Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-716/2023.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KG, kojeg brani Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, zbog prekršaja iz članka 167. stavak 4. u vezi sa stavko 1. točkom 12. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br.: 84/2021), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, Prekršajni odjel broj: Pp-1304/2022-7. od 30. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KG i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 118/18,114/22), okrivljenik KG obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom prvog stupnja okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 (četiritisućeipetstotina kuna) / 597,25 (petstotinadevedesetisedam eura i dvadesetipet centi), zbog prekršaja iz članka 167. stavak 4., u vezi sa stavkom 1. točkom 15. istog članka Zakona o gospodarenju otpadom (N/N – 84/21.), opisanog u izreci.

1.1. Istom presudom okrivljeni je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna (jednastotina kuna) / 13,27 eur (trinaest eura i dvadesetisedam centi).

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji, ističući u bitnom da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okrivljenikovo iskreno priznanje djela koje mu se stavlja na teret. Također okrivljeni nakon predmetnog počinjenja prekršaja koji mu se stavlja na teret nije više dolazio u sukob sa zakonom. Smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti i primjerenom uvjetnom osudom. Nesporno da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj no smatra da sama svrha kažnjavanja a ne i prevencija konkretnom odlukom nije učinjena, naime okrivljenik je nezaposlena osoba, te mu je i supruga GG nezaposlena, otac je dvoje malodobne djece i jedino mjesečno primanje dobiva s osnova dječjeg doplatka. Okrivljenik je mišljenja da sud u obrazloženju svoje presude nije dao nikakve razloge vezane za visinu izrečene novčane kazne odnosno zašto je izrečena upravo novčana kazna od 4.500,00 kn/597,25 eura čime je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka..

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

6. Proglasivši okrivljenika krivim, prvostupanjski sud za počinjeno djelo prekršaja je izrekao novčanu kaznu koja odgovara težini i značaju djela prekršaja i stupnju odgovornosti  okrivljenika i nije prestroga, a tim više što je izrečena novčana kazna ublažena daleko ispod minimalnog iznosa zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, dok u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje opomene prema odredbi čl. 43. Prekršajnog zakona, niti zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne iz čl. 38. Prekršajnog zakona, a niti je moguća u konkretnom slučaju uvjetna osuda, te je suprotno tvrdnji žalitelja za svoju odluku prvostupanjski sud dao odgovarajuće razloge.

7. Žalitelj je, nadalje, pravilno po prvostupanjskom sudu upozoren na pogodnost iz članka 152. stavka 3. PZ-a o plaćanju 2/3 novčane kazne u roku koji mu je određen za uplatu novčane kazne.

8. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

9.    Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 7. travnja 2025.

ZAPISNIČAR :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.