REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-151/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice VP iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika OP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, radi odluke o odgodi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2950/2024-5 od 3. veljače 2025., dana 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2950/2024-5 od 3. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 6. prosinca 2024., kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava zaključak suda da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe jer da nije dokazao nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Tvrdi da se takav zaključak nije mogao izvesti obzirom da je u svom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama kao dokazne prijedloge naveo svoje saslušanje kao i dostavu dokaza o imovinskom stanju. U nastavku svoje žalbe, ponavlja navode iznijete u svom prijedlogu i to da je nakon donošenja presude - ovršne isprave, na njegovoj strani došlo do promjene materijalnih okolnosti i mogućnosti vlastitog uzdržavanja a kamoli uzdržavanja drugih osoba za koje nema osnove, da prima mirovinu od koje jedva zadovoljava svoje osobne potrebe, da bi mu nenadoknadiva šteta mogla nastati samom činjenicom da postoji vrlo izgledna vjerojatnost mu ovrhovoditeljica cjelokupnu svotu, koja joj bez ikakve pravne osnove bude isplaćena, neće vratiti jer nema sredstava iz kojih bi mi takva šteta mogla biti nadoknađena, a sredstva koja primi na temelju izravne naplate vrlo vjerojatno će biti potrošena. Ukazuje da ovrhovoditeljica nije preuzela zaključak kojim ju je sud pozvao očitovati se o njegovim navodima iz prigovora, a sve kako bi protekao rok zapljene sredstava na njegovu računu, nakon kojeg su joj ta sredstva isplaćena, a i nastavit će se naplaćivati sve dok sud ne proglasi ovrhu nedopuštenom.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom ovršenika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi sa člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizilazi utvrđeno činjenično stanje, i to:

- da je ovrhovoditeljica podnijela zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave - pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-224/2017-14 od 19. listopada 2017., osnovnom koje je tuženik (ovdje ovršenik) dužan tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno povče od 18. siječnja 2017. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki dospjeli neplaćeni iznos, te troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;

- da je ovršenik 5. prosinca 2024. (datum početka procesa po njegovom prijedlogu označen je 6. prosinca 2024.) podnio prijedlog za donošenje rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditeljice od 20. studenoga 2024. te donošenja rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom;

- da je ovršenik prestao postupati po pravomoćnoj sudskoj odluci jer smatra da u predmetnom slučaju više ne postoji osnova za naplatu tražbine iz ovršne isprave jer više ne postoji niti sama tražbina;

- da ovršenik tvrdi da obzirom su mu podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu zaplijenjena sredstva na računima, da nema mogućnost raspolagati svojim sredstvima što ugrožava njegovu egzistenciju.

5.1. Polazeći od gore navedenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja predmetnim rješenjem odbio je prijedlog ovršenika za odgodom izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice, uz obrazloženje u osnovnom da ovršenik u predmetnom slučaju nije dokazao da su ispunjeni kumulativni uvjeti za odgodom ovrhe - oni iz članak 65. stavak 1. OZ, jer nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, sud je prihvatio da je ovršenik izjavio žalbu iz članka 53. OZ, međutim samim tim nisu ispunjena oba uvjeta za odgodu ovrhe i to vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao jedan od uvjeta propisan odredbom članka 65. stavka 1. točke 1. OZ. Pritom, sud utvrđuje u pravcu svoje tvrdnje o nastanku nenadoknadive štete, da ovršenik ne dostavlja nikakve dokaze.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovršenika a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (članka 365. uvezi odredbe članka 381. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe.

7.1. Odredbom članka 65. stavak 1. točka 1. - 11. OZ, propisani su razlozi zbog kojih sud na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje. Dakle, cijeneći odredbu članka 65. stavak 1.OZ-a, da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika, moraju biti ispunjena oba zakonska uvjeta propisana prethodno navedenom odredbom (koji se moraju kumulativno ispuniti).

8. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima ovršenika pravilno je zaključio da isti nije dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ, odnosno nije dokazao na razini vjerojatnosti da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

8.1. Naime, nastanak odnosno trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ocjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja s time da je ovršenik dužan u prijedlogu za odgodu ovrhe jasno navesti kakvu bi štetu provedbom prijenosa trpio i zašto bi ista njemu bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te potom tu odlučnu činjenicu dokazati na razini vjerojatnosti, jer se pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ ne pretpostavljaju same po sebi. Provedbom ovršnog postupka ovršenik trpi realnu i očekivanu štetu do koje dolazi uslijed prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio, dok bi u suprotnom ovrhovoditeljica bila dovedena u situaciju da ne može naplatiti svoju tražbinu u ovršnom postupku, što je protivno i svrsi pokrenutog postupka i načelu pravne sigurnosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

8.2. Ovdje se posebno ukazuje, da ovršenik dokaze o svom teškom materijalnom stanju koje bi imalo za posljedicu nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nije jasno i određeno predložio, već ih je predložio "po potrebi", pa tvrdnja o njegovim malim primanjima – mirovini, koja nije dostatna za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba nije dokazana.

8.3. Također, nastanak nenadoknadive štete ne može se opravdavati činjenicom dugotrajnog postupanja po ovršnoj ispravi odnosno tvrdnjom da su prestali razlozi za postupanjem po toj ispravi (koja nije stavljena van snage niti je izgubila svoju djelotvornost) odnosno da su se na strani ovršenika promijenile okolnosti te da je njegova materijalna situacija teška i ugrožavajuća za njegovu egzistenciju, jer kao što je prethodno rečeno, to je šteta koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku.

8.4. Konačno, ovršenik ničim ne dokazuje da u predmetnom slučaju ovrhovoditeljica neće biti u mogućnosti izvršiti povrat eventualno neosnovano isplaćenih sredstava po njenom prijedlogu, u slučaju da ovršenik postupi sukladno odredbi članka 210. stavka 4. OZ.

9. Slijedom navedenog, kako ovršenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su ostvareni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s članka 21. stavak 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

10. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 7. travnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić