Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4193/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RM, zastupanog po branitelju Branimiru Čoliću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 113. stavka 1. podstavka 1. i stavka 3., članka 116. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 11. studenoga 2024., broj: Pp-489/2022, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika RM, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 113. stavka 1. podstavka 1. i stavka 3., članka 116. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je nesporno iz dokaznog postupka, kako je prijevoz vršen isključivo za osobne potrebe, a ne za javne potrebe kako ga klasificira optužba i sud.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako to osnovano prigovara i žalitelj.

7. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je obavljao javni cestovni prijevoz tereta a bez licencije, kao i da je vozilo bilo neoznačeno, što je suprotno članku 13. stavku 7. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, čime je počinio prekršaje iz članka 116. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3., članka 113. stavka 1. podstavka 1. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

8. Nadalje, okrivljenik je u tijeku postupka istaknuo da je kritične zgode obavljao prijevoz za vlastite potrebe, te je naknadno ishodio rješenje kojim se izdaje Potvrda o prijavi prijevoza za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prometu, a iz iskaza svjedoka IM, višeg inspektora cestovnog prometa, niti bilo kojeg drugog dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik obavljao javni cestovni prijevoz tereta, iako o vrsti prijevoza, odnosno o tome radi li se o javnom cestovnom prijevozu tereta ili o prijevozu za vlastite potrebe, ovisi akt koji je prijevoznik dužan ishoditi, jer je za javni cestovni prijevoz tereta dužan ishoditi licenciju, dok za prijevoz tereta za vlastite potrebe rješenje o prijavi prijevoza za vlastite potrebe, a za propuste ishođenja takvih akata propisani su prekršaji iz različitih prekršajnih odredbi. Također, o vrsti prijevoza ovisi i primjena odgovarajuće odredbe iz provedbenog propisa Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, kojom su propisani podaci koji moraju biti istaknuti za prijevoz za vlastite potrebe (članak 17. Pravilnika), te posebno podaci za javni cestovni prijevoz tereta (članak 13. Pravilnika).

9. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje ga terete kao i one koje okrivljeniku idu na korist.

10. Stoga je u dokaznom postupku potrebno utvrditi koju je vrstu prijevoza kritične zgode obavljao okrivljenika, i to ponovnim ispitivanjem okrivljenika, te svjedoka IM, višeg inspektora cestovnog prometa, kao i po potrebi provesti druge dokaze, a da bi se moglo odlučivati o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaje kako mu se optužnim aktom stavljaju na teret.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda utvrditi sve odlučne činjenice i ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.