REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1604/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 347/2018-47 od 4. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja protiv točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-347/2018-47 od 4. siječnja 2024. djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se navedena presuda u točki II.

-potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.428,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2017. do isplate, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.353,78 EUR za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018., u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 530,88 EUR za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018. te u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 eur za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018.;

- preinačava u preostalom dijelu na način da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 530,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2018. do isplate, te da na iznos od 199,08 EUR (iz točke I. izreke) isplati zakonsku zateznu kamatu od 2. kolovoza 2018. do 3. siječnja 2024. sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate na način da se stopa zatezne kamate u tom razdoblju određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. navedene presude u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 246,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude (7. travnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 69,87 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju OF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.552,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 1.353,78 eur od 02. kolovoza 2018.,

-na iznos od 199,08 eur od 04. siječnja 2024., sve do isplate, sve do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 2.959,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2017. do isplate, za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 1.353,78 eur za period od 24. kolovoza 2017. do 01. kolovoza 2018. te za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 eur za period od 24. kolovoza 2017. do 03. siječnja 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.097,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela ove presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II.) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj „zbog svih žalbenih razloga“. Navodi da je u odbijajućem dijelu presuda činjenično i pravno neosnovana i nezakonita; da je prvostupanjski sud grubo podcijenio ozljede tužitelja nastale u prometnoj nesreći i dosudio mu naknadu tri puta manju od uobičajene i važeće sudske i osigurateljne prakse; da je tužitelj u štetnom događaju kao mladi čovjek u dobi od 20 godina pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve podlaktice u predjelu palčane kosti te da dosuđeni iznos od 1.353,78 EUR na ime neimovinske štete može predstavljati pravičnu satisfakciju jedino za natučenja, a ne i za tešku tjelesnu ozljedu loma ruke. Ističe da prvostupanjski sud podcijenio činjenicu da je tužitelj dva tjedna imao imobiliziranu ruku pa je već za tih petnaest dana trebalo priznati naknadu koja se priznaje za fizičke bolove u smislu Zaključka br. 4. III sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. ožujka 1987. te kad se k tomu dodaju posjeti liječniku na kontrolu te dani provedeni na fizikalnoj terapiji i bolnički registrirana bolnost četrdeset dana nakon ozljeđivanja, tada je očito da je naknada za fizičke bolove koja je dosuđena u iznosu od 517,62 EUR bitno preniska. Ukazuje da je sedamnaest dana nakon ozljeđivanja tužitelj tek bio skinuo gipsanu imobilizaciju, a 29.9.2017. (četrdeset dana nakon ozljeđivanja) konstatirana je bolnost u predjelu lijevog lakta, posebice kod rotacije. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u odbijajućem dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz adekvatan trošak postupka, trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 24. kolovoza 2017. koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. U ovoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost za štetu koju tužitelj trpi iz navedenog štetnog događaja.

7.1. Predmet spora u ovoj fazi postupka je naknada preostale neimovinske štete koju tužitelj zahtjeva u iznosu od 2.959,72 EUR.

8. Radi utvrđenja visine štete, sud prvog stupnja je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku vještaku za ortopediju i traumatologiju doc.dr.sc. Miljenku Franić, dr.med. te utvrdio:

- da je tužitelj u štetnom događaju od 24. kolovoza 2017. zadobio lom glavice lijeve palčane kosti bez pomaka i udarac u lijevo stopalo i gležanj;

- da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu i fizijatru te je provedena i fizikalna terapija;

- da je liječenje tužitelja završeno 31. listopada 2017.;

- da nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u lijevom laktu i podlaktici te zaostaju ograničene kretnje lijeve podlaktice terminalno, da trajne posljedice navedenih ozljeda lijeve palčane kosti smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 2% i u tom će postotku tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu;

- da je tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah, koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta, bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana;

- da je bol jakog intenziteta tužitelj trpio 2 dana, bolove srednje jakog intenziteta kumulativno 5 dana, a bolove manjeg intenziteta kumulativno 10 dana, da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore;

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, a u narednom periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu i kućanskih poslova).

8.1. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako je tužitelji pretrpio povredu prava osobnosti te da utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) te odlučujući o visini neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke, nalazi da bi tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripadao iznos od 1.353,78 EUR (od čega po kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova – 517,62 EUR (3.900,00 kuna); pretrpljenog straha – 437,99 EUR (3.300,00 kuna) i duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti – 398,17 EUR (3.000,00 kuna). Nadalje, tužitelju je imajući u vidu opseg i trajanje tuđe pomoći i njege od ukupno 60 sati, a na osnovi odredbe čl. 1095. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP, priznata naknada štete u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna) odnosno 3,32 eura (25,00 kuna neto po satu), čim je ukupno na ime naknade neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužitelju priznat iznos od 1.552,86 EUR (11.700,00 kuna) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 2.959,72 EUR odbijen kao neosnovan. Tužitelju je nadalje priznata potraživana zakonska zatezna kamata na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja tužbe 2. kolovoza 2018. sukladno odredbi čl. 1103. ZOO u vezi s čl. 29. st.1. ZOO dok je za zatraženu kamatu za razdoblje od nastanka štetnog događaja do podnošenja tužbe tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je na priznati iznos imovinske štete (tuđa pomoć i njega), kamata dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude 4. siječnja 2024., jer je tim danom nenovčana materijalna (imovinska) šteta dobila karakter novčane, dok je u preostalom dijelu glede zakonskih zateznih kamata zatraženih prije tog datuma tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu čl. 365. st. 2. ZPP te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. ZPP nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u čl. 354. st. 2. ZPP.

10. Osim toga, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje, ali je odlučujući o visini naknade neimovinske štete pogrešno primijenio materijalno pravo

11. Naime, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO, te da utvrđena težina povreda i okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

11.1. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Valja navesti kako kod primjene citiranih odredbi ZOO zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, zbog straha te duševnih boli zbog nije u duhu citirane zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha te trajnog smanjenja životnih aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

12. Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući žalbenim navodima žalitelja nisu dovedena u sumnju te sadržaj naprijed navedenih zakonskih odredbi, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, pri odmjeravanju pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, dijelom podcijenio stupanj i težinu povrede prava osobnosti tužitelja sukladno odredbi čl. 19. ZOO i kriterijima propisanim odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te je pogrešno odmjerio pravičnu novčanu naknadu tužitelju.

12.1. Naime, iako prvostupanjski sud to izrijekom ne navodi, jasno je da je pri odlučivanju o visini naknade neimovinske štete vodio računa o Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5) te je iznos naknade štete utvrdio doslovnom primjenom Orijentacijskih kriterija. Međutim, valja istaknuti da Orijentacijski kriteriji, predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete, no, oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja (npr. dob oštećenog, neugodnosti koje su pratile liječenje, dugotrajnost liječenja, posjećivanje ambulante, fizioterapija i slično), vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a o čemu prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije u dovoljnoj mjeri vodio računa prilikom dosude ove pravične novčane naknade, a kako to s pravom ističe i žalitelj u svojoj žalbi.

13. Stoga, cijeneći sve ranije navedene kvalifikatorne okolnosti (intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, intenzitet i trajanje straha i smanjenje životne aktivnosti), ali i dob tužitelja koji je u trenutku nezgode imao 20 godina, trajanje liječenja kao i sve nelagodnosti koje su pratile liječenje (nošenje marame kroz 5 dana, zatim sadrene udlage 13 dana, RTG snimanja, posjećivanje ambulante na dan štetnog događaja i nakon toga pet posjeta ambulanti, provođenje fizikalne terapije u trajanju od 7 dana, mirovanje i ovisnost o tuđoj pomoći kroz 40 dana -2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, a u narednom periodu od 20 dana - 1 sat dnevno) te posljedice koje je štetni događaj ostavio na fizičko i psihičko zdravlje tužitelja (umanjenje životne i radne aktivnosti od 2 % radi čega će tužitelj trajno morati ulagati povećane napore u svakodnevnom životu i radu), tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. ZOO, a uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete pripada novčana naknada u iznosu od 1.884,66 EUR. Naime, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, taj bi iznos predstavljao pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu povrede prava osobnosti u vezi s predmetnim štetnim događajem.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točki II. izreke) i tuženiku naložiti da tužitelju povrh nepobijanog iznosa od 1.353,78 EUR isplati i daljnji iznos od 530,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2018. do isplate primjenom odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.-dalje ZOOP), i to u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, a u preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.428,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2017. do isplate te zahtjev za plaćanjem zakonske zatezne kamate na iznos od 1.353,78 eur za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018. kao i zahtjev za plaćanjem zakonske zatezne kamate na iznos od 530,88 EUR za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018. odbijanjem žalbe kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Ovaj je sud povodom žalbe tužitelja ispitao pravilnost primjene materijalnog prava i u odluci o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege pri čemu je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 EUR od presuđenja do isplate. Naime, kako je šteta tužitelju nastala u prometu to se dospijeće štete ne vezuje uz dan presuđenja, već uz dan podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 12. st.4. ZOOP kao posebnog propisa. Budući tužitelj nije tuženiku podnio vansudski odštetni zahtjev već je u tužbi od 2. kolovoza 2018. zatražio naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege kao i zakonsku zateznu kamatu to tužitelju zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 199,08 EUR pripada od podnošenja tužbe 2. kolovoza 2018. do isplate. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-415/2013-2 od 13. rujna 2017. ističe da, kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu odredbe ZOOP. Stoga je povodom žalbe tužitelja primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i tuženiku naložiti da tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete od 199,08 EUR isplati zakonsku zateznu kamatu od 2. kolovoza 2018. do 3. siječnja 2024. dok je u preostalom dijelu, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 EUR za period od 24. kolovoza 2017. do 1. kolovoza 2018. , pobijanu presudu valjalo potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Preinačenjem dijela prvostupanjske presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu pa je slijedom toga valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka, prema čl. 166. st. 2. ZPP.

16.1. Tužiteljev uspjeh, sagledavajući ga u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, iznosi 73 % (100 % u odnosu na osnovu, a 46 % u odnosu na visinu), čime je uspjeh protivne strane 27 % pa je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan tužitelju naknaditi 46 % parničnih troškova.

16.2. Pobijanom odlukom tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u odvjetniku u iznosu od 2.125,00 EUR. Tužitelju pripada 46 % tog iznosa ili 977,50 EUR. Pored toga, tužitelju pripada neophodni trošak medicinskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 199,08 EUR te trošak pristojbi u iznosu od 167,23 EUR (75,65 EUR za tužbu i 91,58 EUR za presudu) tako da ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.343,81 EUR. Kako je točkom III. prvostupanjske presude tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.097,74 EUR to je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te tuženiku naložiti da tužitelju isplati daljnji iznos od 246,07 EUR kao u točki II. izreke.

16.3. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP a koje teku od donošenja ove odluke tj. od 7. travnja 2025. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO.

17. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 18%, pa mu je dosuđen razmjerni dio zatraženog troška sastava žalbe koji s PDV-om iznosi 312,50 EUR (vrijednost pobijanog dijela 2.959,72 EUR- 125 bodova prema Tbr.10. toč.1. u vezi s Tbr. 7.toč. 1. i Tbr. 54. i Tbr. 56. Tarife) i troška sudske pristojbe u iznosu od 75,65 EUR (26,63% x 388,15 EUR), dakle ukupni iznos od 69,87 EUR.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Pula - Pola, 7. travanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković