REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-662/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje na adresi [adresa], te oboje zastupani po punomoćnici Danieli Popović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Indeks Promocija d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 37b, OIB: 37502434016, koga zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2879/2020-12 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održane 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. SE i 2. DE te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 2879/2020-12 od 27. veljače 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim su oni tražili da im tuženik naknadi štetu i to prvotužitelju u iznosu od 3.981,68 eura, a drugotužitelju u iznosu od 6.636,14 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je njihov zahtjev za naknadu parničnog troška kao i zahtjev da se tuženiku naloži da na svom digitalnom internetskom portalu – mediju objave bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljima. Naloženo je i prvo i drugotužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 995,42 eura u roku od 15 dana.

2. Jedinstvenom žalbom koja je pravovremena i dopuštena tu presudu pobijaju tužitelji SE i DE iz svih žalbenih razloga. Prvotužitelj kao vlasnik obrta "[obrt]" smatra da izgled izloga odnosno uređenje prostora i kao njegova pozicija daje vizualni identitet njegove mesnice zbog čega svaki građanin koji kupuje meso na zagrebačkoj tržnici "Dolac" je mogao prepoznati o kojoj se mesnici radi. Naknada štete koju je on trpio zbog te fotografije i teksta vezano za nju sud da je mogao utvrditi temeljem dostavljenog knjigovodstvenog podatka kao i njegovog iskaza i iskaza drugotužitelja. Sama činjenica da je fotografija na kojoj se nalazi drugotužitelj i mesnica vlasništvo prvotužitelja objavljena uz tekst koji se ne odnosi na njih, samo po sebi predstavlja osnov za naknadu štete koju potražuju, pa je sud trebao u konkretnom slučaju primijeniti odredbu čl. 21. st.1. i 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04., 84/11., 81/13. i 121/15. – dalje u tekstu ZM). Činjenica da je tuženik nakon nekog vremena po traženju prvotužitelja uklonio spornu fotografiju ne znači da im šteta nije nastala, pogotovo jer je tuženik ponovno 22. kolovoza 2022. neovlašteno koristio istu sliku ali slabije rezolucije. Drugotužitelj ističe da je na objavljenoj fotografiji velikog formata jasne rezolucije uz tekst 19. kolovoza 2022. jasno vidljivo njegovo lice kako prodaje meso. Iako je jasno da se tekst ispod fotografije ne odnosi na njihovu mesnicu i njih to ne znači da im na taj način nije nastala šteta zbog povrede prava osobnosti. Drugotuženik se zbog objave te informacije našao u situaciji da je bio napadan od poznatih i nepoznatih ljudi, bio je prisiljen opravdati sebe i poslodavca na način da je objašnjavao kako se taj događaj nije dogodio u njihovoj mesnici već u onoj u Puli, te da oni nemaju u mesnici zaražene koronavirusom. Tuženik da im je na taj način narušio dostojanstvo i ugled. Sud da je zanemario činjenicu da se sve to događalo u vrijeme kada su građani bili u strahu od pandemije nepoznate bolesti koja je uzrokovala smrtnost većeg broja ljudi. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem njihove žalbe pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja SE i DE nije osnovana.

6. Predmet spora je naknada štete koju su tužitelji pretrpjeli i zbog povrede ugleda časti time što je tuženik uslijed pandemije Covid 19 u svom digitalnom internetskom portalu na web stranici http://www.index.hr/mobile/članak.astx?category=vijesti&d=22 06153, objavio članak 19. kolovoza 2020. "KORONAVIRUS U HRVATSKOJ Vlasnik mesnice u Puli s pet zaraženih djelatnika: Dijelili smo maske, ali dogodilo se" uz koji da je objavljena fotografija većeg formata u boji na kojoj se nalazio drugotužitelj FE, zaposlenik kod prvotužitelja SE koji je vlasnik obrta "[obrt]", kao i logo, naziv obrta te sam poslovni prostor te mesnice. Osim toga štetu trpe jer je tuženik i nakon toga, iako su mu na tu povredu ukazali, 22. kolovoza 2020. ponovno neovlašteno iskoristio tu fotografiju ali slabije rezolucije i objavio je uz novi tekst.

7. Nesporno je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženik objavio članak pod naslovom "Vlasnik mesnice u Puli s pet zaraženih djelatnika: Dijelili smo maske, a dogodilo se“ s predmetnom fotografijom 19. kolovoza 2020.;

- da je tuženik objavio i članak 22. kolovoza 2020. s istom tom fotografijom ali slabije rezolucije i uz naslov „U Istri 7 novih slučajeva, većina je povezana s mesnicom i vrtićem“;

- da su se tužitelji pravovremeno obratili tuženiku i zatražili od njega kao nakladnika objavljivanje ispravke sporne informacije, a sve sukladno odredbi čl. 23. ZM čime su ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost tužbe u ovoj pravnoj stvari;

- da je na spornoj fotografiji objavljenoj 19. kolovoza 2020. jasno vidljiv izlog mesnice, lice drugotužitelja kao prodavača te nepoznati kupci

- te da je isti dan po objavi tuženik dobio e-mail od vlasnika mesnice (prvotužitelja) te je po njegovom zahtjevu spornu fotografiju uklonio i nju zamijenio orginalnom fotografijom mesnice iz Pule na koju se odnosi objavljeni članak.

8. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev oba tužitelja s obrazloženjem: da se u spornim člancima nigdje ne spominju imena tužitelja, naziv mesnice s te fotografije, a niti bilo koji podatak koji bi ukazivao da se sadržaj spornog članka odnosi na mesnicu tužitelja i tužitelje;, prvotužitelj da u svom iskazu nije naveo u čemu se sastoji šteta koju bi zbog objave fotografije trpio, te da pregled prometa nije izdan od tijela javne vlasti (porezne uprave i sl.) pa da se ne može smatrati dokazom na kojem se može temeljiti odluka, a niti je iz njega vidljivo u kojoj su valuti izraženi iznosi koji se u tom pregledu navode. Osim toga da tužitelji nisu dokazali izvornost i vjerodostojnost sms poruka koje su sudu dostavljene u preslici; da logo obrta prvotužitelja na prvo objavljenoj fotografiji (list 8 spisa) nije čitak dok na drugoj nije ni vidljiv; da prvotužitelj nije dokazao da bi zbog sporne fotografije i članka kod njega nastupila povreda ugleda i časti koja je izazvala izraženu negativnu reakciju okoline prema njemu i da bi ta povreda mogla kod njega izazvati osobito intenzivnu duševnu bol te da prvotužitelj nije tvrdio ni iskazao da je zbog objave predmetnog članka u svojoj sredini uživao manje ugleda i časti. U odnosu na drugotužitelja koji nije javna osoba, da je vjerojatno došlo do određene povrede duševne ravnoteže ali da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosudu naknade štete. Jačina i trajanje povredom izazvane nelagode, cilj kojem ta naknada služi, a vodeći i računa o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, da ne daju osnova za dosuđivanje pravične novčane naknade tom tužitelju.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuju žalitelji, a niti one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo te je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio sve odlučne činjenice i za to je dao valjano obrazloženje.

10. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li tužitelji imaju pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti do koje je došlo time što je tuženik na svom digitalnom internetskom portalu dana 19. kolovoza 2020. objavio članak u kojem ispod fotografije na kojoj je vidljiv unutarnji izlog mesnice koje je prvotužitelj vlasnik a nalazi se na zagrebačkoj tržnici "Dolac" i vidljiv lik drugotužitelja na strani prodavatelja, velikim štampanim slovima napisano "KORONAVIRUS U HRVATSKOJ" a ispod toga velikim pisanim slovima "Vlasnik mesnice u Puli s pet zaraženih djelatnika: Dijelili smo maske, a dogodilo se" i time što je dana 22. kolovoza 2020. ponovno na svom portalu objavio istu fotografiju ali slabije rezolucije i manje veličine, na kojoj se ne mogu razabrati osobe u mesnici (jer su zamagljene) već samo meso u izlogu, ispod koje je istaknut naslov „U Istri 7 novih slučajeva, većina je povezana s mesnicom i vrtićem“.

11. Tužitelji tvrde da su zbog objavljivanja tih fotografija imali neugodnosti, i to prvotužitelj NE jer su njegovi poznanici i kupci prepoznali njegovu mesnicu na toj fotografiji i nju povezali s pojavom zaraze koronavirusa u njoj, zbog čega mu je u nastavnom razdoblju nastala i šteta u vidu smanjenog prometa i otkazivanja narudžbi. Drugotužitelj FE tvrdi da je na toj prvoj fotografiji jasno vidljivo kako on prodaje meso, da su mu se po objavi te fotografije javljale poznate osobe pitajući ga o pojavi zaraženosti u toj mesnici u kojoj radi te su mu se javljali roditelji djece s kojom treniraju njegova djeca s upitima zašto ih nije obavijestio o zaraženosti koronavirusom.

12. Ocjena je ovog suda prema dokazima u spisu, da sporne fotografije i uz njih objavljen tekst ne bi mogao prouzročiti povredu prava osobnosti kod tužitelja takvog intenziteta da bi opravdao dosudu zatražene novčane naknade.

13. Kod toga je pravilno cijenjeno da su predmetne fotografije nepodudarne s jasnim i lako uočljivim naslovom ispod njih, a sadržaj članka nikako ne omogućava povezivanje informacije o pojavnosti COVID -19 s mesnicom tužitelja, već je nedvosmisleno da se objavljena informacija odnosi na mesnicu u Puli i zaraženost koronavirusom zaposlenika u toj mesnici.

13.1. Tako da su stalni kupac te tužiteljeve mesnice i njihovi poznanici, iako su po prvoj fotografiji mogli prepoznati mesnicu tužitelja, barem po jasno prepoznatljivom liku drugotužitelja koji tamo radi, čitanjem teksta ispod fotografije mogli zaključiti nepodudarnost fotografije s tim tekstom.

13.2. Ocjena je i ovog suda da je intencija nakladnika bila izvijestiti o pojavi koronavirusa u mesnici u Puli, a za tu je informaciju koristio predmetnu fotografiju kako bi istakao da se radi o događaju u mesnici.

14. Prihvaća se tvrdnja tužitelja da je tuženik neprofesionalno postupio kada je koristio fotografiju na kojoj je prikazana mesnica prvotužitelja, a ne ona na koju se tekst odnosi i kada u prvom članku, onom od 19. kolovoza 2020., nije učinio neprepoznatljivim osobe u toj mesnici, barem na način kako je to učinio prilikom objavljivanja fotografije 22. kolovoza 2020. te da su tužitelji na taj način trpjeli određene neugodnosti, pogotovo stoga što je u to vrijeme u društvu vladao strah od te bolesti.

15. Međutim imajući u vidu pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da prvotužitelj nije uvjerljivim dokazom dokazao da je zbog objave spornog članka došlo do pada prometa njegova obrta, da tužitelji nisu dokazali da su im objavom te fotografije i članka ugled i čast teško i trajno narušeni, a niti se to moglo zaključiti iz okolnosti konkretnog slučaja to neosnovano žalitelji smatraju da je njihov tužbeni zahtjev neosnovano odbijen.

16. Kod toga od značaja ima nesporna činjenica da je tuženik istog dana po objavi fotografije istu zamijenio drugom odgovarajućom, čime je značajno sanirana povreda prava osobnosti kod tužitelja.

17. U ovom slučaju navedeno uklanjanje sporne fotografije istog dana kada je ona objavljena i zamjena odgovarajućom predstavlja značajnu sadisfakciju tužiteljima. Kada se uz to uzme u obzir i činjenica da takva fotografija nije odgovarala tekstu koji predstavlja značajku te informacije koju je tuženik htio prenijeti čitateljima, i po ocjeni ovoga suda ta fotografija i članak objektivno nije mogla povrijediti ugled i čast tužiteljima, a niti prvotužitelju prouzročiti štetu u vidu gubitka na zaradi.

17.1. Ta kratkotrajnost informacije i jasno razlučenje teksta od fotografije tako da je svaki prosječni građanin mogao nedvojbeno zaključiti da se događaj o kojem se u članku pisalo ne odnosi na mesnicu u Zagrebu, na Dolcu, već se odnosi na mesnicu u Puli, dodatno ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

18. Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, ali i kad nje nema. Pri odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Sud prvog stupnja je pravilno primjenjujući tu odredbu uz pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.

20. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

21. Iako tužitelji nisu iznijeli jasne i određene žalbene razloge koji se odnose na odluku o troškovima postupka, valja istaći da je sud prvog stupnja i u tom dijelu donio zakonitu i pravilnu odluku koju prihvaća i ovaj sud.

22. Tužitelji nisu uspjeli sa svojim pravnim lijekom pa im je stoga kao neosnovan odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka.

U Puli 7. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić