Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1850/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. JC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi nasljednice PC, podnesenoj protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-3071/2023-2 od 4. listopada 2023., 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovana žalba PC i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-3071/2023-2 od 4. listopada 2023.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev zakonskih nasljednika ĐC, KC i CC za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđena ostavinska imovina iza pok. JC, rođene **.**.1923., umrle **.**.2015. te je imovina raspoređena na nasljednike temeljem oporuke od 29. svibnja 2015. i zakona.
2. Protiv rješenja je žalbu podnijela oporučna nasljednica oporučne nasljednice ostaviteljice VC, PC, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ostavinskom postupku na temelju čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZN).
3. U žalbi navodi da je ostaviteljica pok. JC raspolagala svojom imovinom najkasnijom pisanom oporukom pred svjedocima 29. svibnja 2015. , između ostalog na način da je ušteđevinu koja se u trenutku njezine smrti nalazila na štednim knjižicama i računima ostavila VC, rođenoj J i JCM u jednakim dijelovima, da je VC umrla **.**.2016., za vrijeme trajanja ovog ostavinskog postupka te da je iza nje vođen ostavinski postupak i doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-3489/2016-62 od 26. rujna 2018. Navedenim rješenjem o nasljeđivanju da su njezinim nasljednicima temeljem Oporuke od 23. lipnja 2003. proglašeni ZC, ŠC i PC, svaki u 1/3 dijela iznosa novčanih sredstava po tekućem računu i računu stambene štednje kod Hrvatske poštanske banke te stambenog štednog uloga kod RBA Stambene štedionice, kao i iznosa od 4,00 kn u blagajni suda. Tvrdi da je pobijanim rješenjem pogrešno utvrđeno da polovina ušteđevine pok. JC koja se u trenutku njezine smrti nalazila na njezinim štednim knjižicama i računima, a koja je sukladno oporuci imala pripasti VC, pripada zakonskim nasljednicima pok. VC, ĐC i ŠC, svakom u ¼ dijela. Smatra da je tu imovinu trebao uručiti ĐC, ŠC i žaliteljici, svakom u 1/6 dijela, budući da je VC svojom oporukom raspolagala novčanim sredstvima po tekućem računu i računima stambene štednje na način da je po 1/3 dijela te imovine ostavila narečenim nasljednicima. Naglašava da je u trenutku smrti pok. JC, VC stekla svoj nasljedni dio koji se treba dijeliti na njezine oporučne nasljednike u skladu s njezinom posljednjom voljom. Ukazuje na odredbu čl. 4. ZN-a kojom je popisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti pa da je isključivši žaliteljicu iz nasljedstva, sud postupio protivno volji oporučne nasljednice VC koja je jednu trećinu novčanih sredstava ostavila žaliteljici. Ističe da je jedno od temeljnih načela građanskog prava načelo dispozitivnosti koje se izražava u slobodi oporučnog raspolaganja. Ističe da nije obrazloženo zbog čega je žaliteljica isključena iz nasljedstva pa da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega je počinjena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a-
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu zakonski nasljednici ostaviteljice ZC, KC i CC osporavaju izložene žalbene navode, prije svega ističući da PC osporava rješenje o nasljeđivanju u cijelosti iako nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv rješenja, osim u odnosu na točku I. d pa da bi u pretežitom dijelu žalbu trebalo odbaciti. Nadalje ističu da je točno da je VC u trenutku smrti ostaviteljice JC naslijedila ½ dijela ostaviteljičine ušteđevine po štednim knjižicama i računima, bez obzira što u trenutku smrti VC još uvijek nije bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. JC, međutim, da žaliteljica, kao oporučna nasljednica pok. VC može naslijediti oporučiteljicu samo i isključivo u pogledu onoga što joj je i kako joj je oporučiteljica izrijekom oporukom odredila, dok se u pogledu svega onoga što se oporukom nije raspolagalo primjenjuju pravila o zakonskom nasljeđivanju. S obzirom na činjenicu da je pok. VC oporučno raspolagala 23. lipnja 2003., dakle 12 godina prije no što je oporučno raspolagala pok. JC, nasljedni dio po oporuci pok. JC da nije bio predmetom oporučnog raspolaganja u oporuci pok. VC, zbog čega da žaliteljica, koja nije zakonska nasljednica ostaviteljice iz ovog postupka, nije mogla naslijediti imovinu koja nije bila predmetom oporuke pok. VC, budući da se glede nasljeđivanja te imovine primjenjuju pravila o zakonskom nasljeđivanju iz čl. 9. do 19. ZN-a.
6. Predlažu stoga žalbu odbaciti, a dijelom odbiti i dosuditi im trošak žalbenog postupka koji je specificiran u tom podnesku.
7. Žalba nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede sastava ostavine te kruga nasljednika ostaviteljica te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ostavinsku imovinu raspodijelio na način opisan u točki II. izreke pobijanog rješenja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje žaliteljica, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.
9. Iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ostaviteljica umrla **.**.2015., da je sačinila pisanu oporuku pred svjedocima 29. svibnja 2015., koja oporuka je proglašena na zapisniku sa ročišta održanog 11. studenog 2015., te da je u toj oporuci izričito navela da stavlja izvan snage sve ranije sačinjene oporuke. Nadalje je utvrđeno da je ostaviteljica oporukom raspolagala, između ostalog, novčanim sredstvima kod različitih banaka u korist VC rođene J i ĐC u jednakim dijelovima, te da je tijekom trajanja ovog ostavinskog postupka umrla VC iza koje je proveden ostavinski postupak te je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 3489/16-62 od 26. rujna 2018. Tim rješenjem je raspoređena ostavinska imovina pok. VC na način da su dio ostavine naslijedili zakonski nasljednici ZC i ŠC, dok je žaliteljica PC temeljem oporuke naslijedila u cijelosti knjige u stanu ostaviteljice, zatim u jednoj trećini pokretnine popisane na očevidu održanom 31. svibnja 2016. te novčana sredstva na točno određenim računima Hrvatske poštanske banke te štedni ulog kod RBA Stambene štedionice.
10. Sud prvog stupnja je rasporedio imovinu ostaviteljice pok. JC na način da je prihvatio raspolaganje oporukom glede nekretnina, dok je ušteđevina koja se nalazi na računima koji su specificirani u točki I. d. izreke pobijanog rješenja uručena nasljednicima ĐC u ¾ dijela te ŽC u ¼ dijela, pritom ocijenivši da žaliteljica PC nema pravo na nasljedstvo, budući da je nesrodna oporučna nasljednica pok. VC koja je postala nasljednicom isključivo one imovine koja je navedena u oporuci.
11. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da žaliteljici ne pripada pravo na nasljedstvo iza pok. JC. Naime, iako su točni navodi žaliteljice da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, kako je propisano čl. 4. st. 4. ZN- a, u nazočnom slučaju to znači da je VC časom smrti JC stekla pravo na nasljedstvo u okviru raspolaganja ostaviteljice oporukom. Međutim, s obzirom na činjenicu da je tijekom trajanja ostavinskog postupka iza pok. JC umrla njezina oporučna nasljednica VC, koja je svojom imovinom raspolagala oporukom od 23. lipnja 2003., pri čemu rješenjem o nasljeđivanju kao ostavinska imovina pok. VC nije obuhvaćena imovina koju je ona naslijedila iza pok. JC, proizlazi da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da imovina koja je raspoređena pobijanim rješenjem o nasljeđivanju (točka 1. d.) pripada zakonskim nasljednicima pok. VC, ĐC i ŠC.
12. Treba navesti da je sud prvog stupnja u ovom slučaju bio vezan sadržajem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu koje je doneseno iza pok. VC, a žaliteljica je sudjelovala u tom postupku te je imala mogućnost štititi svoja prava, budući da je iz rješenja o nasljeđivanju razvidno da je u tom postupku sudjelovala te da se prihvatila nasljedstva koje joj je pripalo temeljem oporuke pok. VC.
13. Stoga je bez osnove tvrdnja žaliteljice da je sud prvog stupnja postupio protivno volji oporučne nasljednice VC, budući da je njezina imovina raspoređena upravo na temelju oporuke. Ukoliko je kao ostavina trebala biti raspravljena još neka imovina, a pod pretpostavkom da je oporukom od 23. lipnja 2003. bila obuhvaćena i imovina koju će eventualno oporučiteljica steći nakon sačinjavanja oporuke, tada je to pitanje trebalo raspraviti u tom ostavinskom postupku. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je pokretnine iz toč. I. d. izreke pobijanog rješenja rasporedio na zakonske nasljednike ostaviteljice pok. JC, ZC i ŠC.
14. Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
15. Zakonskim nasljednicima ĐC, KC i CC nije priznat trošak koji se odnosi na sastav odgovora na žalbu, jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Rijeci 7. travnja 2025.
S u t k i n j a
Milena Vukelić Margan
