Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-834/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist UR, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenice ZR iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-837/2023-2 od 21. veljače 2024., 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenice te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-837/2023-2 od 21. veljače 2024. preinačava na način da se zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troška postupka izravne naplate u iznosu od 132,72 eura s pripadajućim kamatama odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu u iznosu od 132,72 eura s zateznom kamatom od 21. veljače 2024. do isplate

2. Protiv citiranog rješenja žali se ovršenica ne ističući izrijekom žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ). Predlaže da se žalba uvaži.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja ovrhovoditelj je podnio sudu zahtjev za naknadu troška koji mu je, pred Financijskom agencijom, nastao u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene pod poslovnim brojem OV-7021/06. Naime, ovrhovoditelj je uplatio predujam naknade za provedbu navedene osnove u iznosu 132,72 eura ali je, na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20), navedena osnova za plaćanje isknjižena, a da ni dug niti trošak uplaćenog predujma nisu namireni.

6. Prvostupanjski je sud donio odluku o zahtjevu ovrhovoditelja na temelju odredbi čl. 14. st.4. OZ-a s obrazloženjem da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška predujma Agenciji jer je isti bio potreban za provedbu postupka izravne naplate, a razlog zbog kojeg je postupak okončan, iako tražbina nije namirena, nije posljedica postupanja ovrhovoditelja.

7. Ovršenica u žalbi navodi da je nezaposlena, da ne posjeduje nekretnine ni drugu značajniju imovinu, da je bez redovitih primanja.

8. Povodom žalbe ovršenice pobijano rješenje ispitano je u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, odnosno, ispitana je i pravilna primjena materijalnog prava.

9. Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovrhovoditelj je dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja ( st. 1. ) dok Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma ( st. 2. ).

10. Nadalje, iznos predujma Agencija upisuje u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje i provodi ovrhu u korist ovrhovoditelja prema odredbi čl. 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 71/18, dalje u tekstu: Pravilnik).

11. Ovaj žalbeni sud prihvaća tumačenje prvostupanjskog suda da se navedena naknada predujmljuje u korist i na račun Agencije i da se primjenjuje samo u odnosu na trošak predujma uplaćenog za provedbu konkretnog postupka pa se neće automatski namirivati u nekom idućem postupku izravne naplate. Međutim, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj zahtjev nije osnovan.

12. Naime, prema odredbi članka 14. stavak 4. Pravilnika naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratit će se ovrhovoditelju na njegov zahtjev, dok su člankom 15. taksativno navedeni razlozi vraćanja kao nepodobne osnove za plaćanje, a konkretno je za primijeniti stavak 12. istog članka.

13. Odredbom članka 12. ZOPNS-a propisuje se nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje za ovršenika fizičku osobu. Upravo ovom odredbom propisan je i rok od tri mjeseca za mogućnost provedbe ovrhe. Posebno je stavkom 5. citirane odredbe propisano da ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

14. U Pravilniku je člankom 15. taksativno navedeno koji su to razlozi zbog kojih Agencija vraća osnov kao nepodobnu, dok je člankom 14. stava 4. Pravilnika propisano da za slučaj utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove, Agencija vraća predujmljenu naknadu na ovrhovoditeljev zahtjev.

15. Zbog navedenog, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz citiranih odredbi jasno slijedi da zahtjev radi isplate iznosa kojeg je ovrhovoditelj predujmio na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje nije osnovan.

16. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti ovrhovoditeljev zahtjev za naknadom zatraženog troška kao neosnovan te je, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

Split, 7. travnja 2025.

SUTKINJA

Dragica Samardžić