Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: Pp-797/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Marini Ivančević, uz sudjelovanje Aleksandre Žarković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe BLEONA j.d.o.o. za trgovinu i proizvodnju pekarskih proizvoda i okrivljene odgovorne osobe KC, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22), ispitujući optužni prijedlog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača Klasa: 336-02/23-02/216 Urbroj: 443-02-03-02-23-4 od 9. svibnja 2023., izvanraspravno 7. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.
U povodu prigovora okrivljenika pobijani prekršajni nalog stavlja se izvan snage, te se uzima kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.
II.
Na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)
okrivljena pravna osoba "BLEONA " d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 71869180924,
okrivljena odgovorna osoba KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prokurist,
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da su u razdoblju od dana 1. siječnja 2023. do i na dan 4. siječnja 2023. prilikom prodaje proizvoda u poslovnim prostorijama trgovačkog društva u [adresa], neopravdano povećali maloprodajne cijene i to nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i to kako slijedi:
za proizvode zatečene u prodaji na dan 31. prosinca 2022, te nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do dana utvrđivanja činjenica u inspekcijskom nadzoru 4. siječnja 2023.
31. prosinca utvrđena mpc cijena
- artikal: kruh mali bijeli 0,30 MPC 6,00 Kn / 0,90 €
- artikal: slatki kiflić 0,10 MPC 3,00 Kn / 0,40 €
- artikal: sendvič šunka sir 0,10 MPC 12,00 Kn / 1,59 €
- artikal: hrenovka u tijestu 0,12 MPC 10,00 Kn / 1,33 €
- artikal: bublica okrugla 0,10 MPC 4,00 Kn / 0,53 €
- artikal: burek sir 0,25 MPC 16,00 Kn / 2,12 €
- artikal: kruh bijeli 0,65 MPC 10,00 Kn / 1,33 €
istaknute MPC cijene izložene prodaji u prostoru od 1. siječnja - 4. siječnja 2023.
- artikal: kruh mali bijeli 0,30 MPC 0,90 € / 6,78 Kn
- artikal: slatki kiflić 0,10 MPC 0,60 € / 4,52 Kn
- artikal: sendvič šunka sir 0,10 MPC 1,70 € / 12,81 Kn
- artikal: hrenovka u tijestu 0,12 MPC 1,40 € / 10,55 Kn
- artikal: bublica okrugla 0,10 MPC 0,60 € / 4,52 Kn
- artikal: burek sir 0,25 MPC 2,40 € / 18,08 Kn
- artikal: kruh bijeli 0,65 MPC 1,40 € / 10,55 Kn
razlika između cijena na dan 1. siječnja 2023. i 31. prosinca 2022. izražena u %
- artikal: kruh mali bijeli 0,30 MPC 0,90 € / 6,78 Kn / 6,00 Kn / 13 %
- artikal: slatki kiflić 0,10 MPC 0,60 € / 4,52 Kn / 3,00 Kn / 50,66 %
- artikal: sendvič šunka sir 0,10 MPC 1,70 € / 12,81 Kn / 12,00 Kn / 6,75 %
- artikal: hrenovka u tijestu 0,12 MPC 1,40 € / 10,55 Kn / 10,00 Kn / 5,50 %
- artikal: bublica okrugla 0,10 MPC 0,60 € / 4,52 Kn / 4,00 Kn / 13 %
- artikal: burek sir 0,25 MPC 2,40 € / 18,08 Kn / 16,00 Kn / 13 %
- artikal: kruh bijeli 0,65 MPC 1,40 € / 10,55 Kn / 10,00 Kn / 5,50 %
dakle, da su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, zabranjenom odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača,
čime da bi počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. u vezi sa stavkom 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22).
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prekršajnim nalogom okrivljenici su proglašeni krivima za prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude, za koji su im izrečene novčane kazne i to pravnoj osobi u iznosu od 1.327,23 / 10.000,00 kuna, okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 1.327,23 eur / 10.000,00 kuna. Protiv tog prekršajnog naloga okrivljenici su pravodobno podnijeli prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je predmet dostavljen ovom sudu na daljnji postupak u skladu s člankom 243. stavak 1. Prekršajnog zakona.
2. U nedostatku posebne procesne odredbe za slučaj kad sud u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga donosi presudu zbog nekog od razloga iz članka 196. točka 1. do 4. Prekršajnog zakona u smislu članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona sud je najprije stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog i uzeo ga kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja odgovarajućom primjenom članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona.
3. Potom je ispitao optužni prijedlog u smislu članka 161. Prekršajnog zakona pa je našao da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije propisano kao prekršaj.
4. Prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača čini trgovac – pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. toga Zakona. Iz tako koncipiranog pravnog opisa prekršaja proizlazi da u činjeničnom opisu konkretnog prekršaja mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Primjenjuje li okrivljenik poslovnu praksu koju mu ovlašteni tužitelj stavlja na teret, činjenično je pitanje. Naprotiv, je li opisana poslovna praksa nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, pravno je pitanje. Nadalje, odgovor na pitanje je li opisana poslovna praksa nepoštena nije apstraktne prirode. Sud na to pitanje odgovara u granicama onoga što je opisao ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu prekršaja, pri čemu ne smije dodavati niti mijenjati elemente nepoštenosti koje je naznačio ovlašteni tužitelj. Drugim riječima, odgovor na to pitanje svodi se zapravo na to je li sporna poslovna praksa, prema onomu što je u optužnom prijedlogu opisao ovlašteni tužitelj, tj. prema elementima nepoštenosti koje je sâm naznačio, nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Ovo zato što bi u protivnom, odgovarajući apstraktno na pitanje je li neka poslovna praksa nepoštena, izvan konteksta opisanog u optužnom prijedlogu, sud na sebe preuzeo ulogu progona, koja pripada ovlaštenom tužitelju u smislu članka 83. Prekršajnoga zakona, pa bi time, protivno članku 179. stavku 3. Prekršajnoga zakona, riskirao da prekorači optužbu koja se okrivljeniku stavlja na teret.
5. U konkretnom slučaju, ovlašteni je tužitelj u optužnom prijedlogu opisao poslovnu praksu koju okrivljenicima stavlja na teret. Ona se odnosi na povećanje cijena nakon 1. siječnja 2023., tako da su sve cijene po preračunavanju u eure po fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,5345 kuna zaokružili naviše, i to, kako proizlazi iz činjeničnog opisa, dosljedno poštujući pravilo da su dio cijene iza decimalnog zareza zaokruživali na pola ili na cijeli euro, ovisno o tome je li nakon preračunavanja dio cijene iza decimalnog zareza bio veći ili manji od 0,50.
6. Nadalje, ovlašteni je tužitelj takvu poslovnu praksu označio nepoštenom zbog toga što da su okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi „neopravdano povećali maloprodajne cijene svojih usluga, (…) pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. (…) te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača“.
7. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača, poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
7.1. Prema članku 39. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o, između ostaloga, tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod (točka 3.).
8. Prema članku 7. stavku 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22, 88/22), preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona, a stavkom 2. propisano je da zbog tog preračunavanja potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden.
8.1. Odredbom članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga.
8.2. Kako postupanje protivno ovim odredbama zakonodavac nije sankcionirao kao prekršaj, postavilo se pitanje predstavlja li njihovo kršenje nepoštenu poslovnu praksu u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača.
9. Sud ovom odlukom ne prejudicira apstraktan odgovor na to pitanje, ali u okolnostima konkretnog predmeta, u kojima je vezan elementima nepoštenosti koje je naznačio ovlašteni tužitelj, smatra da povećanje cijena uslijed promjene valute, sâmo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Drugačije rečeno, prema shvaćanju suda, ne može se tvrditi da potrošač odluku o kupnji vjerojatno ne bi donio da nije bilo sporne poslovne prakse, tj. da ga je upravo povećanje cijena navelo da donese odluku o kupnji, što bi bilo jedno od razlikovnih obilježja agresivne poslovne prakse, u odnosu na onu dopuštenu, sve u smislu definicije iz članka 38. Zakona o zaštiti potrošača.
10. Nadalje, prema shvaćanju ovoga suda, uvođenje eura nije ona „nesretna ili druga okolnost“ kakvu u vidu ima odredba članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.
11. Neopravdano povećanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ali to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Stoga bi ovlašteni tužitelj, da bi uspješno konstruirao optužbu, u kršenju spomenutih načela morao naći i opisati elemente nepoštene poslovne prakse u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, u čemu pozivanjem na agresivnu poslovnu praksu, onako kako je to učinjeno optužnim prijedlogom, nije uspio.
12. Slijedom iznesenog, trebalo je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem optužnoga prijedloga dovršiti u fazi njegova ispitivanja – donošenjem presude kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, jer djelo koje im se stavlja na teret nije prekršaj.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.
Split, 7. travnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Aleksandra Žarković, v.r.
Marina Ivančević, v.r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti: okrivljenicima, ovlaštenom tužitelju, u spis
