REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1290/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Višnji Mišin, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasniku obrta "[obrt]", iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Cvrković & Partneri d.o.o. u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-28/2021-19 od 04. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 07. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-28/2021-19 od 04. srpnja 2024. u t. I., III. i IV., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku DB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆB iz [adresa] isplati iznos od 1.512,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana uplatom na račun broj: IBAN: [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.767,14 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku DB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆB iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,39 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 799,61 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik pobijajući t. I., III. i IV. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede postupka i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, navodi da je neosnovano odbijen prigovor aktivne legitimacije, obzirom da je nesporno da je ĆBH suvlasnik u istom dijelu kao i tužitelj, te da je ista i naručitelj radova u istom omjeru kao i tužitelj, pa je ovlaštena pokrenuti parnični postupak i tražiti isplatu novčanog iznosa, dok ĆBH ne sudjeluje u ovom postupku kao parnična stranka a niti kao umješač, pa bi teoretski imala pravo tužiti tuženika po istoj osnovi obzirom nije vezana za činjenice utvrđene u ovom postupku, time je i počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na naknadu štete tužitelj, kao ni prvostupanjski sud obrazloženjem presude nije naznačio elemente odgovornosti za štetu odnosno elemente štete, dok se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već se može raditi o posljedicama raskida ugovora ukoliko bi naslovni sud riješio da se radi o raskidu ugovora. Time što nije provedeno gospodarsko vještačenje na okolnosti utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, kao ni vještačenje kako bi se dokazala odgovornost tuženika, te da li bi se moglo raditi o podijeljenoj odgovornosti, počinjena je i time bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je osporio svoju odgovornost za eventualnu nastalu štetu, dok iz provedenih dokaza nije niti utvrđeno da bi isti bio odgovoran za istu, vezano da bi projektnom dokumentacijom nije bilo predviđeno postojanje podloge podnog grijanja koja uključuje postavljanje stiropora i čepaste podloge sa cijevima podnog grijanja, pa projekt za građenje nije bio valjan. Vezano za provođenje vještačenja u postupku osiguranja dokaza kao i da tuženik nije ograđivao staklenu stijenu, izvodio termičku izolaciju i slojeve podnog grijanja, nije bilo mogućnosti za izvedbu cementne glazure u debljini definiranoj projektom, te se ista prilagodila jedinoj mogućoj debljini pazeći na horizontalno niveliranje cementne glazure, pa je i tužitelj protivno glavnom projektu ugradi podno grijanje po drugom izvođaču a za cijelo to vrijeme glavni projektant i nadzorni inženjer nije utvrdio nepravilnost prilikom izvođenja radova. Ć, napominje da je dosuđen cjelokupni novčani iznos za vađenje glazure postavljanja podnog grijanja i postavljanje novog, iako je naknadno sam tužitelj u iskazu priznao da nije htio provesti još jednu zimu u takvim uvjetima i odlučio pomalo sam sanirati štetu, sam je izbio glazuru i odnio šutu a kamin nije micao, pa je stoga potraživanje tužitelja prema računu predstavlja fiktivan račun u odnosu na treću osobu. Tuženik je osporavao ne samo osnovu već i visinu potraživanja pa stoga tužitelj ne samo da nije priložio dokaze o plaćanju odnosno izvršenom plaćanju navedenih računa, niti je dokazao visinu samog potraživanja koje je predmet postupka, na koji način i sam tužitelj priznaje da je greška u radovima bila upravo na podnom grijanju te debljini stiropora podnog grijanja na koje se činjenice prvostupanjski sud nije očitovao i time je također počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava se i odluka o troškovima postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja a podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno provođenje postupka i odlučivanje, uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osnovom čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, prvostupanjski sud i nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, kao ni bitnu povredu na koju se tuženik poziva iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Međutim, bar za sada, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao naručitelja radova za isplatu, sada u žalbenom dijelu postupka, spornog iznosa od 1.512,91 euro (11.399,02 kune) s osnove vrijednosti izvedenih građevinskih radova koje je na njegovom građevinskom objektu izvršio tuženik, kao izvođač, utemeljen na odredbama čl. 1086. do čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO).

8. Prije svega, obzirom na sadržaj žalbe tužitelja i predmet spora, valja navesti da je prvostupanjski sud ovaj pravni odnos stranaka u postupku pravilno raspravio uz primjenu odredbi ZOO-a koji se odnose na ugovor o građenju (čl. 620., čl. 622. i čl. 623. st. 1.), uz odredbu čl. 608. i čl. 631. ZOO-a, jer iz sadržaja same tužbe i provedenih dokaza jasno proizlazi da je između stranaka u postupku ugovoreno izvođenje građevinskih radova (određenih poslova) uz projektnu dokumentaciju i ugovorene radove u ugovorenom roku.

9. U ovoj pravnoj stvari i to u ovom dijelu postupka više nije sporno da je 18. veljače 2020. između tužitelja ĆB kao naručitelja i suvlasnika u 1/2 dijela nekretnine i ĆBH kao naručitelja i suvlasnice u 1/2 dijela nekretnine sa izvođačem radova "[obrt]" obrt za građevinarstvo i proizvodnju kojega zastupa tuženik kao vlasnik DB, zaključen Ugovor kojim se izvođač radova obvezao izvesti radove u dvorištu kuće na adresi [adresa] i to pod a) gradnja objekta ROH-BAU, žbukanje i izrada glazure, uz obvezu izvođača osigurati posebnu opremu i alate za kvalitetno izvođenje ugovornih radova, dok se naručitelj obvezuje da izvođaču radova na ime naknade za izvršeni rad isplati iznos od 38.000,00 kuna koje će se izvršiti u roku od osam dana po završetku radova na navedeni žiro-račun, kao i da izvođač radova odgovara naručitelju posla za kvalitetu izvedenih radova i dužan ih je izvršiti u dogovorenom roku od 02. ožujka 2020. do 15. travnja 2020., a izvođač se oslobađa od odgovornosti ako je pri izvođenju radova postupao po zahtjevima naručitelja, dok za svako odstupanje od ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja. Glavnim projektom za dogradnju stambene zgrade, po glavnom projektantu KB, koji se sastoji od arhitektonskog, građevinskog i elektrotehničkog projekta, kao investitori navedeni su tužitelj ĆB i VB.

10. Sporno je da li je tuženik, kao izvođač radova, postupio prema projektu za građenje, kao i postojanja aktivne legitimacije tužitelja.

11. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužitelja, ocijeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovanim vezano za čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV). Cijeneći i odredbe čl. 620., čl. 622., čl. 623., čl. 608. i čl. 631. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje ZOO), kao i provedeni dokazni postupak, iskaz svjedoka LB vlasnika privatnog obrta [obrt], koji je ugrađivao PVC stolariju, OB nadzornog inženjera, tužitelja i tuženika te Ugovora o izvođenju građevinskih radova i glavnog projekta, da proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili izvođenje građevinskih radova kojim se tuženik kao izvođač obvezao na izvođenje radove u dvorištu kuće, dok je iz sadržaja glavnog projekta, kao i nalaza i mišljenja vještaka Slavena Antolovića iz postupka osiguranja dokaza utvrđeno, kako je ukupna debljina poda, odnosno izolacija i glazura trebala iznositi 15 cm, od čega 10 cm predstavlja izolaciju od stiropora a 5 cm glazuru. Iskazom tuženika i svjedoka LB, da je utvrđeno da je tuženik izvođaču radova iz tvrtke [obrt] LB izmjerio vagres, što predstavlja visinu od koje on može dalje sebi mjeriti visinu i dimenziju stolarije, budući da su navedeni iskazi sukladni, koje i prihvaća a koje tužitelj nije činio spornim, dok iz iskaza tužitelja i tuženika utvrdio da je nakon postavljanja glazure tužitelj kontaktirao tuženika, budući da je na glazuri došlo do pucanja, te je mjereći glazuru na određenim mjestima utvrdio, kako ista ne iznosi 5 cm, kako je predviđeno projektom, nego manje od toga, što tuženik nije osporio u svojem iskazu već je naveo da je tijekom izvođenja radova tužitelj odlučio da se umjesto obične izolacije odnosno stiropora u pod postavio podno grijanje, te da je tužitelj s nadzornim inženjerom dogovorio sve u vezi podnog grijanja i da je njemu rečeno kako neće biti problema. Tužitelj da je u svojem iskazu i naveo kako je odlučio odstupiti od projekta, odnosno umjesto izolacije od stiropora, postaviti podno grijanje a prije toga kontaktirao plinaru, Ministarstvo graditeljstva i Grad Vukovar, te je od svih dobio odgovor da može postaviti podno grijanje a projektant mu je rekao da to može učiniti bez dodatne papirologije, i od svih je dobio upozorenje da debljina poda mora ostati 15 cm kako je bilo u projektu, od čega 10 cm koje je prvo trebalo biti samo stiropor treba biti 5 cm stiropora a za podno grijanje i 5 cm običnog stiropora a ostalih 5 cm treba ostati glazura, s čime je i upoznao izvođača radova odnosno tuženika.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Slavena Antolovića u postupku osiguranja dokaza utvrđeno je, da je cementna glazura u dograđenoj prostoriji ispucala i nije one debljine kakva je predviđena projektom, odnosno nije na svim mjestima 5 cm kako je trebalo biti, nego se kreće u rasponima od 32 mm do 50 mm s time da su mjerenja izvršena na nasumičnim mjestima gdje su uočene pukotine u glazuri, dok se debljina glazure kod staklene stijene kreće od 21 mm do 31 mm iz kojega nalaza slijedi da cementna glazura nije izvedena u debljini sloja koje je predviđena projektom i kao takva u uporabi može prouzročiti pucanje cijevi podnog grijanja i isticanje vode u prostoriju koja se grije, te da je za predmetnu nekretninu potrebno uložiti dodatna sredstva za otklanjanje nedostataka kojim su ugroženi temeljni zahtjevi za građevinu propisani Zakonom o gradnji ("Narodne novine" broj: 125/19). Time je i prihvaćen nalaz i mišljenje iz postupka osiguranja dokaza kao stručan i objektivan i izrađen sukladno naloženom zadatku i utvrđenom zatečenom stanju stvari, odnosno da cementna glazura nije one debljine koja je predviđena projektom, a što nije sporno ni između stranaka.

13. U odnosu na žalbene navode nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prvostupanjski sud se neosnovano poziva na odredbu čl. 46. ZV-a obzirom da je st.2. tog članka propisano pravo svakog suvlasnika glede cijele stvari da postavlja zahtjev koji može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. U odnosu na pokrenut postupak ne radi se o takvom zahtjevu prema drugom suvlasniku, budući da je u predmetnom postupku tuženik vlasnik obrta "[obrt]" koji je i izvodio građevinske radove, pa se navedena odredba ne može primijeniti u odnosu na stranke u postupku, obzirom se radi o obveznopravnom zahtjevu. Pri tome, prema odredbi čl. 63. ZOO-a svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada, dok je st. 2. tog članka propisano ako iz odnosa među vjerovnicima ne proistječe što drugo, svakom solidarnom vjerovniku pripada jednak dio. Isto tako, odredbom čl. 41. ZOO-a njegovom st. 3. je propisano kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije šta drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine. Time je trebalo i cijeniti kada je riječ o djeljivim obvezama s više vjerovnika potraživanje odnosno obveza se između vjerovnika dijeli na jednake dijelove, osim ako je ona ugovorena pa nema solidarnosti na strani vjerovnika, odnosno ako je ona ugovorena ili zakonskom odredbom propisana. Time od strane prvostupanjskog suda nije utvrđeno da li postoji zajednička obveza tužitelja u odnosu na i ostalog vjerovnika na ispunjenje te tražbine, odnosno da li postoji međusobna suglasnost za zahtjev za naplatu nastalog troška izradom cementne glazure.

14. Prema odredbi čl. 620. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu (st. 1.) a ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (st. 2.). Sva prava naručitelja prema izvođaču za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu i to čl. 604. do čl. 611. ZOO-a, pa je i prema tome prvostupanjski sud pravilno cijenio izvedene radove. Prema čl. 607. ZOO-a izvođač se ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju. Pri tome, s time što je izmijenjen glavni projekt ugradnjom podnog grijanja, nakon koje ugradnje je tuženik postavio cementnu glazuru u nižoj visini i time znao o toj izmjeni, čime je i odstupio od glavnog projekta, ali prilikom izrade cementne glazure nije zatražio suglasnost naručitelja. Ta suglasnost o odstupanju od projekta sukladno čl. 623. ZOO-a i ne mora biti pismena i može se dati nakon izvođenja radova, na način da je i iz njegovog ponašanja vidljivo da je odobrio. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj suglasio sa cementnom glazurom koja je izrađena niža od utvrđene obveze visine cementne glazure, pa se stoga i pravilno može i cijeniti da je tužitelj kao jedan od naručitelja o nađenim nedostacima bez odgađanja i obavijestio izvođača, odnosno tuženika vezano za navedeno.

15. Pri tome, prema iskazu tužitelja proizlazi i da je dobio upozorenje da debljina poda mora ostati 15 cm, kako je i projektirano, od čega je 10 cm prvo trebao biti stiropor odnosno izolacija, dok izolacija treba biti 5 cm stiropora a za podno grijanje i 5 cm običnog stiropora, dok preostalih 5 cm se odnosi na ostatak glazure. Pri tome je i u odnosu na novo izvođene radove radi postavljanja glazure od 5 cm prema navodima trebalo ponovno postaviti cijevi za podno grijanje obzirom da gubi garanciju. Vještački nalaz iz provedenog postupka osiguranja dokaza u kojem je sudjelovao tuženik kao stranka, pravilno je prihvaćen i cijenjen, time i novo gospodarsko vještačenje radi odgovornosti tuženika nije bilo osnove provoditi.

16. Cijeneći sadržaj zakonskih odredbi, sadržaj zaključenog Ugovora o građevinskim radovima, prema kojem je i utvrđen sporazum naručitelja i izvođača radova iz odluke prvostupanjskog suda ne proizlazi za koju visinu iznosa i na koji način određeno da su ti radovi priznati, odnosno koji su radovi izvedeni, da bi se mogli i vezano za postavljeni zahtjev tužitelja isti priznati. U odnosu na dosuđeni iznos ne navodi se na koje se radove i nastao trošak odnosi, kada nije utvrđeno kada su i od koga izvedeni i plaćeni, obzirom kako se i žalbom navodi, da iz iskaza tužitelja proizlazi da je i on osobno sanirao nastalu štetu. Imajući u vidu utvrđenu činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik, unatoč pozivu tužitelja, nije dovršio sve ugovorene radove, a da taj određeni rad izrade cementne glazure i imao određenih nedostatka, na što je pravovremeno obaviješten i da te radove nije dovršio, niti otklonio, prvostupanjski sud će u nastavku postupka pažljivije utvrditi i obrazložiti, da li je tužitelj i u odnosu na koje radove izvršio ispravak tako izvedenih radova, prema njegovom iskazu, te u kojem iznosu su izvršeni popravci i to isplaćeno. Pri tome i ponovno ocijeniti prigovor aktivne legitimacije.

17. Nakon što prvostupanjski sud u nastavku postupka na ovaj način raspravi zahtjev tužitelja, donijeti će novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a i pravilno obrazloženo odluku. Time je i o osnovanosti zahtjeva tužitelja prihvaćena žalba tuženika i na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a pobijana presuda ukinuta u tom dijelu i odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

18. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli - Pola 07. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić