REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-98/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po OD Hećimović i Partneri d.o.o. Slav. Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupana po OD Hanžeković & Partneri, Radnička cesta br. 22, Zagreb, radi naknade štete, v.p.s. 1.405,95 EUR, nakon glavne javne rasprave održane 4. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja GČ, punomoćnika tužitelja AČ i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Juraja Rajića, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.405,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 7. travnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.117,91 EUR, na koje troškove teku zatezne kamate od dana 7. travnja 2025.do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GČ podnio je tužbu protiv Croatia osiguranje d.d. Zagreb radi naknade štete.

1.1. Ističe da se 7. svibnja 2021. u 11,40 sati u mjestu Velika Kopanica, ulica Ivana Filipovića, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući osobnim automobilom marke "Seat Leon", registarskih oznaka [registarska oznaka], a koji osobni automobil je u vlasništvu tužitelja. Navedena prometna nesreća dogodila se na način da je na cestu istrčala divljač kojom prilikom je došlo do udara osobnog automobila u divljač. Nakon samog udara divljač se udaljila s mjesta događaja. U navedenoj prometnoj nesreći oštećen je automobil u vlasništvu tužitelja marke "Seat Leon", registarskih oznaka [registarska oznaka], a na istom su nastala oštećenja bliže specificirana Izvidom štete Croatia osiguranja d.d., broj izvida: Y904348221. U trenutku navedene prometne nesreće Lovačko društvo, koje gospodari mjestom na kojem se dogodila prometna nesreća, bilo je osigurano kod tuženika, odakle proizlazi pasivna legitimacija tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

1.2. Tužitelj navodi kako temeljem članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) ima pravo na naknadu imovinske štete. Na osobnom automobilu marke "Seat Leon" registarskih oznaka [registarska oznaka], a koji osobni automobil je u vlasništvu tužitelja pri čemu je nastala šteta u visini od 862,7 EUR.

1.3. Tužitelj se 7. svibnja 2021. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, međutim do izvansudskog rješenja predmetnog spora nije došlo.

1.4. Tužitelj je podneskom od 15. listopada 2024. uredio tužbeni zahtjev i to prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za promet, procjenu, tehniku motornih vozila, strojarstvo i zaštitu na radu IČ (INTELELX d.o.o.) te na ime naknade imovinske štete od tuženika potražuje iznos od 1.409,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te naknadu troškova parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana.

1.5. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. stavak 2. i 3. ZPP- a i čl. 191. ZPP-a.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 3. studenog 2021. (list br. 19-23) istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. U konkretnom slučaju ne postoji pravno relevantno pouzdan dokaz da bi upravo divljač koja potječe iz lovišta tuženikova osiguranika prouzročila utuženu štetu tužitelju. Nadalje, ističe kako je evidentno da navodna divljač za koju tužitelj tvrdi da je ostvarila sraz s njegovim vozilom, nije pronađena na licu mjesta. Dakle, nema objektivnog i stvarnog dokaza u vidu uginule ili ranjene divljači kao objekta kojeg bi se u uzročno posljedičnom smislu moglo povezati sa štetom na tužiteljevom vozilu. U policijskoj potvrdi nije konstatirana pojava bilo kakvih drugih tragova niti na vozilu niti na mjestu na kojemu je tužitelj naveo da je došlo do predmetnog sraza, a koji su tipični, svojstveni kod nastanka sraza kakvog opisuje tužitelj (primjerice tragovi dlake divljači, krvi, tkiva i sl.). Također, u predmetnoj se policijskoj potvrdi izrijekom konstatira da nije izvršeno nikakvo izuzimanje dlake ili nekog drugog materijalnog dokaza koji bi mogao biti predmetom daljnje, naknadne analize/vještačenja kao svakako nužnog te jedino objektivnog i vjerodostojnog utvrđenja što je i na koji način uzrokovalo štetu na vozilu tužitelja. U ovome događaju nije evidentirano postojanje svjedoka/očevidaca pored vozača vozila tužitelja. Tuženik se protivi saslušanju samog vozača (DČ) kao svjedoka jer je njegova uloga u ovome događaju uloga osobe koja je aktivno sudjelovala uz suglasnost tužitelja u uporabi tužiteljeva vozila koje je objektom tužbenog zahtjeva tužitelja, pa stoga kao takav imatelj istog vozila ima identičan pravni položaj kao i tužitelj sa sigurnim i izravnim subjektivnim interesom za uspjeh tužitelja u ovome sporu. Stoga nema govora o postojanju vjerodostojne i objektivne dokazne vrijednosti izvođenja tog dokaza. Uvažavajući prethodno navedeno te ujedno uzimajući u obzir, pod pretpostavkom da bi bio točan navod tužitelja da je došlo do sraza između njegova vozila i životinje upravo na mjestu na kojemu se to navodi, a to ja dakle područje naseljenog mjesta Velika Kopanica, postoji objektivna i posve razumna mogućnost da je na vozilo tužitelja naletjela neka druga (domaća) životinja (pas ili slično) a ne upravo divljač iz lovišta tuženikova osiguranika. Razumno je očekivati da će na području naseljenog mjesta ili u njegovoj blizini postojati pojave nezbrinutih životinja ili pak i životinja poznatih vlasnika koje se kreću bez nadzora, a štoviše, takve bi se pojave na području gradova mogle očekivati i s većim stupnjem vjerojatnosti nego li pojave divljači. Tuženik u razmatranju odštetnih zahtjeva, a što je i obveza suda, mora ocjenu dokazne vrijednosti određenog dokaznog sadržaja dati prema objektivnim kriterijima, što znači da ne može niti smije (u zaštiti vlastitog i pravnog položaja svoga osiguranika) pokloniti vjeru samo subjektivnim „dokazima“ koji potječu od oštećene osobe.

2.1. U konkretnom slučaju navod o divljači kao uzročniku tužiteljeve štete potječe od tužitelja samog (osoba povezanih s tužiteljem), te kako je prethodno i obrazloženo, takav navod nema dostatnu objektivnu činjeničnu podlogu u drugim poznatim činjenicama. Da se i postavi pitanje a zašto bi tužitelj tvrdio nešto što se nije dogodilo, odgovor na takvo pitanje tuženik, a po mišljenju tuženika i sud, ponovno mora dati iz pozicije objektivno i pouzdano dokazanog, ne promatrajući samo i jedino konkretni slučaj, dakle neovisno od pitanja povjerenja u iskazivanje samog tužitelja u ovome slučaju. Naime, tuženik se ne rijetko susreće s odštetnim zahtjevima u kojima oštećenici tvrde da bi na njihovo vozilo naletjela upravo divljač (što se ne rijetko pokazuje netočnim), a to upravo zato jer kod oštećenika postoji spoznaja da će se odšteta značajno lakše ostvariti od osiguranog lovačkog društva nego li od nepoznatog vlasnika nepoznate životinje, (pa čak i poznatog vlasnika poznate domaće životinje), odnosno od osobe koja bi trebala biti odgovorna za štetu u takvim slučajevima u kojima se ne radi o naletu divljači iz lovišta osiguranog lovačkog društva. Inače, nemogućnost utvrđenja da bi upravo divljač kojom gospodari tuženikov osiguranik ostvarila sraz s vozilom tužitelja izravno onemogućava toga tuženikova osiguranika u bilo kakvoj (i teoretskoj) mogućnosti ostvariti svoju odštetnu tražbinu (i to upravo prema tužitelju), to jest naknadu štete na divljači, što je pravo svakog lovoovlaštenika temeljem Zakona o lovstvu. Ne može biti pravno dopušteno a svakako pravično da sudionici određenog obveznog odnosa imaju različita prava na temelju istog činjeničnog temelja, odnosno da u ovome slučaju tužitelj može ostvariti naknadu štete iz odgovornosti tuženikova osiguranika a da pri tome taj isti osiguranik, upravo jer nema nikakvog podatka o samoj divljači (o vrsti, karakteristikama i njezinom stanju nakon navodnog sraza) ne može biti u poziciji zahtijevati naknadu štete na divljači (od tužitelja). Podredno, tuženik ukazuje da bi, i u hipotetskom slučaju u kojem bi postojalo dostatnog objektivnog dokaza u prilog tvrdnje tužitelja da bi na njegovo vozilo naletjela divljač, tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku trebao biti odbijen, sve uz primjenu odredbi Zakona o lovstvu, kao posebnog zakona koji regulira pitanje naknade štete nastale od divljači na prometnici. Naposljetku, tuženik upućuje da je odredbom čl. 82. Zakona o lovstvu (u daljnjem tekstu: ZL) propisan poseban postupak i to kao procesna pretpostavka za podizanje odštetne tužbe od strane oštećene osobe prema nadležnom lovoovlašteniku, što uključuje upravo i naknadu ovdje predmetne utužene štete tužitelja, odnosno štete na imovini (čl. 78., st. 1., toč. 1. ZL). Iz tuženiku dostupnih činjenica u vezi prethodnog postupanja tužiteljice prije ovdje predmetnog utuženja, a to potvrđuju i prilozi tužbi tužiteljice, te sadržaj iznesenih dokaznih prijedloga tužiteljice, nije razvidno da bi tužiteljica postupila sukladno odredbi čl. 82. ZL-a, odnosno da bi se s ovdje predmetnim odštetnim zahtjevom obratila nadležnom lovoovlašteniku. Zbog toga, kako to izrijekom propisuje odredba čl. 82., st. 3. ZL, ovdje bi trebalo doći do odbačaja tužbe tužiteljice jer tužiteljica evidentno nije ispunila posebnim zakonom propisanu procesnu pretpostavku za podizanje tužbe u ovome slučaju.

2.2. Tuženik ne osporava činjenicu postojanja ugovora o osiguranju od odgovornosti zaključenog s Hrvatskim lovačkim savezom kojim je obuhvaćeno i osiguravateljevo pokriće za štete nastale iz odgovornosti i lovačkog društva "Vir", Velika Kopanica, lovačkog društva koje upravlja lovištem na području nastanka predmetnog događaja.

2.3. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, odnosno odbacivanje tužbe, uz nalog tužitelju nadoknaditi tuženiku nastao parnični trošak.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu podneskom od 2. prosinca 2021. (list br. 24-25) tužitelj ističe da je nesporna činjenica da se dogodila prometna nesreća na način da je na cestu istrčala divljač i to srneća divljač, kojom prilikom je došlo do udara osobnog automobila u vlasništvu tužitelja u divljač, a nakon čega se divljač udaljila s mjesta događaja. Od strane djelatnika MUP RH vršen je očevid ove prometne nesreće kojom prilikom je sačinjen i fotoelaborat. Sa fotografija koje se nalaze u fotoelaboratu, jasno je vidljivo da su na osobnom automobilu zatečene dlake u predjelu lijevog fara na prednjem dijelu osobnog automobila tako i na vjetrobranskom staklu osobnog automobila, a uostalom, tužitelj je u svojoj tužbi predložio da se u svojstvu svjedoka sasluša DČ, koji je upravljao osobnim automobilom tužitelja u trenutku kada se dogodila prometna nesreća. Predmetni svjedok se može očitovati na koji način je došlo do prometne nesreće, te na kakvu divljač je isti osobnim automobilom naletio. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu kako iz policijske potvrde nije vidljivo da su ostali tragovi dlake divljači i sl., nisu točni a što će se uostalom razjasniti kada se od strane naslovnog suda službenim putem pribavi zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotoelaborat. Što se tiče navoda tuženika kako u potvrdi MUP RH nigdje nije evidentirano da li je izvršeno izuzimanje dlaka ili nekog drugog dokaznog materijala, tužitelj navodi kako je točno da u potvrdi MUP RH isto nije navedeno, međutim, kako je isti u tužbi predložio da se kao dokazni prijedlog od MUP RH zatraži obavijest da li je iz osobnog automobila tužitelja izuzeta i pohranjena životinjska dlaka. Nejasno je zašto se tuženik protivi saslušanju svjedoka LČ u ovom predmetu s obzirom da DČ nije vlasnik osobnog automobila kojim je isti upravljao, niti isti ima pravni interes da u svom iskazu iznosi nešto što ne odgovara istini. Insinuacije tuženika da ukoliko je došlo do sraza osobnog automobila u vlasništvu tužitelja i životinje, da bi se moglo raditi o naletu na domaću životinju, psa ili slično, su neosnovane i neargumentirane.

3.1. Nadalje, tužitelj se očitovao istim podneskom u odnosu na citiranje zakonskih odredbi tuženika vezanih uz Zakon o lovstvu, u kojem navodi kako će se prometnim vještačenjem jasno utvrditi na koji način se prometna nesreća dogodila, a što se tiče prometnih znakova, iz potvrde MUP RH PU Brodsko-posavske PGP Vrpolje, jasno je razvidno kako na navedenoj dionici nije postojao prometni znak „Divljač na cesti“. Tužitelj nadalje navodi kako se isti prije pokretanja ovog odštetnog zahtjeva obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom po kojem odštetnom zahtjevu je tuženik odgovorio kako nije moguće utvrditi uzevši u obzir policijsku potvrdu koja je životinja izazvala prometnu nesreću, pa zbog toga isti odštetni zahtjev odbijaju. Prema tome, navodi tuženika gdje se tuženik poziva na procesne pretpostavke za podizanje tužbe, na članak 82. Zakona o lovstvu, nisu osnovani, s obzirom da se tužitelj obratio odštetnim zahtjevom prije pokretanja ovog parničnog postupka osiguravajućem društvu kod kojeg Hrvatski lovački savez ima zaključenu policu od odgovornosti za štete nastale iz odgovornosti lovačkih društava na području Republike Hrvatske. Tuženik bi se na ovaj gore navedeni članak Zakona o lovstvu mogao pozivati samo u konkretnom slučaju da lovačko društvo nije osigurano, u kojoj situaciji bi se oštećenik morao izravno obraćati lovačkom društvu odnosno lovo ovlašteniku na čijem području se šteta dogodila. Uzevši u obzir sve gore navedeno, tužitelj navodi kako su navodi iz odgovora na tužbu tuženika neosnovani, te usmjereni ka izbjegavanju odštetne odgovornosti.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Potvrdu PU Brodsko-posavske, Postaje granične policije Vrpolje od 28.7.2021. (list br. 5-6), Obavijest tuženika o neosnovanosti zahtjeva (list br. 7-8), dokumentaciju o prometnoj nesreće od 7.5.2021. PU Brodsko posavske PP Slav. Brod, i to Zapisnik o očevidu od 11.5.2021. (list br. 50- 52), fotografije s mjesta događaja naleta vozila na divljač od 7.5.2021. (list 53-55), Nalaz i mišljenje vještaka IČ od 7.9.2024.(list br. 69-75) te je izvršen uvid u sve priloge u spisu. Saslušani su svjedok DČ, prometni vještak IČ i tužitelj.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, a analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nesporno je među strankama da je dana 7. svibnja 2021. došlo do prometne nezgode kojom prilikom je došlo do oštećenja automobila tužitelja. Isto tako, nije sporno postojanje ugovora o osiguranju od odgovornosti zaključenog između tuženika i Hrvatskog lovačkog saveza, a kojim je obuhvaćeno i osigurateljno pokriće za štete nastale iz odgovornosti Lovačkog društva Vir, Velika Kopanica, a na području čijeg lovišta se dogodila prometna nezgoda.

7. U ovom postupku sporno je postojanje odgovornosti Lovačkog društva Vir na području čijeg lovišta je došlo do prometne nezgode, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do naleta divljači koja potječe iz lovišta tuženikova osiguranika na automobil tužitelja. Uz navedeno sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Potvrdu PU Brodsko-posavske, Postaje granične policije Vrpolje od 28.7.2021. (list br. 5-6) i Zapisnik o očevidu od 11.5.2021. (list br. 50-52) utvrđeno je da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. svibnja 2021. u 11,40 sati, u Velikoj Kopanici, Ivana Filipovića 00, došlo do naleta automobila na životinju, a u kojem događaju je sudjelovao kao vozač DČ iz [adresa] upravljajući automobilom marke "Seat Leon", reg. oznake [registarska oznaka], a čiji vlasnik je tužitelj GČ iz [adresa]. U navedenom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba i nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača DČ. Iz navedene potvrde proizlazi kako na dionici ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode nema prometnog znaka "Divljač na cesti", a udarena životinja se udaljila s mjesta događaja.

9. Uvidom u fotografije s mjesta događaja od 7. svibnja 2021. (list 53-55) na automobilu kojim je upravljao DČ tom prilikom vidljiva su udubljena na prednjem lijevom bočnom dijelu automobila reg. oznake [registarska oznaka].

10. Iz iskaza svjedoka DČ proizlazi da je isti u petom mjesecu 2021. godine posudio od tužitelja auto, kako bi mogao otići doma u [adresa], a bio je u [adresa]. Od tužitelja je auto uzeo ujutro oko 8 sati i negdje oko pola 12, kada je bio u mjestu Velika Kopanica, naletjela je srna koja se kretala s lijeve strane prema desnoj strani kolnika. On je vozio otprilike oko 70 km/h koliko je i bila dopuštena brzina kretanja na tom dijelu ceste i možda dvadesetak metara prije samog naleta vidio je da je srna iskočila iz lijevog kanala i krenula prema desnom traku kolnika. Naveo je kako je on kočio, međutim ona je išla u koso tako da nije uspio izbjeći njen nalet, te da je ona udarila u prednji branik i prešla preko cijelog auta i krova. Ista se kretala koso, tako da je udarila u prednji lijevi branik. On je bio u kretanju kada se srna zabila u auto, napominje kako je kočio, tako da misli da je njegova brzina kretanja u trenutku samog naleta na srnu možda bila oko 40 km/h. Osim što je kočio, pokušao je ići u desno da ju izbjegne, a kako je s desne strane isto kanal, nije mogao ići previše blizu. S njim u vozilu je bio i njegov brat. Nakon što je automobil zaustavio, izašao je iz njega, i vidjeli su da na braniku postoje oštećenja. Nazvao je odmah tužitelja i policiju. Došla su tri policajca na mjesto događaja. Na spoju šajbe i stupa (lajsne) ostali su tragovi dlaka srne. Policija je došla i slikali su sve, a oni su nakon toga otišli u Croatiu prijaviti štetu i isti su također slikali automobil. Na mjestu gdje je došlo do naleta ima neke šumice u dužini od oko 500 m, nije bilo nikakvog znaka, a nema ni danas, o upozorenju za divljač. Poznato mu je da s lijeve strane gospodari lovačko društvo iz Velike Kopanice. Nisu zvali lovočuvara. G nije bila velika, možda do metar, a misli da je ona naletjela svojom prednjom desnom stranom, išla je prema njemu. Istaknuo je kako se u tom trenutku bio uplašio, ali je uspio ostati na cesti. Na autu je bilo dlaka ali nije bilo krvi, nisu išli gledati je li srna živa ili nije. On nije vidio, ali mu je brat rekao da je on vidio da je srna otrčala u šumu. Praktički gdje se dogodila nezgoda, je ulaz u selo.

11. Iz iskaza tužitelja GČ proizlazi kako je svjedok DČ prijatelj njegovog sina tako da mu je on posudio na njegovu molbu auto, kako bi mogao otići kući. Auto je preuzeo to jutro, par sati poslije, negdje oko 11,30 DČ ga je nazvao da je lupio srnu. On mu je rekao da nazove odmah policiju, i misli da je policija došla, tako da nakon što su obavili očevid, svjedok DČ je došao k njemu, te su zajedno otišli u Croatiu prijaviti štetu. Kada je DČ dovezao auto do njega, vidio je dlake na lajsni kod šoferšajbe, a bilo je nešto i kod fara, a to su vidjeli i u Croatia kada su sačinjavali izvid štete. Fotografirali su auto i na fotografijama su vidljivi ostaci dlake, vjerojatno je bilo i više dlaka, ali su one uslijed vožnje do [adresa] djelomično otpale. Prilikom izvida štete procjenitelj je vidio dlaku i znao je da to nije od neke druge domaće životinje.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka IČ proizlazi da se prometna nesreća dogodila kao nalet srne na prednji lijevo bočni dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku prometne nesreće DČ se s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom Ulice Ivana Filipovića iz smjera juga u smjeru sjevera, a srna je pretrčavala kolnik iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja osobnog automobila. Obzirom da policijskim očevidom nisu obilježeni, fiksirani i evidentirani tragovi na kolniku, niti zaustavljeni položaj osobnog automobila, tehničkim putem nije moguće točno odrediti mjesto naleta na kolniku, brzinu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u pojedinim fazama prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko- prostornu analizu i točnu analizu mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće. Uzimajući u obzir prostorni raspored i stupanj oštećenja na osobnom automobilu, te okolnost ne ugibanja srne nakon udara, slijedi da je brzina osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nesreće bila u okviru dopuštene brzine kretanja, odnosno ne veća od oko 70 km/h. Isto tako, obzirom na konfiguraciju terena, vrijeme mogućeg uočavanja srne od strane vozača osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] je bilo oko 0,7 s. Kako je vrijeme mogućeg uočavanja srne bilo u okviru vremena reagiranja prosječno trijeznog vozača u dnevnim uvjetima vožnje, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u konkretnoj prometnoj situaciji nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću. Obzirom da na mjestu prometne nesreće nije bio postavljen prometni znak br. A44 "Divljač na cesti", srna je za vozača osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] predstavljala nepredvidivu zapreku na kolniku. Na osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala je djelomična šteta koja s PDV-om iznosi 1.405,95 EUR.

12.1. Na raspravi od 4. ožujka 2025. prometni vještak IČ dodatno se očitovao o danom nalazu i mišljenju te je prije svega ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 7.9.2024. Za kalkulaciju troškova popravka vozila tužitelja cijene dijelova su utvrđene provjerom u Auto Zubak d.o.o, ovlaštenom trgovcu i serviseru za vozila marke Seat. U trenutku vještačenja nisu bile dostupne cijene dijelova za predmetno vozilo iz 2021.godine. Za izračun visine štete je usvojena cijena radnog sata od 30 EUR + PDV, a što je bila prosječna cijena radnog sata kod ovlaštenih servisa u 2021. godini. U trenutku izrade vještačenja cijena radnog sata u Auto Zubak d.o.o je bila 50 EUR + PDV. Oštećenja na vozilu tužitelja položajno i oblikovno odgovaraju utvrđenoj dinamici prometne nesreće, odnosno naletu divljači na prednji lijevi bočni dio vozila tužitelja. Isto tako na fotografijama koje prileže spisu te koje su pribavljene od tuženika su vidljivi tragovi dlake koja bi mogla biti dlaka životinjskog porijekla na vozilu tužitelja. Slijedom navedenog mišljenja je da su oštećenja na vozilu tužitelja nastala uslijed naleta divlje životinje. Također, potvrdio je da se u konkretnom slučaju ne bi moglo raditi o naletu psa te je riječ o klasičnom naletu divljači na vozilo. Nadalje, nije bio prisutan prilikom vršenja očevida prometne nesreće, pa tako nije niti pronalazio, obilježavao i fiksirao materijalne tragove na mjestu događaja. Vještačenje je provedeno na temelju očevidne dokumentacije koja prileži spisu. Očevidom nije vršeno fiksiranje i evidentiranje tragova na mjestu prometne nesreće. Isto tako očevidom nisu niti izuzeti tragovi dlake i drugi biološki tragovi sa vozila niti su isti poslani na vještačenje. Istaknuo je kako su oštećenja na vozilu i tragovi dlake indikativni i na temelju istih se prometna nesreće dogodila kao nalet divljači na vozilo tužitelja. Isto tako, vozač nije imao vremenske mogućnosti izbjeći nalet divljači na vozilo, jer je vrijeme uočavanja divljači bilo kraće od vremena reagiranja vozača poduzimanjem radnje kočenjem.

12.2. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na kalkulaciju visine troškova postupka u pogledu cijene rada na odnosnoj štetiti te utvrđenoj cijeni blatobrana te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

12.3. Sud u cijelosti poklanja vjeru mišljenju prometnog vještaka IČ, stručnjaka za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstvo i zaštitu na radu, smatrajući ga istinitim, stručnim, nepristranim i u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

13. Imajući u vidu nalaz i mišljenje prometnog vještaka te iskaz svjedoka DČ, sud nalazi da postoji uzročno-posljedična veza između prometne nezgode i naleta divljači na automobil tužitelja s jedne strane te odštetne odgovornosti tuženika, odnosno tuženikova osiguranika s druge strane. Navedeno prije svega zbog toga što je prometni vještak IČ potvrdio da se u konkretnom slučaju radi o klasičnom naletu divljači na vozilo pri čemu je isključio mogućnost da bi se moglo raditi o naletu psa na automobil. Takvim nalazom i mišljenjem prometni vještak samo je potvrdio istinitost iskaza DČ o naletu divljači na osobni automobil.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka DČ kao istinit i vjerodostojan jer je isti logičan, životan i dosljedan. Naime, da nije došlo do naleta upravo divljači, koja je ostavila dlake na automobilu, svjedok ne bi zvao policiju čiji djelatnici su slikali vozilo i na dijelu kojeg su vidljive dlake divljači . Svjedok nije mogao znati da djelatnici policije neće izuzeti dlake radi vještačenja. Uz navedeno iskaz svjedoka podudara se s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka koji je ocijenio da šteta na vozilu potječe od naleta divlje životinje jer su vidljivi tragovi dlake na vozilu tužitelja, koja dlaka je životinjskog porijekla, a što je vidljivo i na fotografijama koje prileže spisu. Svjedok DČ dosljedno je iskazivao, odnosno njegov iskaz istovjetan je s policijskom dokumentacijom tj. onomu što je rekao policiji prilikom dolaska na mjesto događaja. Slijed događaja od toga dana potvrdio je i sam tužitelj koji je zajedno sa svjedokom DČ otišao kod tuženika Croatia osiguranje d.d. filijala [adresa] prijaviti štetu nakon naleta divljači na automobil, a koji je i sam svjedočio ostacima dlake na automobilu. Zbog svega navedenog, sud je zaključio kako na navedenoj dionici ceste nije neobična pojava divljači zbog neposredne blizine šumskog područja pa je to još jedan od razloga zašto je sud u cijelosti priklonio vjeru iskazu svjedoka DČ.

15. Iskaz tužitelja sud cijeni istinitim u cijelosti, a osobito u dijelu koji se odnosni na opažanje životinjskih dlaka na onom dijelu automobila gdje je divljač naletjela na osobni automobil, a koje opažanje je nastupilo neposredno nakon prometne nezgode. Nadalje, iskaz tužitelja sud nije dodatno analizirao u smislu odgovornosti tuženika jer isti nije bio prisutan u trenutku naleta divljači na osobni automobil već samo događajima koji su nastupili neposredno nakon naleta divljači na osobni automobil, a koji dio iskaza je u suglasnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima i slijedom događaja koje je iznio i svjedok DČ.

16. Obzirom da je sud prihvatio nalaz i mišljene prometnog vještaka IČ tako sud smatra stručnim i ispravnim odmjerene troškove popravka osobnog automobila na koji je divljač i naletjela u ukupnom iznosu od 1.405,95 EUR. Do navedenog iznosa vještak je došao provjerom cijena kod Auto Zubak d.o.o. koji je ovlašteni trgovac i serviser za vozila marke Seat, a iste marke je i osobni automobil na koji je divljač naletjela. Tako je za set za popravak fara odmjerena cijena u iznosu od 25,00 EUR, za blatobran u iznosu od 394,91 EUR, za rad limara iznos od 357,00 EUR, za rad lakirera 165,00 EUR, potrošni materijal za lakiranje u iznosu od 165,00 EUR i potrošni materijal limara u iznosu od 17,85 EUR te uz sve navedeno i pripadajući PDV u iznosu od 281,19 EUR. U izračunu visine cijene radnog sata lakirera i limara usvojena je cijena od 30 EUR uz pripadajući PDV, a što je bila prosječna cijena radnog sata kod ovlaštenih servisera 2021., a kada je šteta i nastala dok je u trenutku izrade vještačenja cijena istog radnog sata u Auto Zubak d.o.o. bila 50 EUR uz pripadajući PDV.

17. Na temelju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Na temelju odredbe članka 1089. Stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

19. Kako je materijalno pravna definicija obične štete umanjenje nečije imovine tako je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, obzirom da je u konkretnom slučaju prouzročena šteta, odnosno umanjenje imovine tužitelja, a po osnovi odgovornosti tuženikova osiguranika, a koja odgovornost samog tuženika proizlazi iz ugovora o osiguranju s Hrvatskim lovačkim savezom (tuženikov osiguranik) to je štetni događaj naleta divljači na osobni automobil u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom posljedicom, odnosno nastalom štetom na osobnom automobilu tužitelja uslijed naleta te divljači na isti. Kako u konkretnom postupku tuženik nije dokazao da šteta nije nastala bez krivnje njegova osiguranika tako postoji njegova obveza naknade prouzročene štete tužitelju, a sve sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19.1. Nadalje, kako se prema odredbama Zakona o obveznim odnosima visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a koji iznos tužitelj nije potraživao, tako je valjalo dosuditi onaj manji iznos koji je tužitelj postavio u tužbenom zahtjevu, a koji iznos je odmjeren prema cijenama radnog sata limara i lakirera u 2021., dakle po cijenama koje su bile aktualne u vrijeme nastanka štetnog događaja, a ne po cijeni radnog sata u vrijeme donošenja presude 2025. godine, a na koji veći iznos bi tužitelj imao pravo da ga je potraživao. Dok je prilikom odmjeravanja iznosa prouzročene štete na osobnom automobilu sud uzeo u obzir cijene dijelova predmetnog vozila u trenutku donošenja ove presude, odnosno u trenutku podnošenja nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

20. Slijedom navedenog sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev odlučivši kao u izreci presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. Stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a odnosi se na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku, trošak pristojbe na tužbu i presudu te trošak vještačenja.

21.1. Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200 EUR, nagradu za sastav podneska od 2. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 4. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 15. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR pa je priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.300,00 EUR i PDV na taj iznos od 325,00 EUR. Uz navedeno, sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja na ime prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i trošak tužitelja na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR koliko je tužitelj sudsku pristojbu i platio te se priznaje i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR, a koliko je tužitelj u obvezi platiti. Dakle, sud je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 2.117,91 EUR.

22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 7. travnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. OD Hećimović i Partneri d.o.o., Slavonski Brod, Ante Starčevića 40

2. OD Hanžeković & Partneri, Zagreb, Zagreb, Radnička cesta 22