Pr-460/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I ZN A NJ A

I P R E S U D A

I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Split, protiv tuženika Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 04847852112, Split, Kavanjinova 2, zastupanog po ravnatelju SJ, dr.med.spec., a on po ĆJ, mag.iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice KJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, objavljene dana 6. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjevu dijelu koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.600,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na priznati iznos teče od 14.3.2023. do isplate i to, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 250,00 EUR (tuđa njega i pomoć) i iznos od 250,00 EUR (troškovi liječenja i trošak putovanja u vezi s tim) sa zateznom kamatom koja na priznate iznose teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

dok se odbija tužebeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate na priznate iznose imovinske štete.

II Prihvaća se tužbeni zahtjevu dijelu koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.400,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na priznati iznos teče od 14.3.2023. do isplate i to, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 158,10 EUR (tuđa njega i pomoć) i iznos od 175,00 EUR (troškovi liječenja i trošak putovanja u vezi s tim) sa zateznom kamatom koja na priznate iznose teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“,

dok se odbija tužebeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate na priznate iznose imovinske štete.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.477,50 EUR-a, sa zateznom kamatom koja na priznati iznos teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske štete s iznosa od 5.000,00 eura na iznos od 10.000,00 eura, u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete (tuđa njega i pomoć) s iznosa od 250,00 eura na iznos od 408,10 eura i dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete (troškovi liječenja i trošak putovanja u vezi s tim) s iznosa od 250,00 eura na iznos od 425,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 11.7.2023. tužiteljica navodi da je 5.11.2022. pretrpjela ozljedu na radu dok je obavljala poslove za tuženika kao poslodavca. Predmetnom radnom nezgodom tužiteljica da je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu frakture trtične koati , potres mozga, trzajnu ozljedu vrata i ptozu očnog kapka. Tužiteljica da se obraatila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štet 14.3.2023. i tuženik da je svojim dopisom od 28.3.2023. priznao nastalu ozljedu na radu i svoju odgovornost. Međutim, zahtjevu tužiteljice za naknadu štete tuženik da nije udovoljio pa tužiteljica tužbom traži da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 eura, imovinsku štete u s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 250,00 eura i imovinskiu štetu s osnova troškova liječenja i troška putovanja u vezi s tim u iznosu od 250,00 eura, sve sa zateznom kamtom.

2. U odgovoru na tužbu od 4.10.2023. tuženik navodi kako je nesporno da je tužiteljica dana 5.11.2022. pretrpjela ozljedu na radu za vrijeme obavljanja poslova za tuženika. Slijedom navedenog, tuženik priznaje kako priznaje tužbeni zahtjev pod točkom 1. do visine od 1.600,00 eura te tužbene zahtjeve pod točkom 2. i 3. (tuđa njega i pomoć, troškovi liječenja i putovanja u vez s tim). Sporan je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske radi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Naime, navodi tuženik, da ozlijede koje je štetnim događajem zadobila tužiteljica nisu takve naravi da uzrokuju trajne posljedice, što je razvidno iz same medicinske dokumentacije.Primjerice, da rtg nalazi tužiteljice pokazuju izravnatu lordozu i lijevostranu devijaciju lumbalnog dijela, koje da su isključivo posljedica degenerativnih promjena uslijed životne dobi, a nikako posljedica pada pa glede istog da ne postoji uzročno – posljedična veza. Također, kao posljedicu ozljeda ovakve vrste, od psihičkih tegoba da je moguće pretrpjeti samo akutnu reakciju na stres koja se javlja se odmah po događaju, a istu da je nemoguće utvrditi nakon 2 mjeseca kada je obavljen prvi pregled psihijatra. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti dio tužbenog zahtjeva pod toč.1. te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.

3. Podneskom od 3.7.2024. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev s osnova troškova liječenja za dodatni iznos do 175,50 eura (trošak fizikalne terapije) tako da sad tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i troška putovanja povećava s iznosa od 250,00 eura na iznos od 425,00 eura.

3.1. Nadalje, tužiteljica je nakon izvedenih dokaza vještačenjem po vještacima medicinske struke podneskom od 9.12.2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete zatražila ukupan iznos od 10.000,00 eura, a na ime imovinske štete u s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 408,10 eura. Dakle, tužbeni zahtjev je podnescima od 3.7.2024. (u fazi prethodnog postupka) i od 9.12.2024. (u fazi glavne rasprave) povećan, čime je tužba preinačena (čl. 191. st.1. ZPP), a preinaka tužbe je u konkretnom slučaju dopuštena jer je tužiteljica svoj zahtjev dijelom uredila u fati prethodnog postupka, a dijelom nakon provedenog medicinskog vještačenja pa tužiteljica u tom dijelu bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP). Tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, dakle nije se usprotivio preinaci tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke i izveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. Sanji Batina, spec. psihijatar, dr. Miru Jurinoviću, spec. neurokirurg dr. Arsen Pavić, spec.kirurgije, ortopedije i traumatologije.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica trpi zbog ozljede na radu.

7. Članak 111. st. 1. ZR-a je već naprijed citiran. Članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u tekstu: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Dakle, s obzirom je tužiteljica pretrpijela ozljedu na radu tuženik je kao poslodavac na temelju odredbi čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a dužan naknaditi tužiteljici štetu. Odgovornost tuženika kao poslodavca je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a. Međutim, ovdje tuženik ne osporava da se tužiteljica ozljedila na radu 5.11.2022. i da joj je tuženik dužan naknaditi štetu koju trpi zbog ozljede na radu.

9. Tuženik osporava zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog smanjnje životne aktvinnosti tvrdeći da ozljede koje je tužiteljica zadobila nisu takvog karaktera da uzrokuju trajne posljedice te da su pojedine ozljede posljedice degenerativnih promjena uslijed životne dobi, a ne ozljede na radu, kao i to da je tužitljica uzljed zadobivene ozljede u pogledu psihičkih tegoba mogla zadobiti jedino akutnu reakciju na stres, ali istu da je moguće utvrditi samo 2 mjeseca nakon ozljeđivanja.

10. Tuženik je djelomično priznao tužbeni zahtjev i to u dijalu zahtjeva za naknadu neimovinske štete do iznosa od 1.600,00 eura, u dijelu zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći do iznosa od 250,00 eura i u dijelu zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i troška putovanja u vezi s tim do iznosa od 250,00 eura. Stoga je u tom dijelu donesena presuda na temelju priznanja pozivom na odredbu članka 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) i prihvaćen je tužbeni zahtjev. Međutim, sud nije uvažio priznanje tužbenog zahtjeva u dijelu zatražene zatezne kamate tekuće na naknadu imovinske štete od 14.3.2023. jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev u suprotnosti s prisilnim propisima (čl. 3. st. 3. ZPP). Naime, na ime imovinske štete s osnova tuđe njega i pomoći, troškova liječenja i putnih troškova u vezi s tim, tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl.1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. . Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužiteljica zatražila u tužbi zatražila od 14.3.2023. i 24.5.2023. pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na priznate iznose tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude na temelju priznanja pod točkom I.

11. S obzirom na djelomično priznanje tužbenog zahtjeva, u nastavku valja odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i to, zahtjeva za naknadu neimovinske štete za daljnji iznos od 8.400,00 eura (do ukupnog iznosa od 10.000,00 eura), zahtjeva za naknadu imovinske štete štete za daljnji iznos od 158,10 EUR (tuđa njega i pomoć) (do ukupnog iznosa od 408,10 eura) i zahtjeva za naknadu imovinske štete za daljnji iznos od 175,00 EUR (troškovi liječenja i trošak putovanja u vezi s tim) (do ukupnog iznosa od 425,00 eura).

12. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.1. Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

13. Stalni sudski vještak dr. Miro Jurimović, spec. neurokirurg dao je na ročištu od 5.11.2024. usmeni nalaz i mišljenje, a kada je naveo da su tužiteljici pri odlasku na radno mjesto ozljede nastale pri pokliznuću. Tužiteljica da je pala na zadnjicu te da je udarila zatiljnim dijelom glave o tlo. Istog dana da je bila na Hitnom kirurškom prijemu u Splitu kada su obavljene rendgenske pretrage i to, snimke lubanje u dva smjera, snimka zatiljne kosti, snimka križne kosti i snimka trtične kosti. Naknadno da je uradila i rendgenske snimke zdjelice sa kukovima i slabinsko križne kralježnice. Konstatirano je da je došlo do prijeloma petog segmenta križne kosti u odnosu na prvi segment trtične kosti i to s pomakom, što bi se moglo nazvati subluksacijom između 5. segmenta križne kosti i trtične kosti. U medicinskoj dokumentacije da se na nekim mjestima spominje prijelom križne kosti (sakruma), a na nekim prijelom trtične kosti. Vještak dr. Jurinović navodi da je istina da se radilo o subluksakcijskom frakturi između križne i trtične kosti. Tužiteljica da je otpuštena s Hitnog kirurškog prijema s dijagnozom prijeloma križne kosti i zadobivenog udarca u predjelu zatiljka. Objektivno da je liječnik na Hitnom kirurškom prijemu zabilježio da na glavi nema kontuzijskog biljega. Nadalje je zapisano da je vrat simetričan i pokretan. Dominantno da je bila prisutna bol u području trtične kosti. U tzv. obrascu medicinske dijagnostike, da se bilježi kako tužiteljica nije gubila svijest te da rekonstruira događaje. Preporučeno joj je mirovanje, nadalje da pribavi hemeroidalni jastuk, a tablete da uzima po potrebi protiv bolova. Dva dana kasnije da je uradila tužiteljica redngensku snimku vratne kralježnice u dva smjera i to na prijedlog dr. opće medicine, da se žalila na bol u vratu, vrtoglavicu, glavobolju, nemoć i nesigurnost u hodu, navodno je i povraćala. Kretnje vratom da su bile bolne i ograničene, ordiniran joj je imobilizacijski okovratnik. Dana 9.11., dakle četiri dana kasnije, da je primijetila desno da joj je poluspušten očni kapat, to da se bilježi kao optoza vjeđi. Bila je prisutna nesklonost da se hospitalizira što je neurolog predložio, da je urađena je pretraga CT mozga koji nalaz da je bio uredan. Kontrolni pregled kirurga traumatologa obavila je 15.11. Tužiteljici da je savjetovano da ambulantno uradi pretragu MR angiografija krvnih žila vrata i mozga. To, međutim, tužiteljica nije uradila, uradila je, međutim, dana 7. prosinca pretragu magnetske rezonance mozga i vratne kralježnice. Nalaz mozga bio je u granicama normale, a vratne kralježnice takav da su bile zabilježene u nalazu prisutne degenerativne promjene. Slijedili su nadalje pregledi spec. za ortopediju u prosincu mjesecu, zatim ponovno 21. prosinca pregled neurologa koji je konstatirao da je tada stanje dobro, da se smetnje nisu ponavljale pa vještak dr. Jurinović pretpostavlja da se to odnosilo na spušteni kapak. Rečeno je tužiteljici da nema indikacija za daljnju obradu. U 1. mjesecu, a zatim u 2. mjesecu pa nadalje do 4. mjeseca odlazila je tužiteljica na fizikalnu terapiju, a o provedenoj fizikalnoj terapiji svjedoče preslike fizijatrijskih kartona. Pregledao je tužiteljicu dana 30. siječnja 2023. i neurokirurg. Dana 24. svibnja 2023. obavila je tužiteljica neurološki pregled te je tada uradila i pretragu EMNG, konstatirana je teža slabije kompenzirana lezija (oštećenje) za 6. i 7. vratne korjenove više s lijeve strane. Ujedno i oštećenje za 5. križni korijen. Nadalje, još se javljala fizijatrima do ljeta i konačno je dana 12. siječnja ove godine uradila funkcionalne snimke vratne i slabinsko križne kralježnice, konstatirane su i prisutne degenerativne promjene, bila je na vijeću vještaka, što da sudske vještake ne obvezuje, ali da se može spomenuti kako je konstatirana funkcionalna nesposobnost 2% i to privremeno kroz godinu dana.

13.1. Mišljenje je vještaka neurokirurga, dr. Jurinovića da je tužiteljica doživjela povredu njenog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, da se ispoljila povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, a bila je privremeno najprije u punom obimu reduciranih životnih aktivnosti, a potom privremeno i polovično. Trajno je oštećeno tjelesno zdravlje. Imala je potrebu pomoći i njege kod kuće o strane treće osobe. Bolove u jakom intenzitetu mogla je trpjeti dva dana, potom u srednjem stupnju nadalje dva tjedna i u blažem intenzitetu nadalje šest tjedana. Poslije toga sve do proteka šest mjeseci od dana ozljede, dakle naredna četiri mjeseca, imala je bolove privremeno u danu u blažem stupnju i to četiri sata u danu. To su bolovi u predjelu trtične kosti, a koji bolovi se akutiziraju po radi toga što oštećena osoba s tom dijagnozom mora ručati i večerati te povremeno sjesti što uvijek izaziva blažu do umjerenu bolnost neovisno o tome da li upotrebljava jastuk ili tzv. kolo za napuhivanje. Mišljenja je vještak dr. Jurinović da je u punom obimu bila reduciranih životnih aktivnosti dakle nesposobna za posao dva mjeseca, a potom još četiri mjeseca u polovičnom obimu (50%). Trajno joj je oštećeno zdravlje poradi luksacijske frakture između križne kosti i trtične kosti za 6%, a potom na račun istegnuća vratnih struktura za 3% i na račun pretrpljenog potresa mozga za 3%. Ovo da su maleni postoci i da se radi o posljedicama nakon ozljeđivanja različitih organskih sustava pa vještak sugerira procjene postotke pribrojiti. Mišljenja je vještak da je tužiteljica trebala pomoć i njegu od strane treće osobe kod kuće tri tjedna po dva sata u danu i nadalje još pet tjedana jedan sat u danu, sve to na račun osobnih potreba same tužiteljice i u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene.

13.2. Stalna sudska vještakinja dr. Sanja Batina, spec. psih. dala je na ročištu od 5.11.2024. usmeni nalaz i mišljenje, a kada je navela da se tužiteljica prvi put javila psihijatru 5. siječnja 2023. (znači dva mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja), da su joj postavljene dijagnoze: reactio neurotica, sindroma anksyona depresyuma postt traumaticum i akutna reakcija na stres, da su uključeni lijekovi antidepresiv i lijek za smirivanje napetosti. Potom da slijede nalazi od 2. veljače 2023., 8. ožujka 2023., 13. travnja 2023. i 15. svibnja 2023. i zadnji 15. lipnja 2023., u terapiji da su i dalje uključivani antidepresiv i anksiolitik, lijek za smirivanje napetosti. Vještakinja Batina navodi kako potres mozga skoro redovito ide s gubitkom svijesti pa upravo stoga tužiteljica da kod tužiteljice nije bilo primarnog straha. Tužiteljica da je imala sekundarni strah koji je trajao od 5-6 dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, te strah blažeg intenziteta, a koji da je i uvjetovao da se tužiteljica javila psihijatru na pregled. Strah blažeg intenziteta da je s iste osnove trpila u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 5-6 mjeseci.Trajnih posljedica straha nema. Sudska vještakinja je mišljenja da su nvedeni psihički simptomi izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Povreda duševnog intengriteta da se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima, zatim zbog potrebe tuđe njege i pomoći, te poradi konačnog trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti zbog kojih će tužiteljica imati u budućem životu određena ograničenja, a o kojima da se izjasnio vještak neurokirurg. Sudska vještakinja dr. Sanja Batina je na pitanje tuženika odgovorila da se akutna reakcija na stres može javiti odmah neposredno nakon traumatskog događaja, ali da se može javiti i nakon određenog vremena tj. nakon nekoliko mjeseci. U konkretnom slučaju da se radilo isključivo o uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem jer da su u dijagnozi navedeni anksiozno-depresivni poremećaj postraumatske iteologije, dakle da je uvjetovan posttraumatskim štetnim događajem. Dakle, iz nalaza i mišljenje sudske vještakinje dr. Batine proizlazi da tužiteljica nije trpila primarni strah i to, iz razloga što je imala potres mozga, ali je zato trpila sekundarni strah u trajanju od 5 do 6 dana, strah srednjeg inteziteta 20 dana i strah blažeg inteziteta u trajanju od 5 do 6 mjeseci.

13.3. Stalni sudski vještak dr. Arsen Pavić, spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije dao je na ročištu od 30.1.2025. usmeni nalaz i mišljenje kada navodi da je pregledom medicinske dokumentacije utvrdio da je tužiteljica navedenoga dana ozljede zadobila prilikom poskliznuća, da je pala na zadnjicu i udarila zatiljnim dijelom glave o tlo. Istoga dana da je zaprimljena na Hitni kirurški prijem KBC Split. Tužila se zbog bolova u području trtične regije. Učinile su se rendgenske snimke glave u dva smjera, zatiljne kosti, križne kosti i trtične kosti te je temeljem toga utvrđen prijelom u području 5. segmenta križne kosti kao i udarac u zatiljačni dio glave. Ujedno je konstatirano kako je prvi segment trtične kosti dislociran u odnosu na križnu kost pa da se može kazati da je došlo do subluksacijskog prijeloma u navedenoj regiji. Zbog navedenih ozljeda, a po pregledu otpuštena je na kućnu njegu sa daljnjim uputama po protokolu takvog liječenja. Kako je na Hitnom kirurškom prijemu zadobila udarac u zatiljačni dio glavi, a nije gubila svijest i rekonstruirala je događaje preporučeno joj je mirovanje, međutim dva dana kasnije zbog bolova u vratu, vrtoglavice, glavobolje i nesigurnosti u hodu te navodno i povraćanja, da je pregledana od liječnika obiteljske medicine te je zbog navedenoga učinila i rendgensku snimku vratne kralježnice jer su kretnje vratom bile bolne i ograničene te je stoga ordiniran imobilizacijski okovratnik. Po navedenom ozljeđivanju da je 9.11. primijetila poluspušten očni kapak pa da je pregledana po neurologu koji je učinio CT mozga, nalaz kojeg je bio uredan. Po traumatologu je pregledana 15.11., a također i u 12. mjesecu. Preporučeno je daljnje konzervativno liječenje. Preporučeno je ujedno da napravi MR angiografiju krvnih žila vrata i mozga, međutim učinila je u prosincu magnetsku rezonancu mozga i vratne kralježnice. Vještak dr. Pavić navodi da je o procjeni stupnja deficita vrlo precizno dao svoje mišljenje vještak neurokirurške struke, kako po pitanju ozljede vratnog segmenta kralježnice, tako i po pitanju predmetnog udarca u zatiljačni dio glave sa posljedičnim potresom mozga. Zbog navedenih ozljeda tužiteljica da je 24.5.2023. učinila i elektromienografiju kojom se po neurologu utvrdila teže slabije kompenzirana lezija 6. i 7. vratnog korijena više lijevo kao i oštećenje 5. križnog korijena. Slijedile su fizikalne terapije u prvoj polovici 2023. godine o čemu svjedoče spisu priležeći kartoni fizikalne terapije kao i nalazi fizijatra (siječanj, veljača, ožujka i srpnja 2023. god.). Ujedno su spisu priložene snimke vratne i lumbosakralne kralježnice gdje su prisutne degenerativne promjene. Osim navedenoga priložen je i nalaz fizijatra iz kolovoza 2023. gdje je navedeno da je kod tužiteljice pokretljivost vratnog segmenta kralježnice reducirana za jednu trećinu opsega pokreta uz prisutnu bol u krajnjem položaju.

13.4. Mišljenje je vještaka dr. Pavića da je tužiteljica doživjela povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje se ispoljilo kroz trpljenje bolova, trajno umanjenu životnu aktivnost. Po pitanju bolova da se u cijelosti slaže s procjenom vještaka neurokirurga dr. Jurinovića te tako cijeni bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta kroz dva tjedna i blagog intenziteta još 6 tjedana. Ujedno da je tužiteljica i nakon ova dva mjeseca i nadalje trpjela bolove blagog stupnja u prosjeku 4 sata dnevno kroz naredna četiri mjeseca u vremenu dok je sjedila prilikom večere ili ručka, ili moguće za TV-om, kada su se javljali bolovi u području trtične kosti. Prilikom obavljanja nužde da je imala također bolove u navedenoj regiji, što da se može kazati kako su joj bile reducirane životne aktivnosti u punom obimu u prva dva mjeseca, a u polovičnom još četiri mjeseca. Tužiteljici da su trajno umanjene opće životne aktivnosti ukupno 12%, kako je vještačio i vještak neurokirurg i koji je cijenio trajno umanjenje općih životnih aktivnosti 6% zbog luksacijskog prijeloma između križne i trtične kosti i 3% zbog istegnuća vratnih struktura, a potom i 3% zbog potresa mozga. Sve navedene postotke da je pribrojio, a kako su procjene dr. Pavića nešto manje jer je vještak uklopio u svoju procjenu i posljedice oštećenja živčanih korjenova, to vještak dr. Pavić smatra da je potrebno prihvatiti procjenu vještaka dr. Jurinovića kao veću. Nadalje, tužiteljica da je trebala nemedicinsku tuđu njegu i pomoć u trajanju od 3 tjedna u prosjeku 2 sata dnevno dok je trpjela bolove jakog i srednjeg intenziteta, a potom još 5 tjedana joj je bila potrebna pomoć u prosjeku od jednog sata dnevno. Naruženosti nema.

13.5. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, a koje sud prihvaća jer su dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, jasna su, potpuna i neproturječna sama sa sobom i dokumentacijom iz spisa te s emeđusobno nadopunjuju.

14. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli i straha, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će tužiteljici trajno oštečeno tjejesno zdravlje i da će i da su joj životne aktivnosti reducirane za 12%, imajući na umu cilj kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužiteljici je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 10.000,00 eura, a kako je tuženik već priznao tužbeni zahtjev po toj osnovi, ali do iznosa od 1.600,00 eura, valjalo je tuženiku naložiti da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete daljni iznos od 8.400,00 EUR, odnosno odlučeno je kao u toćci II 1. izreke presude.

15. Nadalje, tužiteljica je zatražila da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, a na što tužiteljica ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mira Juroinovića proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od ukupno 77 sati.Iz spisu priloženog dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret (list 57 spisa) proizlazi da bi cijena sata tuđe njege i pomoći iznosila 5,30 eur neto po satu pa kada se navedeno pomnoži sa 77 sati, dobije se iznos od 408,10 eura koliko je tužiteljici priznato s osnova pretrpljene imovinske štete za tuđu njegu i pomoći njegu, a kako je tuženik već priznao tužbeni zahtjev po toj osnovi, ali do iznosa od 250,00 eura, valjalo je tuženiku naložiti da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete s tog osnova daljni iznos od 158,10 eura, odnosno odlučeno je kao u toćci II 2. izreke presude.

16. Tužitelica traži da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i troškova putovanja u vezi s tim, a na što tužiteljica ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Tužiteljica je na ročištu od 5.11.2024. iskazala da je troškove liječena zatrražila i na ime fizikalne treapije i pregleda kada je privatno išla kod doktora F, neurologa, a što da ju je koštalo 175,50 eura (račun br. 103-P1-1 od 3.8.2023., list 93 spisa). Nadalje, tužiteljica je imala trošak i emng pretrage ruku i nogu, za što joj je ispostavljen račun od 24.5.2023. na iznos od 130,00 eura (list 60 spisa). Pored toga, tužiteljica je iskazala da je imala troškove puta jer je iz [adresa] dolazila na neke od pregleda, da je imala trošak kola kreme i masti protiv bolova, a o tom dijelu troška sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio troškove u iznosu od 119,50 eura. Kada se zbroje navedeni iznosi od 175,50 eura, 130,00 eura i 119,50 eura, dobije se 425,00 eura, a kako je tuženik već priznao tužbeni zahtjev po toj osnovi (troškovi liječenja i putovanja u vezi s tim), ali do iznosa od 250,00 eura, valjalo je tuženiku naložiti da isplati tužiteljici na ime naknade imovinske štete s tog osnova daljni iznos od 175,00 eura, odnosno odlučeno je kao u toćci II 2. izreke presude.

17. Tužiteljici bi na priznati iznos neimovinske štete od 8.400,00 eura imala pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od podnošenja zahtjeva tuženiku za naknadu štete od 14.3.2023. do isplate, a kako je to tužiteljica zatražila pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

17.1. Na priznati iznos od 158,10 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i na priznati iznos od 175,00 eura na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja i putnih troškova u vezi s tim, tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl.1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužiteljica u podnesku od 9.12.2024. zatražila od 14.3.2023., 24.5.2023. i 3.8.2023. pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na priznate iznose tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP).Tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da tuženik nadoknadi tužiteljici parnične troškove koji su joj nastali vođenjem ovog postupka, a koji su određeni na temelju popisanog troška i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u visini kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 11.9.2024., 5.11.2024., 30.1.2025.- za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 3.7.2024., 9.12.2024. - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 11.7.2025. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 1050 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.937,50 eura, na koji iznos je valjalo zbrojiti trošak vještačenja u iznosu od 540,00 eura pa se dobije 2.477,50 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

18.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, o trošku ovog postupka odlučeno he kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 6. travnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis