REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-214/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri d.o.o. iz Zagreb, protiv Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici ĐRC, po generalnoj punomoći, Su-381/23, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Davora Pavičića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri d.o.o. iz Zagreba i generalne punomoćnice tuženika ĐRC, po generalnoj punomoći Su-371/23 dana, 07. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ĐR, [adresa], 47220 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.709,38€, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 08. siječnja 2023. godine pa do isplate, koje su za period do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 4.417,25 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana 07. travnja 2025. godine pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom zahtjeva u iznosu od ranijih 2.988,35 kn, a sada 396,62 EUR zatražnih s naslova troškova liječenja, te se odbija tužitelj s dijelom zahtjeva za platež zatezne kamate zatražene na dosuđeni iznos naknade štete kao pod toč. I. izreke ove presude za period od 12.12.2020. godine, zaključno s danom 07. siječnja 2023. godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 29.01.2021. godine podnio protiv tuženika tužbu ovom sudu radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 08.10.2020. g. u Zagrebu, na križanju Ulice Savezne Republike Njemačke i Vatikanske ulice, tužitelj stradao kao pješak na prijelazu za pješake, te da je za nezgodu odgovorna ZR, koja je upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udarila u tijelo tužitelja, koji je prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza dok mu je bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu za pješake, te je na taj način izazvala nezgodu.

2. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police].

3. Tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC „Rebro“ u Zagrebu. Tužitelju su uslijed nezgode nastali troškovi liječenja u iznosu od 2.988,35 kn, a na koji iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), od dana plaćanja računa, odnosno od 08.10.2020. g., pa do isplate.

4. Tužitelj u skladu sa odredbom iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

za tuđu pomoć i njegu 48.000,00 kn

- za troškove liječenja 2.988,35 kn

UKUPNO: 50.988,35 kn

5. Tužitelj u tužbi navodi da se u mirnom postupku dana 11.12.2020. g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime nespornog dijela neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od ukupno 20.590,00 kn, pa tako tužitelj slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu

27.410,00 kn

- za troškove liječenja 2.988,35 kn

UKUPNO: 30.398,35 kn,

6. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od dana 12.12.2020. g. pa do isplate. Tužitelj slijedom iznesenog, predlaže da sud donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ĐR, [adresa], 47220 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.398,35 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos od 27.410,00 kn teku od dana 12.12.2020. g., pa do isplate, a na iznos od 2.988,35 kn od dana 08.10.2020. g. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

7. Nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužitelj se na isti očituje svojim podneskom od 01.04.2021. godine u kojem navodi da prima na znanje priznanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti.

8. Tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, a posebno da bi tuženik isplatom tužitelju u mirnom postupku nespornog iznosa naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u ukupnom iznosu od 20.590,00 kn, od čega se iznos od 1.890,00 kn, odnosi na tuđu pomoć i njegu, u cijelosti ispunio svoju obvezu spram tužitelja. Tužitelj navodi da neosnovano tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima, te da mu pripada naknada u zatraženom iznosu.

9. Iz tužbi priležeće dokumentacije vidljivo je da je tužitelj nakon predmetnog ozljeđivanja bio imobiliziran, koristio je štake pri kretanju dulje od dva mjeseca nakon ozljeđivanja pa je notorno da mu je u tom vremenskom periodu bila potrebna tuđa pomoć i njega više sati dnevno, stoga je neosnovan navod tuženika da tužitelju ne pripada daljnja naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznad isplaćenog nespornog iznosa od 1.890,00 kn, a povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno su utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnik vještak, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio, kao i tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon predmetne nezgode. Tužitelj se protivi traženju tuženika za dostavom cjelokupnog zdravstvenog kartona, budući da podaci u zdravstvenom kartonu predstavljaju liječničku tajnu, odnosno osobni podatak zaštićen Ustavom RH (čl. 37), te se njima ne može baratati u sudskom postupku.

10. Nadalje, tužitelj pojašnjava da potražuje zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, te na tuđu pomoć i njegu (imovinska šteta) od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12.12.2020. godine, a sve primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) kojom je propisano da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva:

1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili

2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

Odredbom st. 4. istoga članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

11. Kako je predmetna odredba ZOOP lex specialis u odnosu na odredbe o kamatama iz ZOO, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana od 12. 12. 2020. g., i to bez obzira radi li se o naknadi novčane ili nenovčane štete.

12. Dakle, tužitelj je u skladu s načelima savjesnosti i poštenja, te dužnosti suradnje sudionika u obveznim odnosima, dostavio tuženiku dokumentaciju potrebnu za donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva, te da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe dostavio sudu presliku odštetnog zahtjeva iz čega je razvidno kako je isti podnesen dana od 11.12.2020. g., čime je njegova obveza prema tuženiku dospjela. Naime, iz medicinske dokumentacije, dostavljene uz tužbu, jasno je vidljivo da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano, te je već po primitku odštetnog zahtjeva tuženik mogao utvrditi opseg i visinu neimovinske štete, osobito ako tome dodamo i činjenicu kako tuženik raspolaže cenzorskim liječničkim službama.

13. Tužitelj tuženikove prigovore smatra paušalnima, suprotno okolnosnim činjenicama te dokumentaciji koja prileži spisu, stoga kao takvi i neosnovani.

14. Tužitelj svojim podneskom od 20.12.2021. godine povlači dio tužbe u dijelu zahtjeva u kojem potražuje naknadu štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 2.988,35 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pa slijedom navedenog, isti uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud donese sljedeću presudu:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ĐR, [adresa], 47220 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.410,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.12.2020. g., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.„

15. U tijeku postupka, nakon što se tuženik usprotivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 20.12.2021. godine, tužitelj svojim podneskom od 18.02.2022. godine navodi da se očituje na navode iz tuženikovog podneska od dana 30.12 2021. g., na način da se tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja, učinjenog podneskom od dana 20. 12. 2021. g., pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. 04. 2021. godine.

16. Tužitelj navodi da je tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti je neosnovano, te isto detaljno obrazlaže u ovom svom podnesku. Tužitelj navodi da je on podneskom od dana 20.12.2021. g. uredio tužbeni zahtjev, odnosno povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je potraživao naknadu troškova liječenja u iznosu od 2.988,35 kn.

17. Tužitelj ukazuje da nedopuštanje usklađivanja tužbenog zahtjeva s rezultatima raspravljanja (bilo povišenjem bilo smanjenjem istoga) bi dovelo do povrede načela dispozicije propisanog odredbom čl. 3. ZPP, što bi u cijelosti ugrozilo pravnozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, ali isto tako bi dovelo i do povrede načela ekonomičnosti postupka te nejednakosti svih pred sudom, što je pak protivno Ustavu RH, pa zaključno, imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj navodi da je razvidno da je tuženikov prigovor paušalan te neosnovan.

18. U tijeku postupka, nakon provođenja medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. HR, tužitelj se očituje svojim podneskom od 19.08.2022. godine na način da prigovara nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti, jer je isti u potpunosti neprihvatljiv, odnosno suprotan je sudskomedicinskoj praksi, priloženoj medicinskoj dokumentaciji, kao i tijeku liječenja tužitelja, a što tužitelj detaljno obrazlaže u ovom svom podnesku od 19.08.2022. godine, pa kako tužitelj smatra da je predmetni nalaz i mišljenje proturječno stvarnom zdravstvenom stanju tužitelja kao i priležećoj medicinskoj dokumentaciji, predlaže sudu da zakaže ročište za glavnu raspravu te da na isto pozove vještaka radi dodatnog usmenog očitovanja na prethodno istaknute prigovore.

19. Tužitelj svojim podneskom od 20.12.2022. godine tužitelj prema nalogu suda, specificira tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu točaka II. i III., koje sada glase, pa navodi da je tužitelj u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC „Rebro“ u Zagrebu.

Tužitelj u skladu s odredbom iz čl.1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

te za tuđu pomoć i njegu 48.000,00 kn/6.370,70 eura.

Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu slijedeće činjenice:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 16.700,00 kn

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 12.500,00 kn

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti,

za koje potražuje iznos od 13.500,00 kn

- za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 5.300,00 kn

20. Tužitelj se u mirnom postupku dana 11.12.2020. godine odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime nespornog dijela neimovinske štete isplatio iznos od 18.700,00 kn, dok je na ime imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od ukupno 1.890,00 kn.

21. Tužitelj slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje

u iznosu od 24.000,00 kn/3.185,35 eura

- za tuđu pomoć i njegu, iznos od 3.410,00 kn/452,58 eura

UKUPNO: 27.410,00 kn/3.637,93 eura, pa slijedom navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud donese slijedeću presudu: „Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.410,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.12.2020. g., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

22. Nakon provođenja novog medicinskog vještačenja na prijedlog i traženje tužitelja po doc. prim. dr. sc. PR, tužitelj navodi svojim podneskom od 09.05.2024. godine na koji nalaz i mišljenje tužitelj nema primjedbi, da u skladu s isti specificira tužbeni zahtjev tako da sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), tako da sada tužitelj potražuje:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 1.493,13€

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 995,43€

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 1.393,59€

- za tuđu pomoć i njegu (140hx4,00€), u iznosu od 560,00€

UKUPNO: 4.442,15€

23. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 2.732,77€, i to na ime nespornog dijela neimovinske štete iznos od 2.481,92€, a na ime imovinske (tuđa pomoć i njega) štete iznos od 250,85€. Tužitelj stoga potražuje naknadu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, i to:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, 1.400,23€

- za tuđu pomoć i njegu 309,15€

UKUPNO: 1.709,38€.

24. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12.12.2020.g.

25. Tužitelj ističe da je pri određivanju/dosudi naknade štete potrebno uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, što jasno potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U- III/7796/2014 od 11. veljače 2016. godine, te vodeći računa o stopi inflacije, jer su se troškovi života od donošenja orijentacijskih kriterija povećali za 23,30 %, pa tako povećanje troškova života zbog promjene vrijednosti valute, odnosno inflacije od 23,3 % s trendom uzlaznog kretanja, upravo predstavlja takve okolnosti, koje sud treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete tako da iznose naknade neimovinske štete uskladi sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije.

26. Tužitelj predlaže da sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uzme u obzir sve okolnosti slučaja, a posebice činjenice kao što su; vrsta zanimanja, dob, težina zadobivenih ozljeda, dužina trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja, pa posebno napominje da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja provodio liječenje, a prilikom čega je pretrpio niz nelagodnosti u tijeku liječenja: liječnički pregledi, radiološki pregledi tijekom kojih je bio izložen zračenju, a koji osim nelagodnosti imaju štetnog utjecaja na organizam, odnosno zdravlje osobe koja im je podvrgnuta (da se nezgoda nije dogodila ne bi bilo potrebe da se izlaže zračenjima), korištenje lijekova (unošenje u organizam kemijskih supstanci koje za organizam nisu preporučljive, osim u slučaju bolesti ili ozljeđivanja), primjena podlaktičnih štaka, korištenje potkoljenog gipsa itd.

27. Nadalje, tužitelj smatra da sud treba uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj u razdoblju provođenja liječenja nakon ozljeđivanja, bio u potpunosti spriječen obavljati svoje uobičajene aktivnosti, a što se može pripisati ozljedi ili situaciji koja se razvila kao rezultat samog ozljeđivanja.

28. Tužitelj napominje da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, za što mu (prema relevantnoj sudskoj praksi vezanoj za tu problematiku) nije potreban pristanak tuženika. Smanjenje tužbenog zahtjeva u konkretnoj situaciji ima konstitutivan učinak, a isto mu omogućava da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. U protivnom provedeno vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi utvrdio opseg i visinu štete, onda je isto potrebno i samom tužitelju.

29. Prema tome, sud je dužan raspravljati i odlučivati o omjeru uspjeha u parnici isključivo prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sve temeljem odredbe čl. 154. ZPP, koji članak je mijenjan temeljem čl. 28. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, dok se temeljem čl. 117. st. 3. ZID ZPP-a navedena izmjena primjenjuje na sve postupke u tijeku.

30. Tužitelj napominje da bi sud svakako trebao odbiti tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti, jer sud prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka treba voditi računa da je tuženik tijekom postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, te je predlagao sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a isto je razvidno iz odgovora na tužbu, kao i ročišta tuženika. Navedeno znači da je tuženik osporio pravo tužitelju na naknadu imovinske i neimovinske štete, zbog čega su, ustvari, i nastali troškovi parničnog postupka, te je tužitelj jedino vođenjem ovog postupka mogao ostvariti svoje pravo na punu naknadu štete.

31. Potrebno je dakle razlikovati situaciju u kojoj tuženik osporava pravni osnov, a što je slučaj u ovome predmetu, od situacije, kada tuženik samo osporava visinu tužbenog zahtjeva, što ovdje nije slučaj. Tuženikov uspjeh u ovoj parnici, ovisi o tome je li dokazao da ne postoji pravni osnov za dosuđivanje naknade, odnosno je li dokazao da tužitelju ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Predmetno je vidljivo i iz odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1083/09-2 od 15. listopada 2009. god. i posl. br. Rev 136/06-2 od 28. veljače 2006. god., a koje potvrđuju navode tužitelja o tome da sud treba odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, s obzirom da je isti tijekom postupka osporavao osnov tužbenog zahtjeva. Tužitelj citira dio revizijskih odluka: "u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti zbog čega su u stvari nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa."(!)

32. Iz navedenih odluka je razvidno da je sud u svezi parcijalnog uspjeha stranaka u postupku i primjene čl. 154. st. 2. ZPP zauzeo u vezi tog pitanja pravno shvaćanje još na sjednici građanskog odjela od 06. 06. 1980. godine. Pravno shvaćanje zauzeto na navedenoj sjednici građanskog odjela odnosi se na to da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, pa slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ĐR, [adresa], 47220 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.709,38€, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.12.2020. g. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

33. Kod ovako konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelj ustraje u daljnjem tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, ustraje kod svojih navoda i predlaže da sud usvoji ovaj tužbeni zahtjev uz naknadu tužitelju troškova prema troškovniku koji je dostavio u spis, te na iste troškove dosudi tužitelju i zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

34. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016243038300, nastanak štetnog događaja te odgovornost, dok tuženik navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom, obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te sudsku praksu, a imovinsku štetu neopravdanom. Prije podnošenja ove tužbe, tuženik je na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije, tužitelju isplatio iznos od 20.590,00 kn, od čega se iznos od 1.890,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu, čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njemu. Tužitelj uz tužbu nije dostavio novu medicinsku dokumentaciju, koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade štete po tom osnovu.

35. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih u štetnom događaju i eventualnih drugih zdravstvenih tegoba te prijašnjih bolesti, kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode te ocjene uzročno posljedične veze tegoba tužitelja sa štetnim događajem, sud istog obveže da dostavi u spis daljnju dokumentaciju, koju tuženik nabraja u odgovoru na tužbu.

36. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su joj pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, a sve sukladno čl. 1086.ZOO-a. Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 15,00 kn, te zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

37. Tuženik se svojim podneskom od 30.12.2021. godine očituje na podnesak tužitelja od 20.12.2021., na način da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, sukladno čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj tužbu može povući bez pristanka tuženika samo prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. S obzirom da se u ovom predmetu tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te s obzirom na to da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, tuženik ovim putem ne daje svoj pristanak na smanjenje tužbenog zahtjeva.

38. U tijeku postupka, nakon provođenja medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. HR tuženik se očituje podneskom od 26.09.2022. godine na način da je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka te na isto nema primjedbi, te da je tako tuženik isplatom iznosa od 20.590,00kn još u mirnom postupku tužitelju u potpunosti naknadio štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju zbog čega je predmetna tužba u cijelosti neosnovana.

39. U daljnjem tijeku postupka, tuženik nakon provođenja novog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. PR, očituje se na isto svojim podneskom od 06.11.2024. u kojem navodi da u cijelosti prigovora nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. PR od 04.12.2023., jer, kako tuženik tvrdi, ocjena kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nije primjerena vrsti i težini zadobivene ozljede kao i konačnom zdravstvenom stanju tužitelja, a ukoliko se sporni nalaz komparira sa nalazom i mišljenjem dr. M. Frketića od 17.06.2022. jasno proizlazi da postoje znatna odstupanja u ocjeni neimovinske i imovinske štete.

40. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se na ročište pozovu oba vještaka dr. M. Frketić i dr. J. Filipović radi usuglašavanja nalaza, a sve radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja vezanog za nastupjelu neimovinsku i imovinsku štetu od ozljeda iz štetnog događaja od 8.10.2020.

41. Tuženik u tijeku postupka ustraje kod svih svojih navoda, a posebno kod tvrdnje da je tužitelj u cijelosti namiren s naslova naknade štete u mirnom postupku, zbog čega predlaže da sud odbije tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu troškova s naslova uplate predujmova za medicinska vještačenja i njegove dopune, prema potvrdama o plaćanju u spisu.

42. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenja po sudskom vještaku dr. HR, te je na prigovore i prijedlog tužitelja provedeno dopunsko usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. HR na ročištu kod ovog suda dana 02.02.2023. godine, na prijedlog tužitelja provedeno je i novo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipović Čugura, te je na prigovore tuženika proveden dokaz dopunskim usmenim očitovanjem oba sudska vještaka i njihovim usaglašavanjem na ročištu kod ovog suda dana 20.02.2025. godine, pa kako nakon ovako provedenog postupka, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sud je riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

43. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I. izreke ove presude.

44. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost tuženika, da je tužitelj u mirnom postupku podnio tuženiku odštetni zahtjev temeljem kojeg je tuženik tužitelju isplatio ukupno iznos od 20.590,00 kn, od čega se iznos od 1.890,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu.

45. Među strankama je sporno da li je isplatom koju je u mirnom postupku izvršio tuženik tužitelju u cijelosti naknađena tužitelju šteta iz ovog štetnog događaja, ili tužitelj ima pravo i na daljnju naknadu, a koja je predmet ove parnice, tako da je sud utvrdio da je ovdje sporan i osnov i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik svojim osporavanjem ne osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, već osnovanost ovog daljnjeg potraživanja tužitelja u predmetnoj parnici, smatrajući da je u cijelosti naknadio tužitelju cijelu štetu nastalu iz štetnog događaja od 08.10.2020. godine isplatom koju je tužitelju izvršio tuženik po odštetnom zahtjevu prije pokretanja ove parnice.

46. Sud je radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. HR, te je sud iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. HR utvrdio da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju i tužitelja gosp. VR, r. 1995. g. iz [adresa]. Tužitelj je nastradao dana 08.10.2020.g. na način naveden u tužbi, a odmah iza ozljede je pregledan i obrađen u Klinici za kirurgiju KBC Zagreb-Rebro, Zagreb, kojom prilikom je utvrđena slijedeća ozljeda:

- prijelom unutarnjeg maleola desnog gležnja.

Kliničkom i rtg. obradom utvrđen je prijelom unutarnjeg maleola desnog gležnja. CT obrada po protokolu za politraumu nije ukazala postojanje traumatskih promjena. Komocijski sindrom je negativan. Traumatolog predloži operacijsko liječenje, ali tužitelj nije suglasan s prijedlogom, te se stoga nastavi sa neoperacijskim liječenjem. Kirurg postavi propisnu sadrenu imobilizaciju, učini kontrolni rtg. desnog gležnja preko imobilizacije, vidljiva je nadalje prijelomna pukotina medijalnog maleola, zglobna tijela gležnja su kongruentna. Kirurg ga uz date upute otpusti na kućnu njegu. Kirurg 12.10.2020. nalazi manji edem u području medijalnog maleola, preporuči nastavak provođenja rasteretnog hoda, dalje istovjetnu imobilizaciju. Kirurg 02.11.2020. nalazi da je gležanj bez otoka, urednog neurocirkulatornog stanja, postavi potkoljenični gips. Kirurg 24.11.2020. nalazi na kontrolnom rtg. -u da je prijelomna pukotina zamućena, odstrani gips, daje upute o razgibavanju te o djelomičnom opterećenju. Kirurg 08.12.2020. nalazi atrofiju mišića, ograničene kretnje u gležnju, propiše daljnje povećanje opterećenja, te ga uputi fizijatru radi fizikalne terapije. Fizijatru se javlja 09.12.2020., koji nalazi otečen gležanj, te terminalno ograničene kretnje, propiše provođenje fizikalne terapije. Kirurg 22.12.2020. nalazi poboljšanje lokalnog stanja, propiše postupno odbacivanje štaka, te potpuno odbacivanje po završetku terapije.

47. U svom nalazu vještak dr. Mladen Frketić navodi koje su to subjektivne smetnje koje su se javile kod tužitelja nakon ozljede, pa napominje da su iste u vidu bolova i otoka desnog gležnja nakon duljeg hoda i stajanja. Vještak navodi da je kliničkim pregledom utvrdio: da je desni gležanj u komparaciji sa zdravim manje otečen, da je plantarna fleksija u istom gležnju izvediva do 45°(lijevo 50°), dorzalna fleksija je izvediva do 15°(lijevo 25°), inverzija je izvediva do 30°(lijevo 35°), te everzija je izvediva do 20°(lijevo 25°). Prilikom izvođenja pokreta javlja boli sa strane unutarnjeg maleola goljenične kosti desno. Nema neuroloških ispada.

48. Sud je utvrdio da je medicinski vještak dr. Mladen Frketić mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, međutim usprkos toga zaostale su trajne tjelesne posljedice. Iste se manifestiraju kroz umanjenu pokretljivost gležnja desne noge do četvrtine opsega pokretljivosti u odnosu na zdravu stranu, nakon koštano saniranog prijeloma unutarnjeg maleola desnog gležnja, zbrinutog neoperacijskim putem. Temeljem toga tužitelj više ne može dulje hodati, niti stajati, kao niti čučnuti desnim gležnjem. Postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i posljedica koje su iz istog proistekle, a naprijed su navedene. Tužitelju je trajno narušen zdr. integritet temeljem ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju. Liječenje je završeno dana 22.12.2020.g.Pri tome treba istaći da inicijalno odbijanje kirurškog preporučenog liječenja od strane tužitelja prilikom prvog pregleda nije bilo od presudne važnosti za konačan ishod liječenja, odnosno za nastanak trajnih posljedica. Naime, nakon kirurškog odnosno operacijskog postupka također mogu zaostati trajne posljedice, a poznato je da je svaki kirurški postupak povezan i sa možebitnim komplikacijama. Također treba istaći da je iz kasnijih kontrolnih pregleda vidljivo da niti jedan od kirurga koji je kontrolirao tužiteljevo stanje nije zaključio da bi bilo nužno prekinuti neoperacijsko liječenje i poduzeti operacijski zahvat kao neophodan, već je nastavio s neoperacijskim liječenjem.

49. Sud je utvrdio da je sudski vještak dr. Mladen Frketić mišljenja da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice, jer navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 5%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima.

50. Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja osjećao i bol i to: jačeg intenziteta koja je potrajala četiri dana, srednjeg intenziteta oko sedam dana, manjeg intenziteta daljih trideset dana.

51. Tužitelj je trpio i strah i to: - tzv. primarni strah, bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je tri dana, srednjeg intenziteta oko pet dana. Nakon toga javlja se stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih tri tjedna.

52. Mišljenje je vještaka da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega deset tjedana po dva sata svakodnevno, za koje je vrijeme bio nesposoban za samostalno kretanje te obavljanje osnovnih kućanskih poslova, dok naruženja nema kao posljedice predmetnog ozljeđivanja.

53. Tuženik je ovaj medicinski nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, dok tužitelj istom prigovara kao u podnesku od 19.08.2022. godine i predlaže da se na tako istaknute prigovore medicinski vještak dr. Mladen Frketić dopunski očituje, pa je sud slijedom iznesenog, na ročištu kod ovog suda dana 02.02.2023. godine proveo dokaz dopunskim usmenim očitovanjem sudskog vještaka dr. HR. Sud je iz dopunskog očitovanja sudskog vještaka dr. HR utvrdio da on na postavljena pitanja u prigovoru glede bolnih dana i straha odgovara da je dana ocjena u kumulativnom opsegu. Imajući u vidu protekao period u liječenju te nošenje imobilizacije koja je trajala pet tjedana, pa prema tome date ocjene smatra objektivne, jer je liječenje trajalo 10 tjedana. Liječenje je završilo 22.12.2020. godine, a prema medicinskoj dokumentaciji.

54. Na postavljeno pitanje odgovara da se radilo o prijelomu samo jedne kosti tj. unutrašnjeg šiljastog nastavka goljeničke kosti koji je zarastao bez pomaka što je vidljivo iz dokumentacije, prijelom je liječen bez operacije i imobilizacijom, provedena je naknadna fizikalna rehabilitacija, tužitelja je vještak pregledao, fotografirao te smatra da neovisno o dobi, odnosno, odsutnosti degerativnih promjena, ocjena od 5% je primjerena. Vještak pojašnjava da nakon dužeg stajanja ili hodanja kod tužitelja se javljaju bolovi u nozi zbog čega mora sjesti, te je vještaku poznatu da je tužitelj kuhar po zanimanju te vještak smatra da zanimanje tužitelja nije od presudne važnosti, već njegov funkcionalni kapacitet. Tužitelj normalo funkcionira do određenog vremena, a onda nastaju opisane smetnje, dok bi nošenje cijeli dan štake i korištenje iste od strane tužitelja ili nemogućnost stajanja uopće prema ovom vještaku značilo znatno veći invaliditet, a treba istaći da se radi o lomu bez pomaka koji je uspješno izliječen bez operacije.

55. Ocjena tuđe pomoći i njege je također dana u kumulativnom opsegu znači dva sata kroz deset tjedna što bi praktički značilo 4 sata po 2 tjedna, a ostalih 6 tjedana po jedan sat. Ja smatram da bi tužitelj nakon proteka 10 tjedana od ozljeđivanja mogao normalno funkcionirati sa ovakvom ozljedom. Sudski vještak navodi da je on tuđu pomoć i njegu vezao uz period liječenja i korištenja ortopedskog pomagala i s tim u vezi hendikepiranost u vršenju osnovnih, neophodnih svakodnevnih radnji u smislu osobne njege, oblačenja, te najčešćih radnji u kući.

56. Nakon ovog dopunskog usmenog vještačenja, tužitelj i nadalje istom prigovora, pa predlaže da se na rizik i trošak tužitelja odredi novo medicinsko vještačenje, koji dokazni prijedlog tužitelja je sud prihvatio i odredio provođenja medicinskog vještačenja po sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipović Čugura.

57. Sud je iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.prim.dr.sc. Jakši Filipović Čugura utvrdio da on u svom nalazu navodi kako je proučio predmetni sudski spis, priloženu medicinsku dokumentaciju i pregledao tužitelja ĐR iz [adresa], rođen 1995 .g. koji je dana 08.10.2020.g. stradao kakao je opisano u Tužbi i tom prilikom zadobio slijedeću ozljedu:

- prijelom srednjeg maleola desnog gležnja.

58. Po ozljeđivanju pregled u KBC Zagreb isti dan po ozljeđivanju, gdje se opisuje navedena ozljeda. Bolovi desne potkoljenice i desnog gležnja. RTG obrada, CT mozga i vrata. Pregledom traumatologa indiciran operativni zahvat, za koji tužitelj nije suglasan. Postavljena imobilizacija, mirovanje i analgetik, noga na povišenom. Nastavak liječenja kontrolom kirurga dana 12.10.2020 i 02.11.2020. gdje se postavi gips imobilizacija, hod sa štakama, bez oslonca. Dana 24.11.2020. odstranjena imobilizacija, razgibavanje, hod sa štakama, opterećenje do 10 kg., dana 08.12.2020. opterećenje do 20 kg. Pregledom fizijatra dana 09.12.2020. indicira se fizikalna terapija, po kirurgu dana 22.12.2020. odbacivanje postepeno štaka. Provodi fizikalnu terapiju od 14.12.2020. do 08.01.2023.

59. Sudski vještak doc. prim.dr.sc. Jakša Filipović-Čuruga navodi da je kliničkim pregledom utvrdio da se verificiraju kretnje desnog gležnja PF 45 st. lijevo 50 st., DF 15st.lijevo 25st. inverzija-everzija 30-0-20 desno, lijevo 35-0-25 st. Tužitelj navodi da stalno ima bol u desnom gležnju, koja se pojačava tijekom dana, duže hodanje i pri promjeni vremena, također postoji škljocanje desnog gležnja pri hodu. Čučanj izvodi uz podizanje desne pete. Navodi da ima strah kao učesnik u prometu, te da je komponenta stresa po ozljeđivanju bila jaka s isključenjem tužitelja iz društvenog života.

60. Sud je utvrdio da je ovaj liječnik vještak mišljenja da ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji srednjeg stupnja što se očituje u dorzalnoj fleksiji, gdje je redukcija desnog gležnja veća od 1/3 naspram lijevog gležnja.

61. Mišljenje je liječnika vještaka doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović-Čuruga da je liječenje tužitelja završeno 08.01.2023., a da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 8%.

62. Mišljenje je liječnika vještaka da je tužitelj trpio bol i to: bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 65 dana - kumulativno.

63. Tužitelj je trpio i stah i to: primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te blažeg 45 dana po štetnom događaju -kumulativno.

64. Tužitelju je tuđa pomoć i njega trebala 2 sata dnevno kroz 70 dana, dok naruženje kao posljedica štetnog događaja nije nastalo niti zaostalo.

65. Tužitelj prihvaća ovo novo medicinsko vještačenja provedeno po sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović-Čuruga i s istim usklađuje tužbeni zahtjev kao u podnesku od 09.05.2024. godine, dok tuženik novom medicinskom vještačenju prigovora, što detaljno obrazlaže podneskom i predlaže da se dopunski očituju i usaglase oba medicinska vještaka, obzirom na različitosti njihovih mišljenja.

66. Sud je na prijedlog tuženika proveo dokaz dopunskim usmenim očitovanjem i usaglašavanjem sudskih vještaka dr. HR i doc.prim.dr.sc. Jakše Filipović-Čuruga na ročištu kod ovog suda dana 20.02.2025. godine iz kojeg očitovanja i usaglašavanja je sud utvrdio da su ovi liječnici vještaci dali zajedničku ocjenu i mišljenje i to da su nakon ponovnog proučavanja medicinske dokumentacije i nalaza vještaka vještaci se zajednički odlučuju za mišljenje koje se sastoji od 6% trajnih posljedica po štetnom događaju, dok ostale vidove je potrebno preuzeti iz nalaza vještaka Filipovića te smo se na isti način usuglasili o svim kriterijima i vidovima nastale štete kao što smo danas iznijeli sudu.

67. Nakon ovakvog dopunskog očitovanja i usaglašavanja liječnika vještaka dr. HR i doc.prim.dr.sc. Jakše Filipović-Čuruga, stranke nisu stavljale daljnih primjedbi, te je sud ovako usaglašeno mišljenje sudskih vještaka prihvatio u cijelosti kao objektivno, detaljno obrazloženo, zasnovano na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, te na objektivnom pregledu tužitelja po oba liječnika vještaka, a koje usaglašeno mišljenje je dano u cijelosti s pravilima znanosti i struke.

68. Na osnovi ovih utvrđenja sud je utvrdio da je u cijelosti neosnovano tuženikovo osporavanje da bi tužitelju s naslova naknade štete zbog povrede osobnosti povredom prava na tjelesno i duševno zdravlja pripadala daljnja naknada štete nakon isplate koju je po odštetnom zahtjevu tuženik izvršio tužitelju prije pokretanja parnice. Sud je utvrdio da je tužitelj doživio takvo oštećenje zdravlja u predmetnom štetnom događaju, da mu zbog istog pripada naknada štete, a kako to tužitelj potražuje u svojoj konačnoj specifikaciji, vodeći računa pri tom o visini nesporne štete isplaćene tužitelju prije pokretanja ove parnice.

69. Sud je, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj obuhvatio ovom tužbom i koje su kao i njihove posljedice utvrđene iz medicinskog vještačenja, utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječena, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, te duševnih bolova koji su nastali tužitelju zbog trajnog umanjenja njezinih životnih i radnih aktivnosti, te je sud nespornim utvrdio da je slijedom svega iznesenog tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, pa je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) (NN 35/05), rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, te potrebe za tuđom pomoć i njegom, stupnja trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja i duševnih bolova koje zbog istog trpi, a u vezi citiranog primjenom odredbi čl. 1095 st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 1085 st. 3. kao i odredbi čl. 1090., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, u vezi odredbe i čl. 1103. ZOO-a (vezano uz dospjelost potraživanja tužitelja) te primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a kojim okolnostima i zakonskim odredbama sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja.

70. Prema ocjeni ovog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe čl. 19., čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 19. te čl. 1045. i čl. 1046., kao i odredbi čl. 1100, st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1., te čl. 1085. st. 3. i čl. 1090, čl. 1046., te čl. 1103. - sve ZOO-a, kao i u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, te u vezi odredbe i čl. 223. ZPP-a.

71. Sud je kao nesporno utvrdio da je tužitelj primio prije utuženja u ovoj pravnoj stvari od tuženika isplatu od ukupno 20.590,00 kn, što je sadašnjih 2.732,77 EUR, od čega se iznos od 1.890,00 kn, što je sadašnjih 250,85 EUR na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega), a iznos od 2.481,92 EUR odnosi na na ime nespornog dijela neimovinske štete.

72. Sud je utvrdio da je tužitelj svojim podneskom od 09.05.2024. godine naveo koje iznose naknade po pojedinom vidu i po pojedinim kriterijima smatra primjerenom naknadom, što mu je tuženik isplatio u mirnom postupku, kao i koji daljnji iznos prema tom podnesku tužitelj potražuje u ovom parničnom postupku, o čemu je sud vodio računa kod odluke o visini naknade kao i dosuđenja iste u ovoj presudi.

73. Sud je tako utvrdio da je tužitelj svojim podneskom od 09.05.2024. godine naveo koje iznose smatra ukupnom pravičnom naknadom po pojedinom kriteriju za dosuđenja štete, i to:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 1.493,13€

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 995,43€

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 1.393,59€

- za tuđu pomoć i njegu (140hx4,00€), u iznosu od 560,00€, odnosno, UKUPNO: 4.442,15€.

74. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 2.732,77€, i to na ime nespornog dijela neimovinske štete iznos od 2.481,92€, a na ime imovinske (tuđa pomoć i njega) štete iznos od 250,85€. Tužitelj stoga potražuje naknadu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, i to:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, 1.400,23€

- za tuđu pomoć i njegu 309,15€, odnosno, UKUPNO: 1.709,38€.

75. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje naknadu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, i to: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od daljnjih 1.709,38 EUR.

76. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. i čl. 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija straha pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 995,43 EUR, za koji iznos sud smatra da je pravična novčana naknada za ovaj kriterij (pretrpljeni strah) koji tužitelju pripada u cijelosti, te sud taj dio zahtjeva tužitelja smatra osnovanim u cijelosti.

77. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija fizičkih bolova pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od zatraženih 1.493,13 EUR, koji tužitelju pripada u cijelosti, te sud taj dio zahtjeva tužitelja smatra osnovanim u cijelosti.

78. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći utvrđeni obimu trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja od 6%, njezinu dob i spol, te trajanje ovih duševnih bolova, koji će kod tužitelja biti prisutni cijeli život, a on radi kao pomoćni kuhar, što znači da mu je posao vezan uz stalno stajanje, pa kako se radi o izuzetno mladom muškarcu rođenom 1995. . godine, koji će cijeli svoj život morati trpjeti predmetne duševne bolove i u istom omjeru ulagati pojačanje napore u svom svakodnevnom životu i radu, vodeći računa da osjeća bolnost kod dužeg stajanja ili hodanja, te kod promjene vremena, to je sud, cijeneći sve navedeno u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova naknade po kriteriju duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.393,59 EUR, to je sud ovako postavljenu visinu tužbenog zahtjeva po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih i radnih aktivnosti utvrdio osnovanim u cijelosti.

79. Sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete u iznosu od ukupno 3.882,15 EUR, kako je to tužitelj i zatražio, a sud utvrdio, da je od tog ukupnog iznosa pripadajuće naknade tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 2.481,92 EUR, te da time tužitelju pripada daljnji iznos naknade od 1.400,23 EUR na ime pravične naknade neimovinske štete, koji daljnji iznos 1.400,23 EUR je sud tužitelju i dosudio kao u izreci ove presude s osnova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu.

80. Sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 140 sati, da je za cijeniti da su istu tužitelju pružali ukućani besplatno, a sud je utvrdio da je za ovu vrstu imovinske štete nastale zbog predmetne povrede prava osobnosti tužitelja, primjerena naknada od zatraženih 4,00 EUR po jednom satu, imajući u vidu rast cijena svih usluga pa tako i pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, te je sud u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelja, primjenom odredbi: čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosa (ZOO-a) (NN 35/05), te čl. 1045, čl. 1046, čl. 1095 st. 1. i čl. 1085 st. 3., kao i odredbe čl. 1090. ZOO-a, te odredbe čl. 223. ZPP-a, bez provođenja daljnjih dokaza, cijeneći uobičajene cijene takvih usluga i njihov porast unazad nekoliko godina, ocijenio da je primjerena visina naknade za ovaj vid štete iznos od zatraženih 4,00 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege, te da je tako postavljen zahtjev glede visine jednog sata tuđe pomoći i njege osnovan u zatraženom iznosu od ukupno 560,00 EUR, imajući u vidu i sudsku praksu unazad nekoliko godina mjestu stanovanja tužitelja prihvaćena kao primjerena i osnovana u navedenom iznosu.

81. Sud je utvrdio da tužitelju s naslova imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege pripada naknada od ukupno 560,00 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti nesporno isplaćen iznos po tuženiku s istog osnova od 250,85 EUR, na koji način je sud utvrdio da tužitelju pripada i daljnja naknada s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 309,15 EUR, koji iznos je sud tužitelju dosudio u cijelosti.

82. Sud je utvrdio da u ukupnosti tužitelju pripada s naslova neimovinske i imovinske štete iznos naknada štete od 4.442,15 EUR, a kao što tužitelj i tvrdi i potražuje kao ukupnost pravične naknade, od kojeg iznosa je valjalo oduzeti po tuženiku prije utuženja isplaćeni iznos od 2.732,77 EUR, pa slijedom iznesenog, tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade u iznosu od ukupno i zatraženih 1.709,38 EUR, s naslova neimovinske i imovinske štete dokazan po osnovu i u visini, a kako ga je sud dosudio tužitelju u izreci ove presude, te time usvojio konačno specificiran tužbeni zahtjev tužiteljice kao u podnesku od 09.05.2024. u cijelosti.

83. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je tužitelj od tuženika zatražio odštetnim zahtjevom naknadu štete iz ovog štetnog događaja prije pokretanja ove parnice, tj. 11.12.2020. godine, da je tuženik na taj zahtjev isplatio nesporni dio naknade štete, kao što je već više puta navedeno. Sud je utvrdio da je podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku u smislu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, utvrđen kao dan dospijeća obveze tuženika vezano uz predmet ovog spora, a vodeći računa i o pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. i 12. travnja 2016. godine, ali je sud iz medicinskog vještačenja provedenog po sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakše Filipović-Čuruga, kao i iz usaglašavanja liječnika vještaka dr. HR i doc.prim.dr.sc. Jakše Filipović- Čuruga, utvrdio da je liječenje tužitelja završeno 08.01.2023. godine, dakle, nakon podnošenja zahtjeva, te da zatezna kamata na utuženi iznos naknade štete ne može početi teći prije navedenog datuma, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, zbog čega je imajući u vidu sve navedene okolnosti i utvrđenja, sud tužitelju na sve vidove utužene štete dosudio zateznu kamatu počev od 08.01.2023. godine pa nadalje, do isplate, kao pod toč. I. izreke ove presude, a odbio tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za dosuđenje zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete za period od 12.12.2020. pa do zaključno s danom 07.01.2023. godine, a kao pod toč. II. izreke ove presude kao s neosnovanim. Treba napomenuti da su se liječnici vještaci kod usaglašavanja usaglasili da su trajne posljedice nastupile u obimu od 6%, a da se sve ostale vidove treba cijeniti iz nalaza sudskog vještaka Filipovića, što je sud učinio kako za pojedine kriterije, ali isto tako i za završetak liječenja tužitelja.

84. Sud je stava da je osnovano potraživanje tužitelja zatezne kamate na ukupno dosuđeni dio tužbenog zahtjeva kao u izreci ove presude, kao što je sud upravo obrazložio, a koje zatezne kamate teku od 08.01.2023. godine pa nadalje do isplate, a sve prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, cijeneći da sudska praksa je stava da tužitelju pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, osim ako šteta nije nastupila kasnije, a što je ovdje slučaj (sa završetkom liječenja prema čl. 1103. ZOO-a) kako na neimovinsku štetu, tako i na dosuđenu imovinsku štetu s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu, a kako je to sud presudio pod toč. I. izreke ove presude. Sud je slijedom iznesenog, utvrdio da je tuženikov prigovor glede početka tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu, koji bi prema stavu tuženika trebao biti od presuđenja pa nadalje, neosnovan.

85. Sud je stava da upravo ovako dosuđenom naknadom štete tužitelju je ispunjen cilj propisan odredbom čl. 1090. ZOO-a, te da time tužitelj dobiva ukupnu pravičnu naknadu štete.

86. Tuženik se usprotivio povlačenju dijela tužbe s naslova u tužbi zatražene naknade od 2.988,35 kn s naslova imovinske štete za troškove liječenja, a u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, zbog čega je sud morao odbiti tužitelja s tim dijelom njegova potraživanja, a u smislu uspostavljene sudske prakse vezano uz protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbe, pa je sud o istom odlučio kao pod toč. II. izreke ove presude.

87. Odluka suda o stopi zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. godine donesena je prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude.

88. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku koji je odvjetnik, troška dva medicinskog vještačenja, troška dopunskog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. HR i troška sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, cijeneći pri tome da je tuženik osporio ne samo visinu tužbenog zahtjeva, kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu, već i osnov njegova zahtjeva smatrajući da tužitelju nakon isplate koju je izvršio tuženik u mirnom postupku, ne pripada daljnja naknada koja je predmet ovog spora i kod koje tvrdnje je tuženik ustrajao do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, te zbog čega je cijeli dokazni postupak i proveden. Sud je cijeneći navedeno kao i odluke Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1083/09-2 od 15. listopada 2009. god. i posl. br. Rev 136/06-2 od 28. veljače 2006. god., a koje potvrđuju navode tužitelja o tome da sud treba odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, s obzirom da je isti tijekom postupka osporavao osnov tužbenog zahtjeva, a citirani dio revizijskih odluka glasi: "u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti zbog čega su u stvari nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.", dosudio tužitelju u cijelosti trošak postupka, a kao pod toč. I. izreke ove presude.

89. Trošak je određen na slijedeći način: sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podnesak 01.04.2021., ročište 16.12.2021., podnesak 20.12.2021., podnesak 18.02.2022., ročište 19.05.2022., podnesak 19.08.2022., ročište 7.12.2022., podnesak 20.12.2022., ročište 02.02.2023., podnesak 09.05.2024., ročište 14.11.2024., ročište 20.02.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 02.02.2021., podnesak 20.05.2022., podnesak 13.12.2022., podnesak 17.03.2023., podnesak 03.05.2023. i podnesak 20.06.2023. – svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova, što čini ukupno 1550 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 3.100,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 775,00 EUR, te čini zbir od 3.875,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak dva medicinska vještačenja i jednog dopunskog u ukupnom iznosu od 431,34 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,40 EUR, te trošak sudske pristojbe zatražene na presudu u visini 67, 51 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 4.417,25 EUR i dosuđen u cijelosti kao u izreci ove presude pod toč. I. iz već svih navedenih i obrazloženih razloga, kao i zbog toga, što je potraživanje tužitelja i prije i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, tj. povlačenja dijela tužbe, ostalo u istom tarifnom razredu Odvjetničke Tarife, i tim dijelom u kojem tužitelj nije uspio u ovoj parnici nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

90. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 07. travnja 2025., pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

91. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. travnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,51 EUR

2. tuženiku po pun.