REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9
23000 Zadar
Poslovni broj: Ovr-561/2024-11
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Zadru, po višoj sudskoj savjetnici toga suda Mileni Lokin, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zrinku Zriliću , odvjetniku u Zadru, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, dana 7. travnja 2025.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, a po presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. P-1275/2015 od 18. prosinca 2015., u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovoga rješenja.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 03. lipnja 2024. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u kojem ističe da je dana 28. svibnja 2024. zaprimio obavijest da je dana 17. svibnja 2024. u Financijskoj agenciji – Zadar zaprimljen zahtjev za izravnu naplatu. U zahtjevu za izravnu naplatu kao osnova za naplatu je pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. P-1275/2015 od 18. prosinca 2015., koja je u dosuđujućem dijelu djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u zadru, posl. br. Gž 231/2016 od 09, svibnja 2018. Ovrhovoditelj je tužbom u navedenoj parnici br. P-1275/2015 od ovršenika KŠ zatražio povrat iznosa naknade štete kojeg je KŠ po rješenju o ovrsi br. Ovr-259/12 primio 2012. (naknada štete i parnični trošak) i 2013. (renta za 2012.) temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Benkovcu iz odštetne parnice br. P-286/08 od 26. travnja 2010. godine. Naime, VSRH je rješenjem Rev-x-803/12 od 14. svibnja 2013. god. ukinuo tu presudu, predmet vratio na novi postupak čime je ovršenik došao u vrlo nezgodan položaj. Odšteta je dosuđena jer je ovršenik 2001. godine kao vojnik krivnjom RH nagazio na minu u vojarni u Kninu i od zdravog mladog čovjeka postao potpunim invalidom. Ta odštetna parnica br. P-286/08 (sada Pn-40/2019), koju je VSRH svojim ukidnim rješenjem Rev-x-803/12 vratio na novo suđenje, se u međuvremenu nastavila te je još jednom pravomoćno okončana u korist KŠ, na način da je sud donio presudu i rješenje Pn-40/2019 od 24. studenog 2020. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev ovršenika. Ishod te drugi puta pravomoćno okončane odštetne parnice Pn-40/2019 (prije P-286/08) jest taj da je Republika Hrvatska i dalje obvezna ovršeniku KŠ izvršiti isplate za cjelokupno utuženo razdoblje 2001-2019 (plus godišnje rente nadalje9. MORH je u izvršio isplatu dijela svog duga po presudama Gž-135/2021 i Gž-212/2023 pri čemu je od ukupno priznatog parničnog troška KŠ (50.771,57 eura uključivo zatezne kamate) oduzeo parnični trošak u iznosu od 18.494,35 eura (14.156,64 eura + 4.337,71 eura zatezne kamate) kojega je KŠ naplatio temeljem ukinute presude P-286/08. MORH je u obračunu naveo da se radi o ''trošku postupka Ovr-259/12'' (br. ovršnog postupka kojeg je KŠ pokrenuo temeljem presude P-286/08) mada se radi o parničnom trošku koji je bio dosuđen tom presudom (tada 106.663,20 kn što odgovara 14.156,64 eura. U svakom slučaju, činjenica jest da danas još uvijek egzistira pravomoćna i ovršna presuda P-1275/2015 u dijelu u kojem je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru br. Gž-231/16 od 09.05.2018. godine i temeljem koje je ODO Zadar pokrenuo naplatu ne čekajući ishod prijedloga za ponavljanje postupka. Naime, kako su odluke županijskog i revizijskog suda mijenjale situaciju u ''glavnoj'' odštetnoj parnici P-286/08 (sada Pn-40/2019), tako je ovršenik (tamo tuženik) u spisu P-1275/2015 podnosio sukcesivne prijedloge za ponavljanje postupka. Na žalost, sud do danas po tim prijedlozima još nije postupio i ovršna presuda P-1275/2015 je još na snazi. Međutim, kako je to razvidno iz priloženog obračuna, MORH je ovršeniku KŠ prilikom zadnje isplate po pravomoćnim presudama u njegovu korist već oduzeo iznos (na ime povrata parničnog troška iz ukinute presude P-286/08 plus zatezne kamate) od 18.494,35 eura kojega RH ne može onda sada drugi puta naplaćivati. Slijedom navedenog predlaže se sudu donijeti rješenje kojim će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Republike Hrvatske.
2. Dopisom ovog suda od 10. veljače 2025., pozvana je ovrhovoditeljica da se u roku od 8 dana od dana primitka istog očituje na gore navedeni prijedlog.
3. Ovrhovoditeljica se u podnesku od 17. veljače 2025. u cijelosti protivila prijedlogu ovršenika ističući da je ovrhovoditeljica podnijela zahtjev za djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, te predlaže da ovrhovoditeljica potražuje od ovršenika iznos od 11.508,45 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4. Ovršenik se podneskom od 19. veljače 2025. iskazao da nema nikakve osnove po kojoj bi ovrhovoditeljica pored svega navedenog još jednom naplaćivala „preostali dug“ u iznosu od 11.508,45 eura pa ponovno predlaže ovršenikov prijedlog usvojti.
5. Ovrhovoditeljica je podneskom od 05. ožujka 2025. iskazala da predmetni ovršni postupak se vodi na temelju specifikacije potraživanja po presudama Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1275/2015 od 18. prosinca 2015. i Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-231/2016 od 9. svibnja 2018., a koja specifikacija je sačinjena uzimajući u obzir ishod svih parničnih postupaka vođenih između ovdje označenih stranaka, kao i činjenice da je Republika Hrvatska u cijelosti izvršila sve svoje dospjele obveze prema ovršeniku KŠ, pri čemu je navedena specifikacija prije pokretanja ovog ovršnog postupka dostavljena ovršeniku i njegovom punomoćniku.
6. Na ročištu održanom 26. ožujka 2025. ovršenik je ostao kod svog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i u odnosu na smanjeni iznos. Ponavlja kako je predmetni iznos od 11.508,45 eura Republika Hrvatska već odavno stranica 2 od 4
naplatila i to na način da je prilikom zadnje isplate uskratila isplatu troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji ukupni iznos od 18.494,35 eura prelazi taj iznos za kojeg je predložena ovrha.
6.1. Ovrhovoditeljica je i dalje ostala kod svog podneska od 05. ožujka 2025. te je dodala kako je predmet ovog postupka prema ranije dostavljenoj specifikaciji čini potraživanje iznosa naplaćenih kamata koje se odnose na razliku između naplaćene i u ponovljenom postupku dosuđene glavnice za razdoblje od 2001 do 2012., u ukupnom iznosu od 12.922,70 eura umanjeno za iznos troška parničnih postupka u iznosu od 931,10 eura plus kamate na trošak u iznosu od 483,19 eura.
7. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim nije osnovan.
8. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).
7. Ovršenik u svom prijedlogu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ističe da ne postoji nikakvo dugovanje prema ovrhovoditeljici temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. P-1275/2015 od 18. prosinca 2015., koja je u dosuđujućem dijelu djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž 231/2016 od 09. svibnja 2018., odnosno da je MORH ovršeniku prilikom zadnje isplate po pravomoćnim presudama u njegovu korist već oduzeo iznos (na ime povrata parničnog troška iz ukinute presude P- 286/08 plus zatezne kamate) od 18.494,35 eura kojega RH ne može onda sada drugi puta naplaćivati.
8. Budući da ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zapravo sadržajno ističe da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a, to je temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a, sud ovršenika uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u ovom predmetu, a kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Zadru, 7. travnja 2025.
Viša sudska savjetnica
Milena Lokin
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 112/12 i 25/13).
DNA:
1. Republika Hrvatska, Zagreb, [adresa] Zagreb po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel na broj O-DO-68/2024
2. KŠ, [adresa] po punomoćniku Zrinko Zrilić
3. Financijska agencija
stranica 3 od 4
U .._.._.._.._.._.._.._.., 9. travnja 2025.
stranica 4 od 4