Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6966/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe DŽALE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐU, zastupane po branitelju Vinku Knezoviću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), te članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. travnja 2022., broj: 50. Pp-18869/2021, na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe ĐU te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), II-okr. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

r i j e š i o j e :

II. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe DŽALE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐU, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) obustavlja se prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe DŽALE j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), te članka 127. stavka 1. podstavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kn, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.800,00 kn, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te je tužitelj odbijen s prijedlogom za oduzimanje imovinske koristi pribavljene prekršajem u iznosu od 3.000,00 kn.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da naslovni sud nije uzeo u obzir kako je prethodno nadležno upravno tijelo I-okrivljeniku nakon pregleda dostavljene dokumentacije temeljem Zakon o sigurnosti prometa na cestama i na temelju Odluke o komunalnom redu izdalo suglasnost za postavom otvorene terase na površni javne namjene za potrebe I-okrivljenika na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Nadalje, predmetnom suglasnošću je potvrđeno kako predviđen prostor za nesmetan prolaz pješaka osiguran je na kolno-pješačkoj površni širine 5,00 m. Slijedom navedenoga nisu ni postojali razlozi prema izvršnom rješenju inspektorice od 28.9.2021. za izricanje zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar u prostoru u [adresa]. Kod I. okrivljenika nije postojala namjera niti financijski interes nije je počinjen prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o Državnom inspektoratu, čl. 46. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jer je razvidno kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da nije ispunjeno biće predmetnog prekršaja. Sukladno izvršnom rješenju inspektorice okrivljenici su pribavili suglasnost Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 7.6.2021. pa su smatrali da mogu pružati ugostiteljsku uslugu na prostoru na otvorenom površine cca 45 m2 pa da se na njih ne odnosi zabrana po izvršnom rješenju inspektorice od 28.9.2021., a o čemu su obavijestili turističku inspektoricu pa da time ispunjavaju uvjete za rad na otvorenom u površini terase 60 m2 pa tako i sporne druge terase u površini od 45 m2 čime nikako ne proizlazi iz opisa prekršaja pod točkom 2) izreke presude da bi okrivljenici počinili prekršaj iz članka 127. st. 1. toč. 4. Zakona o Državnom inspektoratu. Navedene činjenice je potvrdila također i turistička inspektorica ĐUD prilikom saslušanja, a koje navode inspektorice naslovni sud nije uzeo u obzir prilikom obrazloženja i utvrđivanja prekršajne odgovornosti okrivljenika. Navode da je prekršajni nalog izdan prije nego što je okrivljeniku počeo teći rok za postupanje po rješenju, odnosno zabrana pružanja ugostiteljskih usluga na prostoru na otvorenom. U konkretnom slučaju naslovni sud nije obrazložio sve činjenice važne za odluku i razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza utvrđene pojedine važne činjenice, već je naslovni sud samo paušalno i to temeljem selektivno odabranih dokaza konstatirano da iz tako selektiranih dokaza proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika za djela iz točke 1. i 2. izreke pobijane presude. Kad bi sporni događaj opisan u spornom prekršajno nalogu ipak smatrao prekršajem, iako je iz svega navedenog razvidno da tomu nije tako, nasloni sud nije uzeo u obzir da se radi o beznačajnom prekršaju iz čl. 24.a Prekršajnog naloga, obzirom da postupanje okrivljenika u konkretnom slučaju ne može predstavljati značajnije ugrožavanje društvenog poretka, društvene discipline te društvenih vrijednosti. Shodno navedenom, okrivljenici ističu kako apsolutno ničim nije dokazano da su počinili prekršaj za koji su pobijanom presudom oglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama. Iz istih razloga neosnovana je i odluka o troškovima postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba II-okr. nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu II-okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje ĐUD, više turističke inspektorice te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju II-okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. Neosnovano žalitelj poriče počinjene prekršaja, navodeći da su posjedovali suglasnost nadležnog tijela za postavljanje terase, čime nije bilo osnove za donošenje rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti od 28.9.2021.

9. Naime, odredbom članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osoba ako obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela iz članka 20. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno rješenju Ministarstva iz članka 21. stavaka 1., 2. i 3. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ili privremenom rješenju iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona (članak 20. stavak 1., članak 21. stavci 1., 2. i 3. i članak 25. stavak 1.), te je odredbom članka 20. stavka 1. i 2. Zakona propisano da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«, te nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona.

10. Slijedom navedenoga, cit. odredbama propisan je prekršaj ugostitelja ako obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno rješenju o minimalnim uvjetima izdanom od strane nadležnog tijela, a u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici u kritičnom razdoblju obavljali ugostiteljsku djelatnost na otvorenom prostoru terasama, koje nisu bile obuhvaćene tim rješenjem, što je vidljivo i iz izdanog rješenja o minimalnim uvjetima klasa: UP/I-335-02/20-0047964, ur.broj: 251-09-11-2/005-20-3 od 30.10.2020., čime je II-okr. postupao u suprotnosti s izdanim rješenjem o minimalnim uvjetima, te je time počinio naprijed cit. prekršaj.

11. Nadalje, izdana suglasnost nadležnog tijela za postavljanja terase za obavljanje ugostiteljske djelatnosti samo je jedan od preduvjet za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o minimalnim uvjetima, te nikako ne može zamijeniti rješenje za izdavanje minimalnih uvjeta, što II-okr. stalno pokušava pogrešno podvesti pod rješenje o minimalnim uvjetima, iako je potpuno jasno da se radi o različitim aktima nadležnog tijela, jer suglasnost se daje za korištenje javne površine, dok rješenje o minimalnim uvjetima za ispunjavanje svih uvjeta za obavljanje ugostiteljski djelatnosti na određenom prostoru, što je i prvostupanjski sud jasno, detaljno i valjano obrazložio, pa neutemeljeno navodi žalitelj da u konkretnom slučaju naslovni sud nije obrazložio sve činjenice važne za odluku i razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza utvrđene pojedine važne činjenice, već je naslovni sud samo paušalno i to temeljem selektivno odabranih dokaza konstatirano da iz tako selektiranih dokaza proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika za djela iz točke 1. i 2. izreke pobijane presude.

12. Također, u vezi s naprijed navedenim, pogrešno smatra žalitelj da zbog izdane suglasnosti nadležnog tijela nisu ni postojali razlozi prema izvršnom rješenju inspektorice od 28.9.2021. za izricanje zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar u prostoru u [adresa], pa su smatrali da mogu pružati ugostiteljsku uslugu na prostoru na otvorenom površine cca 45 m2 te da se na njih ne odnosi zabrana po izvršnom rješenju inspektorice od 28.9.2021.

13. Naime, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici nisu postupili po rješenju inspektora od 28. rujna 2021., izvršnom istoga dana, što znači odmah po primitku a što je bilo navedenoga dana, te kojim rješenjem se okrivljenicima zabranjuje pružanje ugostiteljskih usluga na prostoru na otvorenom koji se nalazi ispred ugostiteljskog objekta na javnoj površini cca 45 m2 do otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno do ishođenja rješenja nadležnog upravnog tijela kojim se utvrđuje da prostor i oprema na otvorenom ispunjava propisane uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, utvrđeno kontrolom izvršenja rješenja 4. listopada 2021., a što se okrivljenicima stavlja na teret točkom 2. izreke pobijane presude, to su netočni navodi žalitelja da je prekršajni nalog (od 8. listopada 2021.) izdan prije nego što je okrivljeniku počeo teći rok za postupanje po rješenju, odnosno zabrana pružanja ugostiteljskih usluga na prostoru na otvorenom, pa su se stoga u ponašanju II-okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. i 2. Zakona o Državnom inspektoratu, kojima je propisan prekršaj pravne i odgovorne osobe ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora.

14. U vezi navoda žalitelja da kad bi sporni događaj opisan u spornom prekršajno nalogu ipak smatrao prekršajem, iako je iz svega navedenog razvidno da tomu nije tako, nasloni sud nije uzeo u obzir da se radi o beznačajnom prekršaju iz čl. 24.a Prekršajnog naloga, obzirom da postupanje okrivljenika u konkretnom slučaju ne može predstavljati značajnije ugrožavanje društvenog poretka, društvene discipline te društvenih vrijednosti, ističe se da kako II-okr. kritične zgode nije poštovao minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na terasi, iako je trebao postupati s dužnom pažnjom u odnosu na ishođenje potrebne dokumentacije, time više što je posjedovao rješenje o minimalnim uvjetima za ostatak prostora gdje su obavljali ugostiteljsku djelatnost, čime je trebao biti svjestan takve obveze i za terasu objekta, to se nikako ne može raditi o neznatnom stupnju povrede društvene discipline, što neutemeljeno ističe žalitelj, čime nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje postojanja beznačajnog djela iz članka 24.a Prekršajnog zakona.

15. Navodi žalitelja da nije postojala namjera niti financijski interes za počinjene prekršaje, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer je za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnih prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne II-okr. za navedena djela u granicama zakona, te nisu prestroga, time više što su ublažene ispod zakonom propisanih minimuma.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan II-okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu II-okr. odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

20. Nadalje, rješavajući o žalbi, ovaj sud je utvrdio, uvidom u izvadak iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu DŽALE j.d.o.o., da je ista, u međuvremenu, prestala postojati, jer je brisana iz sudskog registra 3. svibnja 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-24/15790-1, pa je stoga trebalo obustaviti prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, II-okr., branitelja i tužitelja.