REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-1307/2023-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici iz Zagreba, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-231/2021-33 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Republike Hrvatske izjavljena protiv točke I. izreke presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-231/2021-33 od 26. svibnja 2023. i u tom dijelu se ta presuda potvrđuje.
II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tužiteljice Republike Hrvatske protiv dijela kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke), u tom se dijelu presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-231/2021-33 od 26. svibnja 2023. preinačuje na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 746,25 eura, dok se u preostalom dijelu odluka o troškovima potvrđuje.
III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se utvrdi nevaljanim besteretni otpis čk. br. 83/7 [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/1 Šuma Maločev Jarek sa 1 j i 206 čhv, čk. br. 414/37 [adresa] u [adresa] čhv i čk. br. 414/40 [adresa] u [adresa] čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnina i to čk. br. 83/7 Šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/1 Šuma Maločev Jarek sa 1 j i 206 čhv, čk. br. 414/37 Livada [adresa] u [adresa] čhv i čk. br. 414/40 Šuma [adresa] u [adresa] čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i da se naloži ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženika ŠS na istim nekretninama, da se izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, te da joj se dosude troškovi postupka (točka I.). U točki II. naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.985,00 eura zajedno sa zateznom kamatom u roku od 15 dana.
2. Žalbom koja je pravovremena i dopuštena tu presudu u cijelosti pobija tužiteljica Republika Hrvatska, kako navodi zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. i 12. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud prvog stupnja da nigdje ne ocjenjuje navode tužiteljice da predmetna dioba zemljišne zajednice nije bila okončana pa zbog toga da nije ni došlo do stjecanja predmetne nekretnine u privatno vlasništvo. Tuženik tu relevantnu činjenicu nije dokazao. Navodi da su se postupci uređenja imovinskih odnosa koji su nastali samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini do dana 7. svibnja 1958. provodili su se temeljem Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini. Odredbom članka 22. st. 1. navedenog Zakona da je propisano da se rješenjem Komisije za uzurpacije odlučuje o priznavanju odnosno nepriznavanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu i o davanju u zamjenu odnosno na besplatno korištenje drugog zemljišta iz općenarodne imovine. Budući da tuženi nije dostavio dokaz da je u konkretnom slučaju doneseno konkretno rješenje nadležne Komisije za uzurpaciju o priznavanju odnosno nepriznavanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu, smatramo kako je sporno tko je u navedenom postupku dobio u vlasništvo nekretnine koje su predmet ovog postupka odnosno da li je uzurpantima uopće priznato pravo vlasništva na nekretninama. Ističe kako iz priložene dokumentacije nije vidljivo da je okončan postupak uređenja imovinskopravnih odnosa nastalih uzurpacijom zemljišta općenarodne imovine u [adresa] i to zemljišta “Malovčev jarek” i “Velika znaš”, budući da nakon donošenja drugostupanjskog rješenja Državnog sekretarijata za poslove financija kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, nije doneseno novo prvostupanjsko rješenje o uzurpiranom zemljištu niti su u istom postupku riješena sva pravna pitanja na koje je ukazalo drugostupanjsko tijelo. Tuženik ni dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina jer su one bile u režimu društvenog vlasništva od 8. listopada 1991. i rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću se može računati samo do tog dana. Stoga rok od 40 godina nije protekao do podnošenja predmetne tužbe. Smatra da pravno shvaćanje presude Trgo protiv Hrvatske nije primjenjivo na ovaj predmet. Pobija odluku o troškovima postupka jer da su tuženiku neosnovano priznati troškovi za sastav podneska od 12. listopada 2022., 30. studenog 2022., 28. veljače 2023. te 3. travnja 2023. Žalbeni je prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove za sastav žalbe u iznosu od 298,63 eura.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojoj je naveo kako je žalba u cijelosti neosnovana jer da sud prvog stupnja nije počinio ukazanu bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. st.2. toč.11. ZPP-a. Tijekom postupka dokazao je da je njegov pravni prednik temeljem postupka uzurpacije upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, da se te nekretnine nalaze u njegovom samostalnom neprekidnom posjedu dulje od 60 godina te da je pravilno utvrđeno kako su ispunjene sve pretpostavke za njegovo stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Neosnovano da tužiteljica pobija odluku o parničnom trošku, a da je došlo do očite omaške kod traženja naknade za trošak sastava podneska jer umjesto onog od 30. studenog 2022. (kojeg nema) trebalo je pisati 30. studenog 2021. (koji postoji u spisu). Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude. Potražuje trošak za sastav ovog odgovora na žalbu u iznosu od 199,00 eura.
5. Žalba tužiteljice Republike Hrvatske je djelomično osnovana i to samo protiv odluke o parničnom trošku (st. II. izreke) dok je u preostalom dijelu neosnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nevaljanim besteretni otpis čk. br. 83/7 Šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/1 Šuma Maločev Jarek sa 1 j i 206 čhv, čk. br. 414/37 Livada [adresa] u [adresa] čhv i čk. br. 414/40 [adresa] u [adresa] čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnina i to čk. br. 83/7 Šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/1 Šuma Maločev Jarek sa 1 j i 206 čhv, čk. br. 414/37 Livada [adresa] u [adresa] čhv i čk. br. 414/40 Šuma [adresa] u [adresa] čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i da se naloži ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženika ŠS, na istim nekretninama te izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.
7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice s obzirom na tvrdnje tuženika da se putem pravnih prednika osnovano nalazio u poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.
8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem u bitnome da se tuženik osobno putem svojih prednika nalazio u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina, da je njihov posjed cijelo to vrijeme bio pošten, zakonit i istinit te da je stoga on dosjelošću stekao pravo vlasništva na tim nekretninama. Ujedno se sud pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Republike Hrvatske, Jakeljić protiv Republike Hrvatske).
9. Tu svoju odluku sud prvog stupnja je temeljio na slijedećim utvrđenjima koja prihvaća i ovaj sud:
- da su predmetne čestice od 1921. godine bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čl. 388 st. 2. ZV i čl. 16. st. 1. Zakona o šumama
- da je u pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Z-2948/2021 (Z-4390/2019) od 12.04.2021. određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da je na nekretninama upisana zkčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma Malovčev Jarek s 1 jutro i 206 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada Velika Znaš u [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] čhv i kčbr. [katastarska čestica] šuma Velika Znaš u [adresa] čhv, određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske i određena uknjižba prava vlasništva za korist tuženika u cijelosti,
- da iz prijepisa posjedovnog lista za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na predmetnim česticama kao posjednik upisan tuženik,
- da iz potvrde Područnog ureda za katastar Velika Gorica o povijesti katastarskih čestica proizlazi da su i zkčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma Malovčev Jarek s 1 jutro i 206 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] čhv i kčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] čhv, nastale 1963. godine. Provedbom parcelacijskog elaborata 76/62 koji su od dijela kčbr. [katastarska čestica] i diobom uzurpacije nastale između drugih i predmetne čestice,
- da su te čestice upisane u posjedovni list 7 k. o. [katastarska općina] na koji dolazi upisan tuženik,
- da su 1961. do 1962. temeljem postupka uzurpacije predmetne čestice kčbr. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list 7 k. o. [katastarska općina] na ime prednika današnjeg posjednika te da je temeljem rješenja o nasljeđivanju na predmetnim česticama kao posjednik upisan tuženik,
- da iz arhive komisije za uzurpaciju kod Državnog arhiva Zagreb proizlazi da je Komisija za uzurpaciju nakon provedenog postupka i saslušanih svjedoka dana 29.10.1962. godine donijela odluku kako se priznaje pravo vlasništva TS i drugim žiteljima [adresa],
- da je 1962. godine u Katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] promijenjeno posjedovno stanje u korist prednika tuženika,
- da iz iskaza tuženika i svjedoka u zk postupku ali i iz postupka uzurpacije provedenom 1961. do 1962. godine u bitnome proizlazi da su tuženik i njegov prednik neprekidno samostalno posjedovali predmetne nekretnine od prije 1941. godine, da su ih uživali na način da su obrađivali zemlju, sjekli stabla i sl., da im nikada nitko nije osporavao posjed niti ih smetao u posjedu, te u blizini predmetnih čestica nema zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, već je sve okolno zemljište livada, pašnjak i privatna šuma (prema iskazu svjedoka šumara iz postupka uzurpacije).
10. U konkretnom predmetu treba poći od činjenice da se tuženik upisao vlasnikom nekretnine u zemljišnim knjigama po provedenom ispravnom postupku u kojem je usklađeno katastarsko i zemljišnoknjižno stanje, a obzirom na utvrđenje da je tuženik u dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina te da su one u postupku uzurpacije priznate njegovom pravnom predniku RS. Osim toga tuženik je dokazao da je ovlašteno tijelo u tom postupku koji se vodio prema Zakonu o uzurpaciji donio zaključak da se na tim nekretninama priznaje vlasništvo predniku tuženika ŽS, da je u okviru tog postupka provedena parcelacija nekretnine iz koje su nastale predmetne, da je nakon te parcelacije taj prijavni list proveden kroz katastar, a RS je upisan kao posjednik tih nekretnina, dok je u zemljišnim knjigama provedena samo parcelacija (čime je od strane Komisije koja je postupala u tom postupku uzurpacije postupljeno po čl. 25. Zakona o uzurpaciji) dok je propušteno izvršiti upis prava vlasništva, konkretno na RS.
11. Protivno navodima žalitelja ovaj sud ocjenjuje da činjenica što je Općinski (tada Kotarski) sud diobu predmetnih nekretnina uzurpacijom proveo parcelacijom nekretnina u zemljišnoj knjizi prema navedenom Prijavnom listu, a da pritom to nije učinio u odnosu na osobe dok je u katastru pored parcelacije proveden i upis fizičkih osoba kao posjednika, da je nadležna Komisija za uzurpaciju nakon provedenog postupka i saslušanja svjedoka 29. listopada 1962. donijela zaključak da se priznaje pravo vlasništva RS i drugim žiteljima [adresa] na predmetnim nekretninama te da je tuženik i njegov pravni prednik RS cijelo to vrijeme držao da je vlasnik predmetnih nekretnina te ih je stoga držao u nesmetanom posjedu, to je ocjena i ovoga suda da je tuženik dokazao da se putem svog pravnog prednika nalazio barem u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 60 godina računajući od podnošenja ove tužbe, odnosno da su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st.3. u svezi s st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV).
12. U odnosu na navode tužiteljice prema kojima se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa za vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ovaj sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019., a iz koje proizlazi i kako na primjenu i učinke odredbe čl.388. st.4. ZV, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/97 od 17. studenog 1999., valja primijeniti pravna shvaćanja koja su izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP).
13. U presudi ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.
14. U presudama ESLJP u predmetima Š i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a ukinuta.
15. Za primjenu shvaćanja iz presude Trgo protiv Hrvatske nije bitno je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima Š i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002., dakle nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu članka 388. stavak 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu.
16. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima Š i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. ESLJP, smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a bila na snazi.
17. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem: Su-IV-56/19-2 izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe."
18. Prema shvaćanju ovoga suda na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.
19. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999. odnosno dodana kada je tužena osporila vlasništvo tuženika na predmetnim nekretninama.
20. Slijedom iznijetog u tom dijelu je o žalbi tužiteljice odlučeno temeljem odredbe čl. 369. st.1. ZPP-a.
21. Osnovano žaliteljica ukazuje da je tuženiku neosnovano dosuđen trošak za sastav podnesaka od 12. studenog 2022., 30. studenog 2022. i 28. veljače 2023., obzirom da onaj od 12. studenog 2022. nije bio potreban za vođenje parnice i u njemu tuženik nije iznio ništa relevantnog o predmetu spora već je samo zatražio odgodu zakazanog ročišta za 18. listopada 2022., onaj od 30. studenog 2022. dase ne nalazi u spisu, a tuženik je zatražio trošak za podnesak od tog datuma i o njemu je sud prvog stupnja odlučivao te da se podnesak od 28. veljače 2023. također ima smatrati nepotrebnim troškom jer ga je tuženik dostavio na raspravi koja je toga dana održana i za koju je tuženiku priznat trošak.
22. Neosnovano žaliteljica ukazuje da je tuženiku neosnovano priznat trošak za sastav podneska od 3. travnja 2023. jer da se u njemu samo ponavljaju već izneseni navodi. Naime u tom podnesku tuženik osim ponavljajućih navoda iznio je i nove koji su od značaja za vođenje postupka, pa kako se radi o obrazloženom podnesku to mu je osnovano za tu radnju priznata naknada od 199,00 eura uvećana za PDV 25%.
23. Slijedom iznijetog točku II. izreke presude valjalo je preinačiti na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 746,25 eura, dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.238,75 eura taj dio odluke potvrđuje (čl. 380.t.3. u svezi s čl. 373. ZPP-a).
24. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka i to tužiteljičin iz razloga što ona nije uspjela sa svojim pravnim lijekom u pogledu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu a uspjela je samo djelomično u odnosu na odluku o sporednom tužbenom zahtjevu, a u svezi toga joj nije nastao poseban trošak (čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st.5. ZPP-a), a tuženikov iz razloga što se dati odgovor na žalbu ne smatra troškom koji je bio potreban za odlučivanje o žalbi tužiteljice. U njemu je tuženik u bitnom iznio sve one navode koje je istakao do tada u parnici.
U Puli 7. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
