REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-65/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Smoljan, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniju Vedriću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-982/2023-11 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-982/2023-11 od 11. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice OS koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je OS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k.o. u naravi kuća površine 118 m² i dvorište, površine 399 m², sveukupne površine 517 m², k. o. [katastarska općina] za 2/3 dijela, dok je ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] suvlasnica iste za 1/3 dijela (pridržava se pravo veličinu suvlasničkog udjela izmijeniti nakon što se provede predloženo građevinsko vještačenje) što je tuženica dužna priznati i trpjeti provedbu takva upisa u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti presude, uz brisanje ranijeg zemljišnoknjižnog upisa.

2. Dužna je tuženica ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] naknaditi parnični trošak tužiteljici kao i zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavlja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve do isplate, i u roku od 15 dana."

1.1. U toč. II. izreke odlučeno je da je tužiteljica dužna naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura (4.520,70 kuna) u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tuženice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga. Navodi kako je tužbom, kroz dokazni postupak, imala namjeru ispraviti pogrešan zemljišnoknjižni upis i dokazati kako je ona stekla suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u 2/3 dijela, a tuženica u 1/3 dijela, i to temeljem dugogodišnjih izvršenih ulaganja tužiteljice temeljenih na dogovoru koji nije bio u pisanoj formi. Ukazuje da je sud utvrdio kako između stranaka nije postignut sporazum o izmjeni veličine suvlasničkih udjela što je razlogom odbijanja postavljenog tužbena zahtjeva. Navodi da nije sporno kako stranke nisu potpisale pisani sporazum o izmjeni veličine suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini, no da je takav sporazum između stranaka ipak postignut. Smatra da je sud prešao preko nesporne činjenice kako tuženica uopće nije bila zainteresirana za ulaganja u predmetnu kuću, dok s druge strane, tužiteljica je bila ta koja je cijeli život ulagala vlastita novčana sredstva u predmetnu kuću, čime izraženi suvlasnički udio nije odraz stvarnog stanja. Ukazuje da je dostavila sudu samo dio podataka o podignutim kreditima jer veći dio podataka zbog proteka vremena nije uspjela dobiti od banke, niti ih je ona sačuvala, no dostavlja potvrde o podignutim kreditima kod Bank Austria dana 20. svibnja 2010. na iznos od 26.000,00 eura i dana 20. prosinca 2012. na daljnjih 15.500,00 eura, te za kredit podignut kod Nordsee dana 6. travnja 2022. na iznos od 15.000,00 eura. Ističe da je sud u pobijanoj presudi počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), budući da između izreke pobijane presude i dokaza u spisu postoji očito proturječje za koje je u cijelosti izostalo valjano obrazloženje. Ukazuje kako je davne 2001. investirala iznos od ukupno 87.022,00 eura pa je u pobijanoj presudi izostalo valjano obrazloženje na temelju čega je sud izveo zaključak kako ovolika ulaganja u predmetnu nekretninu ne mogu ni na koji način promijeniti vlasničku strukturu na kući, već da bi eventualno tužiteljica imala tek obveznopravni zahtjev prema tuženici. Ističe da sud nije saslušao niti jednog od predloženih svjedoka koji imaju osobna saznanja o vrsti izvedenih radova na predmetnoj kući i izvršenim ulaganjima od strane tužiteljice, pa je ostalo nejasno na temelju čega je sud izveo zaključak kako tužiteljica podignutim kreditima nije financirala opsežnije građevinske radove. Navodi da tuženica ne samo da je bila upoznata sa svim radovima koje je financirala tužiteljica, već je iste odobravala, na koji način je dala svoju suglasnost da se suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini tužiteljice uveća s 1/2 dijela na 2/3 dijela.

2.1. Predlaže usvajanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude te vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/3 dijela, dok je tuženica suvlasnica iste u 1/3 dijela što joj je tuženica dužna priznati i trpjeti provedbu takva upisa u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti presude, uz brisanje ranijeg zemljišnoknjižnog upisa.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obrazloženje da ulaganja tužiteljice, kod nedvojbeno utvrđene činjenice da između stranaka nije došlo do sporazuma (nije bilo govora o tome, a nije došlo ni do izričitog sporazuma), nemaju za posljedicu promjenu u veličini idealnog suvlasničkog udjela tužiteljice.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. Obzirom na žalbene razloge tužiteljice u dijelu u kojem se ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, valja navesti da sud prvog stupnja nije počinio tu bitnu povredu, obzirom su navedeni dovoljni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje nije proturječno ni nejasno, kao što ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

10. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i tuženica upisane kao suvlasnice svaka u 1/2 dijela na spornoj nekretnini, koje su suvlasništvo stekle kupoprodajom, a temeljem presude suda prvog stupnja poslovni broj: P- 2174/2002 od 24. siječnja 2005.

12. Sporno je, da li je tužiteljica stekla vlasništvo na ukupno 2/3 dijela predmetne nekretnine, odnosno, je li stekla vlasništvo i na 1/6 dijela predmetne nekretnine koji pripada tuženici, ulaganjima u istu nekretninu.

13. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer su presudom izneseni valjani i na zakonu utemeljeni razlozi, potpuno obrazloženi, koje razloge nije dovela u sumnju tuženica izjavljenom žalbom.

14. Prema odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari (čl. 388. st. 2. ZV-a), dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Sukladno st. 2. istog članka pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st 1. tog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

15. Sud prvog stupnja je, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio kako između parničnih stranaka nije bilo dogovora da ulaganjem u predmetnu nekretninu tužiteljica stekne veći suvlasnički udio, jer isto tužiteljica nije dokazala, niti je dokazala da je uopće uložila sredstva u predmetnu nekretninu. Navedeno proizlazi samo iz tvrdnja tužiteljice, dok preostali provedeni dokazi dovode do sasvim drugačijeg zaključka. Naime, već iz iskaza same tužiteljice, koja navodi da nikakvih dogovora između stranaka o načinu korištenja kuće nije bilo, proizlazi da su kuću koristile jednako i da je sve bilo njihovo te da je dogovor u pogledu podjele sredstava ostvarenih iznajmljivanjem kuće bio da će ono što preostane od najma, nakon što podmire troškove za kuću, dijeliti po pola. Nadalje, zajednička punomoćnica stranaka podnijela je još 2019. prijedlog za opravdanje predbilježbe i uknjižbu prava suvlasništva za svaku u 1/2 dijela, u kojem trenutku tužiteljica nije isticala nikakve prigovore glede navedenog suvlasničkog udjela, niti je pokretala postupke radi utvrđenja istog u udjelu u kojem sada tvrdi, već je to učinila, kako to i sama navodi, tek 2023. zbog toga što su se njihovi odnosi poremetili. Osim toga, nesporno je da je otac stranaka bio taj koji je utuženu nekretninu kupio i na njoj sagradio kuću u cijelosti, a nakon smrti njihovog oca nije došlo do bitnih građevinskih zahvata, kojima bi se promijenila bit građevine.

16. Ako sud na temelju izvedenih dokaza, primjenom čl. 8. ZPP-a, ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza (čl. 221.a ZPP-a). U ovom konkretnom slučaju na tužiteljici je bio teret dokazivanja postojanja sporazuma u smislu čl. 156. ZV-a, što ista nije uspjela dokazati.

17. Stoga je ocjena ovoga suda kako je ispravan stav suda prvog stupnja da tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva na 2/3 dijela predmetne nekretnine.

18. Slijedom svega iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio za ovakav spor relevantno činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. ZPP-a).

U Puli - Pola 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić