Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1530/2024 -2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 834165466499, zastupan po Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba, protiv tužene RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-403/2022 od 13. lipnja 2024., dana 07. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-403/2022. od 13. lipnja 2024. u točci I) izreke uz istovremeni ispravak te toč. I) izreke na način:

- da u drugom retku umjesto slova i brojki „Ovrv-72/2021“ treba pisati „Ovrv- 13215/2021“.

r i j e š i o  je

Prihvaćanjem žalbe tužene ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-403/2022 od 13. lipnja 2024. u točkama II), III) i IV) izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod posl. br. Ovrv-72/2021. od 13.12.2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 165,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni utuženi iznos, dok je toč. II) izreke djelomično ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 15,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i u tom je dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Također je toč. III) izreke naloženo tuženoj da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 246,39 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 13.06.2024. do isplate, dok je toč. IV) izreke odbijena tužena sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog bitnih povredi odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže pobijanu odluku preinačiti.

3. U žalbi tužena u bitnom navodi da je pobijanom odlukom sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovr-72/2021, dok da se tužbeni zahtjev odnosi na rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-13215/21. Navodi da je sporna pasivna legitimacija jer da tužitelj tijekom postupka nije dostavio valjani zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi proizlazilo njeno pravo vlasništva, niti dokumentaciju temeljem koje je evidentirana kao korisnica tužiteljevih usluga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) u svezi prigovora zastare. Navodi da nije ni u kakvom odnosu sa tužiteljem temeljem kojeg bi je isti imao pravo teretiti za bilo kakvo potraživanje s osnova vodnih usluga. Navodi da je tijekom postupka tužitelj povukao djelomično tužbu, a o čemu da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio donošenjem odluke o odbijanju tog dijela tužbenog zahtjeva, te da joj nije priznat zatraženi trošak u odnosu na povučeni dio.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tužene isplatu dospjelih neplaćenih računa s osnova usluge opskrbe vodom za nekretninu na adresi: [adresa] za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2020.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da iz dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, proizlazi da je tužena zavedena kao korisnik i vlasnik poslovnog prostora, pod šifrom kupca [broj vodomjera] za mjerno mjesto [broj vodomjera] na adresi u [adresa] od 01.01.2014.

- da iz navedenih dokaza proizlazi da je tužena u obveznom odnosu sa tužiteljem temeljem čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ( NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) i čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga,

- da iz odredbe čl. 11. st. 1. do 4. navedenih Općih i tehničkih uvjeta jasno proizlazi da tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama,

- da tužena tijekom postupka nije dokazala da je u konkretnom slučaju došlo do promjene vlasništva/korištenja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, niti je na te okolnosti predložila provođenje bilo kakvih dokaza

- da iz priložene dokumentacije proizlazi da je tužena u utuženom razdoblju primala račune na svoje ime, te istima nije prigovorila, niti je obavijestila tužitelja da više nije vlasnik/korisnik predmetnog poslovnog prostora, odnosno da posljedično tome ne koristi predmetnu komunalnu uslugu,

- da je tužena u obvezi podmiriti utuženo potraživanje samom činjenicom da je vlasnik predmetne nekretnine, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom pisanom obliku primjenom odredbe čl. 294. ZOO-a o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik

- da prigovor zastare nije osnovan jer da utužena tražbina zastarijeva u trogodišnjem roku temeljem čl. 228. st. 1. ZOO-a, a od dospijeća najstarijeg računa do utuženja da nije protekao navedeni rok.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da kako tužena do zaključenja prethodnog postupka nije podnijela dokaz da je u utuženom razdoblju došlo do promjene vlasnika/korisnika predmetne nekretnine, da nije prigovarala iznosima navedenim u ispostavljenim računima za utuženo razdoblje ili da je prigovarala podacima navedenim u istima, niti da je utuženo potraživanje podmirila, kao niti da je isto podmireno o dospijeću svakog pojedinog računa, to da je ista u obvezi temeljem odredbi čl. 3. st. 14. i 97. Općih i tehničkih uvjeta, te čl. 9. i čl. 65. ZOO-a, podmiriti tužitelju utuženu glavnicu u iznosu od 165,00 eura, te u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, dok u preostalom dijelu od 15,00 eura istog odbija. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl.154.st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva kako je odlučeno toč. II) izreke pobijane odluke jer je tužitelj u tom dijelu povukao tužbeni zahtjev, a čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Naime, iz stanja u spisu proizlazi:

- da je tužitelj pismenim podnescima od 20.04.2022. i od 09.12.2003. prihvaćajući istaknuti prigovor zastare, djelomično povukao tužbu u odnosu na utužene račune sa datumom dospijeća 01.10.2018. i 02.11.2018. u ukupnom iznosu od 15,00 eura,

- da je tužena pismenim podneskom od 08.01.2024. istakla da se navedenom djelomičnom povlačenju tužbe ne protivi, ali da u odnosu na povučeni dio traži trošak parničnog postupka.

12. Obzirom da je, dakle tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 15,00 eura, a čemu se tužena nije usprotivila, to nije bilo uvjeta za meritorno odlučivanje o tom dijelu tužbenog zahtjeva kako je to učinio prvostupanjski sud, već je primjenom odredbe čl. 193. ZPP-a o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti rješenjem na način da se djelomično ukida platni nalog za iznos od 15,00 eura i utvrđuje da je tužba povučena.

13. Stoga je u tom dijelu pobijana presuda temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta, te će u nastavku postupka prvostupanjski sud, uvažavajući naprijed iznijeti stav ovog suda, ponovno odlučiti o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva zajedno sa odlukom o trošku.

14. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

15. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te je u tom dijelu izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, neovisno o tome što je u toč. I) izreke pogrešno naveo poslovni broj platnog naloga kojeg je održao na snazi jer se radi o očitoj omašci.

16. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o prigovoru zastare, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o navedenom prigovoru.

17. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju dokumentacije priložene od strane tužitelja utvrdio činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati, te primijenio materijalno pravo kada je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te naložio tuženoj platiti tužitelju utuženi iznos od 165,00 eura s osnova neplaćenih računa za vodne usluge.

19. U odnosu na žalbene navode ističe se da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio iz priložene dokumentacije u spisu, posebno matične evidencije tužitelja ( list 111 spisa ) iz koje proizlazi da je tužena zavedena kao vlasnica poslovnog prostora u zgradi na adresi: [adresa] pod šifrom kupca: 2721563 za mjerno mjesto 0008790 slijedom čega je ista obveznik plaćanja utužene komunalne usluge na ime fiksnog dijela cijene vodnih usluga.

20. Štoviše tužena tijekom postupka nije niti osporila da je vlasnica poslovnog prostora u predmetnoj zgradi, obzirom da je u prigovoru istakala da na naznačenoj adresi ima u vlasništvu više poslovnih prostora, a koja činjenica proizlazi i iz matične evidencije tužitelja. Stoga dostava zemljišno knjižnog Izvatka nije odlučna za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebno stoga što tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužena izvijestila tužitelja o promjeni korisnika usluge u smislu čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ( Službeni glasnik Grada Zagreba 17/13 ), a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

21. Također tužena je u prigovoru izričito istakala da se već godinama njena predmetna nekretnina ne koristi iz čega jasno proizlazi da joj je vrlo dobro poznato na koji se poslovni prostor odnosi utuženo potraživanje. Pri tom valja istaknuti da korištenje nekretnine nije odlučeno iz razloga što je predmet ovog tužbenog zahtjeva samo fiksni dio cijene vodne usluge, a za koje potraživanje nije mjerodavna potrošnja vode od strane korisnika prostora.

22. Naime, odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ( NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 ) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi, dok je odredbom čl. 6. st. 2. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ( NN 112/10, 66/19, 70/23 ) propisano da fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka, te izrade i dostave računa vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, te ispitivanje i održavanje zdravstvene ispravnosti vode za piće.

23. Dakle, fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

24. Pravilno je sud odbio prigovor zastare kao neosnovan, ali se pri tom pogrešno pozvao na odredbu čl. 228. st. 1. ZOO-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru. Naime, trgovački ugovori su ugovori koje sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja ili u svezi s obavljanjem tih djelatnosti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

25. U konkretnom slučaju se utužena tražbina odnosi se neplaćenu vodnu uslugu za poslovni prostor tužene, što znači da se taj prostor ne koristi za potrebe kućanstva, pa ista zastarijeva u trogodišnjem roku u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a jer se radi o povremenoj tražbini koja dospijeva godišnje odnosno u kraćim razdobljima. Pozivanje tužene na odredbu čl. 232. ZOO-a nije osnovano i to iz razloga što je tom odredbom propisan jednogodišnji zastarni rok za potraživanja tražbina naknade za isporučenu električnu energiju i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi kako je naprijed iznijeto.

26. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava treba jednako odlučiti o prigovoru zastare, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio navedeni prigovor jer od dospijeća do utuženja nije protekao trogodišnji zastrani rok.

27. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak očite pogreške u pisanju poslovnog broja platnog naloga koji je održan na snazi temeljem čl. 342. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I) izreke ove presude.

U Rijeci 7. travnja 2024.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović