REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1513/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja IO decor d.o.o., OIB 25499251874, Ulica Andrije Hebranga 18, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Slavonska avenija 1b, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Igor Habulinec, Zagreb, Biskupa Josipa Galjufa 1, radi isplate iznosa od 7.042,48 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2024-13 od 21. ožujka 2025., 7. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2024-13 od 21. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2024-13 od 21. ožujka 2025. odbijen je tužiteljev prigovor kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o pristojbi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2024-3 od 21. studenog 2024.

2. Tako je sud riješio odlučujući o tužiteljevom prigovoru protiv označenog rješenja o pristojbi, kojim je tužitelju naloženo da u roku od osam dana po primitku tog rješenja plati razliku sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 58,44 EUR i dodatnu pristojbu za rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupan iznos od 71,71 EUR. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi da ako stranka ne plati sudsku pristojbu u trenutku predaje podneska sudu putem informacijskog sustava e- Komunikacija, tada gubi povlasticu plaćanja polovice iznosa propisane pristojbe u smislu odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) te je dužna platiti puni iznos sudske pristojbe. Obrazlaže da je u konkretnom slučaju tužba podnijeta putem sustava e-Komunikacije 19. studenog 2024., dok je sudska pristojba za tužbu u visini polovice propisanog iznosa (58,44 EUR) plaćena 20. studenog 2024. Stoga zaključuje da je tužitelj dužan platiti drugu polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe za tužbu, kao i dodatnu pristojbu za rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR sukladno odredbi članka 28. stavka 9. ZSP-a.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja, koje pobija u cijelosti. U žalbi u bitnome navodi da je istoga dana kada je podnio predmetnu tužbu izdao nalog banci za plaćanje polovice iznosa sudske pristojbe, a u skladu s nalogom za plaćanje pristojbe za tužbu koji je generiran prilikom podnošenja tužbe. Ukazuje da je tužbu podnio 19. studenog 2024. u 16 sati i 52 minute, a da je potom izdao nalog banci za plaćanje pristojbe za tužbu. Smatra da činjenica što banka naloge koji su podnijeti iza 15 sati izvršava tek sljedeći dan, ne može ići tužitelju na teret. Ističe da je odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a isključivo propisan trenutak nastanka obveze plaćanja, ali da ta odredba ne isključuje pravo stranke da plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa naknadno. Smatra da prvostupanjski sud restriktivno tumači odredbu članka 7. stavka 1. ZSP-a što dovodi do pretjeranog pravnog formalizma. U tom smislu poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014.

4. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

6. Odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

7. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 24. ožujka 2021., zauzeto je pravno shvaćanje da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća se pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom. Time su otklonjene dvojbe oko primjene odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a.

8. U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 19. studenog 2024., dok je pristojba za tužbu u visini polovice propisanog iznosa plaćena 20. studenog 2024. Pritom nije odlučno što je nalog za plaćanje predmetne pristojbe izdan banci isti dan u vrijeme u kojem banka više ne provodi naloge, već ih provodi prvi sljedeći radni dan. Naime, plaćanje pristojbe putem elektroničkog naloga banci nije bio jedini način na koji je tužitelj mogao platiti predmetnu sudsku pristojbu.

9. S druge strane, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a plaća se pristojba u visini polovice propisane sudske pristojbe ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe. Prilikom podnošenja tužbe u informacijskom sustavu e- Komunikacije, nalog za plaćanje sudske pristojbe generira se prije podnošenja tužbe, a ne nakon njenog podnošenja. Stoga je tužitelj mogao i trebao zastati s podnošenjem tužbe, platiti sudsku pristojbu i tek onda podnijeti tužbu te uz nju priložiti dokaz o plaćanju polovice sudske pristojbe. Budući da u predmetnom slučaju plaćanje pristojbe u visini polovice propisanog iznosa nije izvršeno u trenutku podnošenja tužbe, nego nakon njenog podnošenja, tužitelj je dužan platiti pristojbu za tužbu u punom iznosu propisane pristojbe.

10. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojim je odbijen tužiteljev prigovor protiv rješenja o pristojbi kojim je tužitelju naloženo da plati razliku sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 58,44 EUR i dodatnu pristojbu za rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupan iznos od 71,71 EUR.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović