Poslovni broj P-318/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun iz odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika 1. Centar banka d.d. u stečaju, OIB: 89296739230, iz Zagreba, Heinzelova 47 A , zastupanog po stečajnom upravitelju Damiru Mikiću, 2. SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave dana 03. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice i pun tužiteljice, dana 07. travnja 2025. godine, javno objaviviši,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom u cijelosti ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici posl.br. Ovr-307/2020 od 6. listopada 2020. godine.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica u ½ dijela sljedećih nekretnina:

- k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 83 čhv, i to: 1. suvlasnički dio: 36750/265630 etažno vlasništvo (E-1) Apartman A u prizemlju u nacrtu označen zelenom bojom koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i blagovanja, sobe, kupaonice, logge u površini od 36,75 m2;

- k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 83 čhv, i to: 6. Suvlasnički dio: 65820/265630 etažno vlasništvo (E-6) Stan F u potkrovlju u nacrtu označen ljubičastom bojom koji se sastoji od predprostora kupaonice, boravka + blagovanja, kuhinje, dvije sobe, logge površine 65, 82 m2;

- k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica u dolovi površine 107 čhv; - k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k.č..br. 13214/2 livada površine 536 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] PUT površine 24 čhv;

III. Tužiteljica PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je ovlaštena u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava (su)vlasništva u ½ dijela nekretnina iz točke II. izreke ove presude, što su tuženici Centar banka d.d. u stečaju, OIB: 89296739230, Zagreb, Heinzelova 47 A i SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni trpjeti.

IV. Nalaže se tuženicima Centar banka d.d. u stečaju, OIB: 89296739230, Zagreb, Heinzelova 47 A i SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, naknade parnični trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos parničnog troška teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje:

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 25. ožujka 2024. tužiteljica, u bitnome, navodi da je ovosudnim zaključkom posl.br. Ovr-307/2020 od 22. veljače 2024. godine, kojeg je zaprimila 29. veljače 2024. godine upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-307/2020 od 6. listopada 2020. godine zbog žalbenog razloga iz čl. 50 st.1 t. 6 Ovršnog zakona. Ističe da je 1. tuženik kao ovrhovoditelj protiv 2. tuženika kao ovršenika pokrenuo ovrhu temeljem Ugovora o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.7.2012.g., javnobilježnički solemniziranog 11.7.2012.g. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9459/2012, a radi naplate novčanog iznosa od 214.401,91 eura uvećanog za pripadajuće kamate i troškove. Da je sud dana 6. listopada 2020. godine odredio ovrhu na nekretninama upisanima kao vlasništvo 2. tuženika i to: k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 83 čhv, i to: 1. suvlasnički dio: 36750/265630 etažno vlasništvo (E-1) Apartman A u prizemlju u nacrtu označen zelenom bojom koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i blagovanja, sobe, kupaonice, logge u površini od 36,75 m2, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 83 čhv, i to: 6. Suvlasnički dio: 65820/265630 etažno vlasništvo (E-6), Stan F u potkrovlju u nacrtu označen ljubičastom bojom koji se sastoji od predprostora, kupaonice, boravka + blagovanja, kuhinje, dvije sobe, logge površine 65, 82 m2; - k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica u dolovi površine 107 čhv;

- k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k.č..br. 13214/2 livada površine 536 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] put površine 24 čhv. Tužiteljica ističe kako u pogledu svih gore navedenih nekretnina ima pravo koje sprječava ovrhu, budući da je suvlasnica istih u ½ po osnovi bračne stečevine, obzirom su 2. tuženik i ona su sklopili brak dana 26. rujna 1998. godine. Da je 2. tuženik temeljem kupoprodajnog ugovora od 24. listopada 1997. godine stekao pravo vlasništva zemljišnoknjižne čestice na kojoj su kasnije izgrađeni predmetni apartmani, ali gradnja nije započela sve do 18. listopada 1999. godine, a 2. tuženik je tek u listopadu 2006. godine ishodio etažni elaborat, a u studenom podnio prijedlog za provedbu etažiranja u zemljišnim knjigama. S obzirom na navedeno, u trenutku završetka predmetnih apartmana, tužiteljica i 2. tuženik su bili u braku i bračnoj zajednici osam godina, pa isti stoga nesporno predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela. U odnosu na čestice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Bribir 2. tuženik je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. svibnja 2006. godine kupio od ČO k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 536 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] put površine 24 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, u trenutku kupnje predmetnih čestica, tužiteljica i 2. tuženik su bili u braku i bračnoj zajednici gotovo osam godina, pa iste stoga nesporno predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela. U odnosu na česticu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; 2. tuženik je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. svibnja 2006. godine kupio od TO k. č. br. [katastarska čestica] oranica u dolovi površine 107 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, u trenutku kupnje predmetnih čestica, tužiteljica i 2. tuženik su bili u braku i bračnoj zajednici gotovo osam godina, pa iste stoga nesporno predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela. Tužiteljica ne spori da nikada nije ishodila upis svog vlasništva u zemljišne knjige, ali to je iz razloga što između nje i 2. tuženika nikada nije bilo sporno da su predmetne nekretnine njihovo suvlasništvo u jednakim dijelovima, a i zbog toga što oboje dolaze iz patrijahalnih sredina u kojima je uobičajeno da suprug bude formalno upisan kao vlasnik nekretnina. S druge strane, 1. tuženik nikako nije postupio u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, budući da je u trenutku sklapanja Ugovora o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10. srpnja 2012. godine nesporno znao za postojanje braka tužiteljice i 2. tuženika, ali je očigledno u dogovoru s potonjim pokušao zaobići navedenu činjenicu. Naime, tužiteljica je tek relativno nedavno saznala za ogromna dugovanja koja je 2. tuženik kroz godine akumulirao, budući da je do tog trenutka brigu o financijama i imovini prepuštala njemu, imajući puno povjerenje u njegove sposobnosti. Nakon što je pribavila predmetni prijedlog za ovrhu, uočila je kako istom prileži Ugovor o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10. srpnja 2012. godine, koji je ugovor sklopljen između 1. tuženika, 2. tuženika i društva Plima pozitiva d.o.o., ali bez njezinog sudjelovanja i znanja! Štoviše, poprilično je ostala iznenađena nakon što je pročitala odredbu čl. 4. predmetnog ugovora i uočila kako je navodno potpisala javnobilježnički ovjerenu izjavu kojom se, kao supružnik ovršenika, odrekla prava na prigovor i izdvajanje polovice nekretnina koje su predmet ovrhe po osnovi bračne stečevine, što je apsolutno netočno, budući da treća osoba nikada nije dala i potpisala takvu izjavu! Nadalje, tužiteljica smatra kako je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, budući da je istim ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez unaprijed definiranog parametra promjene. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. godine posl.br. P-1401/12, koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. godine br. Pž-7129/13-4, između ostaloga utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Predmetni ugovor o kreditu nesporno sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi bez unaprijed definiranih parametara promjene, a što tu odredbu čini neodređenom i neodredivom, jer ne sadrži objektivne podatke pomoću kojih bi se odredila obveza korisnika kredita. Mijenjanje ugovorne kamate ovisno je isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena. Tako dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a on tu promjenu ne može predvidjeti niti pravilnost promjene provjeriti. Odredba o kamati kojom se određuje njezino jednostrano mijenjanje odlukom banke je nepoštena i ništetna u smislu čl. 96.

– 102.. Zakona o zaštiti potrošača. Prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Da je obveza plaćanja ugovorene kamate bitan sastojak ugovora o kreditu budući da predstavlja naknadu, tj. cijenu koju korisnik kredita plaća za to sto mu je banka stavila na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava. Prema tome, kada je odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita ništetna, a što obvezu korisnika kredita čini neodređenom i neodredivom, takav ugovor o kreditu ne može opstati bez takve ništetne odredbe zbog čega je on u cijelosti ništetan. Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se sukladno odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO), pa stoga tužiteljica ima pravni interes tražiti od suda utvrđenje iste neovisno o činjenici otkaza predmetnog ugovora o kreditu (budući da je isti ništetan od početka). Zaključno, tužiteljica se poziva na svoje pravo na dom, budući da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju jedine nekretnine koje ima u (su)vlasništvu.

2. U svome odgovoru na tužbu 1. tuženik navodi da sukladno odlukama Ustavnog suda RH, broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. godine, U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. godine, U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008. godine, ako bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist treće osobe ako su za to ispunjene pretpostavke nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne istinitost zemljišnih knjiga. Ističe da tužiteljica od 1997. godine kada je II. tuženik stekao nekretnine i 2006. kada su iste etažirane do 12. ožujka 2024. godine, nije poduzela niti jednu pravnu ili stvarnu radnju za zaštitu svog suvlasništva upisom na nekretninama. Ističe da je suprotno čl. 122 st. 3 Zakonu o vlasništvu tražiti da I. tuženi kao banka istražuje izvanknjižno stanje nekretnine ili da traži suglasnost bračnog druga za zalog nekretnine koja je opisana na jednog bračnog druga. Ističe da je tužiteljica mogla utvrđenje prava suvlasništva sukladno čl. 224 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama tražiti unutar roka od 3 godine podnošenje brisovne tužbe tj. do 01.01.2000. godine, odnosno za izvanknjižne nositelje stvarnih prava do 01. siječnja 2007. godine, a kako to nije učinila došlo je do prekluzije prava na pobijanje prednikova upisa, a što znači da je došlo i do neoborive pretpostavke istinitosti u potpunost stanja u zemljišnoj knjizi, pa je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem povjerenja u zemljišne knjige zakonski stekao založno pravo odnosno prisilno založno pravo na opisanim nekretninama iz ovosudne ovrhe. Prema tome u konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke za nastupanje pravnih učinaka, načela povjerenja u zemljišne knjige, postojao je upis različitog od stvarno stanja jer je upisan bio II. tuženik kao samovlasnik, II. tuženik kao upisani samovlasnik sklopio je valjane poslove s I. tuženikom koji je postupao u dobroj vjeri kako u trenutku sklapanja pravnih poslova, tako i u trenutku važenja upisa svojih prava u zemljišnoj knjizi, te nije došlo do osporavanja tuženikovih založnih prava i upisa brisovnom tužbom u zakonskim rokovima. I. tuženik ističe da nema dokaza da je predmetna nekretnina predstavljala ili predstavlja bračnu stečevinu, obzirom nema dokaza da su predmetne nekretnine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da ta imovina potječe iz zajedničke imovine, kao niti da bračni drugovi nisu što drugačije ugovorili po pitanju bračne stečevine. Uvidom u aktivne zk izvatke je razvidno da tužiteljica nije upisana kao vlasnica ili suvlasnica niti jedne nekretnine iz predmetne ovrhe niti je ranije bila upisana kao suvlasnik predmetnih nekretnina pa I. tuženik stavlja prigovor aktivne legitimacije tužiteljice i nedostatka pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Ističu da II. tuženik nije otuđio nekretnine nego založio iste za novčani iznos kredita koji do danas nije vratio I. tuženiku tako da I. tuženik trpi štetu dok je novčanu korist opisanim postupanjem II. tuženika stekla tužiteljica kao njegova supruga te eventualnu štetu koju trpi opisanim postupcima II. tuženika ista mora ostvarivati prema njemu, a ne prema tuženiku. Ističu da je ugovor o nenamjenskom ugovoru broj. NN-4/2012 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključen 10. srpnja 2012. godine između Centar banke d.d. i SO kao korisnika kredita i založnog dužnika, te Društva plima pozitiva d.o.o. kao solidarnog dužnika, u iznosu od 241.463,32 EUR-a, uz promjenjivu kamatnu stopu od 9,90%, te rok povrata od 10 godina. Od dana odobrenja kredita do dospijeća 01. kolovoza 2022. godine kamata se nije mijenjala, te je obračunata po ugovorenoj stopi. Dakle, I. tuženik stavlja prigovor aktivne legitimacije tužiteljice za vođenje ovog postupka obzirom smatra da ista nije ovlaštena niti zakonski aktivno legitimirana tražiti utvrđivanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu budući da ista nije potpisnik, niti ugovaratelj opisanih ugovora o kreditu, niti je vlasnica ili suvlasnica opisanih založenih nekretnina. U vezi navoda tužiteljice da nikad nije potpisala izjavu iz čl. 4 ugovora tuženik prilaže javnobilježnički ovjerenu izjavu tužiteljice od dana 19. lipnja 2012. godine pod OV- 9460/2012 od 11. 07.2012. godine kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, kojom tužiteljica potvrđuje da je upoznata s zaključenjem ugovora o nenamjenskom kreditu NN-4/2012 i opisanog sporazuma, temeljem kojeg je zasnovano založno pravo I. tuženika na nekretninama II. tuženika te se tužiteljica odrekla prava na izjavljivanje prigovora za izdvajanjem i diobom jedne polovine nekretnina koje su predmet ovrhe- tužbe na ime bračne stečevine te stoga predlaže sudu odbačaj tužbe sukladno potpisanoj ovršnoj izjavi tužiteljice.

3. II. tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, međutim sud je držao da nisu ispunjene pretpostavke iz čl 331 b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) za donošenje ogluhe u odnosu na istog te je proveo dokazni postupak, te donio odluku kao u dispozitivu ove presude.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: očitovanje volje (stranice 7 do 10 spisa), kupoprodajni ugovor (stranice 11 do 14 spisa), obavijest o početku radova (stranica 15 spisa), zaključak Općinskog suda u Crikvenici posl. br. Ovr-307/20 ( stranice 16 do 18 spisa) sa potvrdom o preuzimanju električnog sudskog pismene (stranica 19 spisa), porezno rješenje (stranica 20 spisa), rješenje područnog ureda za katastar Rijeka, Ispostava, odsjek za katastar nekretnina [adresa] (stranica 22 do 23 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (stranice 24 do 26 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranice 29 do 31 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (stranice 32 do 33 spisa), ugovor o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (stranice 34 do 41 spisa), izjave (stranice 52 do 53 spisa, 59 do 60 spisa, 70 do 71 spisa), izvod iz poslovnih knjiga na dan 30. travnja 2024. (stranica 54 spisa, list 61 spisa), potpisni kartoni (stranica 72 spisa). Sud je izvršio uvid u ovosudni ovršni predmet posl. br. Ovr-307/2020, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke. Sud nije provodio dokaz grafološkom vještačenjem obzirom je tužiteljica na ročištu od 03. ožujka 2025. godine odustala od navedenog dokaznog prijedloga. Sud je službenim putem od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko – goranska županija zatražio građevinsku dozvola za objekt (Klasa: UP/I-361-03/99-01/11 od 12. travnja 1999.g., te uporabnu dozvolu za predmetnu građevinu, po kojem dopisu isti do održavanja ročišta od 03. ožujka 2025. godine nisu postupili, pa je sud u konačnici odbio dokazni prijedlog obzirom isti po mišljenju ovoga suda nije od važnosti za presuđenje, a i njegovo bi izvođenje po mišljenju ovoga suda bilo u suprotnosti sa odrebama čl. 7 i 10 ZPP-a.

5. Uvidom u očitovanje volje (stranice 7 do 10 spisa) je utvrđeno da je isto sastavljeno u Zagrebu 17. studenoga 2006. godine od suvlasnika SO, te se istim razvrgava suvlasnička zajednica nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. 4249 k. o. [katastarska općina], a ovjereno je po javnom bilježniku Zorki Čavajda, iz Zagreba, posl. br. OV-15693/2006.

6. Uvidom u kupoprodajni ugovor ( stranice 11 do 14 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između VO i ŠO, kao prodavatelja, te II. tuženika SO, kao kupca, u [adresa] **.**.1997.. Čl. 1 Ugovora je utvrđeno da su prodavatelji vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 75 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi građevinsko zemljište sa zgradom na adresi u [adresa]. Čl. 2 istoga određeno je da ovim ugovorom prodavatelji prodaju, a kupac kupuje nekretninu iz čl. 1 ugovora po cijeni od 97.600 kn koju je kupac isplatio prodavateljima na dan zaključenja ovog ugovora što prodavatelji potvrđuju potpisom ugovora. Javni bilježnik Željka Horvat Pernar iz Zagreba potvrdila je da su prodavatelji IO i VO, u njezinoj nazočnosti vlastoručno potpisali pismeno pod brojem OV-8205/97.

7. Uvidom u obavijest o početku radova (stranica 15 spisa) je utvrđeno da SO upućuje istu Uredu za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, ispostava [adresa], odjelu građevinske inspekcije dana te ih istom obavještava o početku gradnje predmetnog objekta s danom 18. listopada 1999. godine.

8. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Crikvenici posl. br. Ovr-307/20 ( stranice 16 do 18 spisa) sa potvrdom o preuzimanju električnog sudskog pismena (stranica 19 spisa) je utvrđeno da se upućuje treća osoba PO, da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50 st 1 točka 6 Ovršnog zakona koji zaključak je prema potvrdi o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena ista zaprimila 29. veljače 2024. godine.

9. Uvidom u porezno rješenje Ministarstva financija – porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Crikvenica, klasa UP/I-410-20/2006-001/00721 ur broj 513-007-08-001/2006-002 od 19. lipnja 2006. godine (stranica 20 spisa) je utvrđeno da se poreznom obvezniku SO utvrđuje osnovica na porez nekretnina u iznosu od 292.000,00 kn, te se na tu osnovicu utvrđuje porez na promet po stopi od 5%, u iznosu 14.600,00 kn.

10. Uvidom u rješenje Područnog ureda za katastar Rijeka, Ispostava- odsjek za katastar nekretnina [adresa] (stranica 22 do 23 spisa) je utvrđeno da je u posjedovnom listu 2358 k. o. [katastarska općina], kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] viševica, oranica upisan I. tuženik.

11. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranice 24 do 27 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između ČO kao prodavatelja, te SO kao kupca predmet kojeg je građevinsko zemljište u Bribiru k. č. br. [katastarska čestica] od 536 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] od 24 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 eura. Prodavatelj je ovjerio potpis kod javnog bilježnika Koka Borasa broj OV 3432/06 u [adresa] dana 26. svibnja 2006. godine.

12. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranice 29 do 31 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između UO kao prodavatelja, te SO kao kupca, predmet kojeg je građevinsko zemljište u Bribiru k. č. br. [katastarska čestica] od 107 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 15.500,00 eura. Prodavatelj je ovjerio potpis kod javnog bilježnika Koka Borasa, broj OV 2999/06 u [adresa].

13. Uvidom u izvadak iz matice vjenčanih (stranice 32 do 33 spisa) je utvrđeno da je u matici vjenčanih matičnog područja Cavtat, za 1998. godinu, pod rednim brojem 38, upisano zaključenje braka 26. rujna 1998. godine između ženika SO i nevjeste FO. Ženik i nevjesta su izjavili da će im zajedničko prezime biti SO.

14. Uvidom u ugovor o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ( stranice 34 do 41 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između Centar banka d.d., te SO kao korisnika kredita i založnog dužnika i Plima pozitiva d.o.o. kao solidarnog dužnika u Zagrebu 10. srpnja 2012. godine. U čl. 1 je određeno da se temeljem odluke kreditnog odbora banke odobrava nenamjenski kredit sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini korisniku kredita u iznosu od 241.463,32 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita obračunato po kupovnom tečaju za devize ovdje I. tuženika. Čl. 2 je određeno da se kredit odobrava po slijedećim uvjetima: po povratu javnobilježnički solemiziranog ugovora i provedbe zaloga na nekretninama, prijenosom iznosa za zatvaranje dospjelih obveza po kreditu 75-670-00632-6 u Centar banci d.d. i prijenosom sredstava na račun PBZ d.d. prema pismima namjere za zatvaranje dva stambena kredita, rok vraćanja 10 godina, otplata kredita u 120 jednakih mjesečnih anuiteta od kojih svaki iznosi 3.177,60 eura, kamatna stopa 9,90%. Čl. 5 određena su osiguranja kredita pa tako i založna prava na nekretninama iz zk, ul. 4249 k. o. [katastarska općina] zkl. 4305 k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetni ugovor solemniziran je od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek, broj ovjere OV- 9459/12, u Zagrebu, dana 11. srpnja 2012. godine.

15. Uvidom u izjave (stranice 52 do 53 spisa, 59 do 60 spisa, 70 do 71 spisa) je utvrđeno da ovdje tužiteljica PO izjavljuje da je upoznata je između I. tuženika Centar banke kao vjerovnika i II. tuženika SO, kao korisnika kredita i založnog dužnika i društva Plima pozitiva kao solidarnog dužnika sklopljen ugovor o nenamjenskom kreditu br. NN 4/12 i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanja založnog prava na nekretninama za iznos od 241.463,32 eura, te da je temeljem predmetnog Ugovora i Sporazuma zasnovano založno pravo na nekretninama upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška],4,6 i 1, te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istom ista izjavljuje da se kao bračni drug korisnika kredita u slučaju provođenja ovršnog postupka i prisilne prodaje gore navedene opisane nekretnine sukladno odredbama ovršnog zakona odriče prava na izjavljivanje prigovora za izdvajanje i diobu ½ dijela opisane nekretnine na ime bračne stečevine, predmetna izjava ovjerena po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, broj OV-9460/2012, dana 11. srpnja 2012. godine.

16. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga I. tuženika na dan 30. travnja 2024. (stranica 54 spisa, list 61 spisa) je utvrđeno da ovdje I. tuženik duguje na ime glavnice iznos od 214.401,91 euro, na ime redovne kamate iznos od 89.906,80 eura, te zatezne kamata iznos 78.252,75 eura, ukupno 382.561,46 eura.

17. Uvidom u ovosudni predmet posl. br. Ovr-307/2020 je utvrđeno da je ovdje I. tuženik kao ovrhovoditelj dana 01. listopada 2020. godine podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika ovdje II. tuženika i to na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] E1 i 6, te nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 5359 k. o. [katastarska općina] temeljem ovršne isprave - ugovora o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Odlučujući po prijedlogu ovrhovoditelja ovaj sud je dana 06. listopada 2020. godine donio rješenje posl. br. Ovr-307/20 koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž Ovr-27/2021, dana 01. rujna 2021. godine, kojom je II sud odbio je žalbu ovršenika kao neosnovanu. Dana 28. rujna 2023. godine zaprimljen je prigovor treće osobe ovdje tužiteljice u kojem ista traži da se ovrha proglasi nedopuštenom obzirom se ovršni postupak vodi na nekretninama koje su ona i ovršenik stekli u braku i koje predstavljaju bračnu stečevinu, te ona uopće nije znala za ovršni postupak, niti za podizanje nenamjenskog kredita koja je ovršna isprava u ovom postupku. Ovosudnim zaključkom posl. br. Ovr-307/2020 od 22. veljače 2024. godine treća osoba PO upućena je da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenje nedopuštenu ovrhu u ovoj pravnoj stvari. Dana 14. studenoga 2024. godine donesen je zaključak o prodaji nekretnina koje su predmet ovog postupka.

18. Saslušana kao parnična strana tužiteljica u svome iskazu navodi da je to očito bilo jako davno i nema sjećanja na tu izjavu koju očito je potpisala. Naime, da je u par navrata davala neke izjave pred javnim bilježnikom i tada bi joj bilo sve lijepo pojašnjeno, čak je jednom prilikom odlazila iz [adresa] za Zagreb ali vezano za nekretnine u Zagrebu. Da se doista ne sjeća da bi davala kakve izjave vezano za [adresa], iako očito da je. Nije posebno obraćala pažnju za poslovanje za Centar banku niti je bila upoznata s predmetnim ugovorima odnosno nije sudjelovala u istima. Da drugih nekretnina izuzev ove u [adresa] u svom vlasništvu nema te su kćeri i ona u najmu jer više nije u zajednici s SO i to preko skoro 3 godine, iako brakorazvodnu parnicu nisu još pokrenuli. Da živi u najmu u Zagrebu, na adresi [adresa], a obzirom na dob od sada 58 godina imala je plan živjeti ovdje u [adresa], a kako ne bi bila u najmu i možda odovuda raditi.

19. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

20. Među strankama nije sporno da se na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. Ovr-307/2020 od 6. listopada 2020. godine, na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi ovršni postupak. Među strankama je sporno da li je predmetna ovrha nedopuštena, odnosno da li nekretnine koje su predmet ovrhe predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika, da li je ugovor o kreditu sklopljen između I. tuženika i II. tuženika ništetan, a tužiteljica se pozvala i na pravo na dom. Tuženik je pak istaknuo prigovor aktivne legitimacije tužiteljice.

21. Prilikom donošenja odluke u predmetnoj pravnoj stvari sud poklonio vjeru ispravama, u koje je izvršio uvid. To stoga što su te isprave sukladne međusobno, a njihovu vjerodostojnost, štoviše, niti jedna od stranaka nije dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno, tako i ostalim provedenim dokazima.

22. Što se tiče iskaza tužiteljice, valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, uzevši u obzir da je saslušanje stranaka, u smislu čl. 264. st. 2. ZPP-a, krajnji dokaz temeljem kojeg se utvrđuju relevantne činjenice u postupku. Svakako je za istaći da je sud iskaz tužiteljice našao upravljenim k' njenim subjektivnim težnjama i interesima, te je sudu neprihvatljiv u dijelu u kojem navodi da se ne sjeća da bi potpisla izjavu iz koje proizlazi da je upoznata sa spornim kreditom i da neće potaživati izdvajnje ½ na ime bračne stečevine, kao i da više nije zajednici sa II. tuženikom preko 3 godine ali još nije pokrenula brakorazvodnu parnicu, te da je imala namjeru nastaniti se u [adresa].

23. Tužiteljica u tužbi ističe kako u pogledu nekretnina na kojima je određena ovrha ima pravo koje sprječava ovrhu, budući da je suvlasnica istih u ½ po osnovi bračne stečevine, obzirom su II. tuženik i ona su sklopili brak dana 26. rujna 1998. godine i iste je II. tuženik stekao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Da nikada nije ishodila upis svog vlasništva u zemljišne knjige iz razloga što između nje i II. tuženika nikada nije bilo sporno da su predmetne nekretnine njihovo suvlasništvo u jednakim dijelovima, da uopće nije znala za ovršni postupak, niti za podizanje nenamjenskog kredita koja je ovršna isprava u ovom postupku. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao treća osoba zaključkom Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. Ovr-307/20, upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50 st. 1 točka 6 Ovršnog zakona, koji zaključak je prema potvrdi o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena ista zaprimila 29. veljače 2024. godine, te je ista postupajući po predmetnom zaključku podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 15. ožujka 2024. godine. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (NN br. 116/03, nastavno OZ-a) koji se primjenjivao u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina (2006. godine) je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 249. OZ-a određeno da su bračni drugovi u jednakom dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Sukladno čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje u tekstu: ZV), onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. Odredba čl. 122 st 1 ZV-a određuje da se smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. St. 2 istog članka propisuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a st. 3 da nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Relevantna odredba za predmetnu pravnu stvar je ona iz članka 130. ZV kojom je propisano sa tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (stavak 1.) ali i da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (stavak 2.) Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nekretnine koje predmet ovršnog postupka doista stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i II. - tuženika koji brak je sklopljen 1998. godina, a nekretnine stečene 2006. godine, ali po mišljenju ovoga suda nije utvrđeno da bi iste stečene radom, odnosno da iste potiču iz njihove zajedničke imovine, a također nije utvrđeno da bračni drugovi nisu što drugačije ugovorili po pitanju bračne stečevine u smislu gore navedene odredbe čl. 249 Obiteljskog zakona. Ovo tim više što tužiteljica u razdoblju od 2006. godine kada II. tuženik stječe nekretnine do dana 22. veljače 2024. godine kada podnosi prigovor 3. osobe u ovršnom predmetu nije poduzela niti jednu pravnu radnju za zaštitu svog suvlasništva upisom u zemljišnim knjigama. Prema tome u konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke za nastupanje pravnih učinaka, načela povjerenja u zemljišne knjige obzirom je postojao upis različitog od stvarnog stanja jer je upisan bio II. tuženik kao samovlasnik, koji je kao upisani samovlasnik sklopio je valjane poslove s I. tuženikom koji je postupao u dobroj vjeri kako u trenutku sklapanja pravnih poslova, tako i u trenutku upisa svojih prava u zemljišnoj knjizi, te nije došlo do osporavanja tuženikovih založnih prava i upisa brisovnom tužbom u zakonskim rokovima. Nadalje, tuženik je u spis dostavio izjavu ovjerenu po javnom bilježniku kojom ovdje tužiteljica potvrđuje da je upoznata je između I. tuženika Centar banke kao vjerovnika i II. tuženika SO, kao korisnika kredita i založnog dužnika i društva Plima pozitiva kao solidarnog dužnika sklopljen ugovor o nenamjenskom kreditu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanja založnog prava na nekretninama, da je temeljem predmetnog Ugovora i Sporazuma zasnovano založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], 4, 6 i 1, te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetnom izjavom tužiteljica izjavljuje da se kao bračni drug korisnika kredita u slučaju provođenja ovršnog postupka i prisilne prodaje gore navedene opisane nekretnine sukladno odredbama ovršnog zakona odriče prava na izjavljivanje prigovora za izdvajanje i diobu ½ dijela opisane nekretnine na ime bračne stečevine. Iako je u početku tužiteljica sporila da bi potpisala predmetnu izjavu u konačnici ista je odustala od prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja, a na okolnost da li je skriptor spornog potpisa na predmetnoj izjavi, te je u stranačkom iskazu navela da je očito potpisala izjavu. Iz svega gore navedenog proizlazi da je tužiteljica bila upoznata s zaključenjem ugovora o nenamjenskom kreditu NN-4/2012 i sporazuma temeljem kojeg je zasnovano založno pravo I. tuženika na nekretninama II. tuženika te se odrekla prava na izjavljivanje prigovora za izdvajanjem i diobom jedne polovine nekretnina koje su predmet ovrhe- tužbe na ime bračne stečevine. Nadalje, tužiteljica je navela i da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, budući da je istim ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez unaprijed definiranog parametra promjene, a u odnosu na što je tuženik izjavio prigovor aktivne legitimacije. Iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj NN-4/2012 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama proizlazi da je isti sklopljen između I. tuženika kao banke, te II. tuženika kao korisnika kredita i založnog dužnika i Plima pozitiva d.o.o. kao solidarnog dužnika, te da je ovdje tužiteljica bila upoznata sa sklapanjem istih. Dakle, ista nije niti popisnik, niti ugovaratelj predmetnog ugovora, sa odredbama kojeg je nedvojbeno upoznata, a isto tako nije niti knjižna niti izvanknjižna vlasnica nekretnina na kojima je zasnovano založno pravo, pa je po mišljenju ovoga suda u tome pravcu osnovan prigovor aktivne legitimacije tužiteljice vođenje predmetnog postupka s osnova ništetnosti. Isto tako tužiteljica se poziva i na pravo na dom. U samoj tužbi koju podnosi dana 14. ožujka 2024. godine tužiteljica se navodi sa adresom u [adresa]. Ista je u svojem iskazu navela da nije u zajednici sa II. tuženikom preko tri godine iako još nije pokrenula brakorazvodnu parnicu, a da živi na adresi [adresa], te je u budućnosti imala namjeru stanovati u nekretninama u [adresa]. Međutim, provjerom kroz informacijski sustav JRO MUP RH utvrđeno je da je ista odjavila boravište na adresi [adresa] dana 06. lipnja 2024. godine, a iskaz je dala dana 03. ožujka 2025. godine, a nadalje joj je aktivno prebivalište na adresi [adresa] i to od 2013. godine. Dakle, tužiteljica iako duži niz godina ima prijavljeno prebivalište u [adresa] se poziva na pravo na dom na nekretnina u [adresa], na kojima nikada nije imala prijavljeno prebivalište, niti boravište. Međutim i kada bi se uzelo da je tužiteljica ima dom u [adresa], u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, sud treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno neopravdano. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu. Po mišljenju ovoga suda miješanje javne vlasti u pravo na dom treće osobe (ovdje tužiteljice) je utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju na temelju ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika (ovdje II. tuženika), a provedba ovrhe imati će za posljedicu iseljenje treće osobe (ovdje tužiteljice) iz predmetne nekretnine. Također, miješanje javne vlasti u pravo na dom treće osobe usmjereno na postizanje legitimnog cilja - zaštitu (imovinskih) prava ovrhovoditelja (ovdje I. tuženika), nastalog iz poslovnih odnosa sa ovršenikom, te s obzirom da je za pravilno funkcioniranje ekonomskog sustava nužno da dužnici podmiruju svoje obveze vjerovnicima i poštuju ugovorne odredbe jer protivno dovodi do pravne nesigurnosti i gospodarske i ekonomske nestabilnosti. Nadalje, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu s obzirom da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom, niti da postoji neodgodiva društvena potreba, niti da je miješanje razmjerno toj društvenoj potrebi. To iz razloga što ovrhovoditelj (ovdje I. tuženik) ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje bez prodaje predmetne nekretnine, a posljedično i iseljenja treće osobe u slučaju da je ona nakon prodaje ne bi dobrovoljno predala u posjed kupcu. Tako da i kada bi se uzelo da tužiteljica ima pravo na dom na nekretninama koje su predmet ovršnog postupka, a što po mišljenju ovoga suda nema, njezin prigovor bi bio neosnovan. Imajući u vidu sve gore navedeno, razvidno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, te je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 07. travnja 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.