Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-311/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elma Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog FŽ zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i članka 279. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11) sve u vezi članka 51. KZ/11, te 2. optuženog ZŽ, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku (dalje: državni odvjetnik) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2022., broj K-216/2015, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2022., broj K-216/2015, temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. – dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Šibeniku od 5. veljače 2015., broj K-28/15 u odnosu na 1. okrivljenog FŽ i 2. okrivljenog ZŽ.

1.1. Temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 1. okrivljeni FŽ oslobođen je optužbe da bi počinio u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv imovine-kazneno djelo pronevjere, označeno po članka 233. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenjem službene ili poslovne isprave, označeno po članku 279. stavku 1. i 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

1.2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, za taj dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

1.3. Temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 2. okrivljenik ZŽ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine-pronevjere, označeno po članku 233. stavku 1. KZ/11

1.4. Temeljem članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeni Autotransport d.d. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u paricu.

1.5. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 2. okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, za taj dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 155/2022 od 26. listopada 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 u smislu da je izostavio dio obrane 2. optuženog ZŽ u kojem je isti naveo da je u oštećenom TD "Autotransport d.d. u stečaju" potpisao izjavu da će vraćati dug te da mu je 4 mjeseca odbijano od plaće po 1.300,00 kn pa da stoga nije jasno iz kojeg razloga je isti potpisao takvu izjavu, je li to bio njegov strah od gubitka posla ili je razlog tome upravo svijest o počinjenju kaznenog djela te prikriveno priznanje učina istog.

6.1. Sadržajno državni odvjetnik ove tvrdnje u žalbi ustvari obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem pa će obrazloženje tih navoda slijediti u dijelu o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska sud je iznio jasne i dostatne razloge što upućuje da se presuda može valjano ispitati te stoga nije ni počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje upućuje žalitelj, odnosno povreda članka 468.stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.2. Državni odvjetnik ukazuje na pogrešne zaključke prvostupanjskog suda da bi se zbog preuzimanja obveze od strane 2. optuženog ZŽ da vraća novčani iznos za koji ga se tereti kroz 4 mjeseca te da mu je odbijano od plaće po 1.300,00 kn kako ne bi ostao bez posla, smatra da je kod 2. optuženog postojala svijest o počinjenju kaznenog djela te iako se očitovao da se ne smatra krivim, predstavlja prikriveno priznanje. Nadalje, u odnosu na kaznena djela koja su stavljena na teret 1. optuženom FŽ žalitelj navodi da iz iskaza svjedoka FŽA proizlazi da je 1. optuženi u vrijeme davanja iskaza 10. srpnja 2019. bio djelatnik Autotransporta d.d. u stečaju, a za razliku 2. optuženog ZŽ i ĆŽ pa postavlja pitanje je li isti podmirio dugovanje koje je imao prema oštećenom TD Autotransport d.d. u stečaju, odnosno kako to da 1. optuženi nije dobio otkaz ugovora o radu, ukoliko je naknada štete bila uvjet za ostanak na radnom mjestu ili naknada štete nije bila uvjetom ostanka na radnom mjestu, što je suprotno obrani 2. optuženog ZŽ.

7. Suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika, drugostupanjski sud prihvaća ispravan i valjano obrazložen zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da su 1. i 2. optuženi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret jer upravo iz iskaza ispitanih svjedoka tijekom ovog postupka pa tako i svjedoka na kojeg se poziva žalitelj FŽA, proizlazi da su na poslovima prodaji karata u Vodicama radila 3 djelatnika ZŽ, FŽ i NŽ, sada ĆŽ, koje osobe su radile u smjenama, s tim da se nisu pridržavale određenog im rasporeda rada već su proizvoljno mijenjale vrijeme rada, što nije evidentirano te su se kroz računalni sustav mogle vidjeti šifre svih djelatnika pa tako i 1. i 2. optuženih koji su materijalnu dokumentaciju koja se odnosila na prodaju karata i uplatu novca na račun tvrtke u Jadranskoj banci spremali u ladice koje nisu zaključavane te su ih na kraju mjeseca predavali u računovodstvo. Stoga pravilno prvosutpanjski sud zaključuje da je svatko od njih mogao koristiti tuđu šifru i tako izdavati karte i sebi pribavljati novac od prodaje, a u prilog čega govori i preslika snimke računala od 11. srpnja 2013. iz koje proizlazi da su dvije karte prodane preko šifre 1. optuženog FŽ iako on tog dana nije radio, a što je potvrdila i svjedokinja AŽ, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je iz navedenog evidentno da se ne može na pouzdani način utvrditi da su iznosi navedeni u dnevnim obračunima prodani od navedenog blagajnika, a temeljem kojih je sačinjen mjesečni izvještaj na osnovu kojeg je vještak za financije i knjigovodstvo dao svoj nalaz i mišljenje. Nadalje iz iskaza ispitanih svjedoka tijekom ovog postupka, a koji su zaposlenici oštećenika i koji suglasno iskazuju da su po završetku jutarnje smjene zaposlenici novac zajedno sa ispisanom uplatnicom predavali blagajniku koji dolazi u drugu smjenu i koji obavlja uplatu novca zajedno sa prihodima iz svoje smjene na račun oštećenika u Jadranskoj banci, pa proizlazi da je svatko od blagajnika posjedovao novac i uplatnice drugog blagajnika te stoga nije bilo nikakvih zapreka da otuđi taj novac kao i da preinači uplatnice, dok iz nalaza sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice ĆZ proizlazi da je upravo 1. optuženi FŽ napisao sporne brojčane iznose u kunama na nalozima za plaćanje od 3. svibnja 2013., 10. lipnja 2013. i dvije uplatnice od 3. srpnja 2013. ali da grafološki nije moguće utvrditi tko je prepravio znamenke na uplatnicama iz razloga što se radi o maloj količini poteza koji su jednostavni pa se zbog toga grafološki ne može utvrditi tko je izvršio prepravljanje, dok kontrolne trake o kojima govore svjedoci AŽ i ZŽA, na kojima je vidljiva svaka prodana karta, podatak o naplaćenom iznosu kao i o prodavaču karte pa se stoga može utvrditi i zaduženje blagajnika za novac primljen prodajom karata, iste više ne postoje što svojim podneskom od 20. ožujka 2022. oštećenik TD "Autotransport d.d." obavještava sud da više u arhivskoj građi ne postoje takvi podaci.

8. Suprotno tvrdnjama iz žalbe grafološkim vještačenjem sudskog vještaka za rukopise ĆZ, nije se moglo utvrditi tko je izvršio prepravljanje brojki na uplatnicama pa se stoga ne može utvrditi ni odlučna činjenica je li znamenke na uplatnicama prepravljao 1. optuženi ili je to učinio netko drugi, a u nedostatku kontrolnih traka koje bi mogle doprinijeti utvrđivanju odlučne činjenice tko je prodavao karte u vrijeme koje se stavlja na teret optuženima, koliko je karata prodano te podaci o naplaćenom iznosu novca, upućuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

9. Upravo stoga nije osnovan ni žalbeni navod državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenih djela koje se optuženicima stavljaju na teret te je dao jasne i argumentirane razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

10. Ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti, potpunosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, s tim da drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica u obrazloženju pobijane presude iznio prvostupanjski sud, a koji razlozi su jasni i valjano obrazloženi te iz sadržaja izvedenih dokaza nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, izveo pravilan zaključak o dokazanosti pojedinih važnih i odlučnih činjenica pa se ispravno prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 453. stavak 3. ZKP/08 temeljem koje je optužene oslobodio od optužbe.

11. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni povreda zakona na štetu optuženih pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

U Karlovcu 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić