REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-416/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Duje Nazlić, odvjetnik u Zagreba, protiv tužene RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik u Jastrebarskom, radi ukidanja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9722/2021-52 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća od 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9722/2021-52 od 4. travnja 2024.

II. Uvažava se žalba tuženice te se preinačava točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9722/2021-52 od 4. travnja 2024., tako da se nalaže tuženici platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.934,30 eura, sa zateznim kamatama počev od 4. travnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Ukida se pravo služnosti nužnog prolaza u korist ZK čest.br. 211/21 upisane u ZK ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara Katastarskoj čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret ZK čest.br. 210/5 upisane u ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara dijelu Katastarskih čestica br. [katastarska čestica] i br. 4562/2 k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u ukupnoj površini 70,01 čm, širine 3 metra pravcem koji se proteže paralelno sa sjeveroistočnom postojećom u naravi međom između Katastarskih čestica br. [katastarska čestica] i br. 4562/2 s jedne strane i Katastarske čest. br. [katastarska čestica] i br. 4562/2 s jedne strane i Katastarske čest. br. [katastarska čestica] s druge strane do Katastarske povlasne čestice br. 4552, k. o. [katastarska općina] preko dijelova Katastarskih čestica br. [katastarska čestica] i br. 4562/2 k. o. [katastarska općina] a sukladno skici izmjere i situacijskog nacrta vještaka ing. Damira Popovića od 19.04.2012.

II. Nalaže se tuženici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi parnični trošak u iznosu od 2.684,30 eura (dvijetisućešestoosamdesetčetiri eura i trideset centi), sa zateznim kamatama počev od 4. travnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom točku I. i II. izreke navedene presude pobija tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku, i to u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11., potom je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kao i donio pogrešnu odluku o troškovima postupka pa stoga smatra da bi drugostupanjski sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbu odnosno tužbeni zahtjev u cijelosti i odrediti naknadu parničnog troška i troškova sastava žalbe. Ukazuje na nerazumljivost, nelogičnost i kontradiktornost zaključaka u obrazloženju pobijane presude, a koje se odnose na utvrđivanje da li za tuženu postoji prikladniji ili jednako prikladan direktni put od javnog puta do njene povlasne nekretnine. Naime, prvostupanjski sud prvo navodi da je u postupku provedeno vještačenje po geodetu Mladenu Beberu koji je u svom nalazu i mišljenju kao i u svom dopunskom saslušanju utvrdio da je u tehničkom smislu prikladnija već osnovana služnost puta po kojem je u ovom trenutku moguć pristup sa javne površine na nekretninu tužene prolazom i provozom, pri čemu je sama širina, dužina površine zadovoljavajuća, šira je od 3 metra, ni na kojem mjestu nije ograđena ogradom, slobodna je. Također, vještak navodi da je s druge strane predložena površina po tužitelju u tehničkom smislu lošija od prvotne na način da je na terenu pod izuzetno velikim uzdužnim padom prema jugu, uska je, oko cca 1,2 metra, i nije na čestici zkč. [katastarska čestica] navedena kultura puta koja bi povezivala nekretninu tužene na kbr. 45 sa tom javnom površinom. Navodi uz to da je površina pod betonskim kockama prosječne širine 60 cm, što je znatno uže od širine puta po osnovanoj služnosti. Nadalje, navodi i da uzdužni nagib u smjeru sjever-jug onemogućava normalno kretanje. Potom je i na ročištu dana 22. ožujka 2021. godine potvrdio kako smatra da pored uspostavljenog nužnog prolaza ne postoji drugi adekvatan put do nekretnine tužene. Prvostupanjski sud je takav nalaz i mišljenje prihvatio ocijenivši isti jasnim, uvjerljivim i stručnim. Unatoč tako ocijenjenom nalazu i mišljenju vještaka, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku samostalno ponovno proveo očevid na licu mjesta te samostalno zaključuje da je za postojeći nužni prolaz utvrđeno da se radi o travnatoj površini i kosini koja je teža i neprikladna za kretanje, čak i pješke, a nemoguća za prolaz motornih vozila. Nadalje za prolaz koji predlaže tužitelj, samostalno zaključuje da je prolaz u naravi „stepenište“ koje se proteže preko čestice zkč. br. [katastarska čestica] i nastavlja se kao popločeni prolaz po čestici zkč. br. [katastarska čestica] te da se radi o prohodnom nasutom stepeništu pogodnom za prolazak pješke na kojeg se nastavlja popločeni i travnati prolaz također pogodan za prolazak pješke tužene. Slijedom toga zaključuje da s obzirom na utvrđeno novo činjenično stanje, ocjena je suda da je postojeći nužni prolaz u stanju neprikladnom za prolazak pješke tužene, a što je jasno vidljivo iz fotografija koje prileže na stranici 153-158. spisa, a pogotovo uzevši u obzir znatnu kosinu terena kojom bi trebala proći tužena do dolaska na svoju nekretninu, što čini prolaz preko čestica zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] daleko prikladnijim za tuženu. Dakle, prvostupanjski sud s jedne strane ocjenjuje postojeći nužni prolaz kao kosinu neprikladnu za prolazak pješke, iako isto u potpunosti nije točno te nije jasno kako je to prvostupanjski sud iz fotografija zaključio ako je vidljivo da se na dijelu gdje je uspostavljen nužni prolaz radi o donekle ravnom terenu dok je ostatak poslužne nekretnine kosina. Takvo činjenično stanje je i sam tužitelj u svom iskazu potvrdio. Naime isti je iskazivao da je upravo taj dio gdje je osnovana služnost nužnog prolaza po njegovoj procjeni ravan. Tužena je mišljenja kako jedan od uzroka takvog pogrešnog donošenja zaključaka može biti i u tome što sudac koji je donosio odluku u ponovljenom postupku nije isti sudac koji je proveo očevid na licu mjesta u ponovljenom postupku. Nadalje, ako je već prvostupanjski sud ocijenio da je postojeći nužni prolaz jako naporan i tegoban za tuženu, zbog čega je ocijenio da predloženi alternativni put po stepeništu nije, a radi se o strmim i uskim stepenicama koje su u svakom slučaju daleko neprikladniji put za kretanje. Prvostupanjski sud nadalje navodi kako imajući u vidu zakonsku odredbu ima se zaključiti da je svrha nužnog prolaza da omogući bolje gospodarsko iskorištavanje te nekretnine te da nije dovoljno da nužni prolaz bude samo koristan nego mora biti ekonomičan pa potom zaključuje da ako bi korist za jednog i šteta koju trpi drugi bila podjednaka onda s općeg gledišta nema razlog jednog vlasnika prisilno opterećivati samo da bi se okoristio drugi. Ukidanjem prava nužnog prolaza, vrijednost povlasne nekretnine se značajno smanjuje, a njeno gospodarsko iskorištavanje u smislu života u povlasnoj nekretnini značajno otežava, pa gotovo postaje i nemoguće. S druge strane, poslužna nekretnina preko koje je uspostavljen nužni prolaz predstavlja u naravi livadu te ju tužitelj ni na koji način ne iskorištava te slijedom toga uspostavljen nužni prolaz ne predstavlja nikakav teret na istoj. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za ukinuće nužnog prolaza. Nadalje, prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o troškovima postupka, jer je tarifnim brojem 52. točkom 4. propisano da se za postupke iz tarifnog broja 7. točke 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Slijedom navedenog predlaže se da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i odredi naknada parničnog troška i troškova sastava žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tuženice neosnovana u cijelosti te da se protivi svim navodima iz žalbe. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

5. Žalba tuženice nije osnovana, osim u odluci o parničnom trošku.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinio bitnu povredu na koju žaliteljica ukazuje, onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je na teret nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra osnovan nužni prolaz u korist čestice 211/21 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice kao povlasnog dobra i to u površini od 70,01 m², širine 3 m, pravcem kako je ucrtan u skici izmjere vještaka ing. Damira Popovića od 19. travnja 2012., pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj

R1-1800/08-53 od 21. prosica 2012.,

- da je u navedenom vanparničnom predmetu provedeno vještačenje po vještaku mjernične struke koji je utvrdio da je put k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je upisan kao javni put, neuređen, nepristupačan, zarastao raslinjem i neupotrebljiv,

- da je zbog navedenoga osnovan u korist nekretnine tuženice nužni prolaz širine 3 m preko nekretnine u vlasništvu ovdje tužitelja,

- da je provedenim vještačenjem po vještaku mjernične struke te uvidom u zemljišnoknjižne izvatke utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] put površine 303 m² upisan u posjedovni list Gornje Vrapče kao javno dobro Putevi Zagreb Gornje Vrapče bb,

- da su nekretnine koje se nalaze između povlasnog dobra u vlasništvu tuženice k. č. br. [katastarska čestica] i javnog puta k. č. br. [katastarska čestica], nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženice,

- da je iz nalaza vještaka utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica] povezana s [adresa], da ima veći nagib prema jugu te da se na njoj nalazi improvizirano pošljunčano stepenište širine cca 1,3 m,

- da je postojeći nužni prolaz travnata površina, kosina koja je teža i neprikladna za kretanje, čak i pješke, a nemoguća za prolaz motornih vozila (iako u ovom predmetu nije sporno da tužena nije koristila nužni prolaz za prolaz motornih vozila već samo za služnost puta), dok je za prolaz koji je u naravi „stepenište“ koje se proteže preko čestice zkč. br. [katastarska čestica] i nastavlja se kao popločeni prolaz po čestici zkč. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužene) i kao travnata zemljana površina preko čestice zkč. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužene), utvrđeno da se radi o prohodnom nasutom stepeništu pogodnom za prolazak pješke na kojeg se nastavlja popločeni i travnati prolaz, također pogodan za prolazak pješke tužene.

8. Slijedom utvrđenih činjenica ocjena je prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke iz članka 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP), jer je utvrđeno da postoji drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta, tužitelju, čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz.

9. Žaliteljica neosnovano ističe da prvostupanjski sud, iako je prihvatio nalaz vještaka Mladena Bebera, odluku donio suprotno njegovom nalazu, jer je očevidom na licu mjesta utvrđeno da tuženica ima prikladniji ili jednako prikladan pristup do svoje nekretnine. Tuženica ima prolaz sa svoje nekretnine (označene kao zč.br. 211/21 i kao k. č. br. [katastarska čestica]) do drugih svojih susjednih nekretnina (označene kao zč.br. 211/6 i kao k. č. br. [katastarska čestica] te zkč. br. [katastarska čestica]), između tih nekretnina nema jasnih granica niti su ograđene, te tuženica ima prolaz na česticu označenu kao zk.č.br. 212/2 (odnosno kao k. č. br. [katastarska čestica]), a koja vodi do [adresa] (javne ceste). Stoga postoji prikladniji direktni put tuženice s njene povlasne nekretnine (označene kao zč.br. 211/21 i kao kč. br. [katastarska čestica]) do javnog puta. Postojeći nužni prolaz je travnata kosa površina neprikladna za kretanje, dok je za prolaz koje je u naravi "stepenište" koje se proteže preko čestice zkč. br. [katastarska čestica] i nastavlja se kao popločeni prolaz po čestici zkč. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužene) i kao travnata zemljana površina preko čestice zkč. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu tuženice), utvrđeno da se radi o prohodnom nasutom stepeništu pogodnom za prolazak pješke na kojeg se nastavlja popločeni i travnati prolaz također pogodan za prolazak pješke.

10. Člankom 242. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladni javni prolaz. Služnost prolaza i nužni prolaz kao stvarna prava na tuđoj nekretnini trebaju se osnivati samo kad za to postoji razumna svrha, sa tendencijom njihova sužavanja i ukidanja, te vodeći računa da se one osnivaju samo kad je to zaista nužno i neophodno jer čine teret poslužnoj nekretnini, a takav teret može postojati samo ako je opravdan, a nikako se ne može osnivati iz razloga što je to za nekog komotnije ili prikladnije, a da se pritom ne uzme u obzir da se takvim teretom tuđa nekretnina opterećuje i umanjuje njena tržišna vrijednost i gospodarska funkcija.

11. Iz navedenog razloga, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tuženica ima do svojih nekretnina jednako prikladan ili čak prikladniji prolaz pješice nego je to onaj po nekretnini tužitelja na kojoj je osnovana služnost nužnog prolaza, to je žalba žaliteljice odbijena kao neosnovana te je potvrđena u točki I. izreke prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.). Osnovano žalitelj navodi da se po tarifnom broju 52. točke 4. Odvjetničke tarife za postupke iz tarifnog broja 7. točke 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba je u ovom predmetu podnesena 30. svibnja 2018., pa se primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 118/2014., 107/2015.) po kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima radi služnosti. Kako je u ovom predmetu ranija presuda ukinuta, provedena su dva prvostupanjska postupka, dakle tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada trošak od 400 bodova. Po tarifnom broju 50 vrijednost boda je iznosila 15,00 kuna, pa tužitelju pripada nagrada za zastupanje u iznosu od 800,00 eura s PDV-om 1.000,00 eura. Tom trošku treba dodati trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, trošak vještačenja od 581,70 eura i 49,50 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,10 eura, ukupno 1.934,30 eura.

13. Slijedom navedenog, žalba tuženice je uvažena protiv odluke o parničnom trošku te je preinačena točka II. izreke presude po članku 380. stavku 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić