REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1379/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačka udruga Fazan Kaštelir-Vižinada, Vižinada 48, OIB 24561669079, radi isplate iznosa od 1.378,83 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-231/2024-9 od 10. veljače 2025., 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-231/2024-9 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-231/2024-9 od 10. veljače 2025. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA „FAZAN“ ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI KAŠTELIR-VIŽINADA, Maštelići 2, 52447 Vižinada, OIB: 24561669079 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 1.378,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 303,10 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.“

2. U obrazloženju se navodi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate regresnog potraživanja u kojoj navodi da se 14. siječnja 2022. na Županijskoj cesti 5040, u Općini Kaštelir-Labinci, dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo, osigurano kod tužitelja, marke Renault, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala LŠ, naletio na divljač (divlja svinja) koja je iznenada iz niskog raslinja istrčala na cestu. Tužitelj tvrdi da je došlo do udara prednjom desnom stranom vozila u divljač, koja je potom odbačena na sjevernu stranu kolnika u nisko raslinje, te se životinja pridigla i nastavila kretanje u smjeru sjevera. Na mjesto nezgode izašao je lovočuvar tuženika, SŠ. Vozačica je imala negativni alkotest. Tužitelj je na temelju police osiguranja automobilskog kaska broj 1190-175068412 vlasniku oštećenog vozila RŠ nadoknadio štetu u visini troškova popravka vozila u iznosu od 1.378,83 eura. U tužbi se dalje navodi da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatu navedenog iznosa s obzirom na to da drži da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Tuženik gospodari lovištem na kojem je mjesto nastanka štetnog događaja, stoga tužitelj drži da ima pravo regresa prema tuženiku. Tuženiku je tužba s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu dostavljena 14. rujna 2024. na koju tuženik u određenom roku nije podnio odgovor na tužbu. Prvostupanjski sud je ocijenio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, stoga je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni zakonom predviđeni razlozi za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u svezi s člankom 338. stavka 5. ZPP-a, prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u točki I. izreke presude. Odluka o troškovima iz točke II. izreke presude donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Visina stope zateznih kamata na trošak postupka određena je prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da nisu bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti su s dokazima koje je sam tužitelj podnio. Iz dokaza koji je tužitelj priložio uz tužbu i to Potvrde MUP-a, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč, Klasa: 211-04/22-O/447, Ur. broj: 511-08-27/06-O-10-3/22 od 20. siječnja 2022. proizlazi da tuženikov lovočuvar nije pronašao divljač. Također, iz dopisa tuženikovog osiguravatelja od 3. kolovoza 2022. također proizlazi da otklanja odštetni zahtjev jer da nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na divljač. Tuženik stoga smatra da iz navedenih činjenica i iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da bi šteta nastala od divljači za koju bi posljedično tome odgovaralo lovačko društvo, posebice jer nije provedeno saslušanje svjedoka, odnosno sudionika prometne nesreće, niti je tužitelj dostavio njihove ovjerene iskaze, koji bi potvrdili da se zaista i radilo o divljači. Posebno navodi da tužitelj nije dokazao da je dopunio dokumentaciju koju je dostavio Euroherc osiguranju d.d. Tuženik zaključuje da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u suprotnosti s dokazima koji su podneseni i da stoga nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 331.b ZPP-a te je donošenjem presude zbog ogluhe prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Osim toga i da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojeg materijalnog prava je tužbeni zahtjev na isplatu ocijenio osnovanim te je li na konkretan slučaj primijenio odredbe o naknadi štete, o regresu ili nečemu trećem. Predlaže presudu zbog ogluhe ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana na temelju članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a na koju povredu se poziva žalitelj.

8. Predmet postupka je regresni zahtjev prema tuženiku kao lovoovlašteniku za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku s osnove Ugovora o kasko osiguranju motornog vozila, a na ime štete nastale na vozilu zbog naleta na divljač.

9. Odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno člankom 1045. stavkom 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te odredbama članaka 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, što je u skladu sa sudskom praksom. Sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na kojem je ta divljač živjela, a u konkretnom slučaju nije sporno da je to upravo tuženik. Prema odredbi članka 7. točke 10. ZL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (članak 7. točka 17. ZL-a).

10. Prema odredbi članka 331.b ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

11. Tuženik je pozvan na davanje odgovora na tužbu uz upozorenja na posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu u smislu članka 331.b ZPP-a (list 136. spisa). Tuženiku je dostava poziva na davanje odgovora na tužbu i tužba s prilozima izvršena 14. rujna 2024., na koju tuženik nije dao odgovor.

12. Presuda zbog ogluhe donosi se protiv tuženika koji se oglušio na poziv suda da podnese odgovor na tužbu. Institut presude zbog ogluhe nije negacija, već posljedica primjene načela saslušanja stranaka. Presumpcija o određenom procesnom držanju pasivne stranke dopuštena je u pretpostavci da je toj stranci bila pružena mogućnost aktivnog sudjelovanja u parnici. Da bi se iz pasivnosti stranke mogle izvoditi posljedice propisane zakonom, potrebno je da ta pasivnost bude potpuna, da izostane bilo kakvo aktivno držanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da stranka zauzima drugačije stajalište od onog koje joj se imputira o priznanju činjeničnih navoda svog protivnika. Presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat, a ne na tezi da tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Presumpcija o priznanju činjeničnih navoda tužitelja može se odnositi samo na činjenice koje su tuženiku bile prethodno priopćene urednom dostavom tužbe, a sud je dužan donijeti presudu zbog ogluhe kada tuženik propusti podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku koji mu je za to određen.

13. Presuda zbog ogluhe donosi se bez izvođenja dokaza, to po naravi stvari izostaje ocjena dokaza i zadatak suda svodi se, dakle na ispitivanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe prema članku 331.b ZPP-a pa žalbeni navodi da predloženi dokazi nisu izvedeni nisu osnovani.

14. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe primjenom članka 331.b ZPP-a. Pri donošenju presude zbog ogluhe uzima se da tuženik svojom pasivnošću (nepodnošenjem odgovora na tužbu) priznaje istinitost činjeničnih navoda koje je tužitelj iznio u tužbi: da je 14. siječnja 2022. na Županijskoj cesti 5040, u Općini Kaštelir-Labinci, dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo, osigurano kod tužitelja, marke Renault, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala LŠ, naletio na divljač (divlja svinja) koja je iznenada iz niskog raslinja istrčala na cestu, da tuženik gospodari lovištem na kojem je mjesto nastanka štetnog događaja, da je tužiteljevom osiguraniku na vozilu nastala šteta prema izvidu štete, koja je popravljena, a tužitelj je, svom osiguraniku, isplatio popravak vozila, stoga da tužitelj ima pravo regresa prema tuženiku, a s kojima je tuženik bio upoznat dostavljanjem tužbe na odgovor na koju premda pozvan nije dao odgovor. Uz tužbu su dostavljeni Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP). Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Poreč Klasa: 211-04/22-O-10-3/2022, podaci o prometnoj nezgodi, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova, područje lovišta, Uvjeti osiguranja motornih vozila, prometna i vozačka dozvola, Izvid štete broj Ka00763/22/1/1, račun za popravak vozila, slike oštećenog automobila i način i tijek popravka, nalog za isplatu po šteti, očitovanje Euroherc osiguranja d.d.

15. U odnosu na žalbene navode valja navesti da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju kad je tuženik primio tužbu s prilozima i nije dao odgovor na tužbu, jedino razmatrao postoje li kakve kontradikcije između sadržaja dokumentacije u prvostupanjskom spisu i navoda u tužbi, te jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe prema citiranoj odredbi članka 331.b ZPP-a. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj, kao ni s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

16. Tuženik u žalbi iznosi činjenične navode kojima osporava pravilnost prvostupanjske presude zbog ogluhe stoga treba navesti da se prema članku 353. stavku 2. ZPP-a presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa žalbene navode tuženika koji idu u tom pravcu ovaj sud nije razmatrao.

17. Odluka o trošku je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, članku 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

18. Slijedom navedenog, tuženik žalbenim navodima nije osporio ispunjenje pretpostavki iz članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

19. Valjalo je stoga primjenom odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. travnja 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić