REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-268/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Klemenu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Morani Rabar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rabar & Visković, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2340/2024-91 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2340/2024- 91 od 13. studenog 2024., u odbijajućem dijelu pod točkom I./I. i II. izreke.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2340/2024- 91 od 13. studenog 2024., u odbijajućem dijelu pod točkom I./III. i IV. izreke te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, pa ista u tom dijelu, sada preinačena, glasi:

„ I./III. Nalaže se tuženiku RČ, dr.med.dent. vl. Specijalističke ordinacije dentalne medicine Petričević, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici RČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.820,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. listopada 2017. pa do isplate i to u razdoblju od 25. listopada 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice, kao neosnovan odbija.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 540,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I Utvrđuje se da je raskinut usmeni ugovor o pružanju usluga dentalne medicine sklopljen između tužiteljice RČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RČ, dr.med.dent. vl. Specijalističke ordinacije dentalne medicine Petričević, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženiku RČ, dr.med.dent. vl. Specijalističke ordinacije dentalne medicine Petričević, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici RČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.778,49 eura/13.400,00 kuna, na ime povrata cijene za uslugu dentalne medicine i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RČ, dr.med.dent. vl. Specijalističke ordinacije dentalne medicine Petričević, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici RČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.123,56 eura/16.000,00 kuna, na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici RČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.910,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužiteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu tužiteljice u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je raskinut usmeni ugovor o pružanju usluga dentalne medicine sklopljen između tužiteljice, kao naručiteljice i tuženika, kao izvođača te posljedično tome njezin zahtjev za isplatu iznosa od 1.778,49 eura/13.400,00 kn, na ime povrata cijene usluge dentalne medicine i isplatu iznosa od 2.123,56 eura/16.000,00 kn, na ime naknade neimovinske štete, utemeljen na odredbama čl. 590. do čl. 619. te čl. 1100. u vezi odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO ), iako pri tome valja primijetiti da sud prvog stupnja u svojem obrazloženju ( točka 6. i 6.1. i 15. obrazloženja) pogrešno zaključuje da u ponovljenom postupku njezin zahtjev za naknadu štete iznosi 1.725,40 eura/13.000,00 kuna jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tužiteljica nakon što je svoju tužbu preinačila 28. veljače 2020., a koju preinaku je sud prvog stupnja dopustio pravomoćnim rješenjem poslovni broj: P-5582/2017-80 od 1. veljače 2024., preinačavala svoj raniji tužbeni zahtjev, pa u ovom dijelu postupka predmet tužiteljičina zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete iznosi 2.123,56 eura/16.000,00 kn, a koji zahtjev je sud prvog stupnja, konačno, i odbio, kao neosnovan.

8. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku tijekom listopada 2014. sklopljen usmeni ugovor o pružanju usluga dentalne medicine, kojim se tuženik, kao izvođač obvezao za tužiteljicu, kao naručiteljicu obaviti određene usluge dentalne medicine ( dentalna protetika) vezane za njene zube 15, 16, 22, 21, 11 i 12 i da između njih ugovorena cijena od 16.000,00 kn, koju je tužiteljica platila tuženiku u prosincu 2014. Nije sporno niti da se tužiteljica neposredno nakon obavljenih radova ( pruženih dentalnih usluga) obratila tuženiku zbog bolova u zubima na kojima su ti radovi izvršeni, a u ovom dijelu postupka više nije sporno niti da je u vezi sa time, prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje mr. sc. ĆČ, tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabijeg intenziteta 10 dana, kumulativno tri mjeseca i da je zbog predugog trajanja neodgovarajućih što privremenih radova trpjela umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna i potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana te da je kod nje zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj (listovi 208-210 spisa), a nije sporno niti da je tuženik vratio tužiteljici dio ugovorene cijene u iznosu od 2.400,00 kn/318,53 eura.

9. Sporno je, jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za raskid navedenog ugovora obzirom na kvalitetu obavljenih radova koje je obavio tuženik, kao i njegova odgovornost za štetu koju trpi tužiteljica zbog nedostataka obavljenih radova.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), i nakon ponovljenog postupka, u cijelosti, kao neosnovan odbio njezin tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik obavio ugovorenu uslugu, budući nije sporno da je tuženik postavio 4 potpune keramičke krunice na zube 12, 11, 21, 22 i metalkeramičke krunice na pozicije 15, 16., a tužiteljica mu je za obavljenu uslugu isplatila ugovorenu naknadu, pa posljedično tome više ne postoje uvjeti za raskid navedenog ugovora primjenom odredbi čl. 360., čl. 598. ili čl. 619. ZOO koje reguliraju situacije kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, kada se u tijeku izvršenja djela pojave nedostaci, odnosno kada se ugovor raskida dok naručeno djelo nije dovršeno.

10.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da je zahtjev tužiteljice usmjeren na naknadu neimovinske štete koju trpi zbog nekvalitetno obavljenih poslova odnosno nedostataka u obavljenim radovima, neosnovan jer tijekom postupka nije dokazano da su obavljene dentalne usluge nekvalitetno obavljene, pa je sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio i njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete.

11. Ovakvi zaključci suda prvog stupnja i primjena materijalnog prava su samo djelomično zakoniti i pravilni.

12. Prije svega, u ovom postupku, cijeneći sadržaj navedenog usmenog ugovora o pružanju usluga dentalne medicine, kojim se tuženik, kao izvođač obvezao za tužiteljicu, kao naručiteljicu obaviti određene usluge dentalne medicine ( dentalna protetika) vezane za njene zube 15, 16, 22, 21, 11 i 12 za ugovorenu cijenu od 16.000,00 kn, valja zaključiti da se na ovaj ugovorni odnos stranaka u postupku imaju primijeniti odredbe ZOO, koje se odnose na ugovor o dijelu ( čl. 590.-619. ZOO).

13. Na temelju odredbe čl. 590. ZOO propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. Odredbom čl. 596. st. 1. ZOO propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da ako je naručitelj zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke izvođač ukazao, izvođač je dužan postupiti po njegovu zahtjevu, osim ako je očito da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača, u kojem slučaju izvođač može raskinuti ugovor. Stavkom 3. ovog članka propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

15. Na temelju odredbe čl. 609. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

16. Odredbom čl. 610. st. 1. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, dok je odredbom stavka 5. ovog članka propisano da naručitelj u svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

17. Temeljem odredbe čl. 619. ZOO propisano je da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

18. Cijeneći prethodno navedeno činjenično stanje, koje između stranaka u postupku i nije sporno u dijelu odlučnom za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice usmjeren na raskid navedenog ugovora, da je tuženik, kao izvođač za tužiteljicu, kao naručiteljicu obavio ugovorenu uslugu – da joj je postavio 4 potpune keramičke krunice na zube 12, 11, 21, 22 i metalkeramičke krunice na pozicije 15, 16., dakle da je naručeno djelo dovršeno i da mu je za tu obavljenu uslugu tužiteljica isplatila ugovorenu naknadu te da, sadržajno, prema nalazu i mišljenju navedene sudske vještakinje ne proizlazi da obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, kao i sadržaj odredbi čl. 609. i 619. ZOO valja zaključiti da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoje zakonski uvjeti za raskid navedenog ugovora, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je u ovom dijelu i žalbu tužiteljice valjalo kao neosnovanu odbiti te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom

I. ove presude.

19. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a cijeneći pri tome nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr. sc. ĆČ, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja u dijelu u kojem zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika, kao izvođača radova za nedostatke u obavljenom poslu i posljedično tome da ne postoji njegova obveza naknaditi tužiteljici, kao naručiteljici neimovinsku štetu koju zbog toga trpi.

20. Naime, iz provedenih dokaza, a napose nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje jasno proizlazi zaključak da obavljeni radovi imaju nedostataka i da glede obavljenih radova nije vođena uredna medicinska dokumentacija posljedično čemu, između ostalog, nije moguće jasno utvrditi tko je liječio i vadio živac iz zuba 11, te da su određeni radovi prije sklapanja navedenog ugovora sa tuženikom obavljeni i u poliklinici Perkovčeva gdje joj je parodontološku obradu u rujnu 2014. obavila supruga tuženika, nakon čega ju je uputila tuženiku radi izvođenja protetskih radova, posljedično čemu valja zaključiti da je tuženik, prije sklapanja navedenog ugovora o pružanju dentalnih usluga, sukladno odredbi čl. 596. st. 3. ZOO, bio dužan upozoriti tužiteljicu, kao naručiteljicu na nedostatke u njenom nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu, pa je tako tužiteljicu, u okolnostima konkretnog slučaja, trebao upozoriti na, eventualne, ranije propuste učinjene u liječenju njenih zubi ( liječenje u Perkovčevoj), a što je prema provedenim dokazima propustio učiniti, pa posljedično tome, sklapajući sa tužiteljicom navedeni ugovor bez da je prethodno tužiteljicu upozorio na okolnosti za koje je znao ili je morao znati, a koje su mogle biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje ( što se kasnije pokazalo i odlučnim) u okolnostima konkretnog slučaja odgovara za štetu koju zbog toga (nedostataka) trpi tužiteljica.

21. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1064. propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

22. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi u vezi sa odredbom čl. 596. st. 3. ZOO te nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr. sc. ĆČ u dijelu u kojem smatra da je tužiteljica u vezi sa nedostacima u obavljenim radovima trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabijeg intenziteta 10 dana, kumulativno tri mjeseca i da je zbog predugog trajanja neodgovarajućih što privremenih radova trpjela umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna i potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana te da je kod nje zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj (listovi 208-210 spisa), ocjena je ovog suda da tužiteljici na ime pravične novčane naknade neimovinske štete koju zbog toga trpi zbog povrede prava osobnosti pripada ukupni iznos od ukupno 1.820,00 eura, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 2.123,56 eura njezin zahtjev, valjalo kao neosnovan odbiti.

23.1. Pri tome je ovaj sud visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužiteljica odmjerio i uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja.

24. Odluka o pripadajućoj zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova poslovni broj: Su-IV-155/2016 od 12. travnja 2016. prema kojem zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva, a što je riječ i u konkretnom slučaju kada zatezne kamate imaju teći od podnošenja tužbe.

25. Obzirom da je sada tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku i da je zahtijevala naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Obzirom da su stranke u postupku, sada djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, ovaj sud na temelju odredbe čl. 154. st. 4. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP određuje da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja, ali da je pri tome tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 298.63 eura koji su bili potrebni za vođenje ove parnice obzirom da je za te troškove kriv tuženik, koji je osporavao pravnu osnovu zahtjeva tužiteljice, kao i troškove žalbenog postupka u omjeru od 50%, u kojem omjeru je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom odnosno u iznosu od 241,72 euro, pa joj je tuženik dužan ukupno naknaditi troškove postupka u iznosu od 540,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao i takav zahtjev tuženika valjalo kao neosnovan odbiti.

26. Slijedom navedenog, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 7. travanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris