Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-40/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 7. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.639,72 EUR (pettisućašestotridesetdeveteura sedamdesetdvacenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 0,49 EUR od 2.9.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 3,11 EUR od 2.2.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 6,19 EUR od 2.3.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 8,96 EUR od 2.4.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 2,94 EUR od 2.5.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 0,92 EUR od 2.6.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 3,64 EUR od 2.7.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 2,87 EUR od 2.10.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 20,16 EUR od 2.11.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 7,68 EUR od 2.12.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 21,55 EUR od 2.1.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 23,47 EUR od 2.2.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 24,43 EUR od 2.3.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 22,14 EUR od 2.4.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 21,81 EUR od 2.5.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 18,22 EUR od 2.6.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 15,63 EUR od 2.7.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 16,77 EUR od 2.8.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 19,20 EUR od 2.9.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 17,81 EUR od 2.10.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 16,46 EUR od 2.11.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 19,56 EUR od 2.12.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 22,49 EUR od 2.1.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 25,58 EUR od 2.2.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 24,77 EUR od 2.3.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 29,97 EUR od 2.4.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 28,63 EUR od 2.5.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 31,25 EUR od 2.6.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 45,97 EUR od 2.7.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 42,62 EUR od 2.8.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 55,19 EUR od 2.9.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 48,56 EUR od 2.10.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 43,57 EUR od 2.11.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 58,74 EUR od 2.12.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 68,12 EUR od 2.1.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 61,32 EUR od 2.2.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 62,32 EUR od 2.3.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 57,43 EUR od 2.4.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 58,94 EUR od 2.5.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 75,54 EUR od 2.6.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 77,88 EUR od 2.7.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 96,25 EUR od 2.8.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 89,58 EUR od 2.9.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 79,19 EUR od 2.10.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 78,92 EUR od 2.11.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 77,78 EUR od 2.12.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 81,56 EUR od 2.1.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 85,71 EUR od 2.2.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 85,83 EUR od 2.3.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 83,22 EUR od 2.4.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 84,28 EUR od 2.5.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 85,84 EUR od 2.6.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 84,16 EUR od 2.7.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 84,31 EUR od 2.8.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 82,76 EUR od 2.9.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 79,89 EUR od 2.10.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 83,38 EUR od 2.11.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 84,65 EUR od 2.12.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 84,15 EUR od 2.1.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 79,04 EUR od 2.2.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 82,58 EUR od 2.3.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 83,39 EUR od 2.4.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 81,80 EUR od 2.5.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 77,10 EUR od 2.6.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 74,18 EUR od 2.7.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 76,77 EUR od 2.8.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 78,55 EUR od 2.9.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 83,11 EUR od 2.10.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 80,60 EUR od 2.11.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 81,72 EUR od 2.12.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 82,64 EUR od 2.1.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 84,39 EUR od 2.2.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 86,23 EUR od 2.3.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 85,28 EUR od 2.4.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 83,45 EUR od 2.5.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 82,62 EUR od 2.6.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.531,91 EUR od 2.7.2014. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, dio točke I. tužbenog zahtjeva, koji glasi:

„Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3209611322/07, kreditna partija 7103692892, koji je zaključen 11. lipnja 2007. između tužitelja NJ i tuženika Zagrebačke banke d.d., u članku 18. J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.", a u članku 18. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati s činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora, te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju NJ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.528,23 EUR (dvijetisućepetstodvadeset osameuraidvadesettricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petstotinaeura), uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR (dvijetisućestodvadesetpeteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici od 9. studenog 2023., broj Gž-13519/2022-4, žalba tuženika je djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana te se presuda ovog suda od 2. kolovoza 2022., broj P- 3135/2019-26, a ispravljena rješenjem ovog suda od 3. kolovoza 2022., broj P- 3135/2019-28, te je preinačena u dijelu točke I. izreke koja glasi: „a koja u članku 1. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti od CHF…obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.", i u to dijelu odbijena kao neosnovana, dok je u dijelu točke I. izreke koji glasi: u članku 2. glasi: "…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u članku 6. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti CHF…u kunskoj protuvrijednosti CHF…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja." potvrđena, dok u nepobijanom dijelu točke IV izreke nije ispitivana, a za preostale točke i dio točke I. izreke kojom je utvrđena ništetnost članka 18.J i članka 18.P predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 11. lipnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3209611322/07, kreditna partija 7103692892, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 26.714,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 85 mjeseci. Prvotni mjesečni anuitet od 84 je iznosio 316,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ostatak vrijednosti kredita tj. zadnji anuitet 6.398,65 CHF, no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK početno ugovoreni anuiteti povećavali i zbog povećanja kamatne stope, a ujedno i jer su se plaćali po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja te je tužitelj po predmetnom kreditu po osnovi glavnice i redovne kamate ukupno platio tuženiku 199.172,82 kune. Tečaj za CHF na dan korištenja kredita iznosio je 4,464832 kune. Dakle, 84 anuiteta x 316,80 CHF iznosi 26.611,20 CHF plus zadnji anuitet (ostatak glavnice) u iznosu od 6.398,65 CHF = 33.009,85 CHF, odnosno toliko je bilo ugovoreno da će tužitelj platiti tuženiku, što u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi ukupno 147.383,43 kune. S tim u svezi tužitelj je uspješno protiv tuženika vodio postupak radi povrata preplaćenih kamata po istome kreditu i to pod brojem P-89/2016 pred Općinskim sudom u Osijeku. Isti je pravomoćno završen, a rezultirao je utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora kojim je određena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, uz nalaganje tuženiku da isplati tužitelju 12.854,40 kuna preplaćenih kamata po istome kreditu. Tuženik je po presudi i postupio. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.1. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, a nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog vještačenja. Nakon što je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak tužitelj je svojim podneskom od 5. travnja 2024. uredio tužbeni zahtjev i to točke II. i III. tužbenoga zahtjeva u valuti EUR.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporavao istaknute zahtjeve kao neosnovane, kako po visini, tako i po osnovu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena te nakon što je ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Isto tako, nije sporna redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 5,20%, a osnovna obveza korisnika kredita je, sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima, platiti redovnu kamatu. Banka ne samo da nije znala nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja valutne CHF. Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti mogao znati da će doći do svjetske financijske krize. Tuženik je bio posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, a iste nije reklamirala niti nudila ništa više nego kredite u eurima i kunama. Tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja dapače banka je imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (stranice 6-9 spisa), podatke po kreditnoj partiji broj 7103692892 (stranice 10-16 spisa), dopis odvjetnika Tomislava Bogdana u Osijeku (stranica 17 spisa), odgovor na dopis banke, ovdje tuženika (stranica 18 spisa), odluka VSRH od 20.3.2018., broj Rev 2245/17-2 (stranice 42-55 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. (Financije j.d.o.o.), te je pročitao nalaz i mišljenje imenovane vještakinje od 14.2.2022. (stranice 85-88 spisa) i očitovanje od 5.5.2022. (stranice 112-113 spisa).

Sud je saslušao vještakinju financijsko-knjigovodstvene struke.

5. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. proizlazi kako je tužitelj 11.6.2007. kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 3209611322/07. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 26.714,95 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 85 mjeseci. Kredit se otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuitetima od 316,80 CHF, te jednom, posljednjem iznosu koji predstavlja ostatak vrijednosti kredita od 6.398,65 CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,20% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tužitelj zahtijeva povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke. Tečaj na dan isplate kredita 13. lipnja 2007. iznosio je 4,433174 kune. Tužitelj je tijekom cijelog perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 42.440,34 HRK. Budući da tužitelj u tužbi traži isplatu preplate, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno više plaćeni iznosi anuiteta, isti iznose 42.492,68 HRK, dok negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 52,34 HRK.

5.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

6. Iz pisanog očitovanja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec. od 5. svibnja 2022., proizlazi kako je vještakinja navela da podneskom od 31. ožujka 2022. tuženik prigovara načinu izračuna tečajne razlike, te očitovanjem vještak isto pojašnjava. Zadatak vještaka po kojem je sačinila nalaz i mišljenje bio je izračunati razliku između iznosa kojega bi tužitelj plaćao po tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita naspram iznosa kojega je stvarno plaćao, budući da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF. U nalazu prilikom izračuna tečajne razlike istu je računala na način da je iznose anuiteta iz realiziranog otplatnog plana u CHF koje je tužitelj plaćao tuženiku pomnožila sa tečajem na dan isplate kredita (kolona 3) i iste te iznose anuiteta pomnožila je sa tečajem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta (kolona 6). Razlika između tako dobivenih kunskih iznosa anuiteta tečajna je razlika koja je nastala radi promjena tečaja za CHF tijekom otplate kredita (kolona 7). Realizirani anuitet, sa uključenim svim promjenama kamatnih stopa, tužitelj je plaćao po važećem tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, a da nije bilo promjena tečaja za CHF tužitelj bi plaćao isti taj iznos anuiteta ali po tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita. To znači da je opisanim načinom izračuna u nalazu i mišljenju utvrđena tečajna razlika nastala utjecajem važećeg tečaja na isti realizirani iznos anuiteta. Način izračuna tečajne razlike kako ga je predložio tuženik primjenjuje se u slučaju kada je osim tečajne razlike potrebno izračunati i razliku anuiteta nastalu temeljem promjena kamatne stope, a što ovdje nije bio slučaj. Ostale primjedbe i prigovori tuženika pravne su prirode te se na iste ne može očitovati. Stoga u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 14. veljače 2022. godine.

7. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 26. svibnja 2022., vještakinja Lidija Balog, dipl.oec., iskazala je kako je zadatak vještaku bio izračunati razliku u visini plaćenog anuiteta koji je nastala temeljem promjene vrijednosti tečaja. Prilikom otplate anuiteta tužitelj cijeli iznos anuiteta platio je sukladno promijenjenom tečaju pa stoga pristup na način da bi se tečajna razlika računala samo na anuitet utvrđen prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi ne bi bio ispravan. I to stoga što u tom slučaju ne bi bila obuhvaćena tečajna razlika na iznos kojim je povećan anuitet radi povećane kamatne stope. Smatra da tužitelj ima pravo sukladno zadatku koji joj je bio zadan na tečajnu razliku na cjelokupni anuitet pa tako i na povećan iznos kamata koji je zaista i otplatio plaćanjem uvećanog anuiteta. Ako je ranije utužena preplata po osnovi promjene kamatne stope ta razlika ne bi trebala sadržavati tečajnu razliku jer tečajna razlika tada nije bila ni utužena. Ukoliko je prilikom izračuna razlike kamate po prethodnoj tužbi izračunata razlika kamate pretvorena u kune primjenom tečaja na dan dospijeća anuiteta tada je na taj iznos preplaćenog dijela kamate izračunata i primijenjena tečajna razlika. Međutim, razlika kamate nastale u anuitetu uslijed promjene kamatne stope nije identična razlici anuiteta po prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi i anuiteta utvrđenom primjenom povećane kamatne stope. Stoga, na način izračuna tečajne razlike na prvobitno ugovoreni iznos anuiteta ne bi obuhvatio cijeli iznos kamate prilikom obračuna tečajne razlike.

8. Uvidom u ovosudni spis broj P-89/2016 utvrđeno je da se radilo o predmetu između tužitelja i tuženika radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, a u kojem predmetu je potraživao razliku između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banke. U istom predmetu je donijeta i presuda 8. ožujka 2017., kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 12.854,40 kuna s zateznom kamatom. Županijski sud u Osijeku je navedenu presudu i potvrdio.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

10. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 3209611322/07, od 11.6.2007.

11. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3209611322/07, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

12. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 11. lipnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 3209611322/07, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 26.714,95, a da je ugovorena redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

13. Kako je presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1519/2022-4 od 9. studenog 2023. potvrđena ovosudna presuda u ovome predmetu u odnosu na dio točke I. presude, dok je u odnosu na dio točke I. presude da je ništetan članak 1. predmetnog ugovora odbijen, valjalo je raspravljati o preostalim točkama u odnosu na ukinuti dio.

14. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

15. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 1. listopada 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

15.1. Također i vezano uz prigovor zastare kod preinake tužbe valja istaknuti kako je već o navedenom u ovome postupku Županijski sud u Varaždinu utvrdio kako je prigovor zastare neosnovan stoga što je tužba podnesena 1. listopada 2019. i preinačena 21. ožujka 2022.

16. Nadalje, potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Potrebno je reći da hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim, potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ovdje je potrebno reći da je tuženik tijekom postupka zahtijevao da vještak izračuna negativnu razliku, ali nije postavio odgovarajući zahtjev – protutužbu, prigovor radi prebijanja.

17. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveo vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dip.oec., iz kojeg proizlazi kako je tužitelj platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta ukupno 42.440,34 kune, a ukoliko se uzmu u obzir samo pretplate dok negativne tečajne razlike iznose 52,34 kune, tada više plaćeni iznosi su ukupni 42.492,68 kuna, odnosno 5.639,72 eura.

19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

20. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja u iznosu od 5.639,72 EUR-a zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

22. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnima odredbe u članku 18. J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.", a u članku 18. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati s činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora, te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora, ovaj sud je odbio tužitelja, jer isto prelazi pravna utvrđenja iz presude potrošač. Naime, tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, ali je tužbeni zahtjev raščlanjen na način da tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti i drugih odredbi ugovora, a kad bi se utvrdila ništetnost i drugih odredbi ugovora, osim valutne klauzule, tada takav ugovor ne bi mogao opstati.

24. Naime, rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih relevantnih činjenica, a niti činjenične tvrdnje samog tužitelja, ne daju valjano uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama niti da postoje neki drugi zakonom propisani razlozi ništetnosti. Pa tako, ni predmetni članci nisu bili predmetom postupka kolektivne zaštite interesa i prava potrošača u kolektivnom sporu (tako i Županijski sud u Varaždinu u predmetu broj Gž-1187/2023-2 od 8. studenog 2023.). Slijedom navedenog u tom dijelu točke I. tužbenog zahtjeva valjalo je tužitelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

25. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak obrazloženih podneska od 8.5.2020. i 5.4.2024., te očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 21.3.2022., svako u visini od po 100 bodova, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 24.1.2022., 26.5.2022. i 10.3.2025., u visini od po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, zastupanja na ročištima za objavu presude 2.8.2022. i 7.4.2025. u visini od po 50 bodova, odnosno ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura (Tbr. 54. Tarife), a što uvećano za PDV 25% ukupno iznosi 2.000,00 eura. Tužitelju su priznate i pristojbe na tužbu i presudu od po 98,21 euro, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno ukupno mu je dosuđen trošak od 2.528,23 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 7. travnja 2025. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

27. U odnosu na troškovnik kojim potražuje tužitelj troškove za sastave podnesaka od 4. studenog 2019., 6. rujna 2021. i 25. siječnja 2022. od po 25 bodova za svaki, valja iskazati kako je prvostupanjskom presudom o istima odlučeno (točka IV. izreke), a budući da ista nije bila pobijana ona nije bila niti ispitivana u žalbenom postupku, pa je ista postala i pravomoćna, odnosno o navedenom trošku je odlučeno (točka II. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž- 1519/2022-4 od 9. studenog 2023.).

27.1. Tužitelju nadalje nisu priznati troškovi podnesaka u visini od po 25 bodova za svaki, i to od 2. studenog 2022., a budući da istim samo dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe za presudu, kao niti trošak sastava podnesaka od 5.6.2024. i 18.9.20204., a budući da istima samo požuruje postupanje u ovome predmetu, a također mu nije priznat niti trošak požurnica županijskom sudu od 13.2.2023. i 17.8.2023., budući da su također isti navedeni kao požurnice, ali niti ne postoje u ovome spisu, a kako bi sud mogao o istima odlučiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

28. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.125,00 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP. Također trošak ovog postupka, odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP, nije dosuđen tuženici u odnosu na točku II. izreke ove preusude, obzirom da se njezin neznatni djelomični uspjeh odnosi samo na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 18.J i 18.P Ugovora o kreditu u svezi kojeg razmjernog neznatnog uspjeha joj nisu nastali posebni troškovi (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Varaždinu, broj Gž-1187/2023-2 od 8. studenog 2023.), te je stoga odlučeno kao pod točkom V. točke ove presude.

Osijek, 7. travnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženika