Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-142/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRO TELEBAR d.o.o., OIB: 16320677440, Petrijanec, Ulica Vladimira Nazora 142, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Sevšek, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika HDK Košić d.o.o., OIB: 28775473059, Gornje Ladanje, Ulica Antuna Augustinčića 7, kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik u Varaždinu, rad isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 28. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, na ročištu za objavu 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić, poslovni broj Ovrv-6436/2023, UPP/OS-Ovrv-534/2023 od 23. travnja 2024. te se nalaže tuženiku HDK Košić d.o.o., OIB: 28775473059, Gornje Ladanje, Ulica Antuna Augustinčića 7, da tužitelju ELEKTRO TELEBAR d.o.o., OIB: 16320677440, Petrijanec, Ulica Vladimira Nazora 142, isplati iznos od 2.719,50 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2022. pa do isplate, i to za razdoblje od 1. listopada 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se HDK Košić d.o.o., OIB: 28775473059, Gornje Ladanje, Ulica Antuna Augustinčića 7, naknaditi tužitelju ELEKTRO TELEBAR d.o.o., OIB: 16320677440, Petrijanec, Ulica Vladimira Nazora 142, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1- 6 spisa) nakon čega je javni bilježnik Biserka Čmrlec-Kišić iz Varaždina donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6436/2023, UPP/OS-Ovrv- 534/2023 od 23. travnja 2024. (list 31 spisa) kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, sada tuženika, radi naplate tražbine ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 2.719,50 eura uvećano za zatezne kamate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 35-37 spisa) kojim u cijelosti osporava navedeno rješenje o ovrsi, kako u osnovi, tako i u visinu, navodeći da ne postoji nikakva tražbina prema ovršeniku, sada tuženiku, i da isti u svojoj poslovnoj dokumentaciji nema zavedeno dugovanje prema ovrhovoditelju, sada tužitelju. Zaključno, predlaže staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuti sve provedene radnje, te nastavi s postupkom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu je rješenjem poslovni broj Povrv-129/2024-3 od 31. listopada 2024. (list 49-50 spisa) stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Trgovačkim sudom u Varaždinu. Ovaj sud je potom rješenjem poslovni broj Povrv-142/2024-2 od 9. prosinca 2024. pozvao tužitelja da u roku od 15 dana od primitka rješenja u pisanom podnesku iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik pozvan da isto učini u roku od 15 dana od primitka pisanog podneska tužitelja.

4. Tužitelj u podnesku od 7. siječnja 2025. (list 59-83 spisa), navodi da je on kao podizvođač/kooperant s tuženikom kao naručiteljem 22. rujna 2022. sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji kojim su ugovorne strane suglasno utvrdile da u okviru svoje djelatnosti izvedu montažu industrijskih strojeva, transportne tehnike, instaliranje električnih instalacija, montažu ventilacijskih i centralnih sistema, postavljanje robota i konstrukcije te druge montaže industrijskog postrojenja. Ugovorne strane sklopile su navedeni Ugovor za 2022. i 2023. godinu. Nadalje, tužitelj je tuženiku 30. rujna 2022. izdao račun br. 51/1/1, za uslugu elektromontažnih radova za mjesec rujan u iznosu od 5.324,00 eura. Isto tako, tužitelj navodi da je isti kao podizvođač/kooperant izvršavao svoje obaveze sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji te, iako nikakvog prigovora na okončanu situaciju nije bilo, do danas nije plaćen ostatak potraživanja tužitelja u iznosu od 2.719,50 eura, dok je tuženik samo djelomično podmirio dugovanje. Dakle, preostali iznos od 2.719,50 eura po utuženom računu nije isplaćen, iako nikakvih prigovora na obavljene radove ili izdani račun nije bilo. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.719,50 uvećano za zatezne kamate, pa stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti te da ujedno obveže tuženika na naknadu prouzročenih parničnih troškova.

5. Tuženik se u podnesku od 29. siječnja 2025. očitovao na navode tužitelja iz podneska od 7. siječnja 2025. te je istaknuo da se protivi svim navodima tužitelja. Nadalje, naveo je da obračun izvršenih sati nije sačinjen u skladu s Ugovorom o poslovnoj suradnji od 2. rujna 2022.

6. U tijeku postupka ovaj sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu predmeta i to: otvorenih stavki tužitelja na dan 9. prosinca 2022. (list 6 i 80 spisa), računa tužitelja br. 51/1/1 od 30. rujna 2022. (list 63 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji za 2022/2023. godinu koji su parnične stranke sklopile 2. rujna 2022. (list 64-79 spisa), otvorenih stavki tužitelja na dan 30. rujna 2022. (list 81 spisa), opomene pred ovrhu od 27. ožujka 2023. (list 82 - 83 spisa), obavijesti Porezne uprave (list 89 – 92 spisa).

6.1. Nadalje, sud je izveo i personalni dokaz saslušanjem direktora tužitelja FĆ.

6.2. Napominje se da na ročište održano 28. ožujka 2025. radi saslušanja parničnih stranaka nije pristupio uredno pozvani direktor tuženika niti uredno pozvani punomoćnik tuženika, koji svoj nedolazak nisu opravdali do održavanja predmetnog ročišta, a da je u pozivu na ročište za glavnu raspravu direktor tuženika bio upozoren da će se, u slučaju da se isti ne odazove pozivu suda, rasprava održati u njegovoj odsutnosti te da će se saslušati druga stranka, a da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje.

6.3. Druge dokaze sud nije provodio kako nepotrebne za donošenje meritorne odluke.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu novčane tražbine tužitelja u iznosu od 2.719,50 eura, a na temelju vjerodostojne isprave – računa tužitelja br. 51/1/1 od 30. rujna 2022.

8. Između stranaka nije sporno da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu i to na temelju ugovora o poslovnoj suradnji od 2. rujna 2022. te da je tuženik djelomično podmirio dugovanje po utuženom računu u iznosu od 2.599,37 eura.

8.1. Između stranaka je sporno je li obračun sati rada, a na temelju kojeg je izdan utuženi račun tužitelja, načinjen pravilno.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je našao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

10. S obzirom na sklopljeni Ugovor o poslovnoj suradnji od 2. rujan 2022., u konkretnom slučaju relevantna je odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje u tekstu ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta proizašlo je sljedeće:

- iz računa broj 51/1/1 od 30. rujna 2022. utvrđeno je da za izvršene elektromontažne radove za 9. mjesec na gradilištu Siemens Forchheim, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 5.318,87 eura;

- iz otvorenih stavki kupaca na dan 30. rujna 2022. utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 5.318,87 eura te da se isto odnosi na račun broj 51/1/1 od 30. rujna 2022.;

- iz otvorenih stavki kupaca na dan 9. prosinca 2022. utvrđeno je da tužiteljevo potraživanje po računu broj 51/1/1 od 30. rujna 2022. djelomično podmireno u iznosu od 2.599,37 eura te da preostali dug po navedenom računu iznosi 2.719,50 eura;

- iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 2. rujna 2022. utvrđeno je da je predmetni ugovor sklopljen za 2022. i 2023. godinu (čl. 3.), da se tužitelj kao podizvođač za tuženika kao naručitelja obvezao obavljati poslove po zahtjevu tuženika sa stručno kvalificiranom radnom snagom (čl. 4.), da će podizvođač voditi evidenciju izvršenih sati koju će po završetku poslova po svakoj narudžbi dati naručitelju na potvrdu (čl. 12.), da je podizvođač dužan otkloniti otkrivene pogreške odmah kada je o tome obaviješten, ako to nije moguće onda u pisano dogovorenom dodatnom roku (čl. 16.), da je osnova za izdavanje računa potpisano izvješće o obavljenim poslovima u proteklom mjesecu koji sadrži stvarno obavljene poslove i broj radnih sati, a da se naručitelj obvezao plaćati usluge po stvarnom obavljenom poslu na osnovi stvarnih ostvarenih radnih sati (čl. 17.), da će podizvođač naručitelju ispostaviti račun mjesečno ili po završetku poslova na temelju potpisanih radnih sati (čl. 20.);

- iz dopisa Porezne uprave Područni ured Varaždin o odbitku pretporeza po utuženom računu od 26. veljače 2025. utvrđeno je da, budući da se nekretnina na kojoj su obavljane usluge po utuženom računu, nalazi izvan granica Republike Hrvatske, (gradilište: Siemens Forchheim, DE), usluge iz utuženog računa ne podliježu oporezivanju prema odredbama hrvatskog Zakona o PDV-u.

12. Vezano uz sporne činjenice sud je proveo i personalni dokaz i to dokaz saslušanjem direktora tužitelja FĆ.

12.1. Prilikom saslušanja direktor tužitelja naveo je da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 2. rujna 2022. i to na način da je on bio tuženikov podizvođač, te da je tužitelj prema potrebi tuženika obavljao poslove elektromontaže. Utuženi račun odnosi se na gradilište SIEMENS FORCCHEIM u Njemačkoj, na kojem su poslove elektromontaže obavljala dva radnika tužitelja u rujnu 2022., a voditelj je bio JĆ, koji je i vodio evidenciju sati za radnike tužitelja na gradilištu (tzv. šihtericu). Nadalje, direktor tužitelja naveo je da je upravo na temelju te evidencije radnih sati koju je vodio tuženik, tužitelj i izdao utuženi račun te da je taj račun djelomično plaćen, a ostatak je tuženik odbio platiti iz razloga što ni njega (tuženika) nisu platili. Isto tako, direktor tužitelja istaknuo je da tuženik nije imao nikakve primjedbe na izdani račun niti na izvršene radove tužitelja. Prema njegovim saznanjima tuženik je na tim gradilištima imao i druge podizvođače koji također nisu isplaćeni. Nadalje, direktor tužitelja naveo je da se ne bi upuštao u poslovnu suradnju s tuženikom da je znao da isti ne plaća svoje podizvođače na vrijeme.

13. Sud je iskaz saslušanog direktora tužitelja cijeni u cijelosti uvjerljivim s obzirom da je isti dao odgovore na sva pitanja koja mu je sud postavio, a isti su bili detaljni i životno logični.

13.1. S druge strane, sud je nedolazak direktora tuženika na saslušanje u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a cijenio u prilog navodima tužitelja da je ponašanje tuženika usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka, odnosno usmjereno na otezanje s plaćanjem nastale obveze. Naime, tuženik u prilog svojih tvrdnji iznesenih u tijeku ovog postupka o neurednom ispunjenju obveze tužitelja i nepravilnom obračunu radnih sati nije dostavio nikakve dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje, a kada je i imao priliku biti saslušan na te okolnosti, nije se odazvao pozivu suda, pa sud iz takvog držanja zaključuje da je upravo takvo ponašanje istog usmjereno na izbjegavanje nastale obveze tuženika.

14. Na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Iako je predmetnim ugovorom sklopljenim između parničnih stranaka ugovoreno da će podizvođač, tj. tužitelj voditi evidenciju radnih sati svojih radnika na gradilištu (čl. 12. Ugovora), iz iskaza direktora tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljivog, proizašlo je kako je u stvarnosti evidenciju sati rada radnika tužitelja na gradilištu vodio tuženik, odnosno direktor tuženika JĆ, što je i logično s obzirom da je direktor tuženika osobno bio prisutan na gradilištu i imao je najbolji uvid u stvaran broj radnih sati odrađenih na gradilištu od strane radnika tužitelja. Dakle, sud je utvrdio kako je upravo tuženik bio taj koji je vodio evidenciju sati na gradilištu (tzv. šihtericu) te istu evidenciju dostavio tužitelju koji je potom, prema dobivenim podacima, izdao sporni račun, a uzimajući u obzir upravo podatke koje mu je dostavio tuženik. Stoga je prigovor tuženika glede obračuna radnih sati u cijelosti neosnovan. Nadalje, na temelju prihvaćenog iskaza direktora tužitelja, sud je utvrdio kako tuženik nije imao nikakvih prigovora na rad radnika tužitelja na gradilištu kao što ni nije imao prigovore na račun izdan od strane tužitelja. Kako je već ranije utvrđeno da je tijekom razdoblja u kojem su radnici tužitelja obavljali poslove na gradilištu, na istom bio prisutan i direktor tuženika JĆ, životno je nelogično da isti ne bi uočio nepravilnosti u izvođenju radova i adekvatno reagirao, odnosno prigovorio tužitelju, kao što je i nelogično da o istom ne bi postojao nekakav pisani trag. Stoga sud zaključuje da tuženik nije imao nikakve prigovore na izvršene radove. Nadalje, razvidno je i kako tuženik u trenutku primitka spornog računa nije imao prigovor na iznos naznačen u istom, štoviše, dio računa je i platio, a što proizlazi iz dostavljenog izvatka otvorenih stavki na dan 9. prosinca 2022. Dakle, slijedom svega navedenog, sud zaključuje kako su svi izvedeni radovi izvršeni u skladu s pravilima struke, kao što je i utuženi račun izdan u skladu s dobivenim podacima od strane tuženika, pa su svi prigovori istaknuti od strane tuženika u cijelosti neosnovani, a to posebno imajući u vidu i činjenicu da tuženik u tijeku postupka nije dostavio nikakve dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje, kao i činjenicu da se tuženik nije odazvao na ročište održano upravo radi saslušanja parničnih stranaka.

15. Imajući u vidu gore navedeno, razvidno je kako je u tijeku ovog postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a da su svi prigovora tuženika u cijelosti neosnovani.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, imajući u vidu odredbu čl. 590. ZOO-a, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 2.719,50 eura zajedno sa zateznim kamatama kako je to zatražio tužitelj u smislu odredbe čl. 29. ZOO-a te troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura zajedno sa zateznim kamatama, o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.

17. O troškovima ovršnog postupka riješeno je u toč. I. izreke presude, a o troškovima parničnog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

18. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 eura, trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 273,75 eura.

19. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 11. ožujka 2025. i 28. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 600,00 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 750,00 eura, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju, a na koji iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

20. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

21. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. travnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1.) Tužitelju – po punomoćniku Vladi Sevšeku, odvjetniku u Varaždinu

2.) Tuženiku – po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u Varaždinu