Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-90/2020-29

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tužene INA-Industrije nafte d.d., Zagreb, OIB: 27759560625, Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025., u prisutnosti odvjetnika Bojana Adžića, punomoćnika tužitelja i odvjetnika Siniše Baričevića, punomoćnika tužene, 7. travnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I / Obija se tužbeni zahtjev koji glasi:

« I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.636,14 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2020. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. «

II / Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.750,00 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (7. travnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad svote od 1.750,00 eura, a do zatraženih 3.187,50 eura) zahtjev tužene za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 2. ožujka 2020. navodi da je tužena kao poslodavac posredstvom Creativa test d.o.o. na stranicama portala moj- posao.net tijekom svibnja 2019. objavila natječaj za radno mjesto vatrogasac vozač za radno mjesto Ina d.d. u Kostreni, a koji natječaj da je objavljen s rokom prijave zaključno do 21.5.2019. Nadalje, tvrdi da se prijavio na natječaj unutar otvorenog roka, da je uz prijavu priložio svu dokumentaciju koja jasno i neupitno potvrđuje da zadovoljava sve kriterije i uvjete za isto radno mjesto. Nakon zaključenja natječaja da se u više navrata obraćao stručnim službama tužene (konkretno gospođi ĐF iz Odjela ljudski resursi), a kako bi dobio informacije u svezi selekcijskog postupka svih kandidata te informaciju o mogućoj potvrdi zaposlenja na radno mjesto za koje je objavljen natječaj. Ističe da je temeljem takve komunikacije raspolagao konkretnim informacijama da je tijekom selekcijskog postupka vrlo visoko pozicioniran među svim prijavljenim kandidatima, odnosno da se svakako nalazio na poziciji koja da je garantirala njegovo zaposlenje na istom radnom mjestu. Unatoč tome, da je 16.6.2019., opet nakon što je inicirao takvu komunikaciju, od strane Odjela ljudski resursi tužene (konkretne ranije spomenute gospođe ĐF) neslužbeno i bez bilo kakvog obrazloženja izviješten da nije odabran u daljnjem selekcijskom postupku jer da, za razliku od njega, postoji veći broj drugih kandidata koji bolje odgovaraju potrebama istog radnog mjesta. Nakon toga da je u više navrata tražio da mu se jasno i argumentirano obrazloži takvo stajalište glede zapošljavanja na istom radnom mjestu, a to prvenstveno iz razloga što osim svih natječajem definiranih uvjeta raspolaže i daljnjim specifičnim kvalitetama, karakteristikama i stručnim znanjima koje su ga zasigurno stavljale u dominantnu poziciju glede ostalih kandidata. Naglašava da nije nikada od strane tužene dobio konkretnu i obrazloženu odluku iz koje bi se mogli iščitati rezultati selekcijskog postupka, odnosno razlozi zbog kojih su drugi kandidati, za razliku od njega izabrani za predmetno radno mjesto. Smatra da je na taj način bezrazložno diskriminiran u odnosu na kandidate koji su zaposleni na radnom mjesto obuhvaćeno predmetnim natječajem, a to iz razloga što su isti službeno izviješteni o rezultatima natječaja, dok on nije, a pri tome nije mu niti obrazloženo zbog čega takvu informaciju ne može dobiti, da je u više navrata putem svojih punomoćnika tražio od tužene objašnjenje razloga zbog kojih isti unatoč činjenici da ispunjava sve natječajne uvjete i unatoč činjenici da sukladno pozitivnim propisima RH uživa dodatne prednosti pri zapošljavanju nije zaposlen na predmetno radno mjesto, ali se tužena na sve takve pozive oglušila. Ukazuje na dopis koje je putem svojih punomoćnika uputio tuženoj 12.7.2019. te na e-mailove koji su 7.2019. te 6.9.2019. upućen osobi ĐF iz tuženikove Odjela ljudski resursi. Osim toga, da je sukladno članku 7. stavak 4. Zakona o radu zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu sa Zakonom i posebnim zakonima. Smatra da je, samom činjenicom tajenja kriterija za odabir od strane tužene, diskriminiran u odnosu na kandidate koji su zaposleni, a to iz razloga što tužena nije nikada prezentirala i evidentno mu odbija prezentirati razloge zbog kojih ga nije zaposlila. Na opisani način tužena da mu je povrijedila pravo osobnosti budući je time definitivno povrijedio njegovo dostojanstvo kao osobe koja se pokušava zaposliti na tržištu rada temeljem javnog objavljenog natječaja. Tužitelj drži da isti razlozi postoje i da tužena zna da bi ga objavom tih razloga izravno diskriminirala u odnosu na druge kandidate, a iz kojeg razloga tužena odbija objaviti sadržaj kriterija kojima se rukovodila prilikom izbora kandidata, odnosno ne želi ga izvijestiti o razlozima zbog kojih ga nije zaposlila. Tužitelj navodi da je već više godina predsjednik udruge Klub navijača Armada Rijeka te da je kao takav vrlo često medijski eksponiran, a što su očito stručne službe tuženika okvalificirale kao okolnost zbog koje ga nisu željele zaposliti. Naime, očito je da su stručne službe tužene stereotipno i neosnovano njegovu poziciju predsjednika jedne navijačke skupine poistovjetili s određenim negativnim konotacijama koje se medijskom prostoru vežu uz djelovanje navijačkih skupina u Republici Hrvatskoj. Međutim, stručne službe tužene da su u potpunosti zanemarile da njegovo članstvo i pozicija u jednoj na zakonu osnovanoj udruzi koja djeluje sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske ne može i ne smije biti razlogom odbijanja prijave, a kojim postupanjem su ga te stručne službe tužene izravno diskriminirale kada su odbile njegovu prijave za ovo radno mjesto. Na opisani način da mu je tužena povrijedila pravo na jednako postupanje time što, unatoč njegovim nespornim kompetencijama i kvalitetama za radno mjesto vatrogasca koje je raspisano predmetnim natječajem, nije omogućila zasnivanje radnog odnosa zbog njegova članstva i aktivnosti u udruzi Klub navijača Armada Rijeka. Takvim da je postupanjem povrijeđena čast i dostojanstvo tužitelja od strane tužene. Ono zbog čega smatra da je sukladno pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske imao i morao imati prednost u zapošljavanju glede svih drugih prijavljenih kandidata (osim onih koji imaju isti takav status) leži u činjenici da je dragovoljac Domovinskog rata 1991/92 te sudionik vojno redarstvene akcije Oluja 1995. godine te kao takav nositelj Spomenice Domovinskog rata te zahvalnice Zbornog područja grada Gospića za doprinos u obrani grada 1991., da ne bi trebalo biti sporno da priloženom dokumentacijom dokaza ima status dragovoljca Domovinskog rata, da ne bi trebalo biti sporno da je Ina d.d. prema javnoj dostupnoj vlasničkoj strukturi još uvijek u omjeru 44,8% u vlasništvu Republike Hrvatske, da je člankom 101-102 Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (glava VII Zakona – prava u svezi radom) jasno i nedvojbeno definiraju prava na prednost pri zapošljavanju i popunjavanju radnih mjesta. Prema članku 102 stavak 1 točka e) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske između ostalih kategorija prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja, oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način obvezne su prilikom zapošljavanja dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom dragovoljcu Domovinskog rata. Posebno tužitelj naglašava da je sukladno stavku 5 članka 102 Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji pravna osoba u vlasništvu Republike Hrvatske (a to je u konkretnom slučaju Ina d.d.) obvezne u roku od 15 dana nakon sklapanja ugovora o radu s izabranim kandidatom o tome obavijestiti osobu iz stavka 1. istog članka (a to znači i osobu koja je u natječaju priložila dokaz da je dragovoljac Domovinskog rata), a koja da je po raspisanom natječaju ili oglasu podnijela prijavu odnosno ponudu za to radno mjesto. Obzirom da tužena prilikom donošenja odluke o izboru kandidata za predmetno radno mjesto uopće nije cijenila činjenicu da je tužitelj dragovoljac Domovinskog rata, a niti da je u odnosu na takav status tužitelja u postupku odlučivanja po predmetnom natječaju poštovao prethodno citirane pozitivne propise RH, očito je da je i takvim postupanjem povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo tužitelja kao osobe kao ima status dragovoljca Domovinskog rata. Kako je u konkretnom slučaju uslijed takvog prethodno opisanog protupravnog postupanja tužene došlo do kumulirane povrede prava osobnosti tužitelja (pravo na čast, ugled i dostojanstvo) to tužitelj od tužene potražuje primjereno novčano zadovoljenje u iznosu od 50.000,00 kuna, kao i zateznu kamatu od 2. ožujka 2020. te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava u cijelosti navode tužitelja iz tužbe. Podnosi prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije provodila natječaj niti da je zapošljavala radnike na predmetnom natječaju, da je vidljivo iz samog teksta natječaja priloženog uz tužbu da je isti provodilo društvo Creativa test d.o.o. i to za Ina Grupu (ne za nju), dok da je u konkretnom slučaju radnike zapošljavalo društvo Ina vatrogasni servisi d.o.o. kao poslodavac, a ne ona, da je to tužitelju bilo i poznato. Tužena nadalje osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to njegov osnov i visinu. Tvrdi da su navodi tužitelja su netočni, da je u okviru predmetnog natječaja i u skladu s ugovorom sklopljenim s društvom Ina vatrogasni servisi d.o.o. o pružanju usluga ljudskih resursa, sudjelovao samo u njegovim pojedinim dijelovima (kao npr. koordinacije aktivnosti selekcijskog postupka između Ina vatrogasni servisi d.o.o. i Creativa test d.o.o. kao i obavještavanju kandidata o njihovom uspjehu u selekcijskom postupku). U odnosu na navode tužitelja napominje da iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu nije jasno na koji način bi “ista jasno i neupitno potvrđivala da tužitelj zadovoljava sve uvjete i kriterije za to radno mjesto“. Nastavno, da protivno navodima tužitelja, na njegove dopise (e-mailove) da je odgovoreno, te je on dobio informaciju o odabiru kandidata temeljem provedenih natječaja. U odnosu na navode tužitelja o obvezi donošenja odluke i obrazlaganja odluke o odabiru kandidata tužena stiče da niti njoj niti Ina vatrogasni servisi d.o.o. nijedan propis ne obvezuje da provodi natječaj za zapošljavanje, pozivati kandidate u selekcijski postupak, pa čak niti da obavještava o njihovom uspjehu u postupku, a kamoli da iste obrazlaže. Što se tiče navodima tužitelja da bi on „raspolagao konkretnim informacijama da je tijekom selekcijskog postupka bio vrlo visoko pozicioniran“ i da bi imao „dominantnu poziciju glede ostalih kandidata“, tužena ističe kako tužitelj te svoje paušalne navode ničim nije konkretizirao, a kamoli dokazao, a pri tome ni navodi tužitelja ionako nisu od značaja za ovaj postupak. Isto vrijedi i za navode tužitelj da bi on bio „bezrazložno diskriminiran u odnosu na kandidate koji su zaposleni na radno mjesto“ jer da bi oni bili „službeno izviješteni o rezultatima natječaja.“ Stoga, da se ne radi o diskriminaciji, pri čemu tužitelj izvodi proizvoljne i paušalne navode, jer da nije jasno (niti je to tužitelj obrazložio, a kamoli dokazao) na koji način bi ono što tužitelj tvrdi imalo ikakve veze s diskriminacijom u odnosu na uvjete za odabir i uvjete pri zapošljavanju. Kako su moguće osnove diskriminacije točno određene zakonom, a ono na što se tužitelj poziva u tužbi (ne obrazloženje zapošljavanja drugih osoba, funkcija predsjednika udruge Klub navijača Armada Rijeka itd.) nema s njima nikakve veze, na tužitelju je teret dokaza svojih tvrdnji i tužena nema posebnih dodatnih očitovanja po tom pitanju. Tužena napominje da nema saznanja da li je netko od osoba koje su sudjelovale u selekcijskom postupku imale saznanja da je tužitelj predsjednik udruge Klub navijača Armada Rijeka. Tuženoj nije sporno da Republika Hrvatska ima udjel, odnosno vlasništvo 44,84% dionica tužene, međutim tužena da nije pravna osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i ne obvezuje ga odredba članka 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji. Osim Republike Hrvatske, tužena da ima udjel, odnosno vlasništvo 49,08% dionica i društvo MOL Nyrt. Budimpešta, a društvo Ina vatrogasni servisi d.o.o., koje je u predmetnom natječaju bio poslodavac, da je u 100% vlasništvu tužene. Predlaže da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Potražuje trošak postupa sa zateznim kamatama.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. rujna 2024. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u novčanoj jedinici euro (6.636,14 eura), kao protuvrijednosti prijašnjih 50.000,00 kuna, a koja radnja predstavlja nužno uređenje tužbe i postavljanje kondemnatornog zahtjeva u valuti koja je jedina službena u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržane u spisu koje su pročitane. Saslušana je svjedokinja ĐF (ročište od 12. rujna 2024 – stranice od 72 do 75) i tužitelj (isto ročište, str. 75 i 76, te na ročištu od 29. listopada 2020. – stranice od 50 do 52 spisa).

5. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) zaključak je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (pravo na čast, ugled i dostojanstvo), a što da je posljedica njegove diskriminacije, kao i kršenja zakonske obveze tužene da mu prilikom zapošljavanja da prednost kao dragovoljcu Domovinskog rata pred drugim kandidatima pod jednakim uvjetima.

7. Nesporno je među strankama da je u svibnju 2019. putem internet oglasnika bio objavljen natječaj za radno mjesto A vozač (stranice 7 do 12 spisa) od strane trgovačkog društva Creativa test d.o.o., da se tužitelj na taj natječaj prijavio (stranica 13 spisa), ali da nije dobio posao.

8. Sporna je pasivna legitimacija tužene, odnosno tko (koji pravni subjekt) je na internet oglasniku inicirao objavu natječaja u svibnju 2019. za radno mjesto Vatrogasac / vozač (m/ž), kao i pitanje je li tužitelj zato što kao kandidat nije izabran, niti su mu obrazloženi razlozi (kriteriji) odabira drugih kandidata koji su zaposleni, bio u odnosu na njih diskriminiran, te je li time posljedično došlo kod njega do povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo (povreda prava osobnosti), a za što je odgovorna tužena.

9. U iskazu svjedokinja ĐF, u bitnom, ističe da radi u Ina d.d. na radnom mjestu HR partner vodeći stručnjak, da je na istom radnom mjestu radila i 2019., da je Creativa test d.o.o. firma za zapošljavanje i selekciju. Ona da je 2019. bila angažirana od strane Ina vatrogasni servisi d.o.o. za zapošljavanje kandidata obzirom da se konkretno radilo o velikom broju izvršitelja pa iz tog razloga da je angažirana vanjska agencija. Ina vatrogasni servisi d.o.o. da su dio Ina grupe koja da se ukupno sastoji od do 10 pravnih subjekata. Tvrdi da osobno ne poznaje tužitelja, te da se ne može sjetiti je li komunicirala na bilo koji način tužiteljem ili njegovim pravnim zastupnicima. Također, svjedokinja da nije surađivala sa pravnom osobom Creativa test d.o.o. vezano uz konkretni natječaj 2019., a njena uloga u postupku zapošljavanja vatrogasaca na konkretnom natječaju da je bila slanje pisma ponude odabranim kandidatima, da se ne sjeća zbog proteka dugo vremena koliko je od prijavljenih kandidata zaposleno niti u odnosu na lokaciju Kostrena, a koliko nije, da je Ina d.d. osnivač i jedini vlasnik Ina vatrogasnih servisa d.o.o., da na svome radnom mjestu nije bila zadužena za organizaciju vatrogasne postrojbe, da je prije provođenja natječaja 2019. vatrogasna služba bila organizirana u segmentu djelatnosti Rafinerije i marketinga, da je unutar Ina grupe (10-tak kompanije) u to vrijeme (tada, 2019.) bio uobičajeni način postupanja odnosno objavljivanja natječaja uz angažiranje firme Creativa test d.o.o., da Služba ljudski resursi u kojem ona radi ne postoji na razini svakog pojedinog trgovačkog društva člana Ina grupe, nego samo unutar Ina d.d.. Pored toga, navodi da ona nije dobila popis odabranih kandidata od društva Creativa test d.o.o. zato što je postupak bio da je Creativa test odrađivala cjelokupnu selekciju u smislu testiranja, pribavljanja dokumentacije i provjere formalnih uvjeta natječaja, te po odabranim kandidatima taj popis da je poslan zapovjednicima vatrogasnih postrojbi koji su provodili slijedeći selekcijski korak (cooper test) vezan uz ispitivanje fizičke spreme, te da je svjedokinja popis odabranih kandidata dobila od zapovjednika vatrogasnih postrojba, da su konkretni podaci slani od strane Creative test d.o.o. društvu Ina vatrogasni servisi d.o.o. i njihovim zapovjednicima vatrogasnih postrojbi. Nadalje, svjedokinja pojašnjava da Ina d.d. ima sklopljen ugovor o pružanju usluga sa područja ljudskih resursa sa društvima u sklopu Ine grupe pa tako i sa društvom Ina vatrogasni servisi d.o.o. i temeljem tog ugovora ona da je dobivala popis finalno odabranih kandidata kojima da je slala pismo ponude, a u konačnici kandidati da su zaključivali ugovore o radu sa trgovačkim društvom Ina vatrogasni servisi d.o.o. kao jedinim poslodavcem. Nadalje, svjedokinja nema saznanja koji je poslodavac objavio natječaj u svibnju 2019., da ne zna točno kada je 2019. osnovano trgovačko društvo Ina vatrogasni servisi d.o.o., Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja obzirom da je trgovačko društvo Ina vatrogasni servisi d.o.o. prema stanju iz Sudskog registra osnovano dana 12. lipnja 2019. (uz napomenu da je u času postavljanja tog pitanja i sud izvršio provjeru u tom smislu u navedenom javnom upisniku putem interneta prema OIB-u pravnog subjekta Ina vatrogasni servisi d.o.o., i utvrdio točnost tog tužiteljevog navoda), a da je natječaj objavljen 21.5.2019., da tko je onda objektivno mogao objaviti konkretan natječaj svjedokinja je odgovorila da je u tom slučaju natječaj mogla objaviti Ina d.d. Uz to, navedena svjedokinja tvrdi da su finalnu odluku tko će od kandidata biti primljen u radni odnos u Ina vatrogasni servisi d.o.o. donosili zapovjednici vatrogasnih postrojbi uz suglasnost direktora Ina vatrogasni servisi d.o.o., da su zapovjednici vatrogasnih postrojbi bili zaposlenici Ina vatrogasnih servisa d.o.o., a prije osnivanja društva da su bili zaposlenici Ina d.d., pa su potom svi prešli u Ina vatrogasni servisi d.o.o. na temelju ugovora o prijenosu djelatnosti, da je zapovjednik Vatrogasnih postrojbi na lokaciji Kostrena 2019. bio SF, da ona nije osoba nadležna za zaprimanje eventualnih prigovora kandidata i odlučivanje o prigovorima, da konačnu odluku o izboru kandidata donosi nadležni menager koji traži kandidata, a pod pojmom menager svjedokinja podrazumijeva zapovjednike vatrogasnih postrojbi i direktora društva Ina vatrogasni servisi d.o.o.

10. Tužitelj je pred sudom 29. listopada 2020. naveo da je bio zaposlen kao vatrogasac u vatrogasnoj postrojbi DVD Stružec koja je obavljala kooperantske poslove za INA industrija nafte d.d. Rijeka da se radilo o profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi, da je na internetskim stranicama INE vidio natječaj za radno mjesto vatrogasca, da se u INI pričalo da će se osnovati posebna firma u okviru INE koja će obavljati vatrogasne poslove kao profesionalne poslove, da su on i svi ostali vatrogasci iz DVD Stružec čekali takav natječaj jer su se nudili povoljniji uvjeti, da se nakon objave natječaja javio i dostavio svu potrebnu dokumentaciju (identičnu kao i svi njegovi kolege u DVD Stružec) koja da je bila navedena u natječaju, da je natječajnu dokumentaciju dostavio na adresu navedenu u natječaju te da je sav postupak natječaja išao preko Creative d.o.o. Nadalje, tvrdi da je potom bio telefonski pozivan na psihotest, kvalifikacijski ispit te utvrđivanje fizičke i psihičke spreme, da su se ti postupci odvijali u roku od 15-ak dana nakon objave natječaja, da je za svaki pojedini postupak bio pozivan telefonom ili mailom jer se radio o većoj grupi kandidata i bili su raspoređivani po grupama te da je sve potrebne postupke sam uspješno izvršio, da mu je za test fizičke i psihičke spreme rečeno da je postigao najbolji rezultat, da je nakon nekoliko dana saznao da je 38 vatrogasaca iz DVD Stružec primljeno na novo radno mjesto, a on da nije dobio ikakvu obavijest, da još jedan kolega starije životne dobi da nije dobio obavijest o rezultatima natječaja zato da je nazvao INA rafineriju nafte ljudske resurse u Zagrebu da se raspita što se događa s njegovom prijavom na natječaj, da su ga iz ljudskih resursa Zagreb uputili na INA rafineriju ljudske resurse Rijeka, da je od njih zatražio da mu kažu što je s prijavom na natječaj, da su ga oni ponovo vratili u Zagreb te da mu je od strane djelatnice ljudskih resurs u Zagrebu rečeno da nije prošao u Rijeci jer da „im se ne sviđam“. Tužitelj ističe da nije bio zadovoljan takvim odgovorom te je zatraži pismeno očitovanje odnosno donošenje bilokakve odluke o mojem statusu vezano za predmetni natječaj, da nije dobio pismenu odluku, da je nakon upornog telefonskog zvanja ljudskih resursa u Zagreb i Rijeku bio upućen na djelatnicu ĐF koja da je tada obavljala poslove voditelja predmetnog natječaja u ljudskim resursima Rijeka koja mu je poslala kratak mail da nisam udovoljio uvjetima natječaja. Napominje kako je na predmetni natječaj primljeno 38 njegovih kolega iz DVD Stružec i on jedini da nije zaposlen, da je išao na razgovor koji se odvijao u okviru ljudskih resursa u Rijeci i novoformirane tvrtke INA vatrogasni servisi, da je na razgovoru bila komisija sastavljena od voditelja tvrtke INA vatrogasni sistemi gospodina Đ, da je bio prisutan šef vatrogasne službe gospodin SF te još jedna gospođa kojoj ne znam ime. Tvrdi da je na natječaju na koji se javio bilo predviđeno 38 radnih mjesta vatrogasac vozač, da se na predmetni natječaj javilo se oko 200 kandidata, a ima saznanja da je na tom natječaju primljeno 38 ljudi koji su bili na razgovoru i da on jedini nije primljen, da je nakon navedenog natječaja bio raspisan još jedan natječaj za radno mjesto vatrogasac vozač za tvrtku INA vatrogasni servisi na koji natječaj da se on zbog ponosa nije javio. Tvrdi da je u natječajnom postupku dobio informacije od svojih rukovoditelja kako je uspješno prošao sve kvalifikacije, da ima saznanja da je na testu psihofizičke spremnosti dobio najviše ocjene i da je bio na trećem mjestu na listi predloženih kandidata koja je otišla u Zagreb, da je bio pozvan na razgovor kao jedan od kandidata koji je ušao u uži izbor. Pored toga, na slijedećem natječaju da je bio primljen i stariji kolega koji je također bio pozvan na usmeni razgovor nakon što su završene sve prethodne faze natječaja, da se ne može izjasniti iz kojih razloga ga nisu primili na predmetni natječaj. Napominje da je bio predsjednik kluba navijača Armada Rijeka, da se osjećao izuzetno povrijeđeno i poniženo kada nije dobio odgovor zbog čega nije primljen dok su njegovi kolege s kojima je godinama radio primljeni. Pogotovo da je bio povrijeđen načinom na koji su ga upućivali iz ljudskih resursa u Zagrebu na ljudske resurse u Rijeku te zbog činjenica da je morao uporno zvati i raspitivati se zbog čega nije primljen, da ga je osjećaj povrijeđenosti zbog toga što nije primljen kod tužene za veću plaću dok su svi ostali kolege primljeni doveo do toga da je dao otkaz u DVD Stružec, da do ovog postupka ne bi došlo da je dobio kompletan odgovor zbog čega nije primljen, da su natječaj i novo radno mjesto za njega su bili izuzetno bitni jer mu je preminula supruga nakon teške bolest te mu je trebao novac i veća plaća. Na ročištu 12. rujna 2024. tužitelj je dopunio iskaz i naveo je da je od 1994. ukupno 21 godinu kontinuirano radio u Ina d.d. na radnom mjestu vatrogasac I., da je zbog privatnih razloga 2015. ili 2016. dao otkaz da bi se mogao posvetiti obitelji, da se nakon određenog vremena odlučio ponovno zaposliti, ali da Ina d.d. nije primala nove vatrogasce već je taj dio posla bio raspoređen na DVD Stružac kao kooperante Ina d.d., da ih je u DVD bilo 39 radnika, da se nije dalje raspitivao s kim su njegovi kolege zaključili poslije natječaja ugovore o radu, da je pitao SF šefa vatrogasne službe i ljudske resurse Rijeka s upitom kakav je njegov status i zašto nije primljen, a SF da ga je uputio na ljudske resurse Rijeka, da ne zna s kim s osobno razgovarao u ljudskim resursima Rijeka, a oni da su ga uputili na ljudske resurse [adresa] i ĐF koja mu je odgovorila da su ga odbili ljudski resursi Rijeka jer da nije zadovoljio rezultate natječaja, da su tijekom natječaja sva četiri njegova nadređena zapovjednika djelatnici Ine, dostavili svoja očitovanja te su ga ocijenili iznadprosječnim, da ne zna kome su oni dostavili ta očitovanja u konačnici, da nije neposredno izvršio uvid i ni vidio sadržaj rang liste, ali da je doznao posredno da je rang lista bila bodovana te da je po tom bodovanju bio pri vrhu te da je lista kao takva otišla za Zagreb. Tužitelj ne želi otkriti ime osobe koja ga je obavijestila o toj listi i tim činjenicama, da nije dobio odgovor po kojem kriteriju je bio odbijen. Tužitelj smatra da je vezano uz taj natječaj kod nadležnih za izbor činjenica što je bio predsjednik kluba navijača Armada Rijeka dovela do slike o njemu kao nekom nogometnom huliganu, a ne o osobi koja vodi Udrugu građana sa preko 1000 članova i koji se bavi pravnim poslovima, odnosno poslovima vođenja Udruge, da svi njegovi kolege u DVD Stružec koji su bili zaposleni temeljem natječaja da su prije toga radili na istom mjestu rada Urinj - Kostrena te su i nakon zaposlenja nastavili raditi na istom mjestu rada i opisu poslova potpuno iste poslove kakve su radili i u DVD Stružec dok su bili kooperanti Ine.

11. Glede pasivne legitimacije nužno je krenuti od toga da Ina grupa (pojam naveden u tekstu spornog natječaja – str. 7 spisa) predstavlja zajednički naziv za više trgovačkih društava okupljenih oko Ina d.d. (kao njihovog jedinog osnivača, jedinog vlasnika) koji na tržištu nastupaju pod jednim imenom - Ina grupa, ali bez (skupnog) pravnog subjektiviteta u tom smislu. Sud stoga prihvaća tužiteljevu argumentaciju koju je iznosio u postupku (između ostalog i na ročištu 23. lipnja 2020.) da INA grupa u statusnom smislu ne postoji već da je riječ o marketinškom prezentiranju tužene kao jedinog vlasnika svih trgovačkih društava koje se navode kao INA grupa. Osim toga, sporni natječaj za pozicije Vatrogasac vozač (m/ž), bio je objavljen u svibnju 2019. s rokom prijave do 21. svibnja 2019., dok je Ina vatrogasni servisi d.o.o. osnovala tužena (prema podatku u sudskom registru za tu pravnu osobu) te je to navedeno trgovačko društvo upisano je u javni upisnik, tek idućeg mjeseca, dana 12. lipnja 2019. Društvo koje (još) ne postoji, logično ne može poduzimati nikakve radnje u pravnom prometu, pa tako ni objavljivati natječaje za popunu radnih mjesta, a niti u tu svrhu angažirati druge pravne subjekte da u njegovo ime i za njegov račun provode bilo koju fazu takvog natječaja ili oglasa. Pored toga, svjedokinja ĐF je iskazala da u situaciji osnivanja pravne osobe Ina vatrogasni servisi d.o.o. dana 12. lipnja 2019., da je tada objektivno konkretan natječaj mogla objaviti jedino Ina d.d. Iz navedenih razloga sud ne prihvaća tvrdnje tužene (prigovor promašene pasivne legitimacije) da je radnike zapošljavalo društvo Ina vatrogasni servisi d.o.o., odnosno da je društvo Creativa test d.o.o. natječaj provodilo za Ina Grupu (u pravnom prometu nepostojeći pravni subjekt), a ne za tuženu koja je mjesec nakon toga osnovala pravnu osobu Ina vatrogasni servisi d.o.o., kao njen jedini osnivač te 100%-ni vlasnik, i u kojoj firmi su se zaposlili kandidati koji su primljeni na predmetnom natječaju.

12. Tijekom postupka tužitelj je pledirao (u podnesku od 15. svibnja 2020. – str. 24 spisa) da je kao dragovoljac Domovinskog rata trebao imati prednost u odnosu na druge kandidate, odnosno (u tužbi navodi) da tužena prilikom donošenja odluke o izboru kandidata za predmetno radno mjesto uopće nije cijenila činjenicu da je on dragovoljac Domovinskog rata, niti da je u odnosu na takav njegov status u postupku odlučivanja po predmetnom natječaju poštovala pozitivne propise Republike Hrvatske. Zato je za tužitelja «očito» da su mu takvim postupanjem tužene povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo. S tim vezi nužno je ukazati da je odredbom čl. 102. st.1. točke e) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji

1 0

("Narodne Novine" broj 121/17; dalje ZHBDR) jasno regulirano, između ostalih, da su i pravne osobe u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, prilikom zapošljavanja temeljem javnog natječaja, oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način obveze prilikom tog zapošljavanja dati prednost pod jednakim uvjetima nezaposlenom dragovoljcu iz Domovinskog rata.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme trajanja predmetnog natječaja bio zaposlen u DVD Stružac, s mjestom rada u Kostreni - Urinj. On je prema svojoj stranačkoj tvrdnji dao otkaz u DVD Stružec tek nakon okončanja natječaja kada je spoznao da nije dobio posao. Dakle, citirana odredba čl. 102. st.1. točke e) ZHBDR-a dolazi u primjenu samo kada se radi u zapošljavanju nezaposlenog dragovoljca iz Domovinskog rata, međutim konkretno se nije radilo o takvoj situaciji jer je tužitelj, kao hrvatski dragovoljac iz Domovinskog rata, bio u relevantnom periodu zaposlen na radnom mjestu vatrogasca u vatrogasnoj postrojbi DVD Stružec.

14. Nuzgredno, stav je prvostupanjskog suda da zakonski pojam «pravne osobe u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske», i preciznije od toga, sintagma «u pretežitom vlasništvu» ne podrazumijeva u svakom slučaju većinsko vlasništvo (50 % i više) Republike Hrvatske (jer bi tada zakonodavac koristio upravo taj pojam u ZHBDR-u), nego ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja te se može odnositi i na pravnu osobu koja je u suvlasništvu Republike Hrvatske i ispod 50 %, uzimajući pritom u obzir, odnosno cijeneći suvlasnički omjer koji postoji u korist RH kod takve prave osobe u korelaciji sa sveukupnim brojem svih ostalih suvlasnika i njihovim pojedinačnim suvlasničkim udjelima.

15. Tužitelj je pred sudom isticao da je na predmetnom natječaju primljeno 38 njegovih kolega iz DVD Stružec koji su prije toga radili u istom mjestu rada Urinj – Kostrena, te da su i nakon zaposlenja svi nastavili raditi na istom mjestu rada potpuno iste poslove koje su radili u DVD Stružec dok su bili kooperanti Ine, dok on jedini da nije primljen, te da je na tom spornom natječaju na koji se javio bilo predviđeno 38 radnih mjesta vatrogasac vozač. Prema sadržaju teksta natječaja (str. 8 spisa), isti je bio objavljen za ukupno 24 izvršitelja/ice (Vatrogasac vozač m/ž), mjesto rada Kostrena (kao jedino od svih tamo navedenih mjesta rada koje se nalazi u Primorsko goranskoj županiji). Prema tome, postoji kolizija između tvrdnji tužitelja o broju njegovih kolega (38 osoba) koji svi su zaposleni upravo temeljem tog spornog natječaja, s objavljenim podacima iz natječaja o broju potrebnih izvršitelja (24) u Kostreni.

16. Nadalje, tužitelj je tvrdio da je diskriminiran u odnosu na kandidate koji su zaposleni jer mu tužena nije prezentirala i odbija prezentirati razloge zbog kojih ga nije zaposlila. U ovom sporu ne dolazi u primjenu Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) budući se odredbe istog primjenjuju samo u slučajevima kada je diskriminacija (u)činjenja temeljem osnova nabrojenih u članku 1. stavku 1. ZSD-a, a u smislu te odredbe tužitelj u ovom postupku nije istaknuo konkretni temelj, odnosno temelje diskriminacije, niti se pozivao na koju drugu diskriminacijsku

1 1

osnovu iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00,28/01,41/01,55/01,76/10,85/10 i 5/14; u nastavku teksta: Ustav RH). Zaštita od diskriminacije pretpostavlja postojanje zakonske osnove na koju se u sudskom postupku, svaki tužitelj, nužno mora jasno i određeno pozvati.

17. Pored toga, tužitelj tvrdi da je počinjena diskriminacija dovela do povrede njegovih prava na dostojanstvo, čas i ugled. Do povrede prava osobnosti u sferi dostojanstva, časti i ugled, jasno može doći i drugim protupravnim radnjama (propustima) štetnika, koje se nužno ne moraju supsumirati pod pojam diskriminacije. Međutim, u tim i takvim drugim okolnostima teret dokaza je u parnici (u smislu čl. 221.a ZPP-a) na onome tko se na to poziva, odnosno tko tako nešto tvrdi. U predmetnom dokaznom postupku jasno je da tuženik nije dostavio cjelokupnu natječajnu dokumentaciju za sve kandidate, za koje isprave tvrdi da s njima više ne raspolaže. S druge strane, tužitelj smatra da tuženik namjerno odbija dostaviti tu dokumentaciju. Irelevantno od toga koja je od stranka s tim svojim navodima u pravu, u procesno-pravnoj situaciji kada određene dokaze tužena strana nije dostavila (a to joj je sud naložio), tužitelj je tada ovlašten i pa tijekom glavne rasprave predložiti u smislu članka 299. stavka 2. ZPP-a nove (daljnje) dokazne prijedloge, jer se u okolnostima kada je tuženik trebao dostaviti relevantne isprave, a tako nije postupio, radi o situaciji kada tužitelj nove dokaze bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U okolnostima (nastalim tek na glavnoj raspravi) nedostavljanja od strane tuženika po tužitelju zatraženih isprava po nalogu suda, on (tužitelj) je mogao predložiti nove dokaze, npr. saslušanje onih svjedoka čija je imena spominjao u svom iskazu, a koje osobe su po navodima samog tužitelja imale bitne i aktivne uloge u natječajno selekcijskom postupku jer bili su članovi komisije i koji su obavljali razgovore sa svim kandidatima, analizirali dostavljene natječajnu dokumentaciju svih kandidata, imali ulogu u izradi i bodovanju ukupne rang liste svih kandidata (u odnosu na koju listu tužitelj tvrdi da ima saznanja da je on bio pri vrhu), pa da se na takav način utvrde relevantne činjenice (tj. da ih stranka na čijoj je strani teret dokaza, dokaže u spoznajnom smislu do razine izvjesnosti), a koje činjenice se tiču tvrdnji o dovođenju tužitelja u nejednaki položaj, odnosno favoriziranja baš svih drugih kandidata - zaposlenika DVD Stružec, na štetu jedino tužitelja, kao i tužiteljeve teze da je članstvo u udruzi Klub navijača Armada (predsjednik udruge) okolnost zbog čega ga tužena nije zaposlila. Međutim, tako tužitelj nije postupio. U korist tužiteljeve procesne pozicije (tereta dokaza) svakako nije išla ni činjenica što nije predložio saslušanje, kako navodi u iskazu, četiri svoja nadređena zapovjednika koji su ga u proceduri natječaja ocijenili iznadprosječnim. Logično bi bilo, ako su te četiri osobe bile tužitelju nadređene, da su oni bili nadređeni i ostalim kandidatima – zaposlenicima DVD Stružec, te da nisu ocjenjivali isključivo i samo tužitelja.

18. Člankom 19. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled,

1 2

čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Pravična novčana naknada ima ponajprije kompenzacijsku funkciju koja se bazira na oštećeniku i potrebi da se barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja štetnih posljedica. Pravična novčana naknada ima i preventivnu funkciju, što znači da se treba voditi računa o potrebi ostvarivanja općih, društveno poželjnih interesa i ciljeva jer naknada i njezina visina mogu utjecati na ponašanje potencijalnih štetnika, odnosno mogu stimulirati povećani stupanj pažnje, te moguće odvraćanje od radnji kojima se povrjeđuje pravo osobnosti.

20. Ustav RH u Glavi III. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, priznaje i jamči temeljna ljudska prava u pogledu određenih dobara. Tako se odredbom članka 35. Ustava svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

21. Oštećenik koji zahtjeva novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti dužan je dokazati ne samo povredu nego i njome izazvane duševne boli koje s obzirom na jačinu i trajanje opravdavaju dosudu novčane naknade kao način uspostave oštećenikove narušene psihičke ravnoteže. Za dosudu novčane naknade ključno je osobno doživljavanje i shvaćanje oštećenika. Dakle, mora se raditi o povredi koja je takve težine da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, a sve uzimajući u obzir da novčana naknada nije naknada u punom smislu te riječi već samo predstavlja mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice.

22. Iz analize dokazne građe proizlazi da se tužitelj obraćao tuženoj sa zahtjevom da dobije odgovor, kao kandidat, iz kojih razloga na natječaju nije primljen na posao, ali da konkretan odgovor nije dobio. Takvo nepostupanje po stavu suda svakako ne predstavlja niti dobar poslovni običaj, ni standardnu (standardiziranu) praksu u pravnom prometu, ali isto u odnosu na tuženu nije pravnom normom propisano kao zabranjeno postupanje. Životno je prihvatljivo da se tužitelj, u okolnostima višestrukih neuspješnih pokušaja dobivanja konkretnih odgovora vezano uz nezapošljavanje na natječaju, od tužene svog prijašnjeg dugogodišnjeg poslodavca, osjećao povrijeđeno, ogorčeno, te da ga je takvo postupanje bivšeg poslodavca očito potreslo i uznemirilo vezano uz njegovo dostojanstvo, čast i ugled. Međutim, tužitelj nije podnio dokaze, dakle nije dokazao da su mu duševne boli u navedenim segmentima takve jačine i intenziteta da bi opravdavale dosuđenje novčane naknade. Naime, svaka povreda dostojanstva, časti i ugleda ne mora izazvati takve posljedice koji bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade

1 3

budući se ista iznimno priznaje i to onda kad je (u dokaznom postupku dokazana kao) osobito teška, pa s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ne nalazi temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

23. Slijedom navedenog odlučeno je sadržajem točke I / I. dispozitiva.

24. Odluku o trošku (točka II/ izreke) temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tužene te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tuženoj su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima prema troškovniku od 21.2.2025. (str. 92 spisa) i to za; sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima 23.6.2020., 29.10.2020., 29.4.2024., 12.9.2024., 22.11.2024. i 21.2.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka od ukupno sedam (7) radnji po 200,00 eura, dakle 1.400,00 eura i pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 1.750,00 eura.

25. U preostalom dijelu zahtijevani trošak nije priznat, pa tako ni trošak podnesaka od 2.6.2020., 6.7.2020., 30.10.2020., 27.11.2020., 3.8.2022., 11.8.2023., 27.12.2024. i 13.2.2025. obzirom njihov sastav nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a), budući se u dijelu podnesaka ponavljaju isticanja iz odgovora na tužbu, odnosno navode u tim podnescima (osobito 27.12.2024. i 13.2.2025., i drugi) je tužena mogla ukratko iznijeti na zapisnik na ročištima, a trošak pristupa na ta ročišta joj je priznat u punom iznosu.

26. Na odmjereni parnični trošak dosuđena je zatezna kamata (zatražena u odgovoru na tužbu) tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

27. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

28. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a pa je zato odlučeno kao u točki I / II. izreke.

U Rijeci 7. travnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

1 4

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- za obje stranke – isticanjem ove presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova u trajanju od osam dana, računajući od 7. travnja 2025.