Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-573/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji toga suda Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom u uredu u Rijeci, protiv tuženika ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika ZD (Adele) Kozić, [adresa] i VD, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Španjol Varenina, odvjetnik u Rabu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti punmoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave od 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. godine, sklopljen između Grada Rijeke kao prodavatelja i ZD (TD) Kozić iz [adresa], kao kupca.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 18. ožujka 1993. između ZD (Adele) Kozić iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i VD iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja.

Nalaže se tuženiku da vrati ono što je po osnovi ništavog Ugovora primio, odnosno da preda u posjed tužitelju stan u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], ispražnjen od osoba i stvari.

Ima se izvršiti povratu u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva za korist ZD (Adele) Kozić iz [adresa], na stanu koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, u zgradi izgrađenoj na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803, sklopljenog 22. veljače 1993. godine između Grada Rijeke kao prodavatelja i ZD kao kupca, kao i brisanjem uknjižbe prava vlasništva za korist VD iz [adresa], na predmetnom stanu, a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog dana 18. ožujka 1993. između ZD (Adele) Kozić iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja i VD iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.148,72 eura u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 1995. ustao tužbom (zaprimljenom pod poslovnim brojem P-1718/1995) protiv tuženica ZD (Adele) Kozić i VD u kojoj navodi da je 26. veljače 1993. kao prodavatelj s ZD (Adelom) Kozić iz [adresa], sklopio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803, a koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška]. Dana 18. ožujka 1993. sklopljen je Ugovor o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju između ZD (Adele) Kozić, kao primateljice uzdržavanja, i VD, kao davateljice uzdržavanja, temeljem kojeg Ugovora ZD ovlašćuje VD da u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu kojeg je ona vlasnik (stana koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška]), a temeljem istog se za ZD (Adelu) Kozić upisuje pravo doživotnog stanovanja. Naknadnim saznanjem utvrđeno je da je ZD (Adeli) Kozić stanarsko pravo oduzeto pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P- 1534/90 od 15. svibnja 1990. i to iz razloga korištenja stana protivno odredbama Zakona o stambenim odnosima. Slijedom navedenog, nije postojao zakonom izričito predviđen uvjet za konzumiranje prava otkupa predmetnog stana od strane ZD (Adele) Kozić, budući da ona u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, više nije bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Kako ZD (Adela) Kozić zbog toga nije postala vlasnikom istog stana, to se time i Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su 18. ožujka 1993. sklopile ZD i VD ukazuje ništavim, te na temelju tog ugovora VD nije mogla steći pravo vlasništva predmetnog stana. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništavi Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. godine i Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 18. ožujka 1993., zatim kojom će naložiti tuženici VD da tužitelju preda u posjed stan koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], slobodna od osoba i stvari te kojom će odrediti povrat u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva za korist ZD (Adele) Kozić iz [adresa], na stanu koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. godine između Grada Rijeke kao prodavatelja i ZD kao kupca, kao i brisanjem uknjižbe prava vlasništva u korist VD iz [adresa], na predmetnom stanu, a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog dana 18. ožujka 1993. između ZD (Adele) Kozić iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja i VD iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja.

2. Tuženice ZD (Adela) Kozić i VD su u odgovorima na tužbu suglasno navele kako nije sporno da su sklopljeni Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. te Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. ožujka 1993. Ističu prigovor dvostruke litispendencije jer da je kod ovog suda pod poslovnim brojem P-3341/93 u tijeku postupak radi poništenja Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. Tuženici VD nije bilo poznato da tuženici ZD (TD) ZD ne pripada pravo na sklapanje Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo jer je tuženica ZD (Adela) Kozić raspolagala s Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i zemljišnoknjižnim izvatkom pa načelom povjerenja u zemljišne knjige tuženica VD nije imala razloga posumnjati u neki nedostatak tog pravnog posla. Budući da se radi o teretnom ugovoru, propusti tužitelja u odnosu na kupnju stana tuženice ZD (Adele) Kozić tuženici VD ne mogu štetiti.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 10. srpnja 1995. spojio predmete poslovnih brojeva P-3341/93 (koji je vodio po tužbi tužitelja- tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva u Rijeci (prednika Županijskog pravobraniteljstva Županije Primorsko-goranske) spram tuženika Fond u komunalno- stambenoj djelatnosti, odnosno njegovog sljednika [adresa] i ZD radi poništenja Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993.) i P-1718/15, pri čemu je jasno da se ne radi o dvostrukoj litispendenciji jer se radi o tužbama različitih tužitelja, a različit je i predmet spora.

4. Sud je presudom i rješenjem poslovnog broja P-3341/1993-32 od 7.ožujka 2001. utvrdio da je ništav Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. te odredio da se ima izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva ZD na stanu koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993., dok je odbijen zahtjev tužitelja Grada Rijeke radi utvrđenja da je ništav Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 18. ožujka 1993. te zahtjev radi povrata u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva u korist VD iz [adresa] na predmetnom stanu a koja uknjižba je provedena na temelju ništavog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog dana 18. ožujka 1993., a odbijen i zahtjev spram tuženice VD radi predaje istog stana u posjed tužitelju Gradu Rijeci, a rješenjem je odlučeno o parničnim troškovima.

5. Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovnog broja Gž-1663/01-2 od 23. prosinca 2003. ukinuo citiranu presudu i rješenje o troškovima postupka uz uputu da je u ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva u Rijeci spram tuženika Fond u komunalno- stambenoj djelatnosti radi poništenja Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993., kao i o zahtjevu tužitelja Grada Rijeke radi utvrđenja ništavosti istog ugovora te spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, zatim odlučiti o zahtjevu tužitelja Grada Rijeke za brisanje uknjižbe prava vlasništva vodeći se odredbom članka 104. Zakona o obveznim odnosima, kojima su propisane posljedice ništavosti i odredbom članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, kojima su propisane pretpostavke za brisovnu tužbu.

6. U ponovnom postupku sud je 22. prosinca 2005. pod poslovnim brojem P- 427/04 presudom i rješenjem utvrdio da je ništav Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993. te je odredio brisanje uknjižbe prava vlasništva za korist ZD (Adele) Kozić na stanu koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], upisane na temelju tog Ugovora, a dopustio je i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem uknjižbe prava vlasništva za korist drugotuženice VD na predmetnom stanu, upisane na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. ožujka 1993. i to samo za dio stana u površini od 98,91 m2 (koliko je preostalo nakon prodaje dijela stana u površini od 33,41 m2 kupcu AD iz [adresa]) te je VD naloženo da stan u tom dijelu od 98,91 m2 preda tužitelju Gradu Rijeci slobodan od osoba i stvari. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. ožujka 1993. te zahtjev radi brisovne tužbe i predaje u posjed dijela predmetnog stana u površini od 33,41 m2 (koji je prodan AD iz [adresa]). Tužba je u odnosu na tužitelja Županijskog pravobraniteljstva Županije Primorsko-goranske odbačena.

7. Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovnog broja Gž-1744/06 od 26. travnja 2006. ukinuo citiranu presudu i rješenje utvrđujući da se postupak vodio protiv osobe ZD koja je umrla i koja zbog toga nije mogla biti stranka u postupku, pri čemu su tuženici u ovom sporu jedinstveni i nužni suparničari, a ujedno je istaknuo da je sud u ponovnom postupku, nakon što otkloni ukazane procesne zapreke za postupanje, dužan voditi računa o tome da tužba tužitelja u dijelu u kojem se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja s obzirom na ništavost oba ugovora nije brisovna tužba u smislu zemljišnoknjižnog prava nego kondemnatorni tužbeni zahtjev u smislu članka 104. Zakona o obveznim odnosima te da pri tome treba cijeniti i žalbene navode tuženika vezano za sadržaj članka 104. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima te o posljedicama zakonskih pretpostavki o povjerenju u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

8. Nakon toga sud je razdvojio postupak u odnosu na tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (sljednika Javnog pravobraniteljstva u Rijeci), a postupak tužitelja Grada Rijeke spram tuženica ZD (Adele) Kozić i VD nastavljen je u ovom predmetu.

9. Rješenjem ovog suda poslovnog broja P-2347/06 od 5. veljače 2007. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženice ZD (Adele) Kozić, dok je rješenjem od 3. travnja 2014. utvrđeno da je preminula tuženica VD. Rješenjem poslovnog broja P-3475/2006-5 od 27. veljače 2023. pozvan je ŽD, [adresa], da kao nasljednik tuženica ZD (Adele) Kozić i VD preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, a to je rješenje postalo pravomoćno 17. siječnja 2024. Postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem P-573/2025.

10.

Nakon toga je sud, pozivom na članak 108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/22.), održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak i provedena i zaključena glavna rasprava, a sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 od 22. veljače 1993., presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1534/90 od 17. svibnja 1991., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. ožujka 2023., povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja ZS-3680/93 i Kupoprodajni ugovor od 30. prosinca 1996.

11.

Na temelju nespornih činjenica i isprava priloženih spisu, čiji sadržaj i autentičnost među strankama nisu sporni, utvrđeno je, kronološkim redom:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1534/90 od 17. svibnja 1991., pravomoćna 27. studenoga 1991., utvrđeno da je TD prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu te joj je naloženo da u roku od 15 dana isprazni predmetni stan i preda ga u roku od 15 dana tužitelju Općini Rijeka praznog od osoba i stvari,

- da su prednik tužitelja Fond u komunalno- stambenoj djelatnosti Općine Rijeka, kao prodavatelj, i ZD (Adela) Kozić iz [adresa], kao kupac, sklopili 26. veljače 1993. Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803, a koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška],

- da je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci dana 5. ožujka 1993. pod brojem ZS-3680/93 zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju tog Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo u korist ZD, koja uknjižba (polaganje isprave u knjizi položenih ugovora) je dopuštena rješenjem od 24. lipnja 1993., koje je dostavljeno predlagateljici ZD **.**.1994., dok u spisu nema povratnice za Fond stambeno komunalnih djelatnosti Općine Rijeka, iako je prema dostavnoj naredbi rješenje trebalo biti otpremljeno i tom tijelu,

- da su **.**.1993. ZD (Adela) Kozić, kao primateljica uzdržavanja, i VD, kao davateljica uzdržavanja, sklopile pravni posao pod nazivom Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim se u bitnom davateljica uzdržavanja obvezala ZD pružiti potrebno uzdržavanje, a ZD je ovlastila VD da u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu kojeg je ona vlasnik (stana koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška]), a temeljem istog se za ZD (Adelu) Kozić upisuje pravo doživotnog stanovanja,

- da je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci dana 21. lipnja 1993. pod brojem ZS-9011/93 zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u korist VD, koja uknjižba je dopuštena rješenjem od 24. lipnja 1993., koje je ZD i VD dostavljeno 10. rujna 2024.,

- da je VD **.**.1996. s AD kao kupcem zaključila Kupoprodajni ugovor čiji je predmet dio stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 33,41 m2 te je AD na temelju tog Kupoprodajnog ugovora dana 27. prosinca 1996. zatražila i ishodila uknjižbu prava vlasništva (po etažiranju je taj dio nekretnine odnosno dio predmetnog stana površine 33,41 m2 otpisan u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem ZS-4851/96),

- da se dana 27. kolovoza 2012. (list 300 -301 spisa) ŽD uknjižio se kao vlasnik predmetnog stana na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. VD.

12.

U odnosu na ništavost Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 6803 sud je pošao od Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., dalje: ZPS), važećeg u vrijeme zaključenja spornog ugovora, u kojem je u članku 4. stavak 1. određeno da svaki nositelj stanarskog prava (u daljem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

13.

Budući da je ZD (Adeli) Kozić u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora stanarsko pravo prestalo, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1534/90 od 17. svibnja 1991., to je prijeporni ugovor na temelju kojeg joj je isti stan prodan suprotno odredbama ZPS-a, sklopljen s osobom koja nije ovlaštena kupiti stan. Dakle, ugovor je sklopljen protivno prisilnom propisu, čime je ostvaren razlog njegove apsolutne ništavosti iz članka 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.). Neosnovano se tuženica tijekom postupka pozivala na to da se radi o kupoprodajnom ugovoru čijim je predmetom prodavatelj slobodno i dragovoljno raspolagao jer je zabrana zaključenja ovakvog ugovora s osobom koja u pogledu predmeta ugovora nije imala stanarsko pravo vrijedila za obje ugovorne strane pa tako i za tužitelja odnosno njegovog prednika.

14. Prema članku 104. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može odbiti, u cjelini ili djelomično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište (članak 104. stavak 2. ZOO-a). Pri odlučivanju sud će voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva (članak 104. stavak 3. ZOO-a).

15. Odlučujući o tome jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 104. stavak 2. ZOO-a, na što je tijekom postupka upirala tuženica TD, sud je imao u vidu da je imenovana tuženica sudjelovala kao stranka u parnici koja je prethodila donošenju presude poslovnog broja P-1534/90 od 17. svibnja 1991., kojom je utvrđeno da joj je prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu. Stoga je ZD (Adela) Kozić morala znati za postojanje zapreke za zaključenje ovakvog ugovora te se njezino ponašanje pri zaključenju tog ugovora ne može ocijeniti savjesnim, kao što se ne može ocijeniti niti savjesnim ponašanje prodavatelja, koji je kao javnopravno tijelo bio dužan voditi točnu evidenciju o nekretninama kojima je upravljao i raspolagao te pravima koja postoje na tim nekretninama. Po ocjeni ovog suda ne može doći do primjene članka 104. stavak 2. ZOO-a u situaciji kad su obje ugovorne strane nesavjesne pa je stoga u ovom slučaju svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora.

16. Međutim, s obzirom na to da je ZD (Adela) Kozić otuđila nekretninu Ugovorom o doživotnom uzdržavanju VD, koja je upisala pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, valjalo je ispitati dužna je li moguće vraćanje onoga ZD (TD) Kozić na temelju tog ništavog ugovora stekla, odnosno je li moguće vraćanje u ranije knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva ZD. Naime, je li moguće vraćanje onoga ZD (TD) Kozić na temelju tog ništavog ugovora stekla ovisi o tome postoji li temelj za brisanje daljnjeg upisa - uknjižbe prava vlasništva izvršene za korist VD, jer ako bi ta uknjižba prava vlasništva bila valjana i ako ne bi postojale pretpostavke za njezino brisanje, vraćanje ne bi bilo moguće već bi za tužitelja kao posljedica ništavosti ugovora nastalo pravo zahtijevati isplatu odgovarajuće naknade u novcu.

17. Kao što je navedeno, nije sporno da su **.**.1993. ZD (Adela) Kozić, kao primateljica uzdržavanja, i VD, kao davateljica uzdržavanja, sklopile pravni posao pod nazivom Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim se u bitnom davateljica uzdržavanja obvezala ZD pružiti potrebno uzdržavanje, a ZD je ovlastila VD da u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu kojeg je ona vlasnik (stana koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 02, broj stana 002, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška]), a temeljem istog se za ZD (Adelu) Kozić upisuje pravo doživotnog stanovanja. Dakle, iako su stranke ovaj pravni posao nazvale Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, s obzirom na to da su stranke ugovorile da se prijenos nekretnine u vlasništvo davateljice uzdržavanja ne odgađa do smrti primateljice uzdržavanja, već nastupa odmah po zaključenju ugovora, jasno je da je prava volja stanaka (koja je i u cijelosti realizirana uknjižbom prava vlasništva u korist primateljice uzdržavanja) bila ta da zaključe ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

18. U svakom slučaju, taj pravni posao nije ništav kako to tvrdi tužitelj jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva (članak 103. stavak 1. ZOO-a). Okolnost što ZD (Adela) Kozić nije imala valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva i što zbog toga upis njezinog prava vlasništva u vrijeme zaključenja toga ugovora nije bio istinit, ne utječe na valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je zaključen u propisanoj formi i čiji je sadržaj dopušten, a činidba moguća, već može biti od utjecaja na pitanje ispunjenja obveza preuzetih tim ugovorom. Slijedom navedenog, kako predmetni ugovor nije ništav, ne postoji osnova za povrat onoga što je VD primila po osnovi takvog ugovora u smislu članka 103. stavak 1. ZOO. Ističe se i to da je VD, po ocjeni ovog suda, bila poštena stjecateljica jer je u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja ZD (TD) Kozić bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine koja je bila predmetom tog ugovora i nesporno je bila posjednik te nekretnine pa VD nije imala razloga sumnjati da knjižno stanje ne odražava stvarno činjenično i pravno stanje nekretnine.

19. U takvoj situaciji neosnovan je zahtjev za uspostavom knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kao i zahtjev za predajom nekretnine u posjed tužitelju, jer je upisom prava vlasništva na temelju valjanog pravnog posla u korist trećeg poštenog stjecatelja otpala mogućnost vraćanja onog što je ZD (Adela) Kozić primila na temelju ništavog ugovora, uz napomenu da je upravo Županijski sud u Rijeci u rješenju poslovnog broja Gž-1744/06 od 26. travnja 2006. dao jasnu uputu da u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja s obzirom na ništavost oba ugovora nije brisovna tužba u smislu zemljišnoknjižnog prava nego kondemnatorni tužbeni zahtjev u smislu članka 104. ZOO-a, pa je u tom smislu i dana ocjena ovih odlučnih činjenica. Naime, protekom rokova za podnošenje brisovne tužbe nastupaju svi pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost zemljišne knjige u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja koji je stekao knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige. Dakle, vodeći se stavom Županijskog suda u Rijeci u rješenju poslovnog broja Gž- 1744/06 od 26. travnja 2006. prema kojem ovaj tužbeni zahtjev ne predstavlja brisovnu tužbi niti iz stanja u spisu proizlazi da je takva tužba podnesena u kojem drugom predmetu, za VD – poštenu stjecateljicu koja je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige su nastupili pravni učinci zaštite povjerenja protekom roka za podnošenje brisove tužbe, koji je istekao protekom tri godine računajući od kad je zatražen upis u korist ZD, a svakako protekom tri godine od stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" broj 91/96.), dakle 1. siječnja 2000., kako je to bilo propisano u članku 224. stavak 1. toga Zakona.

20. No, i da se tužbeni zahtjev razmotrio u skladu s pravilima o brisovnoj tužbi, ni tada ne bi bio osnovan.

21. U mjerodavno vrijeme (predaja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva u korist ZD (Adela) Kozić zemljišnoknjižnom sudu) na snazi je bio Zakon o zemljišnim knjigama (1930) ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije" br. 146/30., "Službeni list FNRJ" br. 86/46., ZZK/30) koji je tada bio na snazi na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" SFRJ broj 86/46.), kojim je tužba za brisanje bila uređena paragrafima 68. do 71. U smislu ovih odredbi nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom, odnosno neistinitom uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja. Prema § 70. ZZK/30 ako je nositelj knjižnog prava bio obaviješten o uknjižbi koju osporava, on je morao u roku za prigovor protiv rješenja o upisu zahtijevati zabilježbu da je uknjižba sporna i u istom roku ili najkasnije za šezdeset daljih dana od trenutka proteka roka za prigovor zaista predati tužbu za brisanje protiv svih osoba koje su osporavanom uknjižbom stekle koje knjižno pravo ili na istom ishodile dalje uknjižbe ili predbilježbe. Po proteku tih rokova može se protiv trećih osoba, koje su još prije zabilježbe spora na uknjiženom pravu stekle daljnja knjižna prava, izdati odluka o tome da se ima osporena uknjižba izbrisati, samo onda, ako one u pogledu valjanosti uknjižbe nisu bile u dobroj vjeri. Prema § 71. ako je pak iz bilo kojeg razloga tužitelj nije obaviješten o dozvoli uknjižbe, za koju tvrdi da nije valjana, onda pravo tužbe za njegovo brisanje protiv trećih osoba, koje su na uknjiženom pravu stekle dalja knjižna prava u dobroj vjeri, prestaje tek u roku od tri godine od trenutka, kada je za pobijanu uknjižbu bilo zamoljeno kod zemljišnoknjižnoga suda.

22. Prema stanju u spisu kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci dana 5. ožujka 1993. pod brojem ZS-3680/93 zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju tog Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo u korist ZD, koja uknjižba (polaganje isprave u knjizi položenih ugovora) je dopuštena rješenjem od 24. lipnja 1993., koje je dostavljeno predlagateljici ZD **.**.1994., dok u spisu nema povratnice za Fond stambeno komunalnih djelatnosti Općine Rijeka.

23. Prednik tužitelja (Fond stambeno komunalnih djelatnosti Općine Rijeka) nije, dakle, bio obaviješten o uknjižbi u korist ZD pa je imao pravo tražiti brisanje tog i daljnjih upisa poštenih stjecatelja o roku od tri godine koji je počeo teći 5. ožujka 1993., a istekao 5. ožujka 1996.

24. Tužitelj je ovom tužbom ustao 28. travnja 1995., dakle, dok je imao pravo brisovnom tužbom zahtijevati brisanje neistinitog upisa prava vlasništva u korist ZD kao i svih upisa poštenih stjecatelja koji su zatraženi do 5. ožujka 1996. (kao i upisa nepoštenih stjecatelja- ovo bez ograničenja rokom) pa tako i u uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju u korist VD, a koji ja zatražena 21. lipnja 1993. pod brojem ZS-9011/93, slijedom čega bi bile ostvarene pretpostavke za brisanje oba upisa, neovisno o tome što je VD vlasništvo upisala na temelju valjanog pravnog posla i u dobroj vjeri.

25. Međutim, brisovna tužba mora se podnijeti protiv nositelja svih uknjiženih upisa (ili njihovih univerzalnih sljednika) koji su upis ishodili nakon nevaljane uknjižbe jer se uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja može uspostaviti jedino brisanjem nevaljane uknjižbe u korist neposrednog stjecatelja, ali i brisanjem upisa u korist osobe koja je svoje pravo izvela iz nevaljane prednikove uknjižbe te upisa u korist osobe koje je svoje pravo izvela iz uknjižbe njezinog prednika čiji je upis pobija brisovnom tužbom. Naime, ako se brisovnom tužbom ne pobija (i) posljednji u nizu upisa koji su slijedili nevaljalu uknjižbu, nije moguće zahtijevati brisanje predmetnog nevaljalog upisa i nakon toga izvršene uknjižbi jer tada, uslijed egzistentnog posljednjeg upisa, i tako ne dolazi do uspostave knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljalog upisa te upisa koji su ga slijedili.

26. Kao što je rečeno, prema izvatku iz zemljišne knjige proizlazi da je nakon upisa VD knjižno stanje izmijenjeno na način da je dio stana površine 33,41 m2 otpisan u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem ZS-4851/96 u odnosu na koji je VD **.**.1996. s AD kao kupcem zaključila Kupoprodajni ugovor i u odnosu na koji je AD na temelju tog Kupoprodajnog ugovora dana 27. prosinca 1996. zatražila i ishodila uknjižbu prava vlasništva, koji u ovom postupku nije osporen, niti je tužitelj proširio tužbu na stjecateljicu AD.

27. Nadalje, dana 27. kolovoza 2012. (list 300 -301 spisa) ŽD uknjižio se kao vlasnik predmetnog stana na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. VD. U svezi s time važno je istaknuti da je ŽD u ovu parnicu stupio na mjesto tuženika kao univerzalni sljednik ZD (TD) Kozić i VD, ali jasno, to u odnosu na predmet spora upravljen spram svojih prednica (utvrđenje ništetnosti spornih ugovora, brisanje uknjižbi izvršenih u korist ZD (TD) Kozić i VD te predaju u posjed predmetnog stana tužitelju). Dakle, bez obzira na to što je ŽD stupio u ovu parnicu kao tuženik, niti jednim zahtjevom tužitelja nije osporen njegov upis, a kao što je ranije navedeno, brisovna tužba mora biti upravljena protiv nositelja svih upisa koji su slijedili nevaljalu uknjižbu. Isto tako, činjenica što je ŽD svoje pravo vlasništva upisao kao univerzalni sljednik VD (kao njezin nasljednik) ne dovodi izravno do nevaljalosti njegovog upisa, već samo onda ako bi upravo taj upis s uspjehom bio osporen brisovnom tužbom.

28. Izuzetak od nužnosti da se brisovnom tužbom obuhvate svi upisi koji slijede nevaljali upis jest takav upis u zemljišnoj knjizi koji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom brisovne tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu (a to je zabilježba spora prema po § 68. ZZK-a, a tako i po članku 81. kasnijeg Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19.)

29. Takav učinak, po ocjeni ovog suda, nema zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja u smislu članka 268. tada važećeg Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 20/78., 6/82., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 26/91., 53/91., 91/92., dalje ZIP-a), upisana 20. studenoga 1997. u zemljišnoj knjizi po rješenju ovog suda od 17. studenoga 1997. Učinak te privremene mjere sastoji se u zabrani i sankcioniranju dobrovoljnih raspoložbi protivnika osiguranja. Nasljeđivanje ne predstavlja dobrovoljnu raspoložbu pa je tužitelj bio dužan zahtijevati brisanje i tog upisa, a kako to nije učinio, ne može zahtijevati brisanje upisa njegovih knjižnih prednika.

30. Odlukom o troškovima postupka sud je tužitelju troškove dosudio sukladno uspjehu u sporu pozivom na članak 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i vrijednosti predmeta spora označenoj po tužitelju u podnesku od 22. svibnja 1995. od 929,06 eura, i to jer je tuženik uspio s tri od četiri postavljena zahtjeva, čime je njegov uspjeh u sporu 75%, a tužiteljev 25%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela) proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 50 % ukupnih troškova koje je imao u postupku.

31. Tuženiku su odmjereni sljedeći troškovi:

- zastupanje na ročištu 10.7.95. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 12.11.97. – na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 75,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife)

- zastupanje na ročištu 15.12.97. – na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 75,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife)

- zastupanje na ročištu 24.05.00. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 7.3.01. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 1.4.04. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 25.02.05. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 18.12.05. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 18.01.07 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 13.4.12. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 21.05.12. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 20.02.25. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- za sastav podneska od 1.10.04. (28.8.04.) (obrazloženi podnesak) 150,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

- za sastav podneska od 8.12.05. (obrazloženi podnesak) 150,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

- za sastav podneska od 19.1.07. (obrazloženi podnesak) 150,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

- za sastav žalbe 14.02.06. 187,50 eura (Tbr. 10 t. 1. Tarife).

Sve navedeno ukupno iznosi 2.287,50 eura, što uvećano za pristojbu za odgovor na tužbu od 9,95 eura iznosi 2.297,45 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu od 26.01.2001. jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice. Tužitelj mu je dužan naknaditi 50% dosuđenih troškova odnosno iznos od 1.148,72 eura.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Opatiji 7. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP- a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku