Poslovni broj: Usž-2388/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice II iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi šutnje uprave, u postupku ostvarivanja prava na doplatak za djecu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-179/2024-9 od 23. travnja 2024. na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-179/2024-9 od 23. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-179/2024-9 od 23. travnja 2024., temeljem odredbe članka 43, stavka 1. i članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 19/17, i 110/21 dalje ZUS) upravni spor je obustavljen, jer je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu te donio odluku povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Rijeci broj 148221 od 10. srpnja 2023. godine.
2. Tužiteljica pobija osporeno rješenje Upravnog suda u Rijeci navodeći da sud nije pošao od postavljenog tužbenog zahtjeva, da ne uvažava činjenicu da je tuženik postupio nakon zakonom određenog roka te da je rješenje upravnog suda doneseno bez da joj je odgovor na tužbu dostavljen pa nije imala mogućnost očitovati se na navode iz odgovora na tužbu. Navodi da sud u svom postupanju zanemaruje najbolji interes maloljetne djece te da je, povodom prve tužbe zbog šutnje uprave, dodijelio tuženiku maksimalni rok od 60 dana za postupanje po žalbi, dok je povodom ove tužbe spor obustavljen. Ističe da se obraćala i Upravnoj inspekciji radi zaštite svojih prava i prava njezine maloljetne djece, te da prvostupanjsko tijelo ne postupa po njezinom zahtjevu niti po nalogu iz presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-122/2024 i tako nanosi daljnju štetu vezanu uz neostvarivanje prava koja pripadaju njoj i maloljetnoj djeci. Ukazuje na sporost cjelokupnog sustava, uključujući i Poreznu upravu te traži naknadu štete za zakidanje. Iznosi i prigovore na postupanje stručnih osoba prvostupanjskog tijela.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24), ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
6. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je obustavio upravni spor jer je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu u tijeku spora pokrenutog radi šutnje uprave, odnosno, donio je rješenje kojim je odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja.
7. Naime, članak 43. stavak 1. ZUS-a propisuje da će sud, ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu obustaviti spor.
8. Tužiteljica je 19. siječnja 2024. podnijela tužbu, iz čijeg se opširnog sadržaja zaključuje da je podnesena sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točke 3. ZUS-a i to zbog propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku stranke. Tuženik je, po podnošenju tužbe, iako po isteku zakonom propisanog roka, ispunio zakonsku obvezu odlučivanja o izjavljenom redovitom pravnom lijeku, te je rješenjem KLASA:UP/II 143-02/23-02/033489561607 URBROJ:341-99-06/2-23-590 od 15. siječnja 2024. žalba tužiteljice od 1. studenog 2023. uvažena, prvostupanjsko rješenje od 10. srpnja 2023. poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik je time postupio prema tužbenom zahtjevu pa je prvostupanjski sud pravilno upravni spor obustavio.
9. Nisu odlučni navodi tužiteljice vezani uz nepoštovanje rokova za donošenje odluke tuženika i povodom njezine druge žalbe odnosno presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-122/24, kao i pozivanje na postupke Upravne inspekcije. Ovo stoga što se upravni spor (pa i žalba izjavljena na rješenje suda doneseno u tom upravnom sporu) odnosi na ocjenu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta odnosno postupanja povodom pojedinačnog redovitog pravnog lijeka, a činjenice i okolnosti koje tužiteljica ističe ne utječu na zakonitost i pravilnost osporenog rješenja Upravnog suda u Rijeci. Nije od utjecaja ni prigovor da joj odgovor na tužbu nije dostavljen prije no što je prvostupanjski sud obustavio upravni spor, jer ovim tužiteljica nije onemogućena u zaštiti svojih prava. Naime, u odnosu na sve prigovore i traženja vezana uz zahtjev za priznavanje prava na doplatak za djecu, a za odlučivanje o kojem su nadležna javnopravna tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tužiteljica može ostvarivati pravnu zaštitu nakon što o njenom zahtjevu bude odlučeno u ponovnom postupku, uključujući i pravo na pristup sudu.
10. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 7. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
