REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1144/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika HRVATSKE OSIGURAVAJUĆE KUĆE d.d. za osiguranje (OIB: 00432869176) iz Zagreba, Capraška 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržanim u presudi i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: Pn-88/2021-73 od 06. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 07. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu (st. I.) presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: Pn-88/2021-73 od 06. svibnja 2024. u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati.

II. Prihvaća se žalba tužitelja pa se preinačuje odluka o troškovima postupka iz presude (dio st. I.) Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: Pn-88/2021-73 od 06. svibnja 2024. te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka isplatom iznosa od 871,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 06. svibnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

IV. Tuženiku se nalaže da naknadi tužitelju trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 133,57 eura dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s osnova naknade imovinske štete iznos od 7.908,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.012,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Zahtjev tužitelja u preostalom zatraženom dijelu od 2.636,81 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2021. do isplate kao i zahtjev u kojem je zatražio isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 7.908,75 eura za razdoblje od 20. veljače 2021. do dana donošenja presude

– je odbijen (st. II.).

1.1. Nepobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe kako je to tužitelj naveo u podnesku od 12. siječnja 2024. tako da je predmet spora isplata iznosa od 10.545,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2021. do isplate.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tuženik podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da je sud utvrdio odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće uz obrazloženje da je isti skrenuo u lijevo, u suprotni kolnički trak u kojem se u susret njemu kretao tužitelj te na taj način uzrokovao prometnu nesreću, da je sud pri tome potpuno zanemario razloge za takvu reakciju osiguranika tuženika – naglo skretanje u lijevo – iako se radi o nespornoj činjenici da je na kolnik nenadano istrčala divljač, da su o tome suglasno iskazali oba vozača jer je tužitelj također naveo da je nešto prešlo preko ceste, a u prijavi štete tuženiku tužitelj je naveo "da je vozilo izbjegavalo divljač", da sud na navedeni način potpuno zanemaruje iskaze stranaka, isprave u spisu – prijavu štete i izjavu osiguranika, potvrdu policije, provedeno prometno vještačenje pa i životnu logiku kada navodi kako se ne može na nedvojbeni način utvrditi da je divljač istrčala na kolnik, postupajući na takav način sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupaka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

3.1. Sud je također proturječan jer zbog proturječnosti u nalazu vještaka Pekere preotvara glavnu raspravu, određuje novo prometno vještačenje da bi u presudi naveo kako prihvaća nalaz vještaka Pekere jer da je isti sačinjen u skladu sa pravilima znanosti i struke te da se u bitnome ne razlikuje od nalaza vještaka Jareša, pa se onda postavlja pitanje zašto sud nije donio i objavio presudu kako je to ranije bilo zakazano 30. listopada 2023. već je preotvarao glavnu raspravu i određivao novo vještačenje. Vještak je zaključio da srneća divljač nije iskočila na kolnik osiguranik tuženika ne bi imao potrebu u izbjegavanju iste skrenuti lijevo i ne bi izazvao reakciju tužitelja pa bi nesreća samim time bila u cijelosti izbjegnuta, stoga ne postoji krivnja na strani osiguranika tuženika jer je isti vozio ograničeno, izbjegavao divljač na jedini mogući način u konkretnoj situaciji skretanjem u lijevo. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno uopće ga nije primijenio jer se pozvao na čl. 22. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP) koji propisuje isključivu obvezu sklapanja police osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik nije bio dužan dokazivati negativne činjenice, odnosno činjenicu da njegov osiguranik nije odgovoran za skretanje svojeg vozila u lijevo. U konkretnom slučaju radi se o odgovornosti svakog od vlasnika tj. vozača vozila i divljači, odnosno osiguravajućih društava koja pokrivaju njihovu odgovornost po načelu krivnje iz čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) te svatko odgovara u okviru svojeg doprinosa. Osporava se i odluka o troškovima postupka. Sud prvog stupnja je dosudio tužitelju trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iako je tužitelj sam popunio obrazac prijave štete bez podnošenja odštetnog zahtjeva po punomoćniku.

3.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana odluka "u smislu žalbenih navoda", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika protiv odluke o troškovima postupka sa obrazloženjem, u bitnome, da je sud pogrešno primijenio čl. 154. st. 2. ZPP-a jer nije uzeo u obzir da je tužitelj uspio u pogledu osnove sa 100%, da su u omjer uspjeha stranaka u parnici uzeti troškovi koji su bili nužni za vođenje postupka i to trošak sudskih pristojbi, vještačenja te trošak svjedoka.

4.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači u pobijanom dijelu odluka o troškovima postupka na način da "se tužitelju umjesto dosuđenih 2.012,04 eura dosudi razlika do 3.127,20 eura te da mu se dosudi i daljnji trošak u iznosu od 1.115,16 eura".

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj navodi da tuženik potpuno pogrešno objašnjava definiciju treće osobe i obrazlaže odgovornost po načelu krivnje jer ukoliko je tuženik smatrao da postoji odgovornost treće osobe – lovačkog društva - u ovom je postupku imao mogućnost predložiti ga kao umješača. Isto tako tuženik prema toj navodnoj trećoj osobi ima intervencijski učinak tj. mogućnost u posebnom postupku tražiti da mu se vrati ono što će se isplatiti po presudi u ovom postupku.

Predlaže da se žalba tuženika odbije.

7. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o parničnom trošku djelomično osnovana.

8. Tužitelj u predmetnom postupku potražuje naknadu imovinske štete iz štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila u [adresa] dana 19. veljače 2021., u kojem je došlo do totalne štete na vozilu tužitelja marke Jaguar XF, godine proizvodnje 2008., registarske oznake [registarska oznaka] za koju je odgovoran osiguranik tuženika HT koji je upravljao osobnim vozilom marke Škoda, registarskih oznaka [registarska oznaka].

9. Tužitelj nakon provedenih vještačenja u postupku konačno postavlja tužbeni zahtjev podneskom od 15. siječnja 2024. (stranica 193 i 194 spisa).

10. Prvenstveno valja navesti da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda na koju upućuje tuženik (ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

11. U ovom predmetu pa i prema onome što tuženik navodi u svojoj žalbi nije sporno:

-da je došlo do prometne nezgode dana 19. veljače 2021. oko 21,40 sati na način da je osobno vozilo Jaguar XF sletio sa ceste u desni putni kanal kojim je županijskom cestom ŽC-3166 u mjestu [adresa] iz smjera [adresa] u smjeru [adresa] upravljao tužitelj, da je isti izbjegavao vozilo marke Škoda kojim je iz suprotnog smjera upravljao HT a koje je osigurano kod tuženika, na način da je to vozilo naglo skrenulo u lijevo, odnosno na lijevu stranu kolnika uz navod da je isti vozač rekao da je to učinio zbog izbjegavanja naleta na srneću divljač koja mu je dolazila sa lijeve strane;

-da su se oba vozila kretala brzinom od 49 km/h, a da je na tom dijelu kolnika ograničenje brzine 50 km/h;

-da je na vozilu (Jaguar) tužitelja nastala totalna šteta, da vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosi 10.545,56 eura, da je vrijednost ostatka vozila oko 25% njegove vrijednosti na dan štetnog događaja što znači da je na vozilu tužitelja nastupila stvarna šteta u iznosu od 7.908,75 eura.

12. S obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka prometne nezgode, a prema nalazima i mišljenjima vještaka prometne struke (stranica 67 do 80 te 177 do 192 spisa) sud prvog stupnja utvrđuje da je za nastanak prometne nezgode i štetu tužitelju odgovoran osiguranik tuženika s obzirom da je isti naglo skrenuo u lijevo, prešao na suprotnu kolničku traku i tužitelj je izbjegavajući direktan sudar sa vozilom osiguranika tuženika skrenuo u desno uslijed čega je došlo do slijetanja njegovog vozila u desni putni jarak te oštećenja istog. Sud prvog stupnja isto tako navodi da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno jer nisu postojali nikakvi materijalni tragovi i dokazi koji bi potvrđivali iskaz osiguranika tuženika da je do njegovog skretanja na suprotnu kolničku traku došlo zbog izbjegavanja naleta na srneću divljač pa sud zaključuje da je za nastanak prometne nezgode i štetu na vozilu tužitelja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, odnosno vozač motornog vozila Škode.

12.1. Sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 22. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje ZOOP).

13. Ovdje prvenstveno valja navesti u odnosu na žalbene navode tuženika da se ne može smatrati da je nesporna činjenica da bi osiguraniku tuženika na kolnik "nenadano istrčala divljač" kako on to navodi u svojoj žalbi. Naime, tužitelj navedeno nije mogao niti vidjeti pa u slučaju da je isto navedeno kao činjenica da bi to tužitelj izjavio - očito da je to izjavio zato što je osiguranik tuženika naveo da je svojim vozilom skrenuo u suprotnu kolničku traku izbjegavajući divljač. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on ne zna zbog čega je vozilo osiguranika tuženika skrenulo na njegovu kolničku traku no „da je vidio da je nešto prešlo preko ceste ali nije znao što“.

14. Prema odredbi čl. 1072. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) proizlazi da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Navedenu je odredbu očito imao i u vidu sud prvog stupnja pa kako je nedvojbeno utvrđeno da je za nastanak prometne nezgode i štete na vozilu tužitelja isključivo odgovoran osiguranik tuženika tj. vozač Škode tuženik je pravilno u obvezi istome naknaditi imovinsku štetu. Dakle, upravo je radnja osiguranika tuženika, skretanjem vozilom u lijevo neposredni uzrok štete, a pri tome ne postoji doprinos tužitelja šteti s obzirom da bi doprinos u štetnom događaju mogla biti samo ona radnja koju je učinio tužitelj i koja ima za neposrednu posljedicu štetu.

15. Slijedom navedenog odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita u odnosu na odluku o glavnoj stvari i zateznoj kamati.

16. Međutim takva nije i odluka o troškovima postupka te osnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer nije cijenio da je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom svojeg zahtjeva, a sa visinom djelomično. Stoga ukoliko se uzme u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom svojeg zahtjeva, a da je djelomično uspio sa visinom (75%) proizlazi da je tužitelj uspio u postupku 87,50% dok je tuženikov uspjeh 12,50% pa tužiteljev uspjeh iznosi 75%. Tužitelju je valjalo priznati troškove postupka koji se odnose na troškove zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema radnjama u postupku kako je to učinio sud prvog stupnja izuzev sastava prijedloga za mirno rješenje spora za kojega ne postoji dokaz da je sastavljen po punomoćniku. Nadalje, tužitelju je u cijelosti kao neophodan valjalo priznati trošak uplaćenih predujmova za vještačenje u iznosu od 610,94 eura ali ne i trošak sudskih pristojbi i trošak svjedoka kako to zahtjeva tužitelj u svojoj žalbi.

16.1. Ukupno tako trošak prvostupanjskog postupka tužitelja iznosi 2.883,42 eura a kako je sud prvog stupnja istome priznao trošak od 2.012,04 eura valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka te tužitelju dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 871,38 eura.

17. Iz svih navedenih razloga temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

18. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka dok je tužitelj (u većem dijelu) uspio sa žalbom u odnosu na odluku o troškovima postupka pa je istome valjalo dosuditi troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 133,57 eura (trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 4. Odvjetničke tarife od 93,75 eura + trošak sudske pristojbe na žalbu 39,82 eura). Odluka o troškovima žalbenog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 07. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus