REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3756/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja GEO POWER ENERGY DEVELOPMENT d.o.o. iz Zagreba, Radnička 34a, OIB: 98303218954, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Zagrebu, Tkalčićeva 73a, protiv 1. tuženika HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 75801633608, i 2. tuženika GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o. iz Zagreba, Visoka 6, OIB: 67407491749, radi opravdanja privremene mjere, odlučujući o žalbama tužitelja i društva BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ iz Republike Turske, Gaziantep, Inönü Cadessi 22, Sahinbey, OIB: 31390535150, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. te o žalbi društva BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024., 7. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe društva BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. u točki V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem navedenim u točki I. izreke ovog rješenja prvostupanjski sud je odbacio tužbu od 2. travnja 2022. kao nedopuštenu (točka I. izreke tog rješenja), naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.659,04 EUR (točka II. izreke rješenja) te odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.986,26 EUR (točka III. izreke rješenja) i dio zahtjeva prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.488,55 EUR (točka IV. izreke rješenja). Osim toga, tim je rješenjem prvostupanjski sud odbio zahtjev društva BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ (u daljnjem tekstu: BLT) za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.975,00 EUR kao neosnovan (točka V. izreke rješenja), a odbio je i zahtjev društva MB Geotermal d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.659,04 EUR kao neosnovan (točka VI. izreke rješenja). Nadalje, prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. sa str. 588.-594. spisa odbio zahtjev društva BLT za miješanje na strani prvotuženika kao neosnovan. Tako je prvostupanjski sud riješio jer, premda je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1-317/2021 od 4. ožujka 2022. određena regulacijska privremena mjera sukladno kojem je rješenju tužitelj pravovremeno podnio tužbu radi opravdanja te mjere i to tako što je postavio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je između stranaka nastao pravni odnos na način da je sklopljen ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije od 20. ožujka 2012. s dodatkom I. navedenom ugovoru od 14. prosinca 2015., kao i da se utvrdi da tužitelj ima pravo na naknadu od prvotuženika za nesporno isporučenu električnu energiju iz geotermalnog postrojenja Geotermalne elektrane „Velika 1” sukladno stvarnoj količini isporučene električne energije zbog čega postoji obveza prvotuženika da tužitelju isplaćuje naknadu za nesporno preuzetu količinu električne energije, rješenje kojim je određena privremena mjera je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1330/2022-3 od 14. travnja 2022. ukinuto te je odbačen prijedlog za osiguranje. Nadalje, prvostupanjski je sud sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1330/2022-3 od 14. travnja 2022. ocijenio da ugovor o otkupu električne energije sadrži sve zakonom propisane karakteristike u smislu odredbe članka 150. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09 i 110/21) kojim je propisano da će javnopravno tijelo i stranka sklopiti ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora pa da stoga rješavanje predmeta povodom prijedloga za osiguranje iz predmeta poslovni broj R1-317/2021 ne spada u sudsku nadležnost slijedom čega ni rješavanje ovog predmeta (kojeg je tužitelj pokrenuo radi opravdanja naknadno ukinute privremene mjere) ne spada u sudsku nadležnost zbog čega je primjenom odredbe članka 16. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu. Osim toga, upravo zbog činjenica da je pravomoćno ukinuto rješenje kojim je određena privremena mjera te je odbačen prijedlog za osiguranje, to tužitelj prema odredbi članka 351. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22) u vezi članka 187. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) više nije aktivno procesnopravno legitimiran za podnošenje tužbe u konkretnom predmetu pa je i iz tog razloga prvostupanjski sud tužbu ocijenio nedopuštenom. Odluke o troškovima postupka iz točki II. i III. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, rješenje poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev društva BLT za miješanje na strani prvotuženika prvostupanjski je sud donio jer je ocijenio da društvo BLT nije na razini vjerojatnosti dokazalo da postoji ili da može nastati neki pravni odnos između njega i prvotuženika već postoji pravni odnos između društva Geoen d.o.o. (čiji je BLT član društva) i prvotuženika, a pri tome pravni odnos na koji upire BLT koji postoji između društva Geoen d.o.o. i prvotuženika sud je ocijenio kao gospodarski i financijski, a ne kao pravni interes. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio zahtjev društva BLT za miješanje u ovoj pravnoj stvari, to je točkom V. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. odbio zahtjev tog društva za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv točki I., II. i III. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe da uopće nisu navedeni razlozi za odbačaj točke 2. tužbenog zahtjeva jer se sud prilikom obrazloženja rješenja ograničio samo na odbačaj točke 1. tužbenog zahtjeva dok je propustio navesti razloge za odbačaj točke 2. tužbenog zahtjeva čime je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tužitelj je u tužbi jasno obrazložio pravnu osnovu i činjeničnu podlogu za svoj tužbeni zahtjev te ističe da je pravni interes tužitelja za ustajanje s deklaratornom tužbenim zahtjevom u tome što tužitelj proizvodi i isporučuje električnu energiju iz Geotermalne elektrane „Velika 1”, a HROTE preuzima tu energiju zbog čega je nužno da sud utvrdi postojanja prava i pravnog odnosa između stranaka. Zato žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije imao pravno uporište za odbačaj točke 2. tužbenog zahtjeva; pri tome, žalitelj smatra da je pozivanje suda na odredbu članka 351. Ovršnog zakona pravno neosnovano i bespredmetno te nije moglo biti primijenjeno za odbačaj tužbe. Nadalje, u odnosu na činjenične tvrdnje tužitelja žalitelj ističe da ih je sud zanemario te ih uopće nije ocijenio čime je žalitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom. Žalitelj navodi da je odnos između njega i HROTE obvezno-pravne prirode što je prvostupanjski sud propustio ispitati, a zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj stoga predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i ukine rješenje u pobijanom dijelu.

2.1. Društvo BLT žalbom pobija točku V. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. (kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova) i rješenje poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. (kojim je odbijen njegov zahtjev za miješanje u ovoj pravnoj stvari). Žalitelj navedene odluke pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. te članka 354. stavka 1. u vezi članaka 154., 206. i 207. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog člankom 48. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 49. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske koji jamči da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Žalitelj ističe da je predmet ovog spora tužbeni zahtjev na utvrđenje da je između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos na način da je sklopljen Ugovor o prijenosu Ugovora o otkupu električne energije od 20. ožujka 2012. s Dodatkom I. Ugovoru o otkupu električne energije od 14. prosinca 2015. te da tužitelj ima pravo na naknadu od HROTE-a za nesporno isporučenu električnu energiju iz Geotermalne elektrane Velika 1 i da postoji obveza HROTE-a da tužitelju isplaćuje naknadu za nesporno preuzetu količinu električne energije iz Geotermalne elektrane Velika 1. Sud je odbio sudjelovanje umješača s obrazloženjem da BLT ne navodi niti dokazuje na razini vjerojatnosti da postoji ili da može nastati neki pravni odnos između njega i stranke kojoj se želi pridružiti te sud zaključuje da interes BLT u konkretnom predmetu valja tumačiti kao gospodarski i financijski, a ne kao pravni interes. Žalitelj ponavlja svoje navode iz podneska od 25. srpnja 2022. te ne spori da se u redovnim okolnostima član društva ne može miješati u sporove koji se tiču prava i obveza društva kojeg je član, no okolnosti ovog slučaja se ne mogu smatrati redovitima. Nije upitno da je interes člana društva očuvanje vrijednosti poslovnih udjela pravni interes; žalitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1530/11 od 5. studenoga 2014. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4130/2003 od 21. veljače 2007. Zato je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem bi čuvanje vrijednosti poslovnih udjela bio samo gospodarski interes jer su poslovni udjeli imovina u pravnom smislu te ne postoji pravna osnova na temelju kojeg imatelj poslovnih udjela ne bi imao pravo štititi njihovu vrijednost. Zaštitom prava i pravnih interesa HD ujedno štiti i svoja vlastita prava i pravne interese i to na jedini način koji je stvarno moguć. Žalitelj predlaže da se preinači rješenje i odluka o troškovima postupka tako da sud prihvati sudjelovanje žalitelja u svojstvu umješača na strani prvotuženika i dosudi žalitelju troškove prvostupanjskog postupka, podredno da ukine rješenje o miješanju i rješenje o troškovima te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; društvo BLT potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.535,60 EUR.

2.2. Žalbe su dostavljene na odgovore. Odgovor na tužiteljevu žalbu je podnijelo društvo BLT koje ističe da je prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nedopuštenu zbog apsolutne nenadležnosti suda da rješava o tužbenom zahtjevu pa su stoga neosnovane tvrdnje tužitelja da sud nije naznačio pravnu osnovu za odbačaj tužbe; iz istog razloga je neosnovana tvrdnja da sud nije naveo razloge za odbačaj tužbe iz točke 2. tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je između parničnih stranaka sklopljen upravni ugovor (ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije) te da tužitelj ima pravno na naknadu za električnu energiju isporučenu po tom ugovoru. S obzirom na tako postavljen tužbeni zahtjev, pravilno je sud odbacio tužbu jer se o sklapanju i izvršavanju upravnih ugovora odlučuje pred javnopravnim tijelom u upravnom postupku (članak 3. stavak 2. te članci 150. do 154. Zakona o općem upravnom postupku). Društvo BLT ističe da tužitelj nema pravni interes podnijeti tužbu za utvrđenje da je između njega i tuženika sklopljen ugovor i da mu je tuženik dužan po tom ugovoru plaćati naknadu. Naime, kao pravni interes tužitelj je naveo činjenicu što GPED proizvodi i isporučuje električnu energiju iz Geotermalne elektrane Velika 1, a HROTE kontinuirano preuzima električnu energiju i istom dalje trguje. Iz toga nije jasno koju pravnu korist tužitelj očekuje ostvariti ishodom pravomoćne presude u ovom postupku s obzirom da se deklaratorna presuda ne može prisilno ostvariti. Ako je tužitelj smatrao da mu tuženik duguje naknadu, trebao je postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev, a ne podnijeti tužbu za utvrđenje. Osim toga, čak i da je tužitelj postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev, opet bi tužbu trebalo odbaciti jer se o izvršavanju upravnih ugovora odlučuje u upravnom postupku odnosno upravnom sporu, a ne u parničnom postupku pred trgovačkim sudom. Društvo BLT predlaže da se tužiteljeva žalba odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. u točkama I., II. i III. izreke; to društvo potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.543,95 EUR.

3. Obje žalbe nisu osnovane.

3.1. Ispitavši prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. u točkama I., II. III. i V. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu. Naime, iz spisa proizlazi nespornim da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj R1-317/21 od 4. ožujka 2022. sa str. 14.-44. spisa odredio privremenu mjeru radi osiguranja nenovčanih tražbina (ovdje) tužitelja i to tako da je privremeno uredio sporni odnos između (ovdje) tužitelja i (ovdje) oba tuženika na način da se smatra da je između njih sklopljen ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije od 20. ožujka 2012. s dodatkom I. tog Ugovora od 14. prosinca 2015. te da se privremeno smatra da postoji obveza (ovdje) prvotuženika isplaćivati naknadu za nesporno isporučenu električnu energiju iz geotermalnog postrojenja Geotermalna elektrana Velika 1 po stvarnoj količini isporučene energije te je tom mjerom ujedno naloženo prvotuženiku da naknade za tu energiju isplaćuje radi namirenja obveza na ime javnih davanja i poreznih obveza tužitelja i novčanih obveza prema hipotekarnom vjerovniku Demir-Halk Bank, a naknade preostale nakon što se namire obveze na ime javnih davanja i poreznih obveza te novčanih davanja prema hipotekarnom vjerovniku isplati na poslovni račun tužitelja. Upravo postupajući sukladno tom rješenju (točka III. izreke tog rješenja; str. 15. spisa) tužitelj je pokrenuo ovaj spor tužbom u kojoj je postavio dva deklaratorna tužbena zahtjeva i to: a) zahtjev za utvrđenjem da je između tužitelja i prvotuženika nastao pravni odnos na način da je sklopljen Ugovor o prijenosu Ugovora o otkupu električne energije od 20. ožujka 2012. s Dodatkom I. Ugovoru o otkupu električne energije od 14. prosinca 2015. i b) zahtjev za utvrđenjem da tužitelj ima pravo na naknadu od prvotuženika za nesporno isporučenu električnu energiju iz geotermalnog postrojenja Geotermalne elektrane Velika 1 sukladno stvarnoj količini isporučene električne energije i da postoji obveza prvotuženika da tužitelju isplaćuje naknadu za nesporno preuzetu količinu električne energije iz geotermalnog postrojenja Geotermalne elektrane Velika 1.

4.1. Međutim, nakon pokretanja ovog spora Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je povodom žalbe (u ovom postupku) prvotuženika rješenjem poslovni broj Pž-1330/22-3 od 14. travnja 2022. sa str. 474.-484. spisa ukinuo rješenje prvostupanjskog suda kojim je određena privremena mjera i odbacio kao nedopušten prijedlog za osiguranje. U to je odluci Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, između ostalog, naveo da sud ne može odlučivati o tužbenom zahtjevu kojim bi se od protivnika osiguranja (ovdje prvotuženika) moglo zahtijevati sklapanje ugovora o prijenosu ugovora o otkupu električne energije, a posljedično ni o zahtjevu kojim se utvrđuje postojanje takvog ugovora jer to ne spada u sudsku nadležnost već se radi o upravnom ugovoru u smislu odredbi članka 150. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da će javnopravno tijelo i stranka sklopiti upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora (str. 7. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1330/22-3 od 14. travnja 2022. odnosno str. 480. spisa). Osim toga, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci (str. 8. te odluke odnosno str. 481. spisa) naveo: „Kao ugovorna strana sudjeluje protivnik osiguranja HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM. Sklapanjem ugovora, on ostvaruje svoja javnopravna ovlaštenja – otkupljuje električnu energiju iz obnovljivih izvora po poticajnoj cijeni, čime se, osim privatnopravnog poslovnog interesa predlagatelja osiguranja za isplatom naknade za proizvedenu i isporučenu električnu energiju, ostvaruje i širi, javnopravni interes poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Dakle, protivnik osiguranja, kao ugovorna strana djeluje i iure imperii.

Drugim riječima, kada bi ovaj sud utvrdio da postoji nenovčana tražbina predlagatelja osiguranja da se utvrdi da je protivnik osiguranja pristao na prijenos ugovora o otkupu električne energije (odnosno da je sklopljen ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije), time bi zapravo učinio suvišnim donošenje odluke u pravnoj stvari o kojoj istovremeno rješava nadležno upravno tijelo. Naime, u upravnom postupku, koji se vodi po predlagateljevom zahtjevu za sklapanje ugovora o prijenosu ugovora o otkupu električne energije (davanje suglasnosti za prijenos ugovora), protivnik osiguranja je takav zahtjev odbacio i postupak je u žalbenoj fazi pred višim tijelom. Protiv konačne odluke upravnog tijela, zajamčena je zaštita specijaliziranog upravnog suda - pokretanjem upravnog spora.

Iz toga slijedi da ovaj sud ne bi mogao odlučivati o tužbenom zahtjevu, kojim bi se zahtijevalo od protivnika osiguranja sklapanje ugovora o prijenosu ugovora o otkupu električne energije, kao glavnom predmetu spora, posljedično niti o zahtjevu kojim se utvrđuje postojanje takvog ugovora.“

5. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi da odlučivanje o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim bi se utvrđivalo da je nastao pravni odnos na način da je sklopljen ugovor o prijenosu ugovora o otkupu električne energije ne spada u sudsku nadležnost nego se o takvom zahtjevu odlučuje u upravnom postupku, a što (prihvaćajući u tom dijelu pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske) pravilno smatra i prvostupanjski sud. Uostalom, da je i sam tužitelj svjestan činjenice da se o tome odlučuje u upravnom postupku proizlazi i iz toga što je on prvotuženiku podnio zahtjev za sklapanje Ugovora o prijenosu Ugovora o otkupu električne energije iz Geotermalne elektrane Velika 1 kojeg je prvotuženik odbacio rješenjem klasa UP/I-310-02/21-02/26, Ur. broj: 251-544-04-21-5 od 31. kolovoza 2021. (str. 449.-453. spisa).

5.1. Jednako tako, tužitelj u žalbi neosnovano smatra da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog čega je odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da tužitelj ima pravo na naknadu od prvotuženika za nesporno isporučenu električnu energiju iz geotermalnog postrojenja Geotermalne elektrane Velika 1 sukladno stvarnoj količini isporučene električne energije i da postoji obveza prvotuženika da tužitelju isplaćuje naknadu za nesporno preuzetu količinu električne energije iz geotermalnog postrojenja Geotermalne elektrane Velika 1. Naime, upravo zbog toga što se o sklapanju ugovora o otkupu električne energije odlučuje u upravnom postupku (i eventualno kasnije u upravnom sporu), to se i o pravima odnosno obvezama ugovorih stranaka iz upravnog ugovora u smislu članka 150. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučuje u tom ugovoru. Upravo zbog toga, sud prvog stupnja, osim što nije nadležan za odlučivanja o tužbenom zahtjevu za utvrđenjem upravnog ugovora odnosno da je nastao pravni odnos na način da je između stranaka sklopljen takav ugovor, tako sud u parničnom postupku ne može odlučivati ni o postojanju prava odnosno obveza stranaka iz takvog ugovora. Uostalom, u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela iz upravnog ugovora, stranka prema članku 154. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku može izjaviti prigovor kojim može tražiti i naknadu štete, a o tom prigovoru (stavak 2. tog članka Zakona o općem upravnom postupku odlučuje tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor dok se (članak 154. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku) protiv rješenja kojim se odlučuje o prigovoru može pokrenuti upravni spor.

5.2. Prema tome, budući da je sud u ovom postupku apsolutno nenadležan, to je pravilnom primjenom odredbe članka 16. stavka 2. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024.; pri tome, time što se prvostupanjski sud propustio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi (i) oglasiti nenadležnim te ukinuti provedene radnje nije u konkretnom predmetu utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da je pravilno odbacio tužbu. Jednako tako, budući da zbog odbačaja tužbe tužitelj nije uspio u sporu, to je on parnična stranka koja je prema članku 154. stavku 1. i članku 155. Zakona o obveznim odnosima u obvezi naknaditi prvotuženiku troškove postupka potrebne za vođenje ovog spora, a koje je sud prvog stupnja pravilno odmjerio.

5.3. Zato je tužiteljevu žalbu podnesenu protiv točaka I., II. i III. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi to rješenje u pobijanom dijelu, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

6. Jednako tako, prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. sa str. 588.-594. spisa pravilno odbio zahtjev društva BLT za miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani prvotuženika i, posljedično tome, točkom V. izreke rješenja poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024. odbio zahtjev tog društva za naknadom parničnih troškova. Naime, prema članku 206. stavku 1. Zakona o parničnom postupku osoba koja ima pravni interes da u parnicu koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Prema tome, da bi društvo BLT mogao stupiti u parnicu kao umješač na strani prvotuženika, to je društvo moralo dokazati postojanje svog pravnog interesa za pridruživanje prvotuženiku. Međutim, u konkretnom predmetu društvo BLT nije dokazao postojanje svog pravnog interesa za sudjelovanjem u ovom sporu kao umješač na strani prvotuženika već isključivo ekonomskog interesa. Naime, u podnesku od 25. srpnja 2022. društvo BLT je ukazivalo na činjenicu da je on član društva Geoen d.o.o. pa stoga smatra da zaštitom prava tog društva društvo BLT ujedno štiti svoja imovinska prava stečena ulaganjem kapitala u društvo Geoen d.o.o. Međutim, to nije pravni nego isključivo ekonomski interes navedenog društva, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud; pri tome, prvostupanjski se sud u obrazloženju pobijane odluke pozvao i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1330/22-4 od 14. travnja 2022. sa str. 566. -568. spisa (koja je donesena u postupku osiguranja), a kojom je također iz istih razloga odbijen zahtjev za miješanje društva BLT u postupku osiguranja.

6.1. Prema tome, upravo zbog toga što društvo BLT nema pravni interes da prvotuženik uspije u sporu u smislu članka 206. stavka 1. Zakona o parničnom postupku te da se tužitelj u podnesku od 29. ožujka 2023. sa str. 524.-530. spisa usprotivio da društvo BLT stupi u ovaj spor kao umješač na strani prvotuženika, to je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem pravilno odlučio ne dopustiti društvu BLT da stupi u ovaj spor kao umješač na strani prvotuženika. Jednako tako, budući da to društvo nije umješač u ovom sporu (niti su postupovne radnje koje je to društvo poduzelo u ovom sporu bile potrebne za vođenje parnice), to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku rješenjem poslovni broj P-652/2022-19 od 3. srpnja 2022. (točka V. izreke tog rješenja) odbio zahtjev tog društva za naknadom parničnog troška.

6.2. Stoga je žalbu društva BLT valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje poslovni broj P-652/2022-16 od 3. srpnja 2024. kao i točku V. izreke rješenja P-652/2022-19 od 3. srpnja 2024., a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sudac

Nevenka Baran