REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-123/2025-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43956974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, kojega zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu Povrv-176/2023-8 od 13. prosinca 2024.g., dana 07. travnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu Povrv-176/2023-8 od 13. prosinca 2024.g.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je u ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča, poslovni broj: Ovrv- 4851/2023, UPP/OS-Ovrv-401/2023 od 21. rujna 2023. i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan; te je tužitelj obvezan na naknadu troškova postupka tuženiku u iznosu od 140,34 EUR (sto četrdeset eura i trideset i četiri centa), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

2. Naprijed navedenu odluku u cijelosti (u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka) žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), pri čemu se izričito poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te predlaže da sud preinači prvostupanjsku presudu na način da održi na snazi predmetno rješenje o ovrsi (platni nalog) i obveže tuženika na naknadu mu troška prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.

6. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak u skladu s člankom 8. ZPP, te uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP, dajući jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza, donio presudu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje duga za pruženu uslugu isporuke električne energije u razdoblju od prosinca 2022.g. do svibnja 2023.g. u ukupnom iznosu od 121,15 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos računa od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate; a sve po ugovornom računu broj 2201013776, koji račun se u evidenciji tužitelja vodi na imenu i prezimenu tuženika sa adresom u [adresa].

9. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pravovremeno podnio prigovor u kojem je osporio točnost podataka navedenih u prijedlogu za ovrhu, te istaknuo da je na navedenoj adresi na koju se odnosi mjerno mjesto sa tim dugom i na kojoj ga tužitelj vodi u svojim evidencijama kratko stanovao, da se odselio prije više od 30 godina, te da se obračunsko mjesto na toj adresi ne odnosi na njega. Već više od 30 godina da stanuje na adresi [adresa], na kojoj da ima uredno sklopljen ugovor sa tužiteljem po kojem uredno da podmiruje svoje obveze.

10. Među strankama nije sporno da tužitelj u svojim poslovnim knjigama, imenom i prezimenom vodi tuženika kao obveznika plaćanja usluge isporuke električne energije.

11. Čl. 219. st. 1. ZPP-a je određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. U situaciji, kakva je i konkretna, kada tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem u utuženom razdoblju, tužitelj je dužan dokazati pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP, u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP, teret dokaza da je tužitelj pružio tuženiku utuženu uslugu, kada, na kojoj adresi i temeljem koje pravne osnove (kojeg ugovora), je na tužitelju, kao i teret dokaza visine duga tuženika.

12.1. Naime, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona - Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022, dalje: OZ/12), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika koji suštinski znače da ne postoji pravni temelj po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga u odnosu na osobu tuženika (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).

12.2. Dakle, kako tuženik suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos između njega i tužitelja na koji se sam tužitelj poziva, u takvoj situaciji je upravo na tužitelju teret dokaza da je sa tuženikom sklopio ugovor, odnosno da je sa istim u obvezno pravnom odnosu, a osnovom kojeg utužuje predmetne tražbine (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka, npr. (Rev-343/2022-2, Rev-190/23, Rev- 932/2021, Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023…).

12.3. Slijedom toga, tužitelj je bio dužan u postupku dokazati i da je tuženik obveznik plaćanja električne energije na obračunskom mjestu navedenom u prijedlogu za ovrhu, a ne tuženik da nije korisnik usluge tužitelja na navedenoj adresi jer bi na taj način tuženik bio dužan dokazivati tvrdnju koja predstavlja tzv. negativnu činjenicu.

13. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio, između ostalog, da tužitelj u svojim evidencijama kao kupca za ugovorni račun br. 2201013776 imenom i prezimenom vodi tuženika sa adresom u [adresa], dok da je tužitelj račune za taj isti ugovorni račun ispuštao na ime treće osobe, KJ, [adresa]. U tom smislu su neosnovani i nelogični žalbeni navodi da je tuženik u propisanom postupku mogao u roku od 15 dana od primitka računa istima prigovarati, jer očito mu isti nisu ni dostavljeni budući glase na drugu fizičku osobu i na adresu na kojoj tuženik ne stanuje (od 2013.g. godine tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]).

14. Prilikom donoše nja pobijane presude nije bila odlučna činjenica je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni adrese na odgovarajući način, a što je prema Općim uvjetima pretpostavka za promjenu korisnika u poslovnim knjigama tužitelja, već okolnost što se potraživanje tužitelja odnosi na ugovorni račun br. 2201013776, a tužitelj nije dokazao temeljem čega uopće vodi tuženika u svojim poslovnim knjigama kao obveznika po tom ugovornom računu, odnosno da je sa tuženikom u ugovornom odnosu za koji tvrdi da je nastao u vrijeme važenja Općih uvjeta o isporuci električne energije (Narodne Novine 8/91, 61/92, 70/92, 78/93, dalje: Opći uvjeti), prema kojima da nije bila propisana obveza sklapanja ugovora o opskrbi, već ugovor o pristupanju za koji da se smatralo da je zaključen kada isporučitelj energije temeljem zahtjeva kupca priključi objekt na elektroenergetsku mrežu.

14.1. No, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužitelj nije dostavio ni zahtjev kupca, a uz to je cijenio i činjenicu da su računi za ugovorni račun br. 2201013776 koje je ispuštao tužitelj, glasili na drugu fizičku osobu različitu od tuženika, a za koji ugovorni račun tužitelj u ovom postupku tereti tuženika.

15. Kraj takvih utvrđenja, te posebice činjenice da tužitelj nije u spis dostavio zahtjev po kojem bi tuženik kao kupac zatražio priključenje na energetsku mrežu, da računi za predmetni ugovorni račun glase na drugu fizičku osobu, jasno proizlazi da tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom u ugovornom odnosu, pa se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi da je po predmetnom ugovornom računu neplaćenu uslugu isporučio tužitelju, kao i žalbeni navodi da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik nekretnine na koju se odnosi predmetni ugovorni račun u obvezi plaćanja računa za isporučenu energiju.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je zaključio da je teret dokaza da je tuženik dužan platiti utuženu tražbinu tužitelja na tužitelju, a što tužitelj nije dokazao, i na takvom zaključku utemeljio pobijanu presudu, uz pravilnu primjenu članka 451. ZPP.

17. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.

18. Shodno navedenom, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

19. Pravilna je i zakonita i odluka prvostupanjskog suda o parničnim troškovima (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 151. i 155. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

20. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. st. 1. ZPP).

U Šibeniku, 07. travnja 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić