REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3550/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u parničnom postupku tužitelja KŽ, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu, Kralja Tomislava 6, protiv tuženika RŽ, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu, Križanićeva 22, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-228/2024-34 od 3. srpnja 2024., 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-228/2024-34 od 3. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke, dijelu točke III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 469,56 EUR te u točki V. izreke.

II. Preinačuje se točka III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-228/2024-34 od 3. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 135,94 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 135,94 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke I., II. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-228/2024-34 od 3. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-228/2024-34 od 3. srpnja 2024. Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-457/2021 od 1. travnja 2021. doneseno po javnom bilježniku Blanki Žaja iz [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 696,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose tekuće od dospijeća do isplate (točka I. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 750,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 605,50 EUR (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.729,97 EUR kao neosnovan (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti (točka V. izreke).

2. Ovako je prvostupanjski sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2; dalje: ZPP) jer je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu na temelju kojeg je tužitelj pružao tuženiku knjigovodstvene usluge, da je tužitelj izdao račune koje tuženik nije platio, da je djelomično osnovan tuženikov prigovor zastare, da tužitelj nije priznao dug tuženiku te da tuženik nema osnovano potraživanje prema tužitelju. O platnom nalogu odlučeno je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točke I., II. i III. izreke presude, što proizlazi iz sadržaja žalbe, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je sud pogrešno odlučio kada nije ocijenio dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska od 6. lipnja 2024. jer je prethodno donesena odluka u ovom postupku ukinuta te se ponovo provodio postupak po uputi višeg suda, da je tuženik ovjerom i potpisom Izvoda otvorenih stavaka na dan 28. veljače 2019. koji je tužitelj dostavio u prilogu podneska od 6. lipnja 2024. potvrdio suglasnost i priznao postojanje dugovanja te da je sud trebao ocjenom tog dokaza utvrditi da je prigovor zastare neosnovan.

4. Protiv točke I., II., III. i V. izreke navedene presude, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 187,50 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu. U žalbi navodi da je sud počinio i povredu odredaba čl. 461.a. st. 4. ranijeg ZPP-a, odnosno čl. 461.a st. 6. trenutno važećeg ZPP-a jer je zanemario navode iz podneska tuženika od 28. listopada 2021. i podneska tuženika od 20. prosinca 2021., da je sud cijenio dokaze koje je tužitelj dostavio izvan propisanog roka iz čl. 461.a ZPP-a, da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja, da tuženik smatra kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako u odnosu na tražbinu tužitelja, tako i u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja, da je sud pogrešno ocijenio iskaze stranaka i svjedoka, da je sud donio pogrešnu odluku o troškovima postupka jer je iznos tužbenog zahtjeva 696,78 EUR, a za koji iznos prema Tarifi odvjetniku pripada 75 bodova, odnosno iznos od 150,00 EUR, a ne 200,00 EUR kako to pogrešno dosuđuje sud.

5. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

6. Tuženikova žalba je djelomično osnovana, a tužiteljeva žalba je nedopuštena.

7. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita osim u dijelu odluke o troškovima postupka gdje je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da je izreka presude razumljiva, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga nisu razmatrani tuženikovi žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U odnosu na pozivanje tuženika na povredu odredbe čl. 461.a ZPP-a, ovaj sud prvenstveno ukazuje da žalitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 461.a ZPP-a, a zbog čega se žalba ne može podnijeti u sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a.

11. U ovom postupku ranije je donesena odluka poslovni broj Povrv-1880/2021-19 od 15. ožujka 2023. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-457/2021 od 1. travnja 2021. donesen po javnom bilježniku Blanki Žaja iz [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 348,40 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelj iznos od 2.521,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 29,86 EUR s kamatama (točka II. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 750,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 615,35 EUR (točka IV. izreke), odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.362,44 EUR kao neosnovan (točka V. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka VI. izreke). Na navedenu odluku su stranke podnijele žalbe koje je ovaj sud ocijenio osnovanim te je odlukom poslovni broj Pž-1796/2023-2 od 6. veljače 2024. ukinuo prvostupanjsku odluku u točki I., dijelu točke II. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 348,39 EUR s kamatama te u točkama III., IV., V. i VI. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. S obzirom na navedeno, predmet spora u ponovljenom postupku je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 696,79 EUR kao naknade za izvršene knjigovodstvene usluge.

13. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu, Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga od 1. siječnja 2015. i Aneksa br. 1. od 1. siječnja 2016., u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tvrdi da tuženik s osnove ugovorene naknade nije platio tužitelju iznos od 696,79 EUR s kamatama te da je priznao dugovanje u Potvrdi od 30. siječnja 2020., a tuženik tvrdi da je utuženi iznos plaćen sukladno dogovoru stranaka na način da je tuženik za tužitelja izvršio građevinske radove u vrijednosti od 750,71 EUR te je podnio prigovor zastare.

15. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud u dokaznom postupku razgledao isprave u spisu, saslušane su stranke i svjedok FŽ te je ocjenom izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđeno da u smislu odredbe čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Potvrda od 30. siječnja 2020. nema značenje priznanja duga jer nije niti potpisana od strane tuženika kao dužnika slijedom čega nije došlo niti do prekida zastare, da je u smislu odredbe čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dio potraživanja zastario i to tražbine koje su dospjele do 10. ožujka 2018., a budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 11. ožujka 2021., da tuženik nije platio dugovanje prema računima broj 31-2018, 65-2018, 80-2018, 96-2018, 118-2018 i 15-2019 u ukupnom iznosu od 696,78 EUR te da tuženik nije dokazao da je za tužitelja izveo građevinske radove u vrijednosti od 750,71 EUR pa da bi utuženu tražbinu platio prebijanjem sukladno dogovoru stranaka.

16. Stoga je sud donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 750,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

17. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilna je primjena materijalnog prava i pravilna je odluka o tužbenom zahtjevu kao i o prigovoru radi prebijanja. Prema odredbi iz čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju sudu pružiti dokaz o tome, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.

18. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva budući da je primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu na temelju kojeg je tužitelj izvršio uslugu (knjigovodstvene usluge), a tuženik nije platio ugovorenu naknadu sukladno računima broj 31-2018, 65-2018, 80-2018, 96-2018, 118-2018 i 15-2019 u ukupnom iznosu od 696,78 EUR te da tuženik nije dokazao da je za tužitelja izveo građevinske radove u vrijednosti od 750,71 EUR pa da bi utuženu tražbinu platio prebijanjem, sukladno dogovoru stranaka.

19. Kako je odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku platiti tužitelju dužni iznos od 696,78 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Sukladno odredbi čl. 451. t. 3. ZPP-a pravilno je odlučeno o platnom nalogu.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

21. Međutim, donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, osnovano navodi tuženik u žalbi da je sud donio pogrešnu odluku o troškovima postupka jer je iznos tužbenog zahtjeva 696,78 EUR, za koji iznos prema Tarifi odvjetniku pripada 75 bodova, odnosno iznos od 150,00 EUR, a ne 200,00 EUR kako to pogrešno dosuđuje sud.

22. Prvostupanjski sud je pravilno priznao naknadu za parnične radnje kako slijedi:

- trošak sastava podneska od 29. rujna 2021. i 2. prosinca 2021. (Tbr. 8/1 Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2022. (Tbr. 9/5 Tarife),

- trošak zastupanja na ročištima 11. svibnja 2022., 27. rujna 2022., 7. veljače 2023. i 10. lipnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife),

- trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1 Tarife),

- trošak poreza,

što tuženik niti ne osporava.

23. Također je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a te utvrdio uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Međutim, pogrešno je primijenio odredbe Tarife, točnije Tbr. 7. t. 1. Tarife budući da je iznos konačno postavljenog tužbenog zahtjeva 696,78 EUR, sud je priznao naknadu za 100 bodova (200,00 EUR), a sukladno navedenoj odredbi Tarife za iznos tužbenog zahtjeva od 664,01 EUR do 1.327,00 EUR, propisana je naknada za 75 bodova, dakle iznos od 150,00 EUR, kako to tuženik osnovano navodi u žalbi.

24. Stoga je odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude valjalo djelomično preinačiti (čl. 373. ZPP-a) te za priznate naknade za navedene parnične radnje i sudske pristojbe priznati ukupan iznos od 1.565,21 EUR odnosno sukladno uspjehu u sporu od 30% iznos od 469,56 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

25. Tuženiku nije priznat trošak žalbe budući da je uspio djelomično i samo u djelu odluke o troškovima postupka.

26. U odnosu na tužiteljevu žalbu valja reći da je žalba koju je tužitelj podnio protiv točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude, nedopuštena. Naime, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 696,78 EUR s kamatama, u točki II. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 750,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 605,50 EUR. Naime, tužitelj nema pravnog interesa podnijeti žalbu protiv odluka koje mu idu u prilog, pa žalba nije dopuštena pozivom na odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 366. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić