REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1494/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja KK vlasnika autolimarskog i autolakirerskog obrta „[obrt]“ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2071/2024 od 13. veljače 2025., 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2071/2024 od 13. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 111,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura, u roku od 15 dana.

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 80., 81., 84., 1046. i 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 154. st. 1., čl. 155., 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku.

3. Tuženik u žalbi protiv navedene presude podnio je žalbu iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka, navodeći kako tužitelj u predmetu koji se vodi po pravilima koja vrijede za spor male vrijednosti nije predložio ni dostavio dokaze kojima dokazuje aktivnu i pasivnu legitimaciju tuženika. Oštećenik je odbio popraviti vozilo u ugovorenom servisu čime je povrijedio ne samo opće načelo obveznog odnosa, već i ugovor koji je imao s tuženikom i kojim je u točki E1 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila ugovoreno da se popravak vozila ima izvršiti na mjestu (radionici) koje tuženik odredi. Tuženik je na te okolnosti predlagao i dokaze – saslušanjem svjedoka, predlagao je da se zatraže podaci o cijenama rada u nekoliko servisa na koje je uputio oštećenika, te da se izvede dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja stručno opravdane cijene popravka, a koje je sve dokaze sud odbio bez valjanog obrazloženja, čime je onemogućio tuženika u raspravljanju i dokazivanju svojih činjeničnih navoda. Tužitelj cesijom nije preuzeo pravo potraživanja kamata te je i u ovom dijelu presuda nezakonita. Zbog svega navedenog, nezakonita je i odluka suda prvog stupnja o dosuđenim parničnim troškovima. Predložio je preinačenje pobijane presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje te zatražio trošak sastava žalbe, PDV i pristojbu ukupno u iznosu od 169,52 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Tužbeni zahtjev odnosi se na tražbinu tužitelja za isplatu iznosa od 111,27 eura na temelju ugovora o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku, a predstavlja razliku u cijeni rada tužitelja i trošak komore za lakiranje u sklopu popravka oštećenikovog automobila.

6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) jer je vrijednost predmeta spora 111,27 eura pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženikova žalba se odnosi upravo na taj žalbeni razlog u pretežitom dijelu.

7. Pobijana presuda jasno je obrazložena i ne sadrži proturječnosti. Činjenice su potpuno utvrđene iz izvedenih dokaza a sud je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer iz dokumentacije u spisu proizlazi postojanje aktivne i pasivne legitimacije koje su bile sporne, kao i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. S druge strane tuženik nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji. Pravilno je stoga sud odbio tuženikove dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka te vještačenje, obrazloživši odbijanje razlozima ekonomičnosti postupka (točka 19. obrazloženja), imajući u vidu sve dosada navedeno.

7.1. Tuženik je potpuno proizvoljno umanjio račun tužitelja, neovisno o svojoj vlastitoj procjeni visine štete u odnosu na broj potrebnih sati i satnicu servisera te takvo umanjenje nije utemeljeno niti na jednoj ispravi. S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici i cijenama sukladno cjeniku tužitelja. Naime, suprotno mišljenju žalitelja, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera. Jednako tako, oštećenik nije izborom servisera doprinio šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

8. Neosnovano žalitelj osporava tužiteljevo pravo na zatezne kamate, o čemu je prvostupanjski sud pravilno odlučio primjenom odredbi čl. 81. i 29. st. 2. ZOO-a, kao i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 15/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP). Na tužitelja je naime predmetnom cesijom prešlo i sporedno pravo naplate zateznih kamata po stopi za druge odnose od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Odluka o parničnom trošku je također po mišljenju ovog suda pravilno donesena u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i detaljno i jasno obrazložena. Neosnovano se žalitelj poziva na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 od 17. studenoga 2023.), budući da je po Tbr. 7. t. 9. određeno kako odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova ako je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, o čemu nije riječ u ovom predmetu.

10. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas