REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr- 626/2020-40 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-626/2020-40 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu br. PU-52-1128/01112017 sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 20. rujna 2017. godine i Aneksa br. 1 Ugovora o radu br. PU-52-1128/01112017 sklopljenog dana 20. rujna (odnosno po navodima tuženika 2. studenog) 2017. godine između tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, a koji otkaz je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 4008-4059/2020. DI/ZG od 31. srpnja 2020. godine, kao i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, OIB: 46830600751 da tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] prizna sva prava iz radnog odnosa te tužitelja vrati na rad, i to na poslove koje je obavljao do nezakonite odluke o otkazu - “Elektromonter”, uz ograničenje rada na poslovima gdje se traži teži fizički rad, dizanje i prenošenje tereta težih od 25 kg, rad na visini odnosno druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana."

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.“

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba od 20. studenog 2020. kojom tužitelj zahtjeva od suda utvrditi da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od 6. studenog 2020. o isteku otkaznog roka određenog tuženikovom Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 4008 4059/2020. DI/ZG od 31. srpnja 2020. odnosno odjava tužitelja s evidencije osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te naložiti tuženiku da podnese prijavu tužitelja na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa i tužitelja vrati na rad, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv presude sadržane u presudi i rješenju prvostupanjskog suda žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku namiriti tužitelju parnični trošak, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet postupka u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom i nezakonitom Odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa te tužitelja vrati na rad.

7. U ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno;

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog od 1. studenog 2017. na neodređeno vrijeme;

-da je tužitelj bio zaposlen na poslovima elektromontera, mjesto rada područje

Elektroslavonije Osijek;

- da je Aneksom br.1. Ugovora o radu od 20. rujna 2017. izmijenjen članak 2. Osnovnog ugovora na način da je tužitelju određeno ograničenje rada na poslovima gdje se traži teži fizički rad, dizanje i prenošenje tereta težih od 25 kg, te rad na visini:

-da je tužitelj bio na bolovanju od svibnja 2019. do 5. lipnja 2020. te da je u svibnju 2020. bio na bolovanju zbog dijagnoze teškog depresivnog poremećaja;

-da je tuženik 7. srpnja 2020. pozvao tužitelja na podnošenje pisane obrane na okolnost teške povrede radne obveze zloupotrebom bolovanja, kao i da je počinio tešku povredu radne obveze jer vlasnik obrta „[obrt]“ čiji je predmet poslovanja jednak ili sličan predmetu poslovanja Društva, imao poslovne odnose s Društvom;

-da je tužitelj u pisanoj obrani osporio da je počinio bilo kakvu povredu obveza iz radnog odnosa te da nije zloupotrijebio bolovanje;

-da se Radničko vijeća HEP-a 24. srpnja 2020. očitovalo o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju na način da se isti ne protive namjeravanoj odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju;

- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 4008-4059/2020. DI/ZG od 31. srpnja 2020. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog više povreda obveza iz radnog odnosa, a između ostalog, i zbog zloupotrebe bolovanja;

- da je tužitelj 31. srpnja 2020. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji

Zahtjev tuženik nije odgovorio;

-da je tužitelj vlasnik obrta [obrt] čija je pretežita djelatnost –elektroinstalacijski radovi - rad na terenu.

8. Prema navodima žalbe, sporno je da li je tužitelj zloupotrijebio bolovanje i posljedično tome je li Odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

9. Prvostupanjski sud je pošavši od odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u nastavku: ZR) prema kojoj je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (u konkretnom slučaju da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje, pa da je time prekršio obveze iz radnog odnosa) na tuženiku, utvrdio da je tuženik dokazao da je tužitelj za vrijeme bolovanja odnosno privremene nesposobnosti za rad zbog teškog depresivnog poremećaja, obavljao poslove za svoj obrt [obrt] a u vezi poslova na gradilištu u romskom naselju u Dardi jer je iz Izvješća o provedenoj internoj istrazi u HEP-u od 22. svibnja 2020. i iskaza svjedoka ČU utvrđeno da su prilikom izvida koje je obavio Ured za korporativnu sigurnost, Služba za poslovnu sigurnost, u vremenu od 18. do 20. svibnja 2020. djelatnici Ureda za korporativnu sigurnost, na gradilištu u Dardi uočili CU u radnom kombinezonu, da je bio u kući u kojoj su se obavljali radovi i da delegira poslove radnicima, a o čemu su sačinili fotografije, da je iz zapisnika Povjerenstva za kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti za rad o provedenom izvidu od 27. svibnja 2020. utvrđeno da je prilikom dolaska članova Povjerenstva tužitelj zatečen na adresi CUS u [adresa] u radnom kombinezonu da delegira poslove radnicima iako je tužitelj tada osporavao svojoj osobni angažman, da je i iz iskaza svjedoka BU utvrđeno da se 22. svibnja 2020. našao na gradištu u romskom naselju s tužiteljem i da su dogovarali poslove u vezi elektroinstalaterskih radova, dakle, da je tužitelj na gradilištu u romskom naselju u Dardi obavljao poslove za svoj obrt [obrt] i to 18. i 19. svibnja 2020., potom 22. svibnja 2020. i 27. svibnja 2020., slijedom čega je zaključio da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja, time što je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u više navrata tijekom svibnja 2020., obavljao poslove za obrt [obrt] i to poslove koji imaju vrlo slične radne zadatke koje je tužitelj imao kod tuženika, da je tužitelj postupao izvan razumnih radnji koje može raditi radnik na bolovanju, da u konkretnoj situaciji kada tužitelj zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati poslove elektromontera uz ograničenje rada na poslovima gdje se traži teži fizički rad, a u isto vrijeme obavlja poslove za obrt [obrt] koji se bavi elektroinstalacijama (dogovara navedene poslove, u radnom odjelu je prisutan na gradilištu), tužitelj poduzimao radnje koje su protivne svrsi bolovanja i brizi radnika za vlastito zdravlje, pri čemu je neodlučno što je tužiteljevo bolovanje bilo opravdano, već je odlučno to što tužitelj svojim radnjama ne postupa razumno, odnosno unutar razumnih granica koje može poduzimati osoba za vrijeme bolovanja, neovisno jesu li takve radnje izravno utjecale na tijek ozdravljenja slijedom čega navedeno tužiteljevo postupanje ima značenje zloupotrebe bolovanja, pa posljedično tome, iako je odluka o otkazu donesena zbog više teških povreda obveza iz radnog odnosa, kraj činjenice da je sud utvrdio postojanje teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog zloupotrebe bolovanja, u okolnostima konkretnog slučaja samo postojanje te povrede obveze iz radnog odnosa predstavlja dovoljno opravdan razlog za redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, kako tužitelja, tako i tuženika, nastavak njegovog radnog odnosa kod poslodavca više nije moguć slijedom čega je kao neosnovan odbio tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz Ugovora o radu i Aneks tom ugovoru i da radni odnos nije prestao kao i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa te da se tužitelja vrati na rad.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

11. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. U postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 220.a ZPP na koju također u žalbi ukazuje tužitelj. Naime, tužitelj navodi da je sud kao valjan dokaz prihvatio "Izviješće o provedenoj internoj istrazi u HEP-u od 22. svibnja 2020." koji dokaz nije valjan, jer je tuženik u ovom predmetu HEP-ODS d.o.o., a ne HEP d.d., koji je potpuno odvojena pravna osoba od tuženika i nije stranka ovog postupka. Također da se sud u obrazloženju presude poziva na čl. 64. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji HEP d.d. koji je pravilnik pravne osobe koja nije stranka u ovom postupku te se njezin pravilnik ne može primjenjivati na ovlasti tuženika o načinu kako će prikupljati osobne podatke svojih radnika. Osim toga, Ured za korporativnu sigurnost dio je HEP-a d.d., a ne tuženika te taj ured nema ovlasti prikupljati bilo kakve podatke o radnicima druge pravne osobe, a posebice nema ovlasti privatnog detektiva jer se u spisu ne nalazi odobrenje ministarstva nadležnog za unutarnje poslove HEP-u d.d. za obavljanje detektivskog posla te da je iz izvatka iz sudskog registra za HEP d.d. vidljivo da u sudski registar nije registrirao istražnu i zaštitnu djelatnost pa da HEP d.d. nema pravo obavljanja detektivskog posla pa da samim time izvješće Ureda za korporativnu sigurnost HEP-a d.d. ne može biti dokaz u ovom postupku kao ni iskaz svjedoka ČU koji je suštinski obavio detektivski posao za tuženika, radeći u HEP-u d.d., a da za to nema ovlasti, pa da je stoga sud bio dužan zanemariti te dokaze.

12.1. Suprotno shvaćanju žalitelja ne radi se o dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način i koji bi time bili nezakoniti dokazi, a kako to pogrešno tumači žalitelj.

12.2. Naime, iz izvatka iz Sudskog registra za tvrtku HEP d.d. (str. 164-170) proizlazi da je HEP d.d. osnivač tuženika HEP ODS d.o.o. Dakle, Hrvatska elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih društava, pri čemu vladajuće društvo HEP Grupe je HEP d.d. koje obavlja funkciju korporativnog upravljanja HEP Grupom, dok je trgovačko društvo HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. jedno od ovisnih društava HEP d.d. Da se na sva društva HEP Grupe pa tako i na tuženika, odnosi Politika sigurnosti HEP Grupe (HEP Bilten 458) i Pravilnik sigurnosti HEP d.d. (HEP Bilten 461) proizlazi iz glave 2. Pravilnika sigurnosti HEP d.d. u kojem je propisano:„Ovaj Pravilnik se primjenjuje u svim ovisnim trgovačkim društvima HEP-a d.d. i na razini HEP Grupe.“, a isto proizlazi i iz Dodatka ugovoru o međusobnim odnosima sklopljenom 14. lipnja 2019. između HEP d.d. i HEP-Operator distribucijskog sustava.

12.3. Člankom 3. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji Hrvatske elektroprivrede d.d. (HEP Bilten 339) Ured za korporativnu sigurnost određen je kao jedna od 16 organizacijskih jedinica koje čine osnovnu unutarnju organizaciju Hrvatske elektroprivrede. Člankom 65. i 66. istog Pravilnika te člankom 1. i 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji Hrvatske elektroprivrede d.d. (HEP Bilten 453) navedeni su poslovi Ureda za korporativnu sigurnost i Službe za poslovnu sigurnost te je između ostalog i provođenje kontrola i istraga, navedeno kao jedna od zadaća Ureda za korporativnu sigurnost u glavi 4.1.4. Politike sigurnosti HEP Grupe, a u glavi 7. Pravilnika o sigurnosti HEP d.d. definirane su sigurnosne provjere i interne istrage.

12.4. U konkretnom slučaju interna istraga provedena je temeljem naloga predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost, sukladno navedenim odredbama.

12.5. Iz Odluke o imenovanju članova Povjerenstva za kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti za rad od 22. svibnja 2020. proizlazi da se članovi povjerenstva ovlašćuju da poduzimaju izvide i radnje čiji sadržaj će se zapisnički utvrditi, a zapisnik i opažanja poslodavac je ovlašten koristiti za provođenje postupka povrede obveza iz ugovora o radu.

12.6. Iz navedenog slijedi da je Ured za korporativnu sigurnost kao i Povjerenstvo za kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti za rad u konkretnom slučaju postupalo u skladu s važećim aktima HEP grupe u okviru koje djeluje i tuženik, te su stoga neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je istragu provodilo tijelo druge pravne osobe na temelju akata druge osobe različite od tuženika te da se radi o nezakonitim dokazima. Pri tome, nije sporno da HEP d.d. nije registriran za istražnu i zaštitnu djelatnost, niti trećima pruža detektivske usluge, već Ured za korporativnu sigurnost čini dio unutarnje organizacije HEP-a čija je zadaća između ostalog provođenje kontrola i internih istraga čiji je cilj „…otklanjanja sumnje u povredu i kršenje zakonskih propisa, pravne regulative ili internih pravila unutar određene organizacijske jedinice HEP grupe…“ (glava 7. Pravilnika o sigurnosti HEP d.d.) što uključuje i kontrole i interne istrage u slučaju sumnje na zlouporabu bolovanja pa je stoga u konkretnom slučaju neosnovano pozivanje tužitelja na Zakon o privatnim detektivima.

12.7. Osim toga, nezakoniti dokaz nisu niti fotografije koje se nalaze u spisu na strani 50 i 51 spisa jer fotografiranjem tužitelja nije povrijeđeno nikakvo tužiteljevo pravo, pa tako ni pravo na privatnost, a kako to neosnovano navodi tužitelj u žalbi. Naime, iz fotografije na strani 51 spisa vidljiva je i ploča sa podacima gradilišta, a prema čl.3. st. 4. Pravilnika o sadržaju i izgledu ploče kojom se označava gradilište („Narodne novine“ broj 42/14.) proizlazi da se navedena ploča postavlja na vidljivom mjestu na ulazu u gradilište, na način da bude vidljiva svima, pa budući da je obrt tužitelja obavljao radove na gradilištu, a koje obuhvaća izgradnju više stambenih objekata i da se na gradilištu nalazilo više različitih izvođača radova, ne može se govoriti da bi bila narušena privatnost tužitelja fotografiranjem istoga na takvom gradilištu, izvan građevinskog objekta i to s mjesta koje označava početak gradilišta, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa je posljedično tome žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana.

13. Konačno, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pa je žalba tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana .

14. Nadalje, prvostupanjski sud je provedene dokaze valjano analizirao i ocijenio, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao osnovan, dok tužitelj osporavajući u postupku utvrđeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda, u bitnom daje svoju ocjenu provedenih dokaza i iznosi svoja stajališta i svoje zaključke, koja ocjena i zaključci, prema stajalištu ovog suda, nemaju podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne mogu dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

15. Naime, kraj činjenice da je tužitelj zatečen na gradilištu 18. i 19. svibnja 2020. u radnom odijelu s logom obrta „[obrt]“ čiji je vlasnik tužitelj, da je bio u kući u kojoj su se obavljali radovi, i da je sa radnicima obrta obilazio gradilište na kojem je obrt “[obrt]“ izvodio elektroinstalacijske radove, a o čemu su djelatnici Ureda za korporativnu sigurnost sačinili fotografije na kojima je vidljiv tužitelj, pri čemu je tužitelj potvrdio da prepoznaje sebe na jednoj fotografiji, prvostupanjski sud je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključio da je tužitelj u vrijeme kada je zatečen na gradilištu 18. i 19. svibnja 2020. delegirao i nadgledao poslove koje su izvodili zaposlenici njegovog obrta, dakle da je tužitelj u to vrijeme radio za potrebe svog obrta. Nadalje, kraj činjenice da je tužitelj ponovno bio na gradilištu u romskom naselju 22. svibnja 2020. kada se sastao s BU radi dogovora glede razgraničenja poslova u vezi elektroinstalaterskih radova (što tužitelj ne osporava) te da su članovi Povjerenstva za kontrolu privremene nesposobnosti za rad zatekli tužitelja u radnom odijelu s logom obrta „[obrt]“ na istom gradilištu u razgovoru sa radnicima svog obrta i 27. svibnja 2020., a da je za sve to vrijeme tužitelj bio na bolovanju odnosno privremeno nesposoban za rad, prvostupanjski sud je, i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da tužitelj takvim svojim radnjama nije postupao razumno, odnosno unutar razumnih granica koje može poduzimati radnik na bolovanju neovisno o tome jesu li takve radnje izravno utjecale na tijek ozdravljenja te da je takvo postupanje tužitelja protivno svrsi bolovanja i brizi radnika za vlastito zdravlje te samim time predstavlja zloupotrebu bolovanja i kršenje obveze iz radnog odnosa.

16. Pri tome okolnost da tužitelj na gradilištu u Dardi nije fizički obavljao elektroinstalacijske radove (o čemu su iskazivali radnici tužitelja), niti ikakav drugi fizički posao nije odlučna kraj činjenice da je tužitelj za vrijeme dok je bio na bolovanju odnosno privremeno nesposoban za rad uslijed teškog depresivnog poremećaja, obavljao poslove za potrebe svog obrta na gradilištu u Dardi i to poslove delegiranja, koordiniranja radova i nadgledanja radova koje su izvodili zaposlenici njegovog obrta te je dogovarao poslove u vezi elektroinstalaterskih radova sa drugim izvođačem na gradilištu, jer je takvo tužiteljevo postupanje nespojivo sa svrhom bolovanja i predstavlja zloupotrebu bolovanja i kršenje obveze iz radnog odnosa neovisno o tome jesu li takve radnje izravno utjecale na tijek ozdravljenja, pa su u tom kontekstu neodlučni i žalbeni navodi tužitelja da je on kod tuženika obavljao fizički opasan i zahtjevan posao koji zahtjeva potpunu koncentraciju po 8 sati dnevno jer da kod tuženika nije bio poslovođa, nego je osobno obavljao elektromonterske poslove.

17. Naime, svrha bolovanja je da se radnik, zbog bolesti, u kraćem ili dužem razdoblju oslobodi obveza i to ne samo na radnom mjestu već i drugih aktivnosti, osim onih preporučenih po liječniku, koje ometaju ozdravljenje, kako bi čim prije ozdravio i vratio se na svoje radno mjesto.

18. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je preporuka liječnika bila da se kreće navesti je kako nije sporno da je tužitelju uslijed primarne dijagnoze teškog depresivnog poremećaja zbog čega mu je i otvoreno bolovanje preporučeno da se kreće i da ne boravi kod kuće (iskaz liječnika TU). Međutim, aktivnosti u kojim je zatečen tužitelj; koordinacija s radnicima obrta, nadgledanje radova, sudjelovanje u dogovorima oko poslova na gradilištu s drugim izvođačem, nedvojbeno zahtijevaju određenu koncentraciju i imaju određenu težinu glede odgovornosti za uspješno poslovanje obrta, te se ne mogu smatrati kao način opuštanja koji bi povoljno djelovao na psihičko stanje tužitelja, kako to nastoji prikazati žalitelj, a sam boravak tužitelja na gradilištu i kretanje po gradilištu, tijekom više dana, za vrijeme bolovanja, zasigurno nema značaj kretanja koje je tužitelju, s dijagnozom teškog depresivnog poremećaja, preporučeno u cilju ozdravljenja.

19. Glede žalbenih navoda žalitelja da je teret dokaza da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje bio na tuženiku te da je isto moguće dokazati jedino medicinskim vještačenjem kojeg tuženik nije predložio, navesti je da, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik dokazao da je tužitelj za vrijeme privremene nesposobnosti bio na gradilištu u romskom naselju u Dardi i obavljao poslove za svoj obrt [obrt] i to 18. i 19. svibnja 2020., potom 22. svibnja 2020. i 27. svibnja 2020. (dogovarao poslove s dugim izvođačima, koordinirao, nadgledao radove i u radnom odjelu bio prisutan na gradilištu) čime je postupio protivno svrsi bolovanja (da se radnik zbog bolesti oslobodi radnih obveza osim onih preporučenih po liječniku, kako bi što prije ozdravio i uključio se u proces rada) u tom slučaju, teret dokaza da se ne radi o ponašanju koje bi bilo kontraindicirano bolovanju i predstavljalo zloupotrebu, prelazi na tužitelja sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, a tužitelj taj dokaz nije predložio, pa su stoga i tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

20. Prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

20.1. Sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR: “U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu”.

21. S prethodno navedenim u svezi, ovdje valja imati na umu da svaki poslodavac ima pravo od svih svojih radnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjavaju svoje radne obveze - a u okviru toga i da se ti radnici ponašaju disciplinirano i profesionalno, odnosno da dosljedno poštuju propisani proces i organizaciju rada i vode brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti te stjecanju i zadržavanju povjerenja svih u njegovo poslovanje, ali i o svome zdravlju.

22. Slijedom utvrđenja da je tužitelj svojim naprijed navedenim ponašanjem za vrijeme bolovanja zloupotrijebio korištenje bolovanja, pa time kršio obveze iz radnog odnosa pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao poslodavac osnovano otkazao tužitelju ugovor o radu sukladno čl. 115. ZR, pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 4008-4059/2020. DI/ZG od 31. srpnja 2020. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa te vrati na rad na iste ili odgovarajuće poslove.

23. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužitelj kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 7. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković