, dalje u tekstu: ZJB) propisano je da sastavljanju javnobilježničkog akta mora biti nazočan i stalni sudski tumač ako neki od sudionika ne zna službeni jezik te će se u javnobilježničkom aktu naznačiti da je tako postupljeno.

30) Uvidom u predmetnu bjanko zadužnicu (list 11-14 spisa) sud je utvrdio da u predmetnom javnobilježničkom aktu nije navedeno da je sastavljanju istog prisustvovao i stalni sudski tumač, dok iz preslike putovnice (list 21 spisa), koju je ovršenik priložio svom prijedlogu od dana 22. studenog 2024., proizlazi da je istu izdala Republika Filipini, dakle da je ovršenik strani državljanin.

31) Budući iz preslike putovnice proizlazi da je ovršenik strani državljanin, notorno je da isti ne zna hrvatski jezik, slijedom čega je potpisivanju i potvrđivanju zadužnice morao prisustvovati stalni sudski tumač u smislu članka 68. stavaka 1. ZJB-a, a iz preslike zadužnice i potvrde javnog bilježnika proizlazi da isti nije bio prisutan.

32) Slijedom navedenog, sud smatra da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti u parničnom postupku na pokretanje kojeg je upućen zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-4211/2024 od 07. travnja 2025. Stoga, budući postoji vjerojatnost da će ovršenik dokazati nedopuštenost pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u parničnom postupku kojeg je upućen pokrenuti, ostvaren je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet ovog postupka. Prijenos zaplijenjenih sredstava se odgađa do završetka parničnog postupka kojeg je ovršenik upućen pokrenuti sukladno ovosudnom zaključku poslovni broj Ovr-4211/2024 od 07. travnja 2025. (čl. 70. st. 1. OZ-a).

33) Stoga je odlučeno kao pod točkom II. do IV. izreke ovog rješenja.

34) Analognom primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava bit će donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršeniku u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu čl. 14. st. 5. OZ-a pa tako i trošak sastava navedenih prijedloga.

35) Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 07. travnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. FINI

4. spis

Z/ kal.30 dana