REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1380/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u postupku predlagatelja osiguranja NORLAND d.o.o., Pula, Ciscuttijeva 2, OIB 76115395754, kojeg zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, protiv protivnika osiguranja POTENTIAL LEVEL SOLUTIONS d.o.o., Pula, Mletačka 14, OIB 40878211008, radi predaje stvari i isplate, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-8/2025-3 od 19. ožujka 2025., 7. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-8/2025-3 od 19. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-8/2025-3 od 19. ožujka 2025. odbijen je prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 8.275.00 EUR na način da se uskrati isplata sa svih računa protivnika osiguranja novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera, nalogom bankama da sa računa protivnika osiguranja uskrate isplatu predmetnog novčanog iznosa. Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije, posebno Ugovora o prijenosu know-how od 21. svibnja 2024. te pozivom na određenja iz čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

2. Protiv rješenja predlagatelj osiguranja je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pogrešno je sud primijenio određenja iz čl. 344. i čl. 341. st. 1. OZ-a, prema kojoj odredbi se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Mišljenja je da nije postojao opravdani razlog da se prijedlog za privremenu mjeru odvoji od tužbe i tužbenog zahtjeva u zaseban predmet. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odrediti privremenu mjeru, odnosno podredno predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 2.223,61 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a i odredbom čl. 21. OZ-a, u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. U provedenom postupku i pri donošenju rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih odredaba na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno navodima žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka činjenicom što je sud odvojio prijedlog za određivanje privremene mjere od predmeta u kojem je podnesena tužba.

7. Iz predmetnog spisa razvidno je da je predlagatelj osiguranja podnio tužbu u kojoj je naveo da su parnične strane sklopile Ugovor o prijenosu know-how 21. svibnja 2024., te da se krajem rujna 2024. godine protivnik osiguranja obratio predlagatelju osiguranja radi korištenja prava uvida u poslovnu dokumentaciju predlagatelja osiguranja u skladu s čl. 5. st. 1. navedenog Ugovora, čemu da je predlagatelj osiguranja udovoljio i predao protivniku osiguranja svu relevantnu poslovnu dokumentaciju, a nakon što je predlagatelj osiguranja do 26. rujna 2024. izvršio plaćanje u cijelosti prema predmetnom Ugovoru, po primljenim računima. Nadalje, u tužbi se navodi da protivnik osiguranja nije vratio predmetnu poslovnu dokumentaciju u ugovorenom roku od 8 dana te mu se predlagatelj osiguranja obratio dopisom od 21. veljače 2025. radi povrata, međutim, dopis se vratio predlagatelju osiguranja s napomenom „obaviješten, nije podigao pošiljku“. Poziva se na odredbu čl. 5. st. 5. navedenog Ugovora kojom odredbom je ugovorena ugovorna kazna u slučaju nepridržavanja odredbi koje se odnose na pravo na uvid i povrat poslovne dokumentacije u iznosu od 50% od ukupno ugovorene naknade opisane čl. 3. navedenog Ugovora, tj. da ugovorna kazna iznosi 82.750,00 EUR, koji iznos predlagatelj osiguranja potražuje tužbom te zahtijeva povrat poslovne dokumentacije.

8. Iz iznesenog proizlazi da predlagatelj osiguranja novčanu tražbinu u iznosu od 82.750,00 EUR temelji na čl. 5. st. 5. predmetnog Ugovora, kojom odredbom je ugovorena ugovorna kazna u slučaju nepridržavanja odredbi koje se odnose na pravo na uvid i povrat poslovne dokumentacije u iznosu od 50% od ukupno ugovorene naknade opisane čl. 3. navedenog Ugovora, dakle, da ugovorna kazna iznosi 82.750,00 EUR, a da protivnik osiguranja nije vratio predlagatelju osiguranja poslovnu dokumentaciju, iako je to predlagatelj osiguranja tražio.

9. Imajući u vidu izneseno, te ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, pravilan je zaključak suda da dokazi dostavljeni uz tužbu nisu dovoljni za ocjenu o postojanju predlagateljeve tražbine za povrat dokumentacije, odnosno nisu dostatne za ocjenu vjerojatnosti tražbine s osnova ugovorne kazne zbog toga što dokumentacija nije vraćena predlagatelju.

10. Dokumentacija priložena u spisu ne dovodi u pitanje da su stranke zaključile predmetni Ugovor, međutim, iz ove dokumentacije nije moguće utvrditi da je protivnik osiguranja doista preuzeo dokumentaciju od predlagatelja osiguranja, a svakako nije jasno o kojoj se poslovnoj dokumentaciji radi. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u ovoj fazi postupka nije utvrđeno postojanje prve pretpostavke za određivanje privremene mjere, a to je vjerojatnost postojanja predlagateljeve tražbine za povrat dokumentacije, a niti ukazuje na vjerojatnost novčane tražbine s osnova ugovorne kazne u smislu čl. 5. st. 5. predmetnog Ugovora.

11. Prema ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja, a imajući u vidu dokumentaciju koja prileži spisu - da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 344. OZ-a.

12. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

13. O vjerojatnosti postojanja tražbine i opasnosti da će se bez određivanja predložene privremene mjere spriječiti ili otežati naplata tražbine sud donosi ocjenu na temelju činjenica i dokaza koje predlagatelj osiguranja mora navesti još u svom prijedlogu. Zadaća suda u parničnom postupku je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, odnosno kako postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Međutim, u određenim slučajevima, kao što je to upravo i kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje - kod izvođenja zaključaka u tom pravcu sucima je dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice koji dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću.

14. Međutim, za određivanje privremene mjere, uz ispunjenje te prve pretpostavke, potrebno je i kumulativno ispunjene druge pretpostavke - opasnosti, pa predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnom ili opasnost iz čl. 344. st. 1. OZ-a ili opasnost iz čl. 344. st. 2. OZ-a.

15. Dakle, u predmetnoj slučaju, prema sadržajnom određenju predlagateljevog prijedloga za određivanje privremene mjere, predlagatelj je, uz navedenu ispunjenu pretpostavku postojanja novčane tražbine, trebao učiniti vjerojatnim i da je predmetna mjera potrebna jer da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. O postojanju takve opasnosti ocjenu donosi sud, na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja mora navesti još u svom prijedlogu. Ta opasnost mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja (propuštanja), svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih dužnikovih radnji (propuštanja) i subjektivni odnos dužnika prema njima.

16. U konkretnom slučaju, predlagatelj osiguranja ne samo da nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti od otežanog namirenja, nego nije ukazao ni jednu konkretnu radnju protivnika osiguranja poduzetu radi ugrožavanja namirenja njegove tražbine.

17. Slijedom iznesenog, ovaj sud prihvaća zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda da predmetno nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane čl. 344. OZ-a.

18. Stoga valja zaključiti da navodima žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja budući da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom određenja iz čl. 344. OZ-a donio pravilno i zakonito rješenje.

19. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović